Antonia na dan povratka islamu Prilikom izgovaranja kelim i šehadeta Antonia sa plavskim Imamima: Ef. Cecunjani, gl. imam Latić i ef. Halilović Zajednički snimak: Amina među svojim džematlijama

Dana 20.12.2010. godine pred mnogobrojnim vjernicima i imamima Njemica Antonia Roschelman proučila je kelim i šehadet, i time potrvdila svoju pripadnost islamu.

U Staroj džamiji u Plavu pred gl. imamom Sinan ef. Latićem i imamima Mersid ef. Halilovićem i Muhamed ef. Cecunjaninom, te velikim brojem vjernika Njemica Antonia Roschelman je i zvanično primila islam i promijenila ime u Amina.

Ljeta 2005. godine grad Plav je postao bogatiji za još dva stanovnika. Iz daleke Njemačke bračni par Claus i Antonia Roschelman su došli da na oštrom planinskom nezagađenom zraku nađu lijeka oboljeloj Antoniji. U Plav je došla u kolicima, a u džamiju prije dva dana na svoje noge. Antonia nam je priznala da su i ona i muž pomalo bili uplašeni kada su došli u grad pun muslimana jer se danas islam i muslimani povezuju samo sa nasiljem, bombaškim napadima, terorizmom.

Iznajmili su kuću u Rudom Polju i vidjeli koliko su ljubazni i srdačni njihovi komšije. Ali oni su muslimani!? Tek tada počeli su da upoznaju prvo muslimane ovog kraja i njihovu kulturu i običaje koje su zavoljeli a potom su činili sve napore da dođu do literature o islamu na njemačkom jeziku. Jedino što su uspjeli naći jeste prijevod dijelova Kur’ana na njemački jezik u audio formi. Sa ushićenjem su slušali Božije riječi stalno podsjećajući svoje komšije koliko su sretni što su se rodili u islamu.

Poput djece su se radovali bajramskim danima i kao i svi muslimani pripremali i ukrašavali svoju kuću, pripremali hranu i pića i ono što ih je posebno veselilo kupovali bonbone i čokolade dijeleći ih sretnoj i nasmijanoj djeci i veselili se zajedno s njima.

U potpunosti su se osjećali dijelom plavsko-gusinjskog naroda. Živjeli sretnim životom sa svojim novim komšijama, u svom novom gradu kojeg su zavoljeli. Claus nije nikada pomislio da se vrati u Njemačku. Kupio je plac i na njemu izgradio vikendicu.

Nažalost dana 18. decembra 2010. godine melek smrti je došao do njegovog uzglavlja. Njegov amanet je bio da se ukopa ondje gdje i svim srcem pripada: među svojom braćom na muslimanskom mezarju. Njegove komšije su potvrdile da je za života očitovao šehadet i manifestovao islam. Dok je povorka polahko koračala za mejtom put mezarja Antonia je sjedila u autu i gledala. U jednom trenutku rekla je da je njen muž tamo umro, na ukopu bi mu bilo svega 3-4 ljudi. A ovdje u ovoj dalekoj zemlji toliko ljudi... i suze su se prolile dok se tabut spuštao u mokru zemlju.

Antonia i Claus imaju četvoro djece. Samo sa jednom ćerkom su bili u kontaktu. Kada je svoju ćerku Antonia nazvala da je obavijesti o smrti njenoga oca ova je bila na poslu. Na vijest o smrti svoga oca kćerka je samo rekla: „Na poslu sam, ne mogu sad“ i prekinula vezu. „To je posljednji poziv koji sam joj u životu uputila“ – kaže nam Antonia. Odnose u porodici na Zapadu opisala je jednom riječju INTERES.

Antonia je ostala bez Clausa. Ali nije ostala sama. Ona ima novu porodicu, svoje komšije. I još veću, svoj ummet, svoju braću i sestre, Plavljane i Gusinjane.
Za nju, novi život je počeo dolaskom u Plav, a sada još ljepše prihvatanjem islama.
- Sa Njemačkom je završeno, - kratko nam je rekla.
- Moje mjesto je među mojom novom braćom i sestrama, i ako Bog da, kraj mog Clausa.

Molimo Allaha da im se smiluje i upiše ih među dobre robove svoje. AMIN!