Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Historija Bosnjaka

GODIŠNJICE: Bošnjaci u jednoj od najslavnijih pobjeda austro-ugarske armije u Prvom svjetskom ratu
90 GODINA BITKE NA MONTE MELETTI
Objavljeno: 21. May 2006. 00:05:00

Piše: Mr. Ahmed PAŠIÆ
Bitka na Monte Meletti je bila jedna od najslavnijih pobjeda austro-ugarske armije u Prvom svjetskom ratu koja se desila taèno prije 90 godina (krajem maja-poèetkom juna 1916.)
Monte Meletta je 1674 m visok masiv u sjevernoj Italiji (južni Tirol) na kojem su bili talijanski položaji. Conrad von Hötzendorf, šef Generalštaba oružanih snaga austro-ugarske armije, namjeravao je snažnim prodorom iz južnotirolskih planina u dolinu Venecije, dovesti do odluke na talijanskom ratištu.
Bitka je poèela krajem maja 1916., dok je BH. regimenta br. 2 sa svoja tri bataljona služila kao rezerva sve do 29. maja i tek je 30. maja ušla u akciju. Tog je dana 1. èeta I. bataljona sa svojim oficirom Bartom oèistila jedan planinski greben sjeverno od Monte Taverlea, uprkos žestokoj talijanskoj vatri. Talijani su prodoru Bošnjaka i pješadijskoj regimenti br. 76 suprostavili jak otpor, meðutim major Glossner je sa svojim vojnicima u borbama 1. i 2. juna 1916. u podruèju planinske kolibe Mandrielle i ugla uz carsku granicu uništio neprijateljske napore preciznim uputama. Talijani su pokušavali opkoliti i uništiti nadiruæe Bošnjake, žrtvujuæi svoje najbolje vojnike, ali ipak im nije uspjevalo. U vrijeme tih borbi, pješadijska je regimenta br. 27 napadala Monte Cimon, dok su regimente br. 11 i br. 73 zauzele Monte Baldo i južne susjedne vrhove. 30. maja uveèer su Talijani odbaèeni u dolinu Campo Mulo. Dijelovi 6. pješadijskog garnizona su pregazili gornji dio doline i konaèno došli do masiva Monte Meletta. Pogled na ogromni glavni vrh i èinjenica da padine te planine može zasuti protivnièka artiljerija, dale su naslutiti velike žrtve. Vrh ispred Monte Meletta di Gallio je zauzet 3. juna 1916. godine. Teren je napadaèima stvarao ogromne poteškoæe, zato je artiljerijska podrška bila neophodna. Napad je zbog kasnog dolaska artiljerije trebao uslijediti 5. juna 1916. Tog dana prema naredbi brigadnog zapovjedništva 11. pješadijske brigade, vojnici su krenuli u napad. Napadaèki pokret je sporo napredovao. Žestoka neprijateljska vatra sa dobro zaklonjenih položaja, kao i snažna mitraljeska vatra sa odlièno izgraðenih pomoænih objekata veæ su u poèetnoj fazi zahtjevali brojne žrtve. Još u toku noæi jedan je bataljon regimente br. 27, bolje reèeno ono malo boraca što je ostalo, povuèen i zamjenjen I. i IV. bataljonom iz BH. 2. Vrijeme je bilo kišovito, magle su se spuštale i prisiljavale na smjanjenje aktivnosti. Zbog guste magle 6. juna, nastavak je napada izostao. Kada je svanuo 7. juni, mnogi oficiri i vojnici su znali da je to trebao biti posljednji napad.

Bošnjaci na Soškom frontu

Napad obiju grupa (prva grupa pod vodstvom Glossnera i druga grupa pod vodstvom Stefana Duiæa) je bio usmjeren na glavni vrh Monte Meletta (kota 1.824). Artiljerija je poèela granatirati u 10.00 ujutro i poslije artiljerije je uslijedio napad Bošnjaka. Neprijateljski mitraljezi su poèeli pucati u gustinu magle, ali gubici su bili mali. Bošnjaci su uz pomoæ magle došli na samo 300 metara od talijanskih položaja a onda oko 12 sati je napredovanje obustavljeno, jer se èekalo na nestanak magle, kako bi artiljerija ponovo mogla efikasno udarati po talijanskim položajima. Poèelo je èekanje koje je ubijalo živce. Tek u 18.30 se ponovo javila artiljerija koja je precizno tukla po Talijanima. Zbog silnog otpora i velikh gubitaka (nekada èak i od vlastite artiljerije), napad je stao do 20.15, kada je ponovo krenuo napad pod zapovjedništvom Glogovca. Zbog teškog terena, Bošnjaci su u rukama nosili samo puške i noževe. Tako naoružani su se sporo, ali sigurno približavali talijanskim položajima. Kada su Bošnjaci konaèno probili položaje i upali u rovove, jedan talijanski mitraljez mjenja smjer i kosi po mjestu prodora. Ovo je trenutak Huse Škoriæa.

Spomen ploèa palim iz BH. regimenta br. 2 na Monte Meletti
Poput zmije je klizio ispod prepreke, skoèio na alpince, pobio ih i mitraljez je ubrzo ušutio. Pri tome je i zarobio nekoliko Talijana. Kada su Talijani vidjeli, da im pucaju linije, šalju rezervu, meðutim Bošnjaci su nezadrživo osvajali sam vrh Monte Melette. Veæina oficira je pala ili teško ranjena, ali tada su obièni vojnici sami preuzimali odgovornost voðenja akcije. Posebno se iskazao Šerif Miljkoviæ, 19-godišnjak iz Kladuše. Na oèi oficira Hasana Mediæa i Mile Dragièeviæa je skoèio, pun bijesa i bez naredbe, samo iz ljutnje i mržnje, u cik-cak skokovima uz strmi obronak na jedan dobro zaklonjen protivnièki mitraljez. Mediæ mu nije davao nikakvu šansu, ali Allah je umješao Svoju volju. Šerif se provukao ispod posljednje žièane prepreke, krenuo još malo ulijevo i skoèio na posadu s leða. Pun bijesa, s jednim bodežom, sredio je Talijane. Zatim je izvadio oružje iz postolja i sa svojim plijenom se vratio do svoje braæe. Nepovrjeðen. Kroz kišu metaka. Poseban sluèaj neustrašivosti je bio i sluèaj Æamila Rejsa koji je od nestrpljenja za borbom, doslovice frontalno potrèao prema srednjim talijanskim mitraljezima, a za njim je jurnula i grupa ostalih Bošnjaka!? Meðutim, ono što se èinilo nemoguæim, uspjelo je! Kao prvi, Æamil se bacio meðu talijanske momke i pokosio strijelce. Ostale so potamanili njegovi suborci.
U bici na Monte Meletti je poginulo 208 pripadnika BH. regimente br. 2, od toga 202 Bošnjaka, dok je na talijanskoj strani poginulo 2.033 vojnika i oficira. Neki od Bošnjaka su ukopani pod nišanima na mezarluku u Gracu (za razliku od njihovih zemljaka iz drugih regimenti u Sloveniji, koji su ukopani pod križevima), dok je veæina iz spomenute bitke sahranjena u podnožju žrtvene planine u skupnim grobovima. Želim izdvojiti imena najhrabrijih pojedinaca u toj bici: Josef Lipp, Meho Suljanoviæ, Ivo Jakovljeviæ, Hasan Mediæ, Stevo Kukrika, Avdaga Kuzmiæ, Smail Muhiæ, Sulejman Osmanèeviæ, Jusuf Šekiæ, Meho Taljiæ, Huso Zrniæ i Meho Mahmutoviæ. Zanimljivo je da su gradske vlasti Bosanske Dubice i Graca toj regimenti posvetile srebrnu signalnu trubu za divljenje, zahvalnost i priznanje.
U BH regimenti br. 2 (okrug Banja Luka, Krajina) je 93% sastava (obièno vojnici) bilo Bošnjaka (muslimana, pravoslavnih i katolièkih), dok je 7% bilo ostalih (obièno oficiri). Zanimljiva je èinjenica da je bila BH 2. apsolutni rekorder u broju zlatih medalja za hrabrost unutar austro-ugarske armije: èak njezina 42 pripadnika su dobila tzv. Goldenetapferkeitsmedaille, dok im sa 36 medalja slijedi pješadijska regimenta br. 7 (okrug Klagenfurt).
Na ovom mjestu želim nekoliko rijeèi kazati o velikom prijatelju Bosne, tj. o gospodinu Pavu Jusufu Urbanu-Ibruljeviæu, bošnjaèkom politièaru i humanisti, roðenom 5. jula 1911. u Sarajevu. Njegov otac Èedomir Urban, takoðer roðeni Sarajlija, bio je oficir austrougarske vojske i to u sklopu bosanskohercegovaèke pješadijske regimente br.1, što æe znatno obilježiti njegov cjelokupni život. Kada je 60-ih godina prvi put prisustvovao održavanju spomen-proslave u èast palim borcima bosanskohercegovaèke regimente br. 2 u bici na Monte Meletti, shvatio je da je taj dogaðaj od izuzetnog znaèaja za održavanje bosanskohercegovaèke vojne tradicije. Održavanje ove proslave je poèelo veæ 1917. godine, godinu dana nakon osvajanja brda Monte Meletta, za koje su najzaslužniji Bošnjaci i održava se sve do danas. Prekid je doživjela samo u toku nacistièkog režima. To je ujedno bio i razlog za osnivanje \"Austrijskog društva za bosanskohercegovaèke odnose\" u Gracu, koje svake godine u saradnji sa Saveznom vojskom Republike Austrije organizuje ovu spomen-proslavu. U sklopu ovog društva djeluje i \"Klub bosanskohercegovaèkih studenata u Gracu\" koji broji nekoliko stotina èlanova, a veliki broj tih èlanova su i stipendisti samog Društva. Nakon bosanskog rata je Prvom korpusu Armije RBiH poklonio saèuvane paradne uniforme svoga oca, koji je bio oficir austrougarske vojske u sklopu BH regimente br.1. Fasciniran ulogom Bošnjaka u Austro-Ugarskoj inicirao je štampanje i prevoðenje knjiga \"Bošnjaci dolaze\" (Werner Schachinger), i \"Sa Bošnjacima u Svjetskom ratu\" (Pero Blaškoviæ), koje su simbol oèuvanja vojne bh. tradicije tog doba od zaborava.
Otkrivanju spomenika palim borcima iz BH regimente br. 2 je u Gracu prisustvovao i general Rasim Deliæ koji je te prilike rekao: \"U spomen hrabrim Bošnjacima koji su u I. svjetskom ratu do posljednjeg daha herojski branili zajednièku domovinu Austriju.\"



Ostali prilozi:
» KORIJENI BOŠNJAKA
Fikret Hafizović | 29. April 2019 21:30
» SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA
Fikret Hafizović | 15. September 2016 21:33
» DAN KADA JE ZMAJ OD BOSNE OTIŠAO U LEGENDU
RadioSarajevo.ba | 18. August 2016 02:48
» SANDAL HRANIĆ - KOSAČA
Fikret Hafizović | 22. April 2014 18:18
» ZNAMENITI BOŠNJACI HERCEG STEPHAN KOSAČA I BLAGAJSKO TURBE
Fikret Hafizović | 04. December 2013 01:25
» BOŠNJACI SU AUTOHTONI I NEPREVJERAVANI EVROPSKI MUSLIMANI
Fikret Hafizović | 31. January 2013 20:07
» BOŠNJACI SU BOGU MILI
Fikret Hafizović | 31. December 2012 13:30
» BOSNJACI - SOKCI I OSTALE MANJINE U MADJARSKOJ
Prof. dr. Ivica Đurok | 04. September 2012 15:36
» SUŽAVANJE ŽIVOTNOG PROSTORA BOŠNJAKA
Rade Vukosav | 21. March 2010 12:17
» MITOLOGIJA SRPSKE POLITIKE
| 23. February 2010 19:01