Komentari citalaca
Molimo Vas da procitate pravilnik o postavljanju komentara
ISTINA SE ČUJE I KAD JE TIHO GOVORIMO - PROMOCIJA POEME “HAVA MAJKA PRIJEDORČANKA” U ŠVEDSKOJ I DANSKOJ
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 02. January 2015. 16:01:56
Postavljanje komentara na priloge je trenutno suspendovano.
— AidaIdaAida (2015-01-04 09:01:53)
AH TUGO MOJA!
KANCELARIJE SAVJETA EVROPE I EVROPSKE UNIJE,TE AMBASADA SAD-A U PODGORICI
DAME I GOSPODO,
Član naše familije je u svom govoru okupljenima na dženazi našeg brata najbolje predstavio njegov život kao boemski. Zahvalio se svima koji su mu pomogli i nazvao našu familiju njegovom porodicom.I u ime svih nas se zahvalio njegovim komšijama gdje je udata naša sestra od dajka.Oni su ga najviše pazili.Pa je njegov ispraćaj izgledao tako kao da ga prati porodica. Svi govore o njemu da je bio dobar čovjek samo tvrdoglav ili kako Podgoričani kažu muanat. Boli me što je njegovom smrću njegova porodica prestala da postoji.Željela sam da se nastavi, i do zadnjeg momenta vjerovala u to.Pošto je odbijao da se govori o ženidbi smišljala sam ideje. Onda sam se slomila kad sam saznala da je teško bolestan. Ali opet verovala u razvoj medicine i mogućnost izlječenja te bolesti.Posebno nakon predavanja u Američkom uglu koje je održala doktorica sa Onkologije koja je rekla da ima preživjelih. Onda sam mislila da će omekšati kad se razbolio i da nađem načina da ga povežem sa jednom divnom ženom. Iako je navikao na samoću u tim momentima bi se navikao na njeno prisustvo i vezao se za nju.Pa bi mogli usvojiti dijete. Iako je ona žena u godinama,medicina je napredovala i mogla bi čak i vještačkim putem da rodi.Iako nije svijest tako zrela kod nas.Ali bih je valjda ubijedila da ne gleda što narod govori.Nego da ispuni svoju želju i svoj san.Pripremala sam da sastavim pismo u svemu da joj objasnim moje mišljenje. Da ona razmisli i prihvati ili ne ideju koju sam smislila.Htjela sam sve zapisati da ne bih u razgovoru nešto zaboravila.Da konačno koliko god ipak živi kao nečija žena i majka.Tako bi on ostavio trag i to prezime opstalo. Tada bih mogla da idem kod njih i radujem se njihovoj sreći. Umjesto samoće imali bi jedno drugo.Pa bi se on izliječio jer bi još više želio da živi.Sad kad više nema njega,teško mi je da sretnem tu ženu i sjetim se da moja ideja nije ostvariva.Njegov rahmetli otac je promijenio prezime i samo ta porodica je postojala.Nje više nema. Pa me zaboljelo što su na plakati napisali da je ožalošćena ta porodica i porodica njegove majke.Njegove porodice s tim prezimenom više nema.Ali sam se ohrabrila kad su mu iz daljine stigli braća i sestra od strica.Iako imaju drugo prezime,ali je krv krv.Održavao je veze sa njima i jako su ga voljeli.Kad su stigli još više su me emocije obuzele .I oni su osjetili isto.Jer on živi kroz naše dvije familije.Povezale su suze njegovu sestru od strica i mene.Obje smo plakale.Njegova braća su isto fini ljudi. Tako da me je Allah utješio.Moj brat od tetke živi kroz sve nas.Bol nas je povezala.Sjećam se kako je putovao često kod njih u Peć i uvijek su mu davali njihove domaće proizvode. A on nam ih donosio i dijelio sa nama. Tako smo i mi održavali vezu sa njegovom familijom koju nijesmo znali. Došli su po nevremenu da ga vide.Neki od njih iz Švedske.Na putu su saznali da je preselio na drugi svijet i da će mu stići na dženazu. Iako kod nas u Podgorici to nije običaj, donijeli su mu lijep vijenac.Na albanskom je pisalo nešto što nijesam razumjela jer ne znam taj jezik. Ali mi je značilo mnogo.I tu sam saznala prezime njegove familije iz Peći.Koje bi bilo i njegovo.Neka živi to prezime i ta familija i naša.Pa će tako i on nastaviti da živi sa nama.Iako bi nam svima bilo mnogo draže da je imao porodicu i ostavio naslednike.Ovako smo u bolu povezani.I na bolan način razumjeli vrijednost familija.Ono čega se nikad ne sjetimo.Osim u tragičnim situacijama. Na zdravlje svemu, kao srebrenička i cijela bošnjačka.Kad su familije poubijane.Pa se ljudi koji su dalji rođaci okupljaju da sastave preostale komadiće svog bića.Kad poubijani narod se sabira i sastavlja komadiće svoje duše i sebe.Ipak,naš brat ima familije.Krv je važna.Prezime u začetku je nestalo njegovom i smrću njegovih roditelja ali ono koje nose generacije njihovog bratstva postoji i trajaće akobogda dok je svijeta.Našem dobrom bratu Allah da podari Džennet.Akobogda.Amin!
— AidaIdaAida (2015-01-02 18:50:14)
AH TUGO MOJA! ALLAH DA NAGRADI!AMIN!
