Autor: Avdo Metjahić

Avdo METJAHIĆ: Bošnjačka dijaspora u Njujorku je ovim činom obeščašćena i prezrena, i to od onih koji nas očito ne priznaju kao narod. Ali da bi im asimilacija bila uspješnija i brza, osnivaju “Crnogorske kuće” preko Bošnjaka u sredinama gdje nema niti jednog Crnogorca, jedino ako se preko noći po zadatku nisu privremeno odrekli srpstva. Poznato je da u Njujorku živi ogromna populacija bošnjačkih i albanskih emigranata iz plavsko-gusinjskog i drugih krajeva Sandžaka i CG, koji su pod političkim, a neznatim dijelom, ekonomskim pritiscima napustili rodni kraj. Tolike godine sam u Njujorku pa se pitam gdje su se do sada krili ti Crnogorci?!

“Od noža rana zarasta, ali od loše riječi, zla jezika i izdajstva, nikad”

Zar je moguće, da se i dalje crnogorska vlast isprdava sa bošnjačkim narodom, i to na samo njima znan šovinistički i odvratan način.

Za nesreću, svojim postipcima jedna ogromna većina bošnjačkog naroda to je zaslužila i poštno zaradila, jer su do krajnosti podanički služili tom zločinačkom i kartelsko-mafijaškom režimu, pa i ako živimo u dvadeset i prvom vijeku.

Iz vrha tog crnogorskog režima je Milo Đukanović koji je neku noć u emisiji “60 minuta” Bakira Hadžiomerovića u odgovorima na pitanja, upotrebljavao samo izraz crnogorski narod ili Crnogorci. Na taj način iskazujući svoje poznate šovinističke manire izbjegavao je da kaže realnost, odnosno da makar sve nacije oslovi građani CG, jer je naširoko poznato da se u toj njegovoj privatnoj prćiji svi ne osjećaju Crnogorcima, a taj broj prelazi više od 60% stanovnika.

Poslije svih nesreća devedesetih godina prošlog vijeka koje su od Srbije i CG zadesile Bošnjake, ali ne zaboravljajući sve što se zbivalo prije i nakon balkanskih ratova i genocidnih okupacija, pritisci na asimilaciju bošnjačkog naroda ne jenjavaju.

Sjetimo se agrarne reforme i egzodusa za Tursku, te kolonizacije bošnjačkih posjeda od Une na zapadu te Alipašinih izvora na istoku. Sjetimo se svih detalja, koji su poznati velikom dijelu bošnjačke javnosti, i prenose se sa koljena na koljeno, što su Srbi i Crnogorci uradili, a danas probaju negirati i osporiti. Crnogorska i srpska strana uvijek je nastojala prodati laž umjesto istine, a istinu prikazujući kao laž.

Jedan iz velikog gusinjskog bratstva, nastoji da iznese istinu na svjetlo tako što će aktere zločina iz devedesetih godina prošlog vijeka, i lova na Bošnjake iz BiH, koji su potražili utočište u CG, smjestiti na optužničku klupu. On nastoji da iskopa od crnogorskih vlasti duboko zakopanu istinu, kako je ta ista vlast u konopcima predavala nevine Bošnjake, upravo onima koji posljednje dane svojeg života odbrojavaju pred Međunarodnim kaznenim sudom i iza rešetaka haških kazamata, koji za planirani i počinjeni genocid nad Bošnjacima, i svojim radnjama nadmašuju fašističke krvoloke trećeg rajha. Na drugoj strani, ključne i odgovorne osobe za planiranje, neredbu hapšenja i deportaciju Bošnjaka sa Crnogorskog primorja ili je u vrhu vlasti CG ili se slobodno šeću, žive pa čak budu i nagrađivani od Podgorice i Beograda, pa čak i Sarajeva, koji je četiri godine bio logor smrti u srcu Europe koji su držale srpsko-crnogorske agresorske snage.

Jedan drugi Gusinjanin, ako je istina(!?), prednjači u procesu osnivanja tzv. “Crnogorske kuće” u Njujorku, preko koje bi vlasti CG da njeguju crnogoske vrijednosti, koje nisu baš vrijedne, svijetle, ljudske i humane, posebno kada se radi o Bošnjacima plavsko-gusinjskog kraja i uopšte u CG. Možete samo zamisliti kada se pod krovom te iste kuće nađu žrtva i katil.
Nastojaćemo saznati da li će pod tim krovom njegovati i genocidna umjeća nad Bošnjacima, koja kroz historiju činjena u CG i Sandžaku, a posebno koja su pokazali za vrijeme agresije na BiH.

Ovakvi postupci pojedinaca i članova bošnjačke zajednice u Njujorku podsjećaju nas na ne tako daleka vremana, i na gnusne događaje i ljude iz naše sredine, koji su pravili iste greške, prihvatajući katilsku ulogu i činove crnogorskih oficira, odmah poslije kršćenja i velikog masakra, od Vrmoše do Previje. Također ovaj čin nas podsjeća na Hasa Ferovića, koji je, dok se bila bitka za zaustavljanje okupacije našeg vatana i zločina nad našin narodom, pio kahvu sa planerom i naredbodavcem zločina kraljom Nikolom na Cetinju. Također nas podsjeća na ubicu mulla Agana-ef. Kojića, i jedan broj murtata koje je odgajio naš kraj, na svojim jaslima.

Stidimo se i stidjet ćemo se vjekovima, kao i nove generacije Plavljana i Gusinjana na svakog onog koji prihvata katila za brata, ali i one koji nas nikad nisu prihvatili kao ravnopravne ljude i građane, pa iako smo ih uvijek prelazili u svim dobrima, humanim i ljudskim osobinama.

Obmanjivanje bošnjačke dijasporalne zajednice u Njujorku, da li to bilo preko pojedinaca ili stranih agentura, dominira nesvjesnim dušama, nezasićenim dušama, da li to bilo kapitalom ili pak nekakvim sramnim titulama. Izgleda da manipulacija, izdajstvo - svoje zajednice, i laž postaju vrlina pojedinaca, time svaki član naše zajednica ako želi očuvati svoj dignitet i dostojanstvo treba i mora odbaciti sve pokušaje crnogorskog kućebrižništva.

Ovako je bilo nekada, a sada?!

Nebi bilo čudo, da su pokretači ovakvih “kuća”, oni za koje već znamo da već godinama odano rade i hrane se sa jasala crnogorskog režima, te oni koji zavise od Mila i Milovića već poduži period.
Za takve nam je poznato da maloumlje vlada njima i da ne posjeduju ni trunke morala. A kako bi posjedovali ikakva morala u mozgu manjem od makovog zrna.

Ako je istina da je osnivač tzv. Crnogorske kuće u Njujorku potomak gusinjskih Bošnjaka, baš onih koji su stradali 1912/13. godine, taj gest biti loš znak i za sredinu iz koje potiče ali i za samog njega, pa bez obzira što pojedinci tvrde da nije tu radi ličnog šićara. Raduje nas da je uspješan biznismen i da je sopstvenim radom ostvario znatan kapital. Ali uzaludno je sve to ako sebe gurne niz provaliju zbog tuđeg ćejfa i podmuklih crnogorskih prozelitičkih planova koji traju cijelo stoljeće.

Iz iskustva kroz koje smo već prošli, ako bi isti taj živio u svom rodnom kraju, ili bilo gdje u CG, taj uspjeh koji danas posjeduje samo bi sanjao, jer ga isti ti koji sada koriste njegovu naivnost, ne bi ni poznavali. Ali kad se radi o uspješnom čovjeku, daleko od Crne Gore, upotrebljiv je, ako ne za drugo, onda za ovakve svrhe, koji mogu još više narušti odnose bošnjačkoj zajednici u Njujorku, što i jeste krajnji cilj crnogorskih vlasti i njihovih diplomata.

Kada su upravo Bošnjaci.Net prvi objavili informaciju o osnivanju “Crnogorske kuće”, čak ni najsvjesniji članova naše zajednice nisu mogli ni zamisliti da će upotrijebiti naše uspješne biznismene za crnogorske podmukle poslove, ovo je dokaz da smo se prevarili.

Bošnjačka dijaspora u Njujorku je ovim činom obeščašćena i prezrena, i to od onih koji nas očito ne priznaju kao narod. Ali da bi im asimilacija bila uspješnija i brza, osnivaju “Crnogorske kuće” preko Bošnjaka u sredinama gdje nema niti jednog Crnogorca, jedino ako se preko noći po zadatku nisu privremeno odrekli srpstva. Poznato je da u Njujorku živi ogromna populacija bošnjačkih i albanskih emigranata iz plavsko-gusinjskog i drugih krajeva Sandžaka i CG, koji su pod političkim, a neznatim dijelom, ekonomskim pritiscima napustili rodni kraj. Tolike godine sam u Njujorku pa se pitam gdje su se do sada krili ti Crnogorci?!

Porazno je čuti da nam se ovo dešava, posebno nakon stravičnog genocida, pokolja i progona… kada su mnoga mjesta opustošena. Opet, ne želimo vjerovati da bi bilo ko iz naše zajednice stao rame uz rame sa poslušnicima Mila Đukanovića koji dobijaju krvavi i popljačkani novac od pobijene bošnjačke sirotinje. Od tog istog novca kupuju za budzašto firme, hotele i nekretnine po Crnoj Gori, pa sad investiraju i na ovom kontinentu kako bi napravili “kuću” pranja krvi, novca i kupljeraja.

Ako ima imalo istine u ovim optužbama, podsjećam svakog umiješanog mojeg sunarodnika i sugrađanina, na onu narodnu izreku: “Ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se obiju”.