Iako za većinu građana Crne Gore nesrećne devedesete godine, za Marovića i njegovu bratiju to je bilo berićetno doba. Sa novih materijalnih pozicija, jer se krajem devedesetih vidjela jasna razlika u imovnom stanju sa početka političke karijere, Marović je proširio vidike i krenuo u promjenu pogleda na svijet.

Niko ga ne razumije, a svi znaju o čemu priča, i na koga se to odnosi. Kazao je da ne voli pakete i odlaske. Svetozar Marović prije dva dana podnio je ostavku u paketu sa premijerom Milom Đukanovićem i otišao sa državne scene. Napustio je mjesto potpredsjednika Vlade za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku. Poput Đukanovića, zadržao je partijsku funkciju i ostao potpredsjednik DPS-a - zlu ne trebalo.
Slovi za političku ličnost broj dva u Crnoj Gori - prvi do Mila. Taj raspored snaga traje duže od decenije. Prvo Milo, pa Sveto. Jedan je britva, drugi filozof. Jedan bez drugoga ne mogu tj. ne smiju jer moć koja je skoncentrisana u njihovim rukama ne bi valjalo da se podijeli na dvije strane i zato u paketu dolaze, odlaze, vraćaju se, ponovo odlaze i ostavljaju otvorena vrata, kako to reče treći, trenutno zamrznuti, potpredsjednik DPS-a, predsjednik države Filip Vujanović.
Marović je u politiku ušao u ljeto 1988. godine. Nekadašnji Titov omladinac poslije direktora Uprave prihoda u SO Budva, izabran je za šefa Izvršnog odbora budvanske skupštine, 1990. godine postaje član Predsjedništva Crne Gore. U paketu je stvorio AB trojku zajedno sa Milom Đukanovićem i Momirom Bulatovićem. Tvorac je "rata za mir", a juriš na Dubrovnik pravdao je spasom srpskih velikodržavnih i nacionalnih interesa. Desetak godina kasnije shvatio je da je vrijeme za izvinjenja i počeo sa Hrvatskom, produžio sa Bosnom i Hercegovinom, zbog čega su mnogi mislili da će serijal nastaviti sa Turskom zbog Otomanskog carstva, dok Japanu nije bilo potrebe da se izvinjava, jer je rat nakon 102 godine nezvanično okončan zvaničnim japanskim priznanjem crnogorske nezavisnosti.
Politički put Marović je nastavio utabanim stazama i uvijek na visokim državnim funkcijama. Bio je poslanik u Vijeću građana Skupštine Jugoslavije, a od 1994. do 2001. godine predsjedavao je crnogorskim parlamentom. Javnosti je to bila njegova najzanimljivija funkcija. Trošio je tri mandata predsjedavajući Skupštinom ne štedeći samo njemu znane termine i obrazloženja koja, po običaju mnogi nijesu razumjeli. Uglavnom, shvatio je ko je htio. U to doba kolege poslanici nazvali su ga šampionom demokratije. Kao najglasniji Srbin u DPS-u Marović je sa mjesta predsjednika parlamenta dva puta odbio deklaraciju o nezavisnosti Crne Gore.
Kada je došlo do lomova u DPS-u priklonio se Đukanoviću. Ako je vjerovati pisanju "Nacionala" imao je i zašto jer je, kako je objavljivano, za ćutanje o putevima šverca duvana dobijao mjesečnu apanažu oko sto hiljada eura. Momir Bulatović u knjizi "Pravila ćutanja" optužuje Marovića da je bio potkupljen da ne vidi krijumčarenje cigaretama.
Iako za većinu građana Crne Gore nesrećne devedesete godine, za Marovića i njegovu bratiju to je bilo berićetno doba. Sa novih materijalnih pozicija, jer se krajem devedesetih vidjela jasna razlika u imovnom stanju sa početka političke karijere, Marović je proširio vidike i krenuo u promjenu pogleda na svijet. Crnogorska nezavisnost više mu nije djelovala toliko nepatriotski kao par godina ranije. Ipak, slovio je za federalistu i kao takav se u martu 2003. godine našao na mjestu predsjednika Državne zajednice Srbija i Crna Gora. Iako je životni vijek federacije zasnovane na Beogradskom sporazumu trajao svega tri godine, Marović je iza sebe ostavio i dvije velike afere "Pancir" i "Satelit". Ni za jednu nije odgovarao. Korupcionaške afere tresle su Srbiju do te mjere da je ministar vojni Prvoslav Davinić dao ostavku, vlasnik fabrike sa kojom su sklopljeni sporni ugovori Mile Dragić uhapšen, a iza rešetaka su na osnovu optužbe da su primili mito završili sudija Vrhovnog suda Ljubomir Vučković i zamjenik specijalnog tužioca Milan Radovanović. Afera "Pancir" o nabavci vojne opreme oštetila je Srbiju u vrijednosti od 176 miliona eura. Marović je odbacio navode za bilo kakvu umiješanost u tu aferu i iz te priče se izvukao prijetnjom da neće više dolaziti u Beograd. Za aferu "Satelit" o sklapanju posla sa izraelskom firmom "Imidžset internešenal" oko iznajmljivanja satelita Srbija je dužna da plati odštetu u visini od oko 37 miliona eura. Za sklapanje tog posla potpis je dao Marović. Odbacujući optužbe za tu aferu, on je u junu ove godine poručio da je spreman da svjedoči ako treba.
Mjesto predsjednika SCG i formalno napušta 22. maja 2006. godine, dan nakon refrenduma na kojem je u Crnoj Gori izglasana nezavisnost. U paketu sa Đukanovićem 5. oktobra 2006. objavljuje da neće obavljati nijednu državnu funkciju. Okreće se biznisu.
Marović ulazak u biznis vode nije ni osjetio. Prvo je prodao zemlju u Grblju. Zatim je postao suvlasnik firme "Moninvest". Potom je njegova firma za jedan dan zaradila tri miliona eura. I onda je preko noći ostavrio san i postao milioner. Sve u skladu sa njegovim motom koji, kako se navodi u biografiji, glasi: "Vjerujem da ljudi ne mogu bez sna. Samo sa maštom vidi se dalje i osjeća više. Na taj način čovjek je najbliži realnosti".
U biznis vodama zajedno sa Rusima Marović je, u vrijeme "političkog odmora", dobro plivao. U vrijeme prosvjetljenja i približavanja Bogu, Marović je govorio da "idealni koračaju nebom, zemljom idu grešni". Grešni Marović uvjeravao je javnost da je "bolje biti živ nego mrtav", "gaziti zelenu travu, a ne pokošeno sijeno", te da "sve može, ali ne mora da znači". U saradnji sa ruskom "Miraks" grupom Sergeja Polonskog Marović kreće u izgradnju nelegalnog turističkog kompleksa Zavala. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) podnosi krivičnu prijavu zbog izgradnje kompleksa na crno, Marović se potom povlači iz partnerstva sa "Miraksom" uz nadokadu od milion eura.
Vraća se u Vladu u junu 2009. godine. Iako do danas nije održao ni jednu konferenciju za novinare u svojstvu vicepremijera, najavio je tri krupna projekta. Giljotina, dekriminalizacija klevete i zviždači projekti su na kojima je radio. Projekat "giljotina" trebalo je da bude gotov do kraja 2010. godine a podrazumijevao je ukidanje na hiljade štetnih, nepotrebnih, zastarjelih propisa i procedura, kao i smanjenje državne administracije. Treći projekat se odnosio na tzv. "zviždače" tj. stvaranje zakonskog osnova za zaposlene u državnim službama koji su spremni da nadređenima, policiji, pravosuđu ili medijima prijave korupciju ili nepropisno ponašanje u svom poslovnom okruženju. Nijedan projekat, za sada nije realizovan. Što se tiče "zviždača" Vlada je procijenila da takav zakon ipak ne bi trebalo donijeti jer će zaposleni koji budu primijetili nepravilnosti ili ne daj bože korupciju i mito takve primjere prijaviti u skladu sa Zakonom o državnim službenicima, a njihovu zaštitu regulisati Zakon o radu i kolektivni ugovori.

Političku karijeru Marović je započeo sa čelnih pozicija u lokalnoj samoupravi i njegovo sadašnje povlačenje, poslije 20 godina posmatra se i sa pozicije neformalnog šefa Budve. Ogroman politički i finansijski uticaj koji ima u Budvi Marović je učvrstio i kroz dobro razrađenu porodičnu mrežu. Zbog toga nije samo Budva dobila nadimak Svetozarevo već je i nepotizam prekršten u svetotizam. Budvom vedre i oblače Marovićevi preko sina, kćerke, brata, strine, kumova, prijatelja i ostalih Svetovih drugova.
Početkom mjeseca Marović je uvjeravao javnost da se ne povlači. Poručio je da ćete morati da me gledate još dugo "ako naravno ovaj svevišnji to dopusti". Izgleda da "svevišnji" u liku šefa partije to nije dopustio, pa je Marović napustio Vladu prije nego li je Ekrem, kao njegov favorit, napustio "Farmu". /Rajka RAIČEVIĆ/

KOMPANIJA "ASTRO HOLDING MONTENEGRO" VLASNIK OSTAVŠTINE LUKETIĆA, PzP TVRDI DA IMA INDICIJE KO SU VLASNICI

Rusi i Marović preuzeli legat
~Dvije parcele, jedna od 393, a druga od 521 kvadrat, plaćene su 822.600 eura, što je bila i početna cijena, a Astro Holding Montenegro je bila jedini ponuđač~Predstavnik firme, na molbu da saopšti vlasničku strukturu, kazala je da ima punomoćje za nadmetanje a da će nakon praznika mediji moći kontaktirati vlasnike

Kompanija Astro Holding Montenegro od juče je vlasnik zaostavštine porodice Luketić iz Budve, koja iznosi skoro hiljadu kvadrata na ekskluzivnoj lokaciji, i zbog koje se vodi spor pred sudom u Kotoru. Ta odluka je donijeta na jučerašnjem javnom nadmetanju koje je organizovano u zgradi opštine.
Dvije parcele, jedna od 393, a druga od 521 kvadrat, plaćene su 822.600 eura, što je i bila početna cijena, a Astro Holding Montenegro je bila jedini ponuđač.
Optužujući lokalnu vlast za nedomaćinski odnos prema opštinskoj imovini, odbornik PzP-a Stevan Džaković u izjavi za "Dan" kaže da detalje o kompaniji ne može naći na sajtu Privrednog suda.
- Indicije koje zasad imam su da se radi o još jednoj firmi čiji su vlasnici ruski biznismeni koji sarađuju sa potpredsjednikom DPS-a Svetozarom Marovićem, što se moglo vidjeti u slučaju Zavala, i firmom Astra Montenegro, ali da li je to stvarno tako, odgovor ćemo, nadam se, ubrzo saznati. Očekujemo da se ta kompanija oglasi i saopšti ko su njeni vlasnici - rekao je Džaković.
Predsjednik Komisije za sprovođenje postupka javnog nadmetanja Dragica Popović (čija je kćerka Tamara supruga Marovićevog sina, Miloša) kratko je kazala da je poziv za učešće na javnom nadmetanju uredno objavljen, i saopštila da je Astro Holding Montenegro bila jedini ponuđač.
Uprkos tvrdnjama iz Komisije, registar Privrednog suda Crne Gore do kasno sinoć na sajtu nije imao podatke o ovoj kompaniji, dok više sreće ne daje ni pretraživač na internetu.
Ovlašćeni predstavnik kompanije, Snežana Perović, na molbu "Dana" da saopšti ko su vlasnici, kazala je da ima punomoćje samo za učešće na javnom nadmetanju, ali ne i za saopštenja za medije. Po njenoj tvrdnji, nakon predstojećih praznika, mediji će moći da dođu do vlasnika Astro Holding Montenegro.
- Predmet prodaje su katastarska parcela broj 2421 KO Budva, površine 521 kvadrat, i katastarska parcele broj 2422 KO Budva, površine 393 kvadrat, sve evidentirano u listu nepokretnosti broj 3394 KO Budva, u svojini opštine Budva sa evidentiranom zabilježbom tužbe, predate Osnovnom sudu u Kotoru dana 23. 08. 2010.godine. Nepokretnost se nalazi u ekskluzivnoj građevinskoj zoni, u centru opštine Budva, udaljena oko 70 metara od mora - stoji u tekstu poziva za učešće na javnom nadmetanju.
Stevan Džaković ističe da je u pitanju nova zloupotreba čelnika opštine Budva, koji, kako tvrdi, osim što su na skandalozan način tumačili testament Toma Luketića dali su su nisku cijenu za prodaju njegovog legata. On je objasnio da je opština kao svoje vlasništvo upisala zaostavštinu Luketića, uprkos protestima opozicije i dijela javnosti.
- Po našem mišljenju, 822.600 eura je nešto što je ova kompanija ponudila, ali veliko je pitanje da li se moglo i više, ako je već do ovoga došlo, zato što to sigurno vredi milione. Nova afera budvanske uprave, novi dokaz da su vlastodržci iz DPS-a na sve spremni, pa i na rasprodaju Crne Gore, samo da ostanu na vlasti. Pitanje je samo šta će da prodaju da ostanu na vlasti kada se više ne bude imalo šta prodavati - kazao je Džaković.
Odbornik SNP-a Mijomir Pejović istakao je da je "lokalna DPS samouprava na vrlo lukrativan način" protumačila testament Toma Luketića.
- Definitivno, u pitanju je jedan slučaj koji zaslužuje pažnju ukupne crnogorske javnosti. Vidjećemo u danima pred nama o čemu se radi, odnosno ko su vlasnici ove kompanije - rekao je Pejović za "Dan".
M.V.

Luketić: Opština zloupotrijebila kupca
Predstavnik porodice Luketić, Miroslav, ističe u izjavi za "Dan" da je tek od medija saznao za prodaju dvije parcele. On je rekao da je odluka o prodaji pogrešna.
- Po mom sudu, ovo predstavlja zloupotrebu kupca koji je kupio parcelu o kojoj se vodi sudski postupak. To nije dobro - ukazao je Luketić.
On je ustvrdio i da je pred sudom u Kotoru u toku spor o ovom slučaju "koji namjeravamo da dovedemo do kraja".
- Nadam se da će se činjenice o ovom slučaju rasvijetliti, i da će na kraju pravda biti zadovoljena. Angažovao sam advokata Milića iz Kotora, i spor je u toku, bilo je i jedno ročište - rekao je Miroslav Luketić.
On je rekao da je zbog odnosa prema legatu porodice napustio i grupu koja je bila zadužena za pripremu dokumentacije za osnivanje Zaklade.
- To se kosi sa nekim mojim principima, i lično sam odlučio da se distanciram od čitave te priče - naglasio je Luketić.

Testament prevdiđa osnivanje Zaklade
Tomo Luketić je u testamentu iz 1924. godine naveo da se poslije njegove i smrti njegove supruge Stane, "ima osnovati zadužbina, koja će nositi ime Zaklada Toma Mirova Luketića i žene Stane, za obrazovanje djece iz Budve i Paštrovića".
- Svu nepokretnu imovinu, gdje se god, nalazi ostavljam na doživotno plodouživanije mojoj ženi Stani, rođena Zenović, a pokretnu na slobodno njezino raspoloženje. Poslije smrti moje žene Stane od sve moje pokretne i nepokretne imovine ima se osnovati Zaklada - piše u testamentu.
Zadužbinom Luketića bave se i članovi Fejsbuk grupe "Luketići, koliko nas ima, otkud smo, kuda idemo".
- U Budvi je Tomo Luketić testamentom ostavio ne baš malu zadužbinu za budvansku omladinu i njihovo obrazovanje. Na njegovom zemljištu je trebalo da se sagradi biblioteka. Danas se na njega i njegovu zadužbinu zaboravilo. Opština planira na placu koji je dobila od njega u vidu legata da sagradi kule - istaknuto je na postu ove Fejsbuk grupe.