Autor: Dr. Šefket Krcić - Dr. Mirsad Nuković

Prof. dr Abedin Ferović dobitnik specijalne plakete za doprinos razvoju Univerziteta i pravne misli

„Studiraj pravo, budi svoj,
ne osvrći se i idi pravo...
Gledaj globalno, radi lokalno“ A.Ferović

Sa nevjericom smo primili haber da je iznenada, 21. juna, tg. preselio na ahiret naš uvaženi kolega i prijatelj prof. dr Abedin Ferović (K.Mitrovica, 01.02.1934. – 21.06.2010. Priština). Bili smo izuzetno zbunjeni viješću jer smo ga dva dana prije toga vidjeli u Novom Pazaru, kada je posjetio svoju hanumu, koja je boravila u Novopazarskoj banji. Nakon toga je posjetio kolege na Univerzitetu u Novom Pazaru, gdje je bio profesor od osnivanja ove visokoškolske ustanove (2002.). Istog dana je ručao sa prijateljima u „Meto“ restoranu na Jaliji. Napokon, poslije tih trenutaka, prof. Ferović se vratio kod svoje porodice u Prištinu. Ni sami nismo slutili da će to biti naš posljednji susret. Bez obzira što je bio u 76-toj godini života, profesor Ferović nije pokazivao nikakve znake bolesti, već je bio jedan krepki i lucidni mudrac koji je svoju svježinu dokazivao bezbrojnim diskusijama u koje je vješto ugrađivao aktuelne anegdote sa humorističkim predznakom, što prisutne nije ostavljalo ravnodušnim. Svojim idejama je bio okrenut budućnosti. Zbog tih vedrih strana života, studenti i profesori su se sa zadovoljstvom i radošću susretali sa profesorom Ferovićem i kao takvog će ga i pamtiti.

Nakon saznanja za ovaj iznenadni odlazak našeg prijatelja i profesora Ferovića u vječiti smiraj, odmah smo telefonski kontaktirali sa porodicom rahmetlije, koja nas je informirala o terminu dženaze. Rektor Univerziteta u Novom Pazaru, prof. dr Mevlud Dudić je formirao delegaciju Univerziteta koja će prisustvovati poslednjem ispraćaju profesora Ferovića, koju su činili, pored autora ovog nekrologa, i naše kolege, prof. dr Hazbo Gegić i doc. dr Harun Hadžić. Dženaza profesoru Feroviću je klanjana u Novoj džamiji na Prištinskom mezarju, a i njegov mezar se nalazi nedaleko od ove džamije. Dženaza ovom merhumu, je obavljena u skladu sa islamskim propisima. Pored porodice i prijatelja, dženazi su prisustvovali kolege sa Univerziteta u Prištini, visokih državnih dužnosnika Kosova, te prijatelji kao i dio rodbine iz Plava i Rožaja.

Osnovne i magistarske studije prava na Beogradskom univerzitetu u klasi profesora Lukića
Životni put prof. dr Abedina Ferovića je započet u Kosovskoj Mitrovici gdje je rođen između dva svjetska rata. Rođen je u brojnoj porodici od roditelja Zaima i Hateme, porijeklom iz Plava, došli tragom brojnih seljenja Bošnjaka, koji su išli prema dalekoj Anadoliji. Međutim, Abedinovi roditelji, spletom okolnosti ostali su u Kosovskoj Mitrovici. Posebno su se angažirali na školovanje svoje djece, tako da je diskurzivni, racionalni i ambiciozni mladić, Abedin, nakon završene osnovne škole i Gimnazije u Mitrovici, studirao pravne znanosti na Beograskom univerzitetu, gdje mu je uzor bio prof. dr Radomir Lukić, eminentni pravnik, moralist i sociolog prava. Nakon završenih studija položenog pravosudnog i državnog ispita prof. Ferović je jedno vrijeme obavljao funkciju direktora Zdravstvenog fonda, a istovremeno je pisao i objavljivao naučne i stručne radove kao i pohađao magistarske studije na Pravnom fakultetu u Beogradu. Za vrijeme magistarskih studija i pripreme doktorata profesor Ferović je kao pravni ekspert bio član komisije za pisanje Ustava SFRJ, koji je donijet 1974.g, i dao doprinos afirmaciji pokrajina Vojvodine i Kosova i obespravljenih narodnosti (manjina) u bivšoj Jugoslaviji.

Prof. dr Abedin Ferović magistrirao je na Univerzitetu u Beogradu, na Pravnom fakultetu na temu „Odnosi između republika i opština u uslovima postojanja autonomnih pokrajina“. Doktorirao na istom fakultetu 1974. godine na temu „Autonomne jedinice u ustavnim i političkim sistemima u svetu i položaj Autonomne Pokrajine Kosova u Jugoslaviji“. Za redovnog profesora Pravnog fakulteta Univerziteta u Prištini izabran je 1980. godine.

Objavio je više naučnih radova iz oblasti pravnih i političkih nauka. Školske 1963/64 bio je na specijalizaciji u Strazburu pri Centru za visoke Evropske studije, gdje je uspješno završio usmeni dio studija Univerzitetskog doktorata. Školske 1970/71 bio je na specijalizaciji u Parizu pri Nacionalnoj školi za pravne i političke nauke. Aktivno je učestvovao na više svjetskih kongresa za političke i pravne nauke: Edinburg (1976), Moskva (1979), Pariz (1984), Washington (1988). Koautor je rada koji je podnijet Kongresu za Ustavno pravo u Amsterdamu. Radi naučnog istraživanja boravio je u Albaniji (1979. i 1980.), Belgiji (1983.), Španiji (1986.) i Mađarskoj (1980.). Održao je predavanje u Jeni (1989.) iz problematike Ustavnog prava. Bio je dekan i prodekan, direktor postdiplomskih studija, kao i više godina šef Katedre za pravno-političke nauke na Pravnom fakultetu u Prištini (do 1999. g.). Bio je član zajedničke radne grupe UMNIK-a za donošenje Ustavnog okvira Kosova. Bio je član zajedničkog Savjetodavnog vijeća UMNIK-a za zakonodavna pitanja i Konsultant za pravna pitanja UMNIK-a. Bio je dekan Pravnog fakulteta i Dekan Centra za postdiplomske studije, Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Bio je član ispitne komisije za polaganje pravosudnog ispita Department of Justice UMNIK-a. Bio je član Savjeta Kosova za pitanja kvaliteta. Ferović je doprinio da Savjet funkcionira kao bord za akreditaciju. Profesor Ferović je bio omiljen među studentima, profesorima i naučnim saradnicima. Pored više radova objavljenih u listovima i časopisima na više jezika, prof.Ferović je poznat po djelima: „Osnovi nauke o politici i političkom sistemu“; „Izazovi političke nauke i politika kao umjetnost mogućeg“; „Politika alijas vlast pravne države“, «Ustavno pravo» I i II dio i drugi spisi. Pored bosanskog i albanskog, Ferović je govorio francuski, ruski i turski jezik,zato mu nije bilo teško da uspostavlja kontakte sa svim Evropljanima.

Dobitnik specijalne plakete Univerziteta u Novom Pazaru

Profesor Ferović, kao mentor, u komisiji za odbranu diplomskih radova, prvi s desna

Da podsjetimo na jedan veoma važan datum iz biografije profesora kao i značajan događaj na Univerzitetu u Novom Pazaru.
Naime, Univerzitet u Novom Pazaru obilježavajući 30.03.2009. g., Dan Univerziteta, gdje su pred brojnim zvanicama i velikim brojem gostiju uručene diplome diplomiranim studentima, masterima i doktorima nauka, a prikazan je i bogat kulturno umjetnički program. Prof. dr Abedinu Feroviću uručena je specijalna plaketa za doprinos razvoju Univerziteta u Novom Pazaru. Ovom događaju, prijemu specijalne plakete pisali smo i objavili prilog na stranicama e-magazina Bošnjaci.net, New York, 02.04.2009.g.

Dovoljno je bilo reći profesor Bido

Meto Restoran na Jaliji, omiljeno mjesto odmora profesora sa prijateljima i kolegama, nakon odbarane diplomskog rada kolege Harisa Bajramovića iz Mazgita.

Profesora Ferovića su krasile brojne ljudske vrline. Bio je istinski univerzitetski profesor velikog ranga. Njegov pravni diskurs kao i pedagoška djelatnost iskazana na Univerzitetu u Prištini, kao i brojni njegovi sljedbenici, među kojima se posebno ističe znanstvenik i odvjetnik, prof. dr Sefer Međedović, te prof. dr Miladin Kostić, prof. dr Dragan Pantić i drugi koji ga pamte po pravnom činu da je bio uzor brojnim generacijama. Prijatelji i bliži suradnici su ga često oslovljavali – Bido, nadimkom od milja. Zato je dovoljno bilo reći „Bido“ i svima bi bilo jasno o kome se radi. Bio je to izuzetan intelektualac vesele naravi, druge nie opterećivao svojim problemima, bez predrasuda i drugih stereotipa. Bio je izgrađena intelektualna figura sa kosmopolitskim pogledom na svijet, želio je da živi daleko od svih nacionalizama i izama.

Interesantan je stav dr Haruna Hadžića, generalnog sekretara Unireziteta u Novom Pazaru o profesoru Feroviću izrečen povodom profesorovog preseljenja na Ahiret:
„Samo dva dana prije svoje smrti, profesor Ferović me posjetio u uredu gen. sekretara na Univerzitetu u Novom Pazaru. Nisam ga bio vidio možda dva mjeseca prije toga. Tog dana bijaše dobro i djelovaše baš vitalno i veselo. Popili smo kahvu, kao i mnogo puta prije toga i popričali. Mnogo sam ga cijenio i poštovao. Bio je čovjek „od starog vakta“, znao je mnogo stvari iz historije Bošnjaka. Razgovarali smo o ratovima, iseljavanjima, o stradanjima, o „Džemijetu“- političkoj stranci Bošnjaka, Albanaca i Turaka, koja je djelovala u Sandžaku, na Kosovu i Makedoniji, u vrijeme kada je u BiH bila formirana Jugoslovenska muslimanska organizacija 1919. godine, na čelu sa dr Mehmedom Spahom. Tada, srpski radikali nisu dozvolili da muslimani van BiH, glasaju za JMO i Mehmedu Spahu, već su insistirali na novoj političkoj stranci „Džemijetu“, na čelu sa Ferhat-beg Dragom, koja je nakon toga, pod pritiskom, ušla u koaliciju sa srpskim radikalima u saveznom parlamentu. Prof. Ferović je bio prijatan sagovornik, dobar pravnik i profesor. Predsjedavao je komisijom za odbranu moje doktorske disertacije. Uvijek ću ga se rado sjećati. Bio je skroman, šaljiv, duhovit, veliki čovjek i veliki intelektualac“, - rekao je dr Hadžić.

Sjećanje na srdačne susrete autora sa profesorom Ferovićem i znanstvenikom Rizom Kojićem iz Kanade - prof. Ferović drugi s desna

Dr Safet Kalač, docent Univerziteta i ekonomist iz Rožaja, govori o profesoru:
„Profesora Ferovića je krasio ljudski karakter koji u sebi podrazumijeva sve kvalitetne osobine i vrline jednog visokog intelektualca i univerzitetskog profesora, koji je sa stečenim naučnim znanjem i radnim iskustvom radeći na više univerziteta širom bivše Jugoslavije, ostavljao naučne i ljudske tragove, (udžbenike, časopise, istraživačke projekte i dr.) tako da svako ko je imao prilike da se sretne sa njim osjetiće žal, kao drug, prijatelj, kolega, student, slušatelj, čitatelj, komšija, rođak, pa i saputnik i svi koji su čitali i učili iz njegovih udžbenika će se zasigurno dugo sjećati i pamtiti nama dragog prijatelja profesora Ferovića“, - naglasio je između ostalog dr Kalač.

Isto tako i drugi intelektualci iz rožajskog kraja sjećaju se brojnih susreta sa profesorom Ferovićem. Jedan od onih koji je želio da javno iznese svoje zapažanje o profesoru je doc. dr Bećir Šabotić:

-„Ja sam iz druge struke, fizičke kulture, i ne mogu dosljedno pratiti pravnike, ekonomiste, sociologe i druge učene ljude koji su bliže poznavali rahmetli profesora Ferovića. S obzirom da smo radili na istom Univerzitetu, ja sam mu prilazio s poštovanjem kad bi god on došao sa prijateljima u Rožaje. Sjećam se, znao je reći da Rožaje doživljava kao svoj treći zavičaj, (pored Plava i Mitrovice). „Plav je nekad bio grad“, govorio je Ferović, „a Rožaje tipično mahalsko selo, a danas je Rožaje grad, a Plav slijepo crijevo, provincijsko selo. Nekada je Plav davao veliki broj intelektualaca i doktora nauka, sada su svedeni na prste, a Rožaje iz dana u dan postaje intelektualni centar sa velikim na samo prirodnim već i naučnim resursima. Zato je šteta što Rožaje nema neku visokoškolsku ustanovu“. Ove riječi profesora sam upamtio i urezane su u mojoj svijesti, ali nažalost one ne dopiru do onih koji odlučuju o sudbini mladih ljudi ovog kraja“, rekao je profesor Šabotić.

Umjesto epiloga
Bio je i ostao uzor brojnim generacijama, po pravnom pozitivizmu i etičnosti. Ostalo je njegovo djelo u rukopisu „Evropsko pravo“, koje je kao i brojni rukopisi iz ostavštine, čekajući novi momenat za uređenje i objavljivanje. Bio je član Matice Bošnjaka Sandžaka, Foruma univerzitetskih profesora Sandžaka, član Matične komisije za osnivanje Bošnjačke akademije znanosti i umjetnosti Sandžaka i drugih institucija u regiji Sandžak i Republici Kosovo. Na kraju svog života posebno je njegovao odnos prema zavičaju roditelja, a to je dokazao izgradnjom kuće na obali Plavskog jezera, čije svečano otvaranje nije doživio. Takav je ljudski život, pun metafore, simbola i apsurda. Profesor Ferović je to radio za svoje potomke, kao i da će u njemu živjeti, još jedan ljudski život. Ostaje nam da kažemo da ćemo se uvjek njega lijepo sjećati, a o njegovom liku, životu i djelu imali bi šta da kažemo, da ne može stati među koricama jedne debele knjige.

Ljudi kad umru, njihovi poznanici, pa i malobrojni prijatelji obično, brzo ih zaboravljaju. Mnogo intelektualaca u Sandžaku je u tom kontekstu, zadužio profesor Ferović. Mnogo djece iz Južnog Sandžaka, Plava i Gusinja i posebno Rožaja je upisao svojim autoritetom na Univerzitet i pospješivao njihov studijski razvoj. Vrijeme će pokazati, koliko će to oni pamtiti! To je izraz krize života u kojem se čovjek danas nalazi. Međutim, ličnost kakav je bio uvaženi profesor Ferović i posebno njegov pristup slobodnog druženja i razgovora u šetnji ili u kahvi, klubu ili fakultetu, od strane grada Novog Pazara i posebno Univerziteta ne smije biti zaboravljen. O tome postoji dokaz, da je prof. dr Mišo Došlić, bivši dekan Fakulteta humanističkih nauka u Novom Pazaru i bivši prorektor Univerziteta u Prištini, jednom prilikom izjavio: „Ja i profesor Bido (misli na Abedina Ferovića) smo bili kolege pune tri decenije na univerzitetu u Prištini, a tek angažmanom na Univerzitetu u Novom Pazaru, postali smo prijatelji...“. Helem, prijatelji se ne mogu zaboravljati.

Jednom riječju, otišao je jedan od najvećih pravnika među Bošnjacima Kosova i Sandžaka, legenda među profesorima Internacionalnog univerziteta, koji je dao neprocjenjiv doprinos utemeljenju i razvoju ovog Univerziteta. Njegov opus i ljudski lik uvjek će biti prisutni među svima nama, koji smo ga znali i raznim povodima susretali.

Supruzi Mizejeni, kćerki Arijani, sinovima Armandu i Dukađinu-Duki, neka je zdravo ostatak, da nađu u sebi sabur, a dragom rahmetliji, uvaženom prof. dr Abedinu Feroviću neka Svevišnji Gospodar podari život u džennetskim baščama. Dugo ćemo ga pamtiti kao čovjeka i profesora sa osmjehom i moralnom porukom.

Es-selamu alejkum,
Prof. dr Šefket KRCIĆ
Doc. dr Mirsad NUKOVIĆ

(Priština –Novi Pazar, 22. 06.2010.g.)