ENGLISH - ENGLESKI

Prilog: Genocid u Bosni i Hercegovini 1992-1995 1. U Bosni i Hercegovini osnovano je preko stotinu koncentracionih i zatočeničkih logora, kao i logora u kojima su vršena silovanja. Ukupno je bilo zatečeno preko 200.000 civila. 2. Više hiljada zatočenika ubijeno je u koncentracionim logorima Omarska, Manjača, Keraterm, Trnopolje, Luka Brčko, Sušica i Foča. 3. Sustavno su hapšeni i ubijani pripadnici akademske i političke elite. 4. Protjerano je preko 2,2 miliona Bosanaca, koji su se raselili na četiri kontinenta. 5. Ubijeno je više hiljada ljudi koje nije evidentirala ni jedna institucija i koji se ne vode ni u jednoj statisici. Među njima bili su i djeca, starci, bolesnici i ranjeni civili koji su umrli tokom bijega i nakon njega. 6. Za vrijeme gotovo četvorogodišnje blokade pola miliona Bosanaca je izgladjivano i granatirano, a u značajnome broju i izgubilo živote u tzv. zaštićenim zonama UN-a (Tuzla, Goražde, Srebrenica, Žepa, Bihać). 7. U četverogodišnjem bombardiranju Sarajeva, šeste tzv. zaštićene zone UN-a, ubijeno je 11.000 ljudi, od toga 1.500 djece. 8. U mnogobrojnim općinama i gradovima sjeverne, zapadne i istočne Bosne (Posavina, područje Prijedora i Podrinje) počinjeni su masakri i masovna strijeljanja. 9. Sustavno je razoreno više stotina sela i gradskih četvrti. 10. Posve su uništena ili oštećena djela materijalne islamske kulture (među njima i 1189 džamija i medresa), ogromni dio građevina katoličke kulture (oko 500 katoličkih crkava i crkvenih objekata), te 38 pravoslavne crkve 11. Traga se za 15.000 nestalih osoba, a neophodna je i ekshumacija i identifikacija tih zrtava. 12. 284 vojnika UN-a korištena su kao taoci i kao "živi štitovi". 13. Silovano je više od 20.000 Bošnjakinja u logorima za silovanja i izvan njih. 14. Po aktualnim saznanjima, ubijeno su 8.372 odrasla muškaraca i mladića iz grada Srebrenice i zakopana u masovne grobnice. Među ubijenim se nalazi i 560 žena. 15. u „etničkim čišćenjima“ i zločinama širom Bosne i Hercegovine ubijeno je 150 000 ljudi.

Povodom 15. godišnjice genocida u Srebrenici 11. jula Društvo za ugrožene narode još jednom potvrđuje svoju podršku prijedlogu da se podigne "Stup srama" na mjestu genocida u Potočarima. Istovremeno Društvo poziva na rušenje evropskog "zida srama" koji je izolirao narode Bosne i Hercegovine.

I u saopćenju za štampu Društva za ugrožene narode Internacional 11.jula 2008. godine Tilman Zülch, predsjednik Društva za ugrožene narode Internacional, pozdravio je prijedlog četiriju udruženja Majki Srebrenice da se podigne "Stup srama" u Potočarima.

NA „STUPU SRAMA“ UGRAVIRATI IMENA PREDSTAVNIKA MZ KOJI SU USKRATILI POMOĆ ŽRTVAMA GENOCIDA: Na "Stupu srama" trebala bi biti ugravirana imena predstavnika
međunarodne zajednice koji su uskratili pomoć žrtvama genocida te na taj način pridonijeli užasnim zločinima koji su kasnije počinjeni. Osim spomenutih, na "Stupu srama" bila bi i imena osoba koje su sprječavale hapšenje Ratka Mladića i Radovana
Karadžića. Prvi "kandidati" za ovu listu jesu bivši lični izaslanik generalnoga sekretara Ujedinjenih naroda u bivšoj Jugoslaviji Boutros Boutros Ghali, bivši komandanti UN-trupa, generali Bernard Janvier i Phillipe Morillon, bivši komandant
nizozemskog bataljona Tom Karemanns i drugi.

"Centar za političku ljepotu" (Berlin) pridružio se prijedlogu "Majki Srebrenice" da se izgradi "Stup srama" visok 8 m iznad Memorijalnoga centra Srebrenica-Potočari u Potočarima. 11. jula 2010. godine "Centar za političku ljepotu" će, uz pomoć Društva
za ugrožene narode i podršku i pomoć preživjelih žrtava genocida iz Srebrenice nastanjenih u Berlinu, podignuti "brdo" od 16.744 cipela u spomen na žrtve genocida, odnosno na 8.372 osobe ubijene u Srebrenici. Cipele će biti kasnije ugrađene u „Stup srama“.

I sekcije Društva za ugrožene narode Internacional u Njemačkoj, Bosni i Hercegovini, Austriji, Švicarskoj započele su prije nekoliko sedmica aktivnosti podrške "Centru za političku ljepotu".

Projekt je naišao na veliki odziv i podršku građana Bosne i Hercegovine kao i bosansko-hercegovačke dijaspore, izbjeglica i prognanika u 52 zemlje širom svijeta.

„STUP SRAMA“ BESMISLEN AKO SE NE SRUŠI „ZID SRAMA“: Podizanje spomenika "Stupa srama" bilo bi besmisleno ako sada ne bismo pozvali na rušenje "zida srama" koji je Zapad podigao oko Bosne i Hercegovine kažnjavajući time žrtve, građane Bosne i Hercegovine.

Dejtonskim sporazumom čiji su supotpisnici bili SAD, Francuska, Velika Britanija i Njemačka, Bosna je podijeljena na dva dijela, a polovina zemlje prepuštena je srpskim agresorima. Usprkos garancijama da će se vratiti sve izbjeglice i prognanici, trupe UN-a raspoređene su na granicama entiteta kako bi "nadgledale" podjelu, umjesto da potpomognu povratak izbjeglica.

Danas je Bosna podijeljena i u velikoj mjeri osiromašena zemlja. Zaboravljene su žrtve rata, bivši zatočenici koncentracionih logora, izbjeglice i prognanici, zaboravljena su silovanja, ranjavanja i bombardiranja.

I dok se Srbija i Hrvatska približavaju Evropskoj uniji, dok Srbi i Hrvati profitiraju od liberalizacije viznoga režima, Bosna i Hercegovina, koja je bila žrtva rata i genocida, tretira se kao drugorazredna država. Građani Bosne i Hercegovine de facto su okruženi "zidom srama" koji je podigla Evropa.

VLADE FRANCUSKE I BRITANIJE PODRŽALE AGRESIJU SRPSKE ARMIJE: Vlade Francuske i Velike Britanije učinile su u razdoblju 1992.-1995. sve kako bi podržale agresiju srpske armije, paravojnih snaga i policije na Bosnu i Hercegovinu. Francuski, britanski i kanadski komandanti UN-trupa u Bosni stajali su na strani srpskih agresora i potpomagali ih u Bosni. Simon Wiesenthal, veliki židovski borac za pravdu i građanska prava, Marek Edelman, posljednji preživjeli komandant boraca za slobodu Varšavskog geta, Elie Wiesel, Alain Finkielkarut, Bernard-Henri Lévy, Susan Sontag, André Glucksmann i mnogi drugi, ukazivali su tada na pasivnost i suodgovornost Evrope i tražili uvažavanje konsekvenci proizišlih iz holokausta.

Podizanje spomenika "Stupa srama" bilo bi besmisleno ako sada ne bismo pozvali na rušenje "zida srama" koji je Zapad podigao oko Bosne i Hercegovine kažnjavajući time žrtve, građane Bosne i Hercegovine.

Teška krivica pada i na njemačku Vladu bivšega kancelara Kohla i njegovog ministra vanjskih poslova Klausa Kinkela. U vrijeme kada je Srbija raspolagala s cjelokupnmom industrijom oružja bivše Jugoslavije i kada su se opkoljeni stanovnici Sarajeva, Bihaća, Tuzle i Mostara morali braniti bijednim količinama oružja, Njemačka je Vlada tražila da se uvede embargo na oružje za cijeli region. Kad je predsjednik Clinton poslao svoga izaslanika u zapadnu Evropu kako bi s drugim vladama razgovarao o intervenciji u Bosni, ministar vanjskih poslova Njemačke, Klaus Kinkel, odbio je da ga primi.

STVORITI „KOALICIJU DOBRE VOLJE“: Sve zainteresirane koji se žele uključiti u akcioni tim podrške "Stupu srama" pozivamo da stvore "Koaliciju dobre volje". Ako zakazu političari Bosne i Hercegovine, morat će konačno reagirati i djelovati građani Bosne i Hercegovine u zemlji i inostranstvu. Nakon ujedinjenja Njemačke mora se ponovo ujediniti i Bosna i Hercegovina kako bi se svi njeni građani mogli vratiti u svoja prijeratna mjesta boravka, stoji u saopćenju koje su potpisali Tilman Zülch, predsjednik Drustvo za ugrozene narode - International iz Göttingena i Kornelia Rainer-Schröder, član Uprave Društva za ugrožene narode iz Beča.

Zahtijevamo
- da počinitelji - srpske policije, armija i političari - budu pozvani na odgovornost;

Tilman Zülch je skupa s Tadeuszom Mazowieckijem i poslanikom američkog Kongresa, Chrisom Smithom, koji se zalagao za ukidanje embarga na oružje Bosni i Hercegovini, jedan od dobitnika Nagrade "Srebrenica Award against Genocide" Majki Srebrenice. Dobitnik je i "Srebrenog ljiljana" Predsjedništva BiH i nagrade " Sloboda" bosanskog Antiratnog centra.

- da se ne zaboravi suodgovornost Evrope i njenih "velikih sila", Francuske i Velike Britanije, kao i Vijeća sigurnosti, ali i suodgovornost i propusti Njemačke;

- da glavni ratni zločinac Ratko Mladić bude uhapšen i isporučen Međunarodnom tribunalu za ratne zločine u Den Haagu (ICTY);

- da Bosna i Hercegovina kao žrtva agresije bude primljena u Evropsku uniju prije Srbije;

- da Bosna i Hercegovina bude primljena u Sjeverno-atlanski savez (NATO);

- da se ukine vizni režim za sve građane Bosne i Hercegovine;

- da se ostvari ujedinjenje Bosne, konačno ukine aparthejd u mnogim područjima te dokine sistematska segregacija pravoslavne, muslimanske i kataoličke zajednice u Bosni i Hercegovini

- da se uspostavi ravnopravnost svih vjerskih zajednica i manjina u svim dijelovima Bosne i Hercegovine;

- da se inicira Maršalov plana za obnovu Bosne i Hercegovine.