Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Intervjui
Mladi govore: Džabir Sedić, student stomatologije i autor zbirke pjesama „Srebreno ogledalo“ posvećena Srebrenici SREBRENICA JE OGLEDALO SVEGA ŠTO SE DEŠAVALO NA PROSTORU CIJELE BOSNE
Džabir Sedić: „Srebreno ogledalo“ je zbirka od devetnaest pjesama o Srebrenici, posvećenih djeci Srebrenice. Dakle, tema je dešavanje u Srebrenici jula 1995. To se može zaključiti i iz naslova, tipa: „Majka Srebreničanka“, „Srebrenica“, „Pad Srebrenice“, „U Srebrenicu po snove“, „Viteško srce“, „Moj uzor“ itd. Izdavač je Udruženje Pokret "Majke enklave Srebrenica i Žepa". Recenzije su uradili književnik Amir Talić, te Mirza Sarajkić, asistent na filozofskom fakultetu u Sarajevu. Svojim ilustracijama zbirku je uljepšao Denis Jahjefendić, a lekturu je odradio prof. Ibro Hodžić. Ovom prilikom bih im se zahvalio, kao i svima koji su pomogli da ovaj projekat ugleda svjetlo dana. Također bih se zahvalio svima onima koji su kupovinom knjige donirali novac za pomoć djeci žrtava genocida u Srebrenici. Bilo je i onih koji su kupili veću količinu knjiga, ali, da im ne umanjujem sevap, ne bih spominjao njihova imena. Bošnjaci.Net: Zbog čega ste se odlučili za pisanje „Srebrenog ogledala“? Džabir Sedić: „Srebreno ogledalo“ je pokušaj da se stihom ukaže na ono što se desilo u Bosni i Hercegovini, u Srebrenici. U Bosni i Hercegovini se desio genocid. Srebrenica je ogledalo svega što se dešavalo na prostoru cijele Bosne. Treba shvatiti da su oni koji su bili sposobni uraditi to jednom, dvaput, tri puta, uradit će to opet, ako im dozvolimo i ako zaboravimo. Ove su pjesme podsjetnik na stradanje, na istinu o nama, o našoj prošlosti. Nikad ne zaboravimo prošlost, pa će nam budućnost biti lijepa. Htio sam uraditi nešto za djecu Srebrenice, to je moj skromni doprinos onima koji su najviše osjetili surovost ratnih dešavanja. Kompletan prihod od prodaje knjige je posvećen za pomoć u školovanju djece žrtava Srebrenice. Ja, kao student, u ovom trenutku mogu toliko. Nadam se da ću nekada moći puno više. Bošnjaci.Net: Niste iz Srebrenice a pišete o Srebrenici? Džabir Sedić: Mnogo puta su me pitali zašto pišem o Srebrenici, ja, Krajišnik, i kakva je moja veza sa tim što je tamo bilo. Ja sam Bošnjak, ja sam musliman, a to se upravo Bošnjacima muslimanima zbilo. Muslimani su jedno tijelo, Bošnjaci su jedno tijelo, nažalost, to još nismo shvatili, a dok to ne shvatimo ne treba se čuditi što patimo.
Bošnjaci.Net: Vaše sjećanje na rat? Džabir Sedić: Rat sam dočekao u Bužimu, imao sam pet godina, tad sam upisao osnovnu školu. Poslije rata, a u četvrtom razredu osnovne škole došao sam u Sanski Most. Ratni vihor se upleo u naša djetinjstva, rušio naše snove i ostavio dubok trag u našim sjećanjima. Smiješno zvuče konstatacije o nekom nesretnom ratu, o nepoželjnoj prošlosti. Ne može se izbrisati dio prošlosti. Gledao sam smrt oko sebe ali sam nastavio živjeti, gledao sam mržnju ali sam naučio voljeti. Nisam birao prošlost, ali mogu izabrati budućnost. Bošnjaci.Net: Nemoguće je iz Vašeg govora, a i stihova, ne primijetiti ljubav prema Bosni i Bošnjacima. Vaš komentar? Džabir Sedić: Rođen sam ovdje, odrastao sam ovdje, školujem se ovdje i ovdje uz Božju pomoć nastavljam svoj život. Dužnost nam je na prvom mjestu školovati se, a ostalo će sve poslije doći i svojim tokom poći. „Bosna ima Bosanca, kad Bosanac liježe na počinak on polahko glavu spušta na zemlju, da zemlju ne povrijedi.“ Nebitno u kom gradu je rođen, i gdje se trenutno nalazi vjetrom sudbine vođen, on je takvog sklopa i kova da drugi nikad bihuzur od njega biti neće. Ali ni na sebe neće drugom dati, uz Bosnu, vjeru uvijek je spreman stati. Bošnjaci.Net: Činjenica je da je sve više onih koji se opredjeljuju da odu iz Bosne. Šta mislite o tome: otići ili ostati? Džabir Sedić: Svako ima pravo na izbor. Ja sam svoj davno donio. Ne krivim one koji su odabrali drugačije. Krivim one koji su u Bosni i sanjaju da odu zauvijek, i one koji su otišli da se nikad ne vrate. Država ne daje puno, ali državu činimo mi, narod. Snaga je u zajednici, kad shvatimo da smo komadi jednog tijela, kad se udruži po svijetu Bosna cijela, tad se imamo čemu nadati. Kad budemo u Bosni radili onoliko koliko radimo za nekog drugog, kad se budemo smjeli suprotstaviti onom ko nije u pravu, ne silom, već riječju, argumentom, onda će nam krenuti nabolje. Dokazali smo da imamo talenta, inteligencije, svega što je potrebno za uspjeh. Samo treba učiti, studirati, baviti se svim stvarima uključujući i politiku. Ne mislim da se svako bavi svačim, jer svako je predodređen za nešto. Treba se odlučiti za pravu stvar, za pravu struku, za pravo zanimanje, i truditi se biti najbolji u tome što jesi. Uz to još ako je čovjek vjernik, život zasigurno dobija puni smisao. Bošnjaci.Net: Koji je vaš komentar današnjeg vakta? Džabir Sedić: Ovo je vrijeme globalnog otupljavanja. Sve je manje emocija, sve je manje pravog odnosa prema drugima, prema prirodi. Mislimo samo na sebe, i u tome nam životi prođu. Nažalost, mnogi kasno tobe dođu. Bar da mislimo na sebe pozitivno. Griješimo i grijehom sebi štetu činimo. Svako treba krenuti od sebe, promijeniti sebe nabolje, pa će nam svima biti bolje. Bog neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on ne izmijeni svoj odnos prema Bogu. Bošnjaci.Net: Trenutna slika Bosne? Džabir Sedić: Jesen stiže u naše čaršije, odlaskom ljeta opustoše naši gradovi, pitam se koliko će nas dočekati novo ljeto, koliko se omladina potrudila da uradi nešto korisno, a ne samo da se provede, opija, razvali novo auto kupljeno samo radi fazona, da se pokaže kako je njemu dobro tamo, da iskoristi povoljnije cijene alkohola i raznih drugih stvari. Još je dobro ako je samo auto nastradalo... Treba više raditi na podizanju svijesti kod omladine, na jačanju duhovnosti i vjere, jer samo vjernik je u stanju razlikovati dobro od zla, pravi put od krivoga. Školske klupe su sve praznije, djece je sve manje. Bojimo se za njihovu nafaku kao da je mi određujemo a ne Bog. Zaboravljamo da su naše dede i nane imali po desetero djece, i uspjevali su ih izvesti na pravi put, iako su živjeli u težim uslovima od današnjih. Sklapajmo brakove, rađajmo djecu, jer, još jednom ponavljam, snaga je u našoj brojnosti i zajedništvu. Bošnjaci.Net: Ima li budućnosti u Bosni? Džabir Sedić: Naravno! Vidite, kad pčelinje društvo prezimi zimu i dočeka proljeće, ne pita se vrijedi li raditi ove godine, već radi svoj posao marljivo kao i lani. A koliki će prihod biti, to nije njihova briga. Budimo pčele, ne zamarajmo se stvarima koje nam ne pomažu već odmažu u životu. Brinimo se o sebi i svojoj košnici. Posla je uvijek bilo i bit će za onog ko raditi hoće! Bošnjaci.Net: Poruka onima koji su otišli? Džabir Sedić: Svi ste vi ambasadori Bosne i Hercegovine. Ma gdje bili, živite, radite i umirite kao Bošnjaci, kao muslimani. Ne stidite se svojih korijena, sve podredite tome da se sutra vratite u Bosnu, da ovdje završi vaše godinama skupljeno iskustvo, znanje pa i kapital. Znajte, kad god došli da ste dobrodošli! Bošnjaci.Net: Gospodine Sediću, hvala Vam za razgovor; želite li nešto dodati za kraj? Džabir Sedić: Hvala Vama na ustupljenom prostoru za predstavljanje ove zbirke. Nadam se da će „Srebreno ogledalo“ pronaći put do čitatelja širom svijeta, a prihod od prodaje knjige makar malo pomoći u školovanju i odrastanju djece žrtava Srebrenice, jer danas smo potrebni mi njima, a sutra će oni biti potrebni Bosni. Molim Allaha dž.š. da nam svima da ono što je najbolje za nas, da nam da snage da nastavimo s radom na pravom putu i da budemo još uspješniji nego što smo bili. Ujedno svim vašim čitateljima želim Ramazan mubarek olsun! |