Nemoguće da nekome smeta ta trobojka na čijoj je lijevoj strani grb sa dvoglavim orlom. Pa i ona četiri "C" usred tog grba, što je skraćenica krilatice jednog balkanskog naroda, poimano bez predrasuda, sasvim je plemenito i prihvatljivo kao heraldički simbol - rekao bi, recimo, recimo... svaki prosječni Finac.

E, pa zašto bi onda nama, Bošnjacima, smetala fotografija Verene Cerovine iz Istočnog Sarajeva, učesnice Hayatovog reality show-a Zvijezda možeš biti ti, na kojoj je sa svojom prijateljicom raširila opisanu zastavu komšijske nam Srbije? - upitao bi (se) onaj isti Finac.

Bijela boja na crvenome platnu
Ne smeta nam, očito. No, umjesto rasprava o tome ima li neko pravo izbora da se ogrće sa zastavom prekodrinskih komšija, a što bi neminovno rezultiralo potvrdnim odgovorom, pitajmo se nešto drugo: kako bi prošao bilo koji Bošnjak, učesnik neke kompeticijske emisije na bilo kojoj televiziji u manjem bh. entitetu, kada bi u javnost procurila njegova fotografija sa turskom zastavom? Ovdje treba ignorisati one koji tvrde kako nema mjesta za paralelu između bosanskih Srba sa prekodrinskom trobojkom i Bošnjaka sa crveno-bijelom zastavom. Da, bošnjački pandan na koplju bila bi zastava zemlje na dva kontinenta. Zašto? Zato što su Turci - Osmanlije Bošnjake obogatili najbitnijom dimenzijom njihovog kolektiviteta - islamom. Zbog toga kada se bh. Srbi razmašu zastavom Republike Srbije, istovjetan potez svakog Bošnjaka bi bilo isticanje bijelog mjeseca i zvijezde na crvenoj podlozi.

Verena Cerovina, desno na slici

Dok je mene živoga, zdravoga - Jašar se vrtit' neće
Vratimo se na Bošnjaka što pokušava pobjediti u nekom šou realnosti na nekoj televiziji u Republici Srpskoj. I dok prsti autora ovih redova počeše materijalizovati misli kako zasigurno ne bi bilo opstrukcija urednika medija na kojim bi se, prethodno uslikan sa turskom zastavom, taj Bošnjak takmičio - utoliko se, nagnan sjećanjima na fašističe, a mirnodobske poteze eresovskih medija, moja malenkost odlučila na jedno duže držanje kažiprsta desne ruke na tipci zaduženoj za brisanje prethodno napisanog. U tim je sjećanjima program iz 1998. godine Radija “Srpsko Sarajevo”, a kako se onomad zvao taj medij. Bio sam zaprepašten kada sam čuo zbog čega voditelj jedne emisije odbija da ispuni muzičku želju slušateljke. To je bila pjesma "Ženi nam se Vukota" beogradskog tj. Neletovog “Zabranjenog pušenja”. U ovoj pjesmi spominje se ime Jašar, a što je bilo dovoljno Hitlerovim nasljednicima da je zabrane u programu njihovog medija. Tada su, u miru, dakle, svi izvođači muslimankog imena bili naprosto cenzurisani! Nije im ni to bilo dovoljno pa su urednici-fašisti odlučili da se ne mogu emitovati čak ni pjesme u kojima se spominju muslimanska imena!

Mjera za glupost i nesvjesnost
Ipak, hajdemo reći da se 16 godina od završetka rata, u ovoj hipotetičkoj situaciji sa Bošnjakom, ne bi mogli očekivati potezi slični opisanim sa Radija “Srpsko Sarajevo”. Eh, ono što je teško ne pitati se jeste to kako bi reagovala publika na našeg zamišljenog lika: Da li bi ga bojkotovala? Da li bi zvižducima ispraćala njegovo pojavljivanje na sceni odakle bi se emitovala emisija kao što Verenu mi dočekujemo aplauzima? Da li bi naš zamišljeni Bošnjak - Turčin bio toplo primljen kod publike, recimo u Boriku, kao što je Verena u sarajevskom “Domu Mladih”? Da li bi stanovnici RS-a trošili novce glasajući za našeg Bošnjaka, kao što Bošnjaci glasaju za Verenu? Da li bi uopše bio siguran taj Bošnjak u entitetu gdje se čak i u miru ruše džamije, isto onako kao što je Cerovina dobro dočekana u Sarajevu? Odgovorite sami. I kada date niz negativnih odgovora, zapitajmo se svi šta ćemo sa činjenicom proisteklom iz ovih odgovora? Da li je ta činjenica mjera bošnjačke dobrote i civilizovanosti ili gluposti i nesvjesnosti? - upitao bi se, vjerujte mi, i svaki prosječni Finac.