Autor: Vijesti

Nijesam kriv, optužba koja mi je stavljena na teret je neistinita, tvrdili su pojedinačno svi optuženi na početku jučerašnjeg glavnog pretresa za zločine protiv čovječnosti počinjene u Bukovici.
Pred specijalnim vijećem bjelopoljskog Višeg suda kojim predsjedava sudija Šefkija Đešević, specijalni tužilac za organizovani kriminal, korupciju i ratne zločine Đurđina Ivanović tereti bivše pripadnike Vojske Jugoslavije braću Radmila (43) i Radišu (36)D. Đukovića, Slobodana Đ.Cvetkovića(37),Milorada B. Brkovića((37) i Đorđa S. Gogića(43), te pripadnike Centra bezbjednosti u Pljevljima Slavišu Č. Svrkotu(44) i Radomana T. Šubarića(47). Njima je stavljeno na teret da su u vrijeme rata u BiH, kršeći pravila međunarodnog prava, tokom 1992. i 1993. godine, nehumano postupali prema civilnom stanovništvu na području mjesne zajednice Bukovica, u okviru šireg i sistematskog napada protiv civilnog stanovništva bošnjačko-muslimanske nacionalnosti.
Nakon čitanja optužnice Slobodan Cvetković je prigovorio “da nema ni govora o sistematskom napadu na pripadnike bošnjačko –muslimanske nacionalnosti“, na šta je predsjednik vijeća odgovorio da se kroz prosec “pokušava doći do prave istine”.
Braća Đuković, Cvetković, Gogić i Brković govorili su o svom vojnom angažmanu, navodeći da su bili po ugovoru u VJ, a ne rezervisti kako su predstavljeni u optužnici. Tvrde da su bili angažovani na obezbjeđenju državne granice sa BiH, te da drugih aktivnosti nijesu imali- posebno zajedničkih sa pripadnicima MUP-a, kako je navedeno u optužnici. Takođe su negirali da su vršili pretres nekih objekata i zlostavljali građane.
“Bilo je dosta lica koja smo iz humanih razloga prevozili vojnim vozilima do Pljevalja. Supružnike Šaba i Arifu Rizvanović ne poznajem ali ne isključujem da sam ih prevozio iz navedenih razloga, kao što sam činio i sa drugim građanima Bukovice, bez obzira na nacionalnu pripadnosti. Pomagali smo im i u dopremanju hrane, a staračkoj porodici Šahman donosio bih ljekove,” ispričao je prvooptuženi Radmilo Đuković koji je vozač u VJ.
On je kazao da mu nije poznato da su paljene muslimanske kuće na području Bukovice, navodeći da je bilo slučajeva upada „zelenih beretki“ na teritoriju Crne Gore. Takođe je rekao da mu nije poznato da je bilo unošenja oružja iz BIH, te da se niko og građana Bukovice nije žalio na njegovo ponašanje i postupanje tokom službovanja u VJ.
Njegov brat Radiša ispričao je, da je bio angažovan kao kuvar u internatu u Kovačevićima te da je, nakon godinu i po prešao na karaulu u Šulama gdje je obavljao sve aktivnosti, kao i ostale njegove kolege po ugovoru.
On je izjavio da je disciplina bila vojnička i da mu nije poznato da je bilo progona ili ubistava lica muslimanske nacionalnosti.
Cvetković je ispričao da je 5. februara 1993. godine bio u osmočlanoj patrolnoj grupi, kada je poginuo desetar Vujoš Gajević.
“Ugovor o stupanju u redove VJ potpisao sam 21. januara 1993. godine i nakon šest dana raspoređen sam na službu u karaulu Kovačevići. Prilikom redovnog obilaska terena poginuo je desetar Gajević. Nakon sprovedenih radnji povodom njegove pogibije, svi iz grupe smo dobili po 15 dana odmora. Napustio sam službu jer sam se oženio. U 2000. godini sam ponovo zatražio prijem kod vojske i radio sam do 2003,” kazao je Cvetković.
On je rekao da je Šaba Rizvanovića upoznao jednog jutra 2000. godine kada mu je na putu pukla guma na autu te mu je pomogao da je zamijeni. Takođe je kazao, da je čuo da su mnoga lica, srpske, crnogorske i muslimanske nacionalnosti iz Bukovice u 1992. napustila svoje kuće zbog dešavanja u BiH.
Cvetković je iznio “da ne može da shvati da se tereti za progon lica muslimanske nacionalnosti, kada je njegov otac iz prvog braka sa Muslimankom imao tri kćerke.”
“Moje polusestre nose muslimanska imena i udate su za Muslimane,” dodao je on. Naveo je da poznaje Ismetu Stovrag, koja je, prema njegovim riječima došla da traži od starješine na karauli, da dozvoli nekom od vojnika da pomognu da se „strpa sijeno“ jer se radilo o staračkom domaćinstvu: On je lično, kako je rekao, otišao da pomogne.
I Brković je, kao i njegove kolege, negirao da je na bilo koji način počinio krivično djelo za koje se tereti. Svoj iskaz je uglavnom bazirao na stradanje desetara Gajevića, koji je bio vođa osmočlane patrole u kojoj se i on nalazio. Ponovio je, da je na karauli preovladavala čvrsta disciplina te da su svi zadaci završavani po komandi.
Optuženi policajci Radovan Šubarić, koji je još aktivni policajac i vođa sektora u PJ Pljevlja, tvrdi da je svega jedanput i to jedan sat bio u Bukovici po naređenju da obavi pretres određenih kuća za koje su imali operativna saznanja da se u njima krije naoružanje. On je rekao, da su policajci vršili pretres u prisustvu starješina. Jedan od starješina, kako je naveo snimao je pretres. Pronađeno oružje je, prema njegovom kazivanju, oduzimano uz potvrdu.
Slaviša Svrkota, koji se u međuvremenu penzionisao, iznio je da je u kritično vrijeme sa kolegama, bio zadužen za bezbjednost građana svih nacionalnosti na području Bukovice i negirao, da je bilo nekih zajedničkih akcija pripadnika VJ i MUP-a na tom području.
Glavni pretres se nastavlja 21. septembra saslušanjem svjedoka-oštećenih.

Advokat: Konstruisane optužbe

Advokat Miodrag Golubović koji sa kolegom Miladinom Joksimovićem brani optužene, prokomentarisao je za „Vijesti“ da se radi o iskonstruisanom slučaju.
“Crna Gora nije bila u ratu te se zato ne može govoriti o „sistematskom napadu“ pripadnika VJ i policije na mještane Bukovice, s obzirom da se rat odvijao na području BiH. Njihova jedina krivica je što su sačuvali mir na tom području,” kazao je Golubović. (B.ČOKOVIĆ)