“…Manje je poznato da se crnogorska drzava poslije 1878. godine relativno toleratno odnosila prema svojim podanicima “muhamedanske vjere”, koje je crnogorski kralj Nikola smatrao ‘bracom po jeziku i krvi’…”, kaze Rastoder, nastavljajuci “…Vjerujemo, da ce najnovija istrazivanja, koja ce uskoro biti dostupna siroj naucnoj javnosti, pokazati da masovno pokrstavanje muslimanskog zivlja i siroka zloupotreba vlasti u balkanskim ratovima 1912/1913., nije bila inspirisana drzavnom politikom kreiranom na Cetinju, vec motivima zloupotrebe lokalnog cinovnistva pothranjivanim tada uveliko prisutnim ideologijama”, ovu gnusnu neistinu je rekao ‘crnogorski’ historicar dr. Serbo Rastoder u intervju za podgoricku “Pobjedu” od 5. aprila t.g.

Podgoricki dnevni list “Pobjeda” objavila je 5. aprila t.g. intervju sa ‘crnogorskim’ historicarom dr. Serbom Rastoderom, pod naslovom “Crna Gora lider multietnickog drustva na Balkanu” . Sam intervju je u vecem dijelu posvecen nedavno odrzanom Radnom stolu, “Muslimani/Bosnjaci kakvo vam je ime” , kao i donosenje Deklaracije o povratku nacionalnog imena Bosnjaka u Crnoj Gori, cija vlast jos uvijek vjesto izbjegava rijesiti ovo pitanje, pa cak nastoji izazivati konfuzno stanje medju Bosnjacima danas, a Muslimanima do jucer, kako su se prije izjasnjavali. Odnosno, izazivaju konfuzno stanje kod onih koji jos uvijek ne razlikuju pojam vjerskog od nacionalnog, to sve radeci preko placenih izmecara sa muslimanskim imenima.
Ukratko da napomenemo, skup je odrzan 22. marta t.g., u Podgorici, i bas tih dana dok vjerovatno jos nisu ni zavrsili skup i dok nisu bili poznati detalji sa skupa, vec su poceli napadi i osudjivanja na sudionike skupa, koje je opet i po ko zna koji put pokrenuo Milo Djukanovic preko svog isturenog senilnog igraca Avdulja Kurpejovica, koji je cak trazio da se svi pohapse i da im se sudi, sto me je plaho i iznenadilo kako to da ga Djukanovic nije poslusao imajuci u vidu njihova ‘zajednicka’ istupanja protiv Bosnjaka. Koliko je ovaj skup bio inetresatan za crnogorski medij pokazuje da su samo dvoje novina (Vijesti i Monitor), objavili informaciju sa ovog vazanog skupa za bosnjacku populaciju u Crnoj Gori. Dok na drugoj strani “protivnicke snage” na celu sa “Maticom muslimanskom”, a na koju iz sjene djeluje predsjednik Valde Crne Gore Milo Djukanovic su osule ‘paljbu’ preko radija, tv, stampe i to u najudarnijim treminima kada su radio i tv emisije najslusanije, odnosno najgledanije. Isto tako, prostor u novinama im je dat gdje se obicno ‘dodjeljuje’ vladajucoj koaliciji, kao i aktivnostima Valde, sto je uocio i sam dr. Rastoder.

Negiranje genocida je potiranje historijskih cinjenica

Helem, nije mi namjera da pisem o tim pojedinostima koji su se desili za i nakon tog skupa u Podgorici, odnosno meni kao Bosnjaku je osobna namjera da ukazem na dio intervjua koji se upravo tice mog rodnog plavsko-gusinjskog kraja, kao i bosnjackog i albanskog naroda. Vec od proslog ljeta plasira se vijest, kako ce dr. Serbo Rastoder obajviti knjigu “Zlouptreba lokalne vlasti i pokrstavanje u plavsko-gusinjskom kraju 1912./1913. godine”.
Inace, period 1912./1913. godine je u historiji poznat kao genocid u kojem je ubijeno izmedju 800 i 1200 Bosnjaka i Albanaca, (cak jedan albanski hitoricar navodi taksativno da je 1500 Bosnjaka i Albanaca tada lividirano), dok je tada pokrsteno oko 12,000 (hiljada) pripadnika islama u plavsko-gusinjskom kraju. Tim povodom su pojedinci sakupljali donacije u New Yorku za stampanje najavljene knjige, ne sluteci u (ne)svjesnu namjeru autora knjige koja se ocekuje iz stampe. Sto znaci, da ce potomci onih koji su likvidirani na Previji ucestvovati u propagandi sami protiv sebe!? Jer, covjek iz plavsko-gusinjskog kraja u zelji da sazna vise o historiji naroda kojem pripada, kao i svojim precima, podmecu mu se lazne historijske cinjenice, sto ce se uvidjeti da u pozadini svega ovoga stoji falsificiranje historije Bosnjaka i Albanaca koji su stradali, odnosno prezivjeli genocid i pokrsatavanje.
U cemu se ustvari radi. Ukratko. Naime, svima onima koji istrazuju i koji su istrazivali historijska desavnja na podruciju plavsko-gusinjskog kraja (Dr. Mustafa Memic, Dr. Smajo Cekic, Dr. Enes Pelidija, Dr. Mustafa Imamovic, Dr. Mehmedalija Bojic), je poznato da su Plav i Gusinje igrom slucaja na Berlinskom Kongresu 1878. godine dodijeljeni tadasnjoj Crnoj Gori. Posebno je poznato, da je stanovnistvo ovog kraja odbilo da udje u sastav tadasnje Crne Gore. Takodjer, poznato je nakon toga, tacnije 4. decembra 1879. godine kada je uslijedio poznat u historiji Boj na Noksicu, kada je Marko Miljanov sa 12,000 (hiljada) dobro naoruzanih Crnogoraca, dirketno poslat od strane kralja Nikole i Dinastije sa Cetinja na porobljavanje Plava i Gusinja, odnosno ciscenje ovog kraja od necrnogorskog, ili pak nesrpskog zivlja. Da ne ulazimo u detalje borbe, vec da napomenemo, da su tada Bosnjaci i Albanci iako nespremni za tu borbu slavili veliku pobjedu. Od tada pa do oktobra 1912. godine, do pocetka Balkanskog rata plavsko-gusinjski kraj je bio neutralan teritorij koji nije pripadao ni Crnoj Gori, pa ni Turskom carstvu (koje je ionako bilo podaleko od naseg kraja, s druge strane \'prodali\' su nas kraj za zelenim stolom u Berlinu). Cak, moze se reci da je tada ovaj kraj imao izvjesnu 34-to godisnju “autonomnu” ili pak neutralnu teritoriju u kojoj se nije mogla mijesati ni turska, pa ni crnogorska vlast..
Tada su mjestani ostavrili izvrsne trgovinske veze sa brojnim centrima od Dubrovnika, Novog Pazara, Peci, Prizrena, Istanbula… Odnosno trgovinski karavani su prolazili kroz ovaj kraj iz Istanbula ka Dubrovniku, Sandzaku i Kosovu, i obrnuto. Cijeli kraj je doziviljavao sveukupni napredak. Mjestani ovog zivopisnog kraja ispod Prokletija su bili izuzetno bogati i sposobni trgovci, a uzivali su veliko postovanje i divljenje gdje god bi se pojavili.

Dr. Rastoder pali ste na ispitu iz historije

Zatim dolazi upravo ovaj period 1912. i 1913. godine, o kojem zeli (da) pise ‘crnogorski’ historicar dr. Serbo Rastoder. Po njegovoj izjavi koju je rekao novinaru “Pobjede”, mada je iste rijeci vjesto provukao u svom izlaganju na spomenutom Radnom stolu od 22. marta tg. u Podgorici, a u kojoj se kaze: “Manje je poznato da se crnogorska drzava poslije 1878. godine relativno toleratno odnosila prema svojim podanicima “muhamedanske vjere”, koje je crnogorski kralj Nikola smatrao ‘bracom po jeziku i krvi’. Kralj Nikola je znao da oni imaju svoju “bracu” i van granica crnogorske drzave, pa je “muhamedance” oslobodio obaveze sluzenja vojske, da ih ne bi dovodio u poziciju obaveze vojevanja protiv “istovjernika”. Umjesto toga oni su placali poseban porez “nizamiju” i u tom smislu kralj Nikola je bio sigurno dalekovidiji i humaniji od nekih “kraljeva” s kraja XX vijeka. Uz navedeno, treba imati na umu da je Islamska zajednica u Crnoj Gori najstarija institucija tog karaktera na Balkanu, osnovana 1878. godine, cetiri godine prije slicne institucije u BiH. Trojica “muftija crnogorskih muslimana”, kako im je zvanicno glasila titula (Hilmi Suli, Mustafa Tikvesalija i Murteza Karadjuzovic), a posebno ovaj potonji, bili su ujedno i clanovi najvisih drzavnih tijela u crnogorskoj drzavi. Tragom tih istorijskih iskustava Islamska zajednica je danas jedina vjerska zajednica ciji se prostor duhovne jurisdikcije podudara s prostorom crnogorske drzavne teritorije… ” , kaze Rastoder, nastavljajuci “Vjerujemo, da ce najnovija istrazivanja, koja ce uskoro biti dostupna siroj naucnoj javnosti, pokazati da masovno pokrstavanje muslimanskog zivlja i siroka zloupotreba vlasti u balkanskim ratovima 1912/1913., nije bila inspirisana drzavnom politikom kreiranom na Cetinju, vec motivima zloupotrebe lokalnog cinovnistva pothranjivanim tada uveliko prisutnim ideologijama”, rekao je dr. Rastoder.
Ja bih samo kratko rekao profesore Rastoder pali ste na ispitu iz historije. Jer ovakve tvrdnje samo mozete prodavati ljudima koji ne poznaju svoju historijsku proslost. Medjutim, citateljstvu treba makar “povrsno” pojasnjenje, zar ne! Naime, tada pred sam Balkanski rat (Okt. 1912.), uslijedio je danas vec na siroko poznati “Srebrenicki pricip” razoruzavanja. “Predajete oruzje nista vam se nece dogoditi”, tako su i postupili Bosnjaci i Albanci plavsko-gusinjskog kraja. Tada je, profesore Rastoder, na Plav i Gusinje poslat zloglasni komadant crnogorske vojske Avro Cemovic iz Berana, sa mnogobrojnom i do zuba naoruzanom vojskom i grupom od dvanaest popova, predvodjeni sa popom Sekularcem, kako bi nam rekli da nam je bolje u tudjoj nego u svojoj kozi, odnosno da nam je bolje da prihvatimo pravoslavlje ili cemo biti za glavu kraci. Sve je radjeno, direktno i sa posebnim znanjem od strane crnogorskog kralja Nikole i Dinastije sa Cetinja, kao i pravoslavne crkve. Ovdje se radi o dobro planiranom i pripremljenom, kao i dobro organiziranom genocidu od strane crnogorskih hegemonista, a sa direktnim rukovodjenjem na celu sa kraljom Nikolom sa Cetinja. Jer, crnogorski poraz na Boju na Noksicu (1879.), koji je bio borba dobro naoruzane crnogorske vojske i spontano organiziranih Bosnjaka i Albanaca plavskog kraja, jos uvijek ne mogu preboljeti, a tada (1912.) je bio pravi momenat za osvetu i pripajanje, odnosno stavljanje Plava i Gusinja pod crnogorsku vlast. Vasa tvrdnja je apsolutno neosnovana u kojoj kazete da je tadasnje stradanje “nije bilo inspirisano drzavnom politikom kreiranom na Cetinju, vec motivima zloupotrebe lokalnog cinovnistva” . Mozda na ovakve tvrdnje ne bih reagirao da se ne zovete kako se zovete, jer bih smatrao da je sve ovo veliko-crnogorska poropaganda, mada se iz ovoga moze uvidjeti da ni vase tvrdnje nisu daleko od toga. Ali, s druge strane mi je moralna obaveza prema oko hiljadu stradalih Bosnjaka i Albanaca iz mog zavicaja kojima jos uvijek leze razbacane kosti po Previji.
Napomenut cu Vam dr. Rastoder, da je okupacija Plava i Gusinja trajala nekih pola godine, od okt. 1912. do maja 1913. godine, sto po vama znaci, da kralj Nikola i Dinastija sa Cetinja, nisu znali gdje im je i sta radi vojska za cijelih pola godine. U to vrijeme je formiran Prijeki vojni sud u kojem su dijelili pravdu i krivdu samo provjerene licnosti iz okruzenja kralja Nikole. Tada se svim cuvenim Plavljanima i Gusinjanima koji su odbili da prime pravoslavlje sudilo po kratkom postupku. Vjerujem da ste pregledali one tri stare nesredjene kutije u Muzeju na Cetinje i iz kojih ste mogli primjetiti da puno cega u tom nedostaje, kao i da ste prepoznali potpise pokrstenog Balse Balsica (do rata mula Hajro Basic), ispod smrtnih presuda njegovih mozda do tada bivsih dzem’atlija. Cinjenica je, kada je isla delegacija na Cetinje kod kralja Nikole, koju je predvodio muftija Karadjuzovic, i kada su mu rekli o stradanju Bosnjaka i Albanaca u plavsko-gusinjskom kraju, da se kralj Nikola ibretio, kao da nista ne zna sta se desavalo i da ce provjeriti o cemu se radi. Doduse tada im je rekao kako je dobijao depese sa terena da svi “Turci” iz plavskog kraja hoce da se pokrste, odnosno da prihvate pravolsavlje, sto mu je muftija Karadjuzovic prebacio, pa zasto su onada strijeljani ako su htjeli da prihvate pravoslavlje, kralj je ostao bez odgovora.
Helem, kralj Nikola, je nakon izvjesnog vremena pozvao na Cetinje svog zloglasnog komadanta Avra Cemovica, od koga je trazio da prihvati odgovornost zlocina na sebe, da je sve to on sam organizirao. Sto je potvrdio Marko Cemovic, brat od Avra, koji je bio pomocnik ministra u vladi kralja Nikole, koji je u beogradskoj “Politici” od februara 1941. godine napisao, da je njegovom bratu Avru kralj Nikola kada ga je pozvao u dvore na Cetinju, nudio da prihvati svu odgovornost zlocina na sebe i da ce za uzvrat biti nagradjen cinom generala, najvecim cinom u tadasnjoj kraljevskoj vojsci. Marko je u daljem tekstu tvrdio da njegov brat Avro nije kriv, kao i da je sve radio uz naredbe i znanje kralja Nikole, ali se tada nakon neprihvatanja kraljeve ponude, vratio u rodne Berane gdje je sutra dan umro, odnosno da ga je kralj Nikola otrovao.
Na kraju, profesore Rastoder, vjerujem da ste primjetili da sam se prije svega drzao istine kao moralnih ljudskih nacela, isto sto je zlocin pociniti zlocin, isto tako je smatram zlocin nenapisati istinu. Jer nam se moze desiti danas, da zlocinci Karadzic, Mladic i ina cetnicka bratija, da uniste dokumentaciju o ratnim zlocinima koje su pocinili nad bosnjackim narodom u Domovini Bosni i Hercegovini, te tako sutra neki od nivih historicara moze tvrditi da su Bosnjaci trazili da ih ubijaju, proganjaju, siluju, ruse njihive historijske, vjerske i kulturne objekte…
Helem, dr. Rastoder, zelim Vam uspjesan zavrsetak rada i stampanje knjige, ali uz opasku, ako u sveukupnom radu budete zaobisli istinu, odnosno da presutite gonocid iz 1912. i 1913. godine nad Bosnjacima i Albancima, kao i likvidaciju oko 1200 ljudi, kao i zaobilaziti odgovornost kralja Nikole i zlocinaca koji su radili pod njegovom \"diregentskom palicom\", sve ce to biti lov u mutnom. Posebno podvlacim, ako ce taj rad sluziti u politicke svrhe kako bi se nekome dodvorili onda sama knjiga i prije nego sto ugleda svjetlost dana ce biti osudjena. Jer, historijske cinjenice nece dozvoliti da ih falsificiraju bar oni koji ih poznaju, a posebno naglasavam da su bosnjacki vodeci historicari dr. Memic, dr. Cekic, dr. Pelidija i dr. Imamovic hvala Bogu jos uvijek zivi.


Esad R. KRCIC
New York