Kad su me u srijedu ujutro, uz jutarnju kafu, moje kćeri obavijestile da su cijelu noć na televiziji pratile američke predsjedničke izbore i ushićeno rekle da je apsolutni pobjednik Barack Obama, ja sam im odgovorio: moja djeco ja vam se u to puno ne razumijem, jer ja već godinama pratim samo Dodika, Silajdžića, i Čovića, Tihića, Lagumdžiju i Komšića. Kakav Barrack i kakve trice, oni kroje moj život, oni su moja mjera, moja politika i moja sudbina. Pošto su bile vidno potištene mojim odgovorom, ja sam im otprilike rekao ovo.

Djeco moja, Barack Obama nikad u Bosni i Hercegovini ne bi mogao biti izabran za predsjednika, jer lako mu se tamo opredjeljivati kao Amerikanac. Da se ovdje deklarirao kao Bosanac, ispao bi još prije početka, jer mi takve ne možemo birati na čelo države. Kod nas predsjednik nikad ne može biti onaj tko se osjeća kao Bosanac, već to po izbornome zakonu mogu biti samo Srbin, Bošnjak, i Hrvat. Svi oni koji se osjećaju Bosancima i Hercegovcima ne mogu ni teorijski biti na čelu zemlje koja se zove Bosna i Hercegovina.

Drugo, Barack Obama je dijete iz mješovitog braka, a takva se djeca ovdje u Bosni, kako tvrde pisci i mudraci, smatraju isfrustriranima i nesposobnima za život. Rođen od majke koja je porijekom Škotlanđanka i oca koji je rođen u Nigeriji, Obama je djetinjstvo proveo u Indoneziji. Ovdje bi takvog čovjeka pojedini politički faktori tjerali da ide voditi politiku u Glasgow, Nairobi, ili Džakartu, a ne da nama, poštenim i autentičnim rodoljubima prodaje tamo nekakvu kozmopolitsku demagogiju.

Treće, Barrack ima i drugo ime Husein, a u bosanskohercegovačkom političkom miljeu to znači da bi ga pojedini nosioci politike smjesta optužili da je Turčin i da je kriv za stradanje Miloša, Lazara ili Murata, te da s njim, kao takvim, nama nema ni života ni suživota. Jer naš ponosni narod nikad ne zaboravlja svoje historijske neprijatelje, svejedno zvali se oni Barack, Hussein ili Obama.

Červrto da je Barrack, primjerice, premijer manjeg bosanskog entiteta on nikad ne bi govorio da voli državu u kojoj vlada, niti da navija za njenu reprezentaciju - on bi svakih pet minuta izjavljivao da Sjedinjene Države smatra vještačkom tvorevinom Europske Unije, i da za njih može navijati samo kad igraju protiv Turske. Inače, u svakoj prilici on bi drukao za reprezentaciju Kenije, i isticao da Keniju voli više nego i sami Kenijci. U glavni grad svoje države on bi izbjegavao i doći, tvrdeći da je Washington za njega Teheran.

Peto, da je Obama predstavnik manjeg federalnog američkog naroda, on bi tražio da se ukine CNN- a da se umjesto njega otvori kanal na čikaškom dijalektu, jer je država Ilinois na svoj izričaj vrlo ponosna, čikažani su za svoj jezik prolijevali krv u herojskom sjevernjačko-južnjačkom ratu, i neće njima nikakakva Christianne Amanpour određivati uređivačku politiku televizije, niti propisivati kojim će jezikom govoriti.

Peto i opet, prvo, Barrack je Amerikanac, a Amerika je za mnoge ovdašnje mudrace din-dušmanska država, država koja iz dna duše mrzi sve što je islamsko. Bez obzira što je ta ista Amerika digla svoje avione da bombardira Karadžićeve vojne bastione oko Sarajeva, što je uništila kasnije Miloševićeve ratničke utvrde po Srbiji, što je Clinton s hanumom tijekom i nakon rata bio više puta u Sarajevu nego u rodnom Arkanzasu, znamo mi šta oni misle. Osim toga, dok smo mi imali vjekovnu i idiličnu toleranciju, Ameri su vršili genocid nad Indijancima, a dok smo mi pili autentičnu bosansku šljivovicu, oni su lokali nekakvu "vatrenu vodicu", plagiranu i neautentičnu škotsku brlju.

Na ovo su se moja djeca počela smijati, a ja sam se onda naglo uozbiljio, rekavši: Djeco moja, Amerika je velika zemlja i glasala je za velikog čovjeka, a mi smo mali narodi i mrzimo sve što nije malo. Većinski biijela i kršćanska Amerika, koju je svako ovdašnje piskaralo prozvalo maltene fašističkom zemljom, pokazala se ponovno kao demokratska velesila - na sonu je imala jednog rasnog bijelca, kršćanina, ratnog veterana i jednog Afroamerikanca, čovjeka tamne puti, muslimanskog sina i opredijelila se za sposobnijeg, bez obzira na njegovo porijeklo, vjeru, bogatstvo i boju kože. Kod nas se ljudi istog jezika, iste kulture, iste rase i istog roda već godinama natječu jedino u mržnji, mizeriji i primitivizmu, u raspirivanju najnižih strasti, gurajući ovu našu malu i lijepu zemlju sve više u javašluk, kesenofobiju, kriminal i beznađe. Eto zašto u nas Barack Obama nije moguć, eto zašto se vaš tata puno ne razumije u svjetsku politiku.

Mislim da su me moja djeca shvatila.