Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||
|
Komentari
Saopćenje Instituta za istraživanje genocida u Kanadi (IRGK) povodom 16. godišnjice genocida u Srebrenici ŽRTVE GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI OPOMINJU SVIJET ENGLESKI / ENGLISH
Genocid u Srebrenici je najveće masovno ubojstvo u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Na dan 11.7.2011. obilježavamo 16. godišnjicu pada Srebrenice u ruke srpskih agresorskih vojnih i policijskih snaga koje su tom prilikom masakrirale više od 8.000 nenaoružanih muškaraca iz oblasti Podrinja koji su tragajući sa spasom od agresora mislili da su našli utočište u Zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija u Srebrenici. Srpske nacističke snage su preuzele kontrolu nad tom navodno zaštićenom zonom i nasilno deportovale žene, djecu i starije osobe, a zarobile Bošnjake muškarce starije od 16 godina i sve ih likvidirali i pokopali u masovne grobnice. U mnogo slučajeva su masakrirana tijela raznosili na različita mjesta da bi prekrili tragove genocida. Internacionalna komisija za nestale osobe koristi DNK testiranje u svrhu identificiranja tih žrtava i do sada je pozitivno identificirala više od 6.490 osoba. U jednoglasnoj presudi u slučaju Krstić, 2004. godine, Internacionalni krivični tribunal za područje bivše Jugoslavije (nadalje, Tribunal) presudio je da masakr nad Bošnjacima u enklavi Srebrenica predstavlja genocid. Theodor Meron, predsjednik Tribunala, tada je rekao: ¨Nastojeći nasilno eliminisati bošnjačku populaciju, vojno-policijske snage Srba su počinile genocid. Njihov cilj je bio da potpuno eliminišu vjersko nacionalnu grupu od 40.000 Bošnjaka koji su živjeli u Srebrenici i koja je bila simbol Bošnjaka u BiH. Oni su zarobili sve muškarce, vojnike i civile, stare i mlade, uništili njihove lične stvari i elemente njihove identifikacije, i namjerno i sustavno ubili samo na temelju njihovog nacionalno–vjerskog identiteta.¨ U februaru 2007. se Internacionalni sud pravde, organ Ujedinjenih nacija poznat i kao Svjetski sud, u svojoj presudi složio sa presudom Tribunala i potvrdio genocid u Srebrenici, obrazlažući: ¨Internacionalni sud pravde zaključuje da zločinačka djela počinjena u Srebrenici spadaju pod članak II (a) i (b) Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida. Zločini su urađeni sa specifičnom namjerom da se potpuno uništi nacionalna grupa Bošnjaka u BiH kao takva, i u skladu s tim da su djela genocida počinjena od agresorskih, vojno–policijskih snaga Srba u Srebrenici oko jula 1995.¨ Genocid u Srebrenici je samo jedan u nizu zločina koje su u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992-1995 počinile vojne i policijske snage bosanskih nacistički opredijeljenih Srba, uz direktno učešće i podršku agresorske države SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore) pod komandom Slobodana Miloševića i njegovih sljedbenika. Sveukupno je genocidnom metodom provedeno ubijanje, ranjavanje, teroriziranje, protjerivanje, silovanje, interniranje… više od dva miliona građana članice Ujedinjenih nacija, Republike Bosne i Hercegovine. Genocid u BiH karakteriše opkoljavanje, opsada i granatiranje bh. gradova, iscrpljivanje građana žeđu i glađu, teroriziranje u opkoljenim enklavama, ciljano ubijanje i protjerivanje Bošnjaka uz uništavanje materijalnih tragova njihove historije, kulture, vjere i tradicije, sve sa ciljem uništenja države Bosne i Hercegovine. Za vrijeme agresije na RBiH i genocida nad Bošnjacima, gradovi nisu bili pod opsadom Armije RBiH, a većina srpskih civilnih žrtava je posljedica sistematskog granatiranja multietničkih gradova od strane agresorske srpske vojske pod komandom generala Ratka Mladića i političkog liderstva paradržave Republike srpske. Srpski narod, njihova historija, kultura i tradicija nisu bili ciljani kao ratna meta, niti je nad srpskim, a niti nad hrvatskim, narodom Republika Bosna i Hercegovina činila sistematske ratne zločine, genocid, etničko čišćenje, silovanje, mućenje, opsadu, granatiranje i razaranje u Bosni i Hercegovini. Rat u RBiH je bio internacionalni oružani sukob. Nekoliko vojnih snaga je učestvovalo u ratu. Jedino su legalne bile snage Republike BiH - Armija RBiH i Ministarstvo unutrašnjih poslova RBiH - koje su unatoč ilegalnom svjetskom embargu na svoje naoružanje, herojski i časno branile građane i jedinstveno bh. državno i društveno tkivo od agresije SR Jugoslavije i njene iredente sastavljene od većine bosanskih Srba, kao i od agresije Republike Hrvatske i njene iredente sastavljene od dijela bosanskih Hrvata - dvije države sa svojim surogatima u BiH, dvije države koje su koordinirano u svojem Srpsko-hrvatskom paktu u periodu 1992-1995 putem vojne agresije, ratnih zločina i genocida uništavali Republiku Bosnu i Hercegovinu i njene odane građane, a na njenom teritoriju stvarale svoje nacističke države Republiku srpsku i Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. Tribunal je već u pet slučajeva presudio da rat na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine nije bio građanski rat, nego internacionalni oružani sukob definiran kao agresija dvije države, SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske, na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Brojne relevantne naučne istraživačke organizacije različitog profila, iz čitavog svijeta, pouzdano su utvrdile i potvrdile dvije bitne, temeljne činjenice u vezi događaja u Republici Bosni i Hercegovini u periodu 1992-1995. Prvo, da je to bio slučaj oružane agresije dvije države, SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske, na Republiku Bosnu i Hercegovinu odn. njene građane, te da je to bio zločin protiv mira i sigurnosti čovječanstva, što čini osnovnu definiciju internacionalnog oružanog sukoba nazvanog agresija. Drugo, da je najgori zločin u Internacionalnom pravu, zločin genocida, počinjen na području Republike Bosne i Hercegovine protiv njenih građana, posebno protiv onih iz bošnjačkog naroda. Do sada su već četiri presude Tribunala potvrdile genocid u Bosni i Hercegovini pored genocida u Srebrenici, konkretno u četiri slučaja u kojima je presuđeno da je zločinac Nikola Jorgić učestvovao u provođenju genocida u oblasti Doboja, zločinac Novislav Džajić u oblasti Foče, zločinac Đurađ Kušljić u oblasti Kotor Varoši i zločinac Maksim Sokolović oko Kalesije blizu Zvornika. Tim zločincima je suđeno u njemačkim sudovima na zahtjev Tribunala. Pored toga, sudovi u Sjedinjenim državama su utvrdili da je Radovan Karadžić odgovoran za djela genocida, silovanja i mučenja u koncentracionim logorima smrti. Hapšenje generala Jugoslavenske armije i komandanta Vojske Republike srpske, Ratka Mladića, poslije 16 godina neće mnogo poboljšati status bošnjačke žrtve. Hapšenje je mali dio satisfakcije za žrtve, a ustvari neka nagodba Internacionalne zajednice i Republike Srbije, kojima Bošnjaci iskustveno ne mogu više bezrezervno vjerovati. Konačna pravda za žrtvu je potpuna pravna, na naučno istraživačkim osnovama zasnovana istina o zločinu agresije na nezavisnu, suverenu, internacionalno priznatu, jedinstvenu Republiku Bosnu i Hercegovinu i zločinu genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida, elitocida nad Bošnjacima, zločinu mućenja i ubijanja u koncentracionim logorima smrti, zločinu silovanja Bošnjakinja, zločinu nasilnog protjerivanja, zločinu oduzimanja bošnjačke životne teritorije. Pored toga, konačna pravda za bošnjačku žrtvu je i potpuno ukidanje agresorske genocidne tvorevine Republike srpske i definitivno odbacivanje zahtjeva za formiranjem Hrvatske Republike Herceg-Bosne u bilo kojem obliku (npr. i kao federalne jedinice u BiH). Za tu pravdu žrtva mora organizovano i sistematski pristupiti očuvanju državnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine. A, suverenitet je nedjeljiv, neprenosiv i neupitan. Ova tri atributa suvereniteta, Bošnjacima omogućavaju legitimnu i legalnu akciju na poništavanju svih rezultata agresije i genocida, a u cilju obrane i obnove jedinstvenog bh. državnog i društvenog tkiva i potpune ravnopravnosti bošnjačkog naroda u njemu. Za žrtvu, agresorska genocidna tvorevina Republika srpska postoji samo kao dio nelegalnog, oktroiranog Dejtonskog ustava (Aneksa 4), koji je nagradio agresiju i genocid sa prisilnom, ilegalnom i nepravednim suspendiranjem (ka ukidanju) i podjelom teritorija Republike Bosne i Hercegovine na dvije države, namećući nepravedan i samo-paralizirajući ustavni poredak koji je rezultirao nepravednim i neefikasnim strukturama vlasti. Zakonitost i pravda u slučaju Bosne i Hercegovine će biti ostvareni samo nakon što će izvršiocima agresije i genocida biti oduzeto ono što su ostvarili kao svoj cilj. Na osnovu Internacionalnog prava i Građanskog prava, sve što je stečeno na ilegalan način ne može biti priznato kao legalno. Internacionalni sud pravde je 26.2.2007. presudio da agresorska genocidna tvorevina Republika srpska ne ¨stanuje¨ u Bosni i Hercegovini, nego da je rezultat genocida po Konvenciji o genocidu pridruženoj Povelji UN, koja zabranjuje ne samo genocid, nego i rezultate genocida, poput agresorske genocidne tvorevine, smatra ništavnim. Strana kojoj se na sudu sudi i kojoj sud presudi, ne treba se pitati za ustavni i pravni sistem države, za kršenje kojeg agresijom i genocidom joj se sudilo i presudilo. Nije bitno šta o državi Bosni i Hercegovini misli bilo ko iz agresorske genocidne tvorevine Republike srpske i njene matice i tvorca, Republike Srbije, nego šta o budućnosti države Bosne i Hercegovine misle njeni odani građani, žrtve agresije i genocida. Unatoč obećanjima Internacionalne zajednice ¨nikada više¨, genocid se ponovio. Više od 8.000 muškaraca i dječaka su mučki ubijeni u Zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija u Srebrenici. Oni su bili braća, sinovi, muževi i očevi, i svi su postali žrtve genocida. Užas Srebrenice je mrlja na ljudskoj kolektivnoj savjesti. IRGK poštuje osjećanja i žalost žrtava i saosjeća sa njihovim familijama. Srebrenički Bošnjaci su bili ljudi koji su nastojali živjeti u miru, oslanjajući se na ugovor sa Ujedinjenim nacijama, koje su iz iznevjerile kada im je pomoć bila najpotrebnija. Genocid u Srebrenici treba biti opomena bošnjačkim liderima i Internacionalnoj zajednici da konačno postanu efikasniji u sprječavanju agresije i genocida; to je podsjetnik da oni trebaju odlučno, organizovano, jedinstveno i efikasno odgovori direktno u lice zločina i zločinaca. IRGK podsjeća da ne može biti trajnog mira bez istine o agresiji na Republiku BiH i zločina genocida nad građanima RBiH i pravde za sve žrtve agresije i genocida. Istina i pravda podrazumjevaju sudsko gonjenje zločinaca, potpunu identifikaciju svih žrtava, povratak svih protjeranih i materijalnu nadoknadu za žrtve. Na taj način odajemo počast žrtvama u Srebrenici i BiH, te ispunjavamo moralne i zakonske obaveze prema žrtvama. Bošnjaci imaju svetu dužnost da zapamte okrutnosti koje se dogodile u BiH. Bošnjaci imaju obavezu prema žrtvama i njihovim preživjelim članovima familije, kao i prema budućim generacijama širom svijeta - da ih poduče da odbijaju biti ravnodušnim svjedocima prema agresiji i genocidu. Bošnjaci moraju biti spremni ustati u odbranu ljudskog dostojanstva. Bošnjaci moraju shvatiti moralne izopačenosti počinitelja agresije i genocida i ravnodušnost posmatraća genocida. Bošnjaci moraju učiti svoju djecu o onima koji su orkestrirali agresiju i genocid, te biti ujedinjeni u osudi agresije i genocida putem institucionalnog bošnjačkog pamćenja. I iznad sveg, Bošnjaci se trebaju otvoreno suprotstaviti svjesnom napuštanju pravnog domena rješavanja problema. Odustajanje od prava otvara neslućene opasnosti za Bošnjake i državu BiH. Bilo kakav pritisak ili pokušaj navikavanja žrtve da prihvati stanje uspostavljeno genocidom je čin genocida. Agresija na Republiku BiH i genocid nad Bošnjacima čine suštinu udruženog zločinačkog poduhvata SR Jugoslavije (danas republika Srbije i Crne gore) i Republike Hrvatske. Agresori na Republiku BiH su kroz korištenje državnih policijskih i vojnih snaga u saradnji sa svojom iredentom unutar BiH, imali namjeru da osvoje, podjele i unište Republika BiH kao suverenu i nezavisna državu, članicu UN, kroz uništenje Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda. Svi relevantni svjetski naučno istraživački izvori potvrđuju da je agresija na Republiku BiH i genocid nad njenim građanima, smišljeno, organizovano, isplanirano zločinačko djelo agresora. Druga država u dejtonskoj uniji BiH - veoma labilna Federacija BiH sastavljena od 10 mini-država, kantona - osnovana je marta 1994. godine Washingtonskim sporazumom stvorenim neizrečenom ali implicite jasnom ucjenom Republike Hrvatske da će jedino obustaviti vojnu agresiju protiv Republike Bosne i Hercegovine ako se ona same sebe odrekne (samo-ukine) u korist nove tvorevine, Federacije BiH, sa opcijom da se proces zaokruži pregovorima sa srpskim agresorom, što je obavljeno nelegalnim, oktroiranim Dejtonskim sporazumom iz novembra 1995. Federacija BiH je, dakle, kao i Republika srpska, stvorena kao nelegalna konzekvenca djelovanja udruženog zločinačkog poduhvata, agresije Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Ostatci tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne sudjeluju u kršenju ljudskih prava nad građanima BiH, otvoreno i tajno se dogovaraju sa vodstvom Republike srpske u nastojanju da se realizuju i hrvatski nacistički ciljevi u BiH. Članovi internacionalnog ekspertnog tima naše organizacije, IRGK, upozoravaju na nelegalni, oktroirani, nepravedni ustav iz Aneksa 4 Dejtonskog mirovnog ugovora, čije zle posljedice trpimo već 15 godina. Genocidna država Republika srpska je još jače eskalirala rat protiv dejtonske unije Bosne i Hercegovine, jer su, sasvim očekivano, srpske nacističke snage okuražene dobivenom nagradom stvaranja svoje države. Emir Ramic Institut za istrazivanje genocida Kanada |