Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Intervjui


Mladi govore: Džabir Sedić, student stomatologije i autor zbirke pjesama „Srebreno ogledalo“ posvećena Srebrenici
SREBRENICA JE OGLEDALO SVEGA ŠTO SE DEŠAVALO NA PROSTORU CIJELE BOSNE
Procitaj komentar

Autor: Esad Krcić
Objavljeno: 09. September 2008. 07:09:58

Džabir Sedić je rođen 1987. godine u Bosanskoj Krupi. Djetinjstvo proveo u Bužimu, a nakon rata dolazi u Sanski Most, gdje i sada boravi. U Sarajevu je završio srednju zubotehničku školu. Studira na Stomatološkom fakultetu. Bavi se sportom, trenira karate, rekreativno igra nogomet, dok sada slobodno vrijeme koristi za planinarenje. Jedno vrijeme na „Radio Sani“ je vodio radio emisiju islamskog karaktera za djecu „Radio Mekteb“. Ljubav prema čitanju izrodila se u ljubav prema pisanju, i to najviše poezije.
Svi koji žele naručiti zbirku pjesama ili žele otkupiti određeni broj primjeraka obratite se autoru na e-mail: [email protected].
Bošnjaci.Net: Vaša zbirka poezije je i povod našeg razgovora. O kakvoj zbirci je riječ?
Džabir Sedić:
„Srebreno ogledalo“ je zbirka od devetnaest pjesama o Srebrenici, posvećenih djeci Srebrenice. Dakle, tema je dešavanje u Srebrenici jula 1995. To se može zaključiti i iz naslova, tipa: „Majka Srebreničanka“, „Srebrenica“, „Pad Srebrenice“, „U Srebrenicu po snove“, „Viteško srce“, „Moj uzor“ itd. Izdavač je Udruženje Pokret "Majke enklave Srebrenica i Žepa". Recenzije su uradili književnik Amir Talić, te Mirza Sarajkić, asistent na filozofskom fakultetu u Sarajevu. Svojim ilustracijama zbirku je uljepšao Denis Jahjefendić, a lekturu je odradio prof. Ibro Hodžić. Ovom prilikom bih im se zahvalio, kao i svima koji su pomogli da ovaj projekat ugleda svjetlo dana. Također bih se zahvalio svima onima koji su kupovinom knjige donirali novac za pomoć djeci žrtava genocida u Srebrenici. Bilo je i onih koji su kupili veću količinu knjiga, ali, da im ne umanjujem sevap, ne bih spominjao njihova imena.

Moje pjesme su podsjetnik na stradanje, na istinu o nama, o našoj prošlosti

Bošnjaci.Net: Zbog čega ste se odlučili za pisanje „Srebrenog ogledala“?
Džabir Sedić:
„Srebreno ogledalo“ je pokušaj da se stihom ukaže na ono što se desilo u Bosni i Hercegovini, u Srebrenici. U Bosni i Hercegovini se desio genocid. Srebrenica je ogledalo svega što se dešavalo na prostoru cijele Bosne. Treba shvatiti da su oni koji su bili sposobni uraditi to jednom, dvaput, tri puta, uradit će to opet, ako im dozvolimo i ako zaboravimo. Ove su pjesme podsjetnik na stradanje, na istinu o nama, o našoj prošlosti. Nikad ne zaboravimo prošlost, pa će nam budućnost biti lijepa.
Htio sam uraditi nešto za djecu Srebrenice, to je moj skromni doprinos onima koji su najviše osjetili surovost ratnih dešavanja. Kompletan prihod od prodaje knjige je posvećen za pomoć u školovanju djece žrtava Srebrenice. Ja, kao student, u ovom trenutku mogu toliko. Nadam se da ću nekada moći puno više.

Bošnjaci.Net: Niste iz Srebrenice a pišete o Srebrenici?
Džabir Sedić:
Mnogo puta su me pitali zašto pišem o Srebrenici, ja, Krajišnik, i kakva je moja veza sa tim što je tamo bilo. Ja sam Bošnjak, ja sam musliman, a to se upravo Bošnjacima muslimanima zbilo. Muslimani su jedno tijelo, Bošnjaci su jedno tijelo, nažalost, to još nismo shvatili, a dok to ne shvatimo ne treba se čuditi što patimo.

Pokušaj da se stihom ukaže na ono što se desilo u Bosni

„Srebreno ogledalo“ je pokušaj da se stihom ukaže na ono što se desilo u Bosni i Hercegovini, u Srebrenici. U Bosni i Hercegovini se desio genocid. Srebrenica je ogledalo svega što se dešavalo na prostoru cijele Bosne. Treba shvatiti da su oni koji su bili sposobni uraditi to jednom, dvaput, tri puta, uradiće to opet, ako im dozvolimo i ako zaboravimo. Ove su pjesme podsjetnik na stradanje, na istinu o nama, o našoj prošlosti. Nikad ne zaboravimo prošlost, pa će nam budućnost biti lijepa.

Krajišnik a piše o Srebrenici

Mnogo puta su me pitali zašto pišem o Srebrenici, ja, Krajišnik, i kakva je moja veza sa tim što je tamo bilo? Ja sam Bošnjak, ja sam musliman, a to se upravo Bošnjacima muslimanima zbilo. Muslimani su jedno tijelo, Bošnjaci su jedno tijelo, nažalost to još nismo shvatili, a dok to ne shvatimo ne treba se čuditi što patimo.

Ratni vihor se upleo u naša djetinjstva

Ratni vihor se upleo u naša djetinjstva, rušio naše snove i ostavio dubok trag u našim sjećanjima. Smiješno zvuče konstatacije o nekom nesretnom ratu, o nepoželjnoj prošlosti. Ne može se izbrisati dio prošlosti. Gledao sam smrt oko sebe ali sam nastavio živjeti, gledao sam mržnju ali sam naučio voljeti. Nisam birao prošlost, ali mogu izabrati budućnost.



Jesen stiže u naše čaršije

Jesen stiže u naše čaršije, odlaskom ljeta opustoše naši gradovi, pitam se koliko će nas dočekati novo ljeto, koliko se omladina potrudila da uradi nešto korisno, a ne samo da se provede, opija, razvali novo auto kupljeno samo radi fazona, da se pokaže kako je njemu dobro tamo, da iskoristi povoljnije cijene alkohola i raznih drugih stvari. Još je dobro ako je samo auto nastradalo...

Školske klupe su sve praznije

Treba više raditi na podizanju svijesti kod omladine, na jačanju duhovnosti i vjere, jer samo vjernik je u stanju razlikovati dobro od zla, pravi put od krivoga.
Školske klupe su sve praznije, djece je sve manje. Bojimo se za njihovu nafaku kao da je mi određujemo a ne Bog. Zaboravljamo da su naše dede i nane imali po desetero djece, i uspjevali su ih izvesti na pravi put, iako su živjeli u težim uslovima od današnjih. Sklapajmo brakove, rađajmo djecu, jer, još jednom ponavljam, snaga je u našoj brojnosti i zajedništvu.

„Srebreno ogledalo“ - put do čitatelja

Nadam se da će „Srebreno ogledalo“ pronaći put do čitatelja širom svijeta, a prihod od prodaje knjige makar malo pomoći u školovanju i odrastanju djece žrtava Srebrenice, jer danas smo potrebni mi njima, a sutra će oni biti potrebni Bosni.
Gledao sam smrt oko sebe ali sam nastavio živjeti, gledao sam mržnju ali sam naučio voljeti

Bošnjaci.Net: Vaše sjećanje na rat?
Džabir Sedić:
Rat sam dočekao u Bužimu, imao sam pet godina, tad sam upisao osnovnu školu. Poslije rata, a u četvrtom razredu osnovne škole došao sam u Sanski Most. Ratni vihor se upleo u naša djetinjstva, rušio naše snove i ostavio dubok trag u našim sjećanjima. Smiješno zvuče konstatacije o nekom nesretnom ratu, o nepoželjnoj prošlosti. Ne može se izbrisati dio prošlosti. Gledao sam smrt oko sebe ali sam nastavio živjeti, gledao sam mržnju ali sam naučio voljeti. Nisam birao prošlost, ali mogu izabrati budućnost.

Bošnjaci.Net: Nemoguće je iz Vašeg govora, a i stihova, ne primijetiti ljubav prema Bosni i Bošnjacima. Vaš komentar?
Džabir Sedić:
Rođen sam ovdje, odrastao sam ovdje, školujem se ovdje i ovdje uz Božju pomoć nastavljam svoj život. Dužnost nam je na prvom mjestu školovati se, a ostalo će sve poslije doći i svojim tokom poći. „Bosna ima Bosanca, kad Bosanac liježe na počinak on polahko glavu spušta na zemlju, da zemlju ne povrijedi.“ Nebitno u kom gradu je rođen, i gdje se trenutno nalazi vjetrom sudbine vođen, on je takvog sklopa i kova da drugi nikad bihuzur od njega biti neće. Ali ni na sebe neće drugom dati, uz Bosnu, vjeru uvijek je spreman stati.

Država ne daje puno, ali državu činimo mi, narod

Bošnjaci.Net: Činjenica je da je sve više onih koji se opredjeljuju da odu iz Bosne. Šta mislite o tome: otići ili ostati?
Džabir Sedić:
Svako ima pravo na izbor. Ja sam svoj davno donio. Ne krivim one koji su odabrali drugačije. Krivim one koji su u Bosni i sanjaju da odu zauvijek, i one koji su otišli da se nikad ne vrate.
Država ne daje puno, ali državu činimo mi, narod. Snaga je u zajednici, kad shvatimo da smo komadi jednog tijela, kad se udruži po svijetu Bosna cijela, tad se imamo čemu nadati. Kad budemo u Bosni radili onoliko koliko radimo za nekog drugog, kad se budemo smjeli suprotstaviti onom ko nije u pravu, ne silom, već riječju, argumentom, onda će nam krenuti nabolje. Dokazali smo da imamo talenta, inteligencije, svega što je potrebno za uspjeh. Samo treba učiti, studirati, baviti se svim stvarima uključujući i politiku. Ne mislim da se svako bavi svačim, jer svako je predodređen za nešto. Treba se odlučiti za pravu stvar, za pravu struku, za pravo zanimanje, i truditi se biti najbolji u tome što jesi. Uz to još ako je čovjek vjernik, život zasigurno dobija puni smisao.

Bošnjaci.Net: Koji je vaš komentar današnjeg vakta?
Džabir Sedić:
Ovo je vrijeme globalnog otupljavanja. Sve je manje emocija, sve je manje pravog odnosa prema drugima, prema prirodi. Mislimo samo na sebe, i u tome nam životi prođu. Nažalost, mnogi kasno tobe dođu. Bar da mislimo na sebe pozitivno. Griješimo i grijehom sebi štetu činimo. Svako treba krenuti od sebe, promijeniti sebe nabolje, pa će nam svima biti bolje. Bog neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on ne izmijeni svoj odnos prema Bogu.

Treba više raditi na podizanju svijesti kod omladine, na jačanju duhovnosti i vjere

Bošnjaci.Net: Trenutna slika Bosne?
Džabir Sedić:
Jesen stiže u naše čaršije, odlaskom ljeta opustoše naši gradovi, pitam se koliko će nas dočekati novo ljeto, koliko se omladina potrudila da uradi nešto korisno, a ne samo da se provede, opija, razvali novo auto kupljeno samo radi fazona, da se pokaže kako je njemu dobro tamo, da iskoristi povoljnije cijene alkohola i raznih drugih stvari. Još je dobro ako je samo auto nastradalo... Treba više raditi na podizanju svijesti kod omladine, na jačanju duhovnosti i vjere, jer samo vjernik je u stanju razlikovati dobro od zla, pravi put od krivoga.

Školske klupe su sve praznije, djece je sve manje. Bojimo se za njihovu nafaku kao da je mi određujemo a ne Bog. Zaboravljamo da su naše dede i nane imali po desetero djece, i uspjevali su ih izvesti na pravi put, iako su živjeli u težim uslovima od današnjih. Sklapajmo brakove, rađajmo djecu, jer, još jednom ponavljam, snaga je u našoj brojnosti i zajedništvu.

Znajte, kad god došli da ste dobrodošli!

Bošnjaci.Net: Ima li budućnosti u Bosni?
Džabir Sedić:
Naravno! Vidite, kad pčelinje društvo prezimi zimu i dočeka proljeće, ne pita se vrijedi li raditi ove godine, već radi svoj posao marljivo kao i lani. A koliki će prihod biti, to nije njihova briga. Budimo pčele, ne zamarajmo se stvarima koje nam ne pomažu već odmažu u životu. Brinimo se o sebi i svojoj košnici. Posla je uvijek bilo i bit će za onog ko raditi hoće!

Bošnjaci.Net: Poruka onima koji su otišli?
Džabir Sedić:
Svi ste vi ambasadori Bosne i Hercegovine. Ma gdje bili, živite, radite i umirite kao Bošnjaci, kao muslimani. Ne stidite se svojih korijena, sve podredite tome da se sutra vratite u Bosnu, da ovdje završi vaše godinama skupljeno iskustvo, znanje pa i kapital. Znajte, kad god došli da ste dobrodošli!

Bošnjaci.Net: Gospodine Sediću, hvala Vam za razgovor; želite li nešto dodati za kraj?
Džabir Sedić:
Hvala Vama na ustupljenom prostoru za predstavljanje ove zbirke. Nadam se da će „Srebreno ogledalo“ pronaći put do čitatelja širom svijeta, a prihod od prodaje knjige makar malo pomoći u školovanju i odrastanju djece žrtava Srebrenice, jer danas smo potrebni mi njima, a sutra će oni biti potrebni Bosni. Molim Allaha dž.š. da nam svima da ono što je najbolje za nas, da nam da snage da nastavimo s radom na pravom putu i da budemo još uspješniji nego što smo bili.
Ujedno svim vašim čitateljima želim Ramazan mubarek olsun!

Nekoliko pjesama iz Sedićeve zbirke „Srebreno ogledalo“
MAJKA SREBRENIČANKA
Sabah zora sviće,
jesen kida lišće,
u meni tišina,
jer mi nema sina.

O dragi moj Bože,
Tebi dovu činim,
da saznam gdje je,
još za to ja živim.

Zar je to pravedno,
da ne znam ni gdje leži?
Tebi, Bože, slava nek je,
majka svome sinu teži.

Evo deseta je zima,
Jasin uči, ruke pruža,
Bože, daj da nađem sina,
oca, braću, i svog muža.

Dove uči, njih se sjeća,
odveli ih din-dušmani,
pobiše ih samo zato,
što su bili muslimani.

Uči dove majka stara,
dok joj suze kvase lice,
nek se vječno o tom priča,
pa će živjet žrtve Srebrenice.


MOJ PRIJATELJ
Imam prijatelja, od Drine,
iz Srebrenice je.
Ima snove kao i ja,
mladalačke, razdragane.
Samo nema, oca...
Ni amidže, ni brata,
i još mnogo rođaka,
koje izgubi pred kraj rata,
u Srebrenici, u Bosni,
na Balkanu, u Evropi,
u Svijetu, jula 1995-te,
kad je bio dijete,
i kad nije znao zašto
babo neće moći s njim poći,
kad je krenuo s majkom
jedne mračne noći.

S majkom u Sarajevu živi,
sjećanja bolna u sebi krije,
šta ga to uspijeva održati,
zbog čeg' mu srce veselo bije?

Imam prijatelja, od mene je bolji,
divim se njegovoj vjeri i volji.
Juče mi priča, a osmjeh na licu:
„Vraćam se kući, u Srebrenicu.“

DJEČIJE ŽELJE
Godina 1995-ta.
Želje tri djeteta:

1.
Dijete negdje u Svijetu


Želeći od oca da mu kupi igračku,
otac mu reče: „Sve za tebe, milo, i zagrli njega.“

2.
Dijete u Bužimu


Poželjeh od oca da mi kupi igračku,
on mi reče: „Kad prođe rat, bit će svega.“

3.
Dijete u Srebrenici


Držeći lutku bez glave, iskreno moli Boga:
„O Allahu, vrati mi oca moga!“

SREBRENICA

Srebrena zora poslije mraka
Rani se sabah odupre tami
Elana puna, snažna i jaka
Bedem da bude kod rijeke Drine
Rijeke što sapra sramotu svijeta
Ezani će uz cvrkute ptica
Njemu da zovu do ahireta
I dalje će koračati svijetla lica
Cijelom svijetu ibret su ova slova
Amanet za sva pokoljenja nova


MEZARISTAN
Šehid do šehida, mezar do mezara,
srce mi lupa, hoće iz njedara.
A trava zelena, mirom odiše,
nišani u zemlju ulaze sve više.

Godina se na godinu niže,
gledam van mezarja, kosa mi se diže.
Pogled na hale, što hladne,
čuvaju uspomene gadne.

Vratim pogled, da se bar ne ledi,
slika strašna nikako da izblijedi.
Šapćem devedeset devet imena,
pokušavam pobjeći od uspomena.

I mir me obuzima, jer ovdje leže,
ljudi što nisu htjeli da bježe,
čuvaše vjeru do zadnjeg časa,
slaviše Njega dok imaše glasa.

Ako te putniče put ovda nanese,
svrati u mezaristan, vječnosti vrata,
stanovnicima ovim selam nazovi,
znaj, smrt je početak za život novi.


PAD SREBRENICE
Napolju noć ječi od bure,
umor me, evo, ipak savlada,
kroz glavu slike stravične jure,
vraća se slika voljenog grada.

Upek'o juli, al' drhte ljudi,
teško je vrijeme, tako je vazda,
u zraku nemir sumnju im budi,
a onda iznenada opsada grada.

Sve komšije bivše iz mog sokaka,
iz istog razreda, al' nisam ih znao,
zajedno smo rasli, djeca vršnjaka,
Bog htjede pa sam kasno ih upoznao.

Izvukoše davno naoštrene kame,
kokardu staviše na bradatu glavu,
ruski kalašnjikov na lijevo rame,
krv crvena natopi zelenu travu.

Kišne kapi zvone o prozor,
grmljavina s vana para mi uši,
remeti noć stvorenu za odmor,
dira mi stare rane na duši.

VRH



Ostali prilozi:
» BROJNE SU POUKE I PORUKE BITKE NA BEDRU
MINA | 26. March 2024 14:14
» ”NIGDJE LJILJAN NIJE PRIGRLJEN KAO U BOSNI”
Anadolu Agency (AA) | 29. February 2024 14:16
» ŠOKIRAN SAM DVOSTRUKIM STANDARDIMA ZAPADNIH VLADA PREMA PALESTINCIMA
Anadolu Agency (AA) | 27. February 2024 14:39
» USPRAVNO I DOSTOJANSTVENO HODITI KROZ ŽIVOT
MINA | 24. February 2024 12:59
» SLANJE ORUŽJA U IZRAEL JE DIREKTNO SAUČESNIŠTVO U GENOCIDU
Anadolu Agency (AA) | 22. February 2024 14:40
» ŽELIM UČINITI LJUDE U BIH PONOSNIMA
Anadolu Agency (AA) | 16. February 2024 20:12
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJAK, BOSANSKI JEZIK I ISLAM
16. October 2023 16:58
» ŠUPLJA MANTRA EDINA RAMULIĆA
05. June 2023 15:26
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif