U Vijećnici izgrađenoj tokom 19. stoljeća nalazilo se tri miliona knjiga i dokumenata, što je jedinstvena kolekcija u svijetu. Prema naredbi Radovana Karadžića, zgrada je gađana fosfornim bombama. U roku od samo nekoliko sati nestaju kompletna arhivska građa i sama Vijećnica.

Spaljivanje knjiga nepodobnih autora bio je uvod u holokaust, a paralele se mogu povući i do Sarajeva 1992. i paljenja sarajevske Vijećnice.

Paljenje knjiga nije njemački izum. Rimski carevi su palili spise kršćana. Inkvizicija je palila knjige autora koje je smatrala hereticima. Slične stvari su zabilježene širom svijeta. Biblioteke su uvijek bile omiljeni cilj topovskih cijevi, a uništenje historijskih dokumenata se vrši s namjerom da se potire kulturni, religiozni i politički identitet.

Duhovno blago
U Vijećnici izgrađenoj tokom 19. stoljeća nalazilo se tri miliona knjiga i dokumenata, što je jedinstvena kolekcija u svijetu. Prema naredbi Radovana Karadžića, zgrada je gađana fosfornim bombama. U roku od samo nekoliko sati nestaju kompletna arhivska građa i sama Vijećnica.

Sljedeći cilj bila je Gazi Husrev-begova biblioteka, u kojoj se, također, nalazilo duhovno blago Bosne i Hercegovine. Priču o ljudima koji su svoje živote stavljali na kocku kako bi spasili knjige u kojima je ispričano historijsko, kultuno i naučno naslijeđe hiljadugodišnje historije Bosne i Hercegovine ekranizirao je britanski reditelj Sam Hobkinson u filmu "Ljubav prema knjigama - priča o Sarajevu". Njegovo ostvaranje prikazano na nedavno završenom Sarajevo Film Festivalu osvojilo je prvu nagradu publike.

- Nismo imali baš dobar tretman na Festivalu, nismo uvršteni u takmičarski program, a dobili smo i malu salu za projekcije, međutim, ljudi su na kraju filma plakali, prilazili i čestitali nam i to je za nas, osim činjenice da smo uspjeli spasiti rukopise iz biblioteke, najveća nagrada - kaže dr. Mustafa Jahić, direktor Gazi Husrev-begove biblioteke. Zahvaljujući njemu i njegovim zaposlenicima, spremačici i čuvaru te ljudima koji su željeli pomoći, stari rukopisi i vrijedne knjige tokom rata izmještane su osam puta na sigurne lokacije.

- Više od deset hiljada rukopisa premještali smo svakih pet do šest mjeseci, ostale knjige, oko 90 hiljada, prebacili smo iz biblioteke na jedno sigurno mjesto i tamo su čuvane cijeli rat - pojašnjava Jahić.

Ipak, jedan veoma vrijedan rukopis "Historija Bosne" ("Tarihi Diyari Bosna") čuvenog Saliha Sidki Hadžihuseinovića Muvekkita nije tada bio u biblioteci. Ovo jedinstveno djelo napisano prije više od 120 godina na osmansko-turskom jeziku bila je prva napisana povijest Bosne pod osmanskom vlašću. Pred sami rat profesorica Lamija Hadžiosmanović kao jedan od prevodilaca koji su radili na ovom djelu čuvala ju je u svom stanu na Grbavici.

Pred sami rat prevodioci su završili dvije i po godine dug posao i predali prijevod Biblioteci.

- Kada je izbila agresija na Bosnu, pobjegla sam iz kuće sedam dana prije nego što je pala Grbavica. Komšija Srbin upozorio me da sam na spisku za likvidaciju. U pet sati ujutro krenula sam iz kuće samo s najlon kesom, a u stanu je, među ostalim stvarima, ostala Muvekkitova historija - priča prof. Lamija.

Hadž za knjige
Nakon reintegracije ovog naselja otišla je do stana koji je u potpunosti bio srušen s ispisanim četiri S po zidovima. Na podu je bilo razbacano 15 do 20 knjiga.

- Među njima je bila i Muvekkitova historija. Imala sam veliku biblioteku i sve je to bilo uništeno, međutim, ove vrijedne knjige su ostale u životu. Vrisnula sam od sreće. Oni nisu znali kakva je to vrijednost. To je bio jedini rukopis koji je nedostajao Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Kad sam ga donijela, prof. Jahić me pogledao i zaplakao: "Bože, Lamija, je li moguće, danas sam saznao da idem na hadž, ali hadž bi dao za ove knjige. Da mi budeš živa i zdrava i da doživiš da odeš na hadž." Nakon pet dana saznajem da i ja idem na hadž - prisjeća se emotivnih trenutaka prof. Lamija.

Muvekkitova "Tarihi Diyari Bosna" napisana na turskom jeziku i objavljena prvi put u prijevodu na bosanski kao "Povijest Bosne" 1999. godine u Sarajevu čuva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

Ta veoma opsežna knjiga (u prijevodu više od 1.400 stranica većeg formata B5) opisuje historiju Bosne od turskog osvojenja nadalje, sve do austrijskog zaposjednuća 1878. godine.

Muvekkit nije kritički historičar modernog kova, ali je ipak erudicijom, racionalnim pristupom, korištenjem raznorodnih izvora (pisac se služio tekstovima na orijentalnim jezicima, ali i objavljenim radovima u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu u njegovo doba) stvorio kompendij koji nije sve do sada dobio priznanje kakvo zaslužuje.

Proračuni vremena
Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekkit rođen je u Sarajevu 1825. godine, gdje su mu se roditelji doselili iz Čajniča. U Sarajevu se i školovao. Godine 1859. osnovana je prva muvekithana kod nas, i to u sklopu Gazi Husrev-begova vakufa, a Salih Hadžihuseinović proglašen je muvekitom. Tu službu obavljao je 30 godina pa je ostao poznat pod nazivom Muvekkit. Od tada Muvekkit izrađuje kalendare s proračunom vremena za obavljanje namaza, ali zaokupljen je i geografijom, izrađuje i dva krasna globusa koji se danas čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
Umro je 12. marta 1888. godine.

Neprocjenjiv značaj
- Kada je počeo rat, dogovorili smo se da ne pričamo o tome nikome dok se rat ne završi, jer, da su znali, spalili bi je. Muvekkitova historija Bosne ima neprocjenjiv značaj. To je prva historija Bosne koju je napisao jedan Bošnjak i prvi put je korištena literatura nemuslimanskih autora. Autograf knjige se nalazio u Orijentalnom institutu i tamo je izgorio, a prijepis koji je radio Muhamed Enveri Kadić s njegovim bilješkama zatekao se kod profesorice Hadžiosmanović - govori dr. Jahić. (Autor A. REDŽEPAGIĆ)