Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
DOMOVINA TE ZOVE!
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Kolumne

DA LI JE KRITIKA ISLAMOFOBIJA?
Autor: Ekrem Tucaković
Objavljeno: 01. September 2011. 15:09:39
Ekrem TUCAKOVIĆ: Unutar Islamske zajednice nije trpio niko posljedica zbog toga što je kritikovao, ili se nije slagao, ili je iznosio čak i neprimjerene i proizvoljne stavove o aktivnostima Islamske zajednice i njenih autoriteta. Javnost je svjedok da, iako neki uposlenici organa i ustanova Islamske zajednice iznose vrlo oštre kritike o samoj Islamskoj zajednici, pa i dezinformacije, međutim niko od njih nije zbog toga ostao bez posla, nije pretrpio posljedice zbog mišljenja. U drugim segmentima našeg društva, uglavnom, nije tako. Daju se otkazi zbog i najmanjeg neslaganja s nadređenim, a kamoli oštre kritike. Stoga, Islamska zajednica ima puno pravo da bude ponosna na svoju unutarnju slobodu i slobodu svojih uposlenika. U tome može biti primjer drugima. Jer samo slobodna institucija i slobodni ljudi mogu iskazati svoju ličnu sposobnost, kreativnost i hrabrost. U neslobodi do izražaja dolaze licemjeri i kukavice, podvojene i frustrirane ličnosti.
Da li je kritika reisu-l-uleme, Islamske zajednice, rada ustanova i organa Islamske zajednice islamofobija? Naravno da nije, niti to može biti! Da li je neslaganje sa radom, konceptom rada i odlukama reisu-l-uleme i Islamske zajednice islamofobija? Naravno da nije, niti to može biti! Da li se omalovažavanje, ponižavanje, kompromitacija, širenje predrasuda o muslimanima, Islamskoj zajednici i reisu-l-ulemi može nazvati kritikom? Naravno da to ne može biti kritika u demokratskom društvu gdje je vladavina pravednih zakona i poštivanje ljudskog integriteta princip po kojem se odvijaju društveni procesi i uređuje javni prostor!

Unutarnja sloboda Islamske zajednice

Ako kritika Islamske zajednice i reisu-l-uleme nije islamofobija, zašto se onda „satraše" mnogi komentatori, uključujući i političke stranke, što se oglasiše povodom objavljivanja Prvog izvještaja o islamofobiji, diskriminaciji i netoleranciji na području Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, da ubijede, tačnije obmane, javnost kako Islamska zajednica svaku kritiku proglašava islamofobijom? Zaista, odakle oni za to crpe argumente? Ipak, sve dok ne ponude valjane argumente preostaje nam da vjerujemo kako je ponovo na sceni izvrtanje činjenica, zamagljivanje i izvitoperivanje osnovne poruke i svrhe ovog Izvještaja. To je, ustvari, dobrim dijelom ono što je i dovelo do pojavljivanja Izvještaja o islamofobiji.

Pošten i objektivan analitičar društvene i vjerske scene u Bosni i Hercegovini teško može osporiti činjenicu da je Islamska zajednica najotvorenija vjerska zajednica na ovim prostorima i sa najvećim i suštinskim učešćem širokih slojeva članstva, vjernika u njenom radu. Unatoč toj otvorenosti, ili možda upravo zbog toga, u poređenju sa bilo kojom drugom vjerskom zajednicom, Islamska zajednica je bila i danas jeste u daleko najvećem fokusu propitivanja, davanja o njoj najrazličitijih mišljenja, stavova i sudova. Širok dijapazon suprotstavljenih, katkad ekstremno oštrih i neutemeljenih mišljenja o radu Islamske zajednice dolazi izvana od političara, medija i intelektualaca, ali i iznutra, od uposlenika organa i ustanova Islamske zajednice.

Unutar Islamske zajednice nije trpio niko posljedica zbog toga što je kritikovao, ili se nije slagao, ili je iznosio čak i neprimjerene i proizvoljne stavove o aktivnostima Islamske zajednice i njenih autoriteta. Javnost je svjedok da, iako neki uposlenici organa i ustanova Islamske zajednice iznose vrlo oštre kritike o samoj Islamskoj zajednici, pa i dezinformacije, međutim niko od njih nije zbog toga ostao bez posla, nije pretrpio posljedice zbog mišljenja. U drugim segmentima našeg društva, uglavnom, nije tako. Daju se otkazi zbog i najmanjeg neslaganja s nadređenim, a kamoli oštre kritike. Stoga, Islamska zajednica ima puno pravo da bude ponosna na svoju unutarnju slobodu i slobodu svojih uposlenika. U tome može biti primjer drugima. Jer samo slobodna institucija i slobodni ljudi mogu iskazati svoju ličnu sposobnost, kreativnost i hrabrost. U neslobodi do izražaja dolaze licemjeri i kukavice, podvojene i frustrirane ličnosti. Prema tome, prigovor da se objektivna, konstruktivna, dobronamjerna kritika Islamske zajednice naziva islamofobijom nema uporišta i spada u domen paušalnih tvrdnji ili pokušaja opravdavanja postupaka pojedinaca i grupa za koje je dokumentirano da njihovi postupci i izjave krše temeljne postulate slobode, ljudskih prava i uljudne javne komunikacije.

Uvrede umjesto kritike

Nadalje, tvrdnjama da se svaka kritika proglašava islamofobijom pokušava se Islamskoj zajednici oduzeti pravo protesta i primjećivanja negativnih pojava, onemogućiti reakcija i unaprijed se diskreditirati i zastrašiti. U više navrata Islamska zajednica je isticala da se ne boji kritičke valorizacije njenog rada i koncepta djelovanja, da se ne boji zdrave diskusije o svim aspektima njenih aktivnosti. Nažalost, u bujici glasova o Islamskoj zajednici i reisu-l-ulemi najmanje je bilo dobre i stvarne kritike, principijelnog sučeljavanja argumenta i utemeljenih oštrih polemika koje trebaju ponuditi rješenje, kvalitetniji pristup ili ispraviti grešku. Uglavnom se radilo o pokušajima kompromitacije, ponižavanja ali i tendencijama progona iz javnosti i kršenja slobode i autonomije Islamske zajednice.

S druge strane, oni koji tvrde da se kritika Islamske zajednice i reisu-l-uleme proglašava islmofobijom, ako zaista govore iz svoga dubokog uvjerenja, trebali bi pojasniti da li oni smatraju da vrijeđanje, omalovažavanje, ponižavanje i klevete onih s kojima se ne slažu predstavlja poželjnu i konstruktivnu kritika. Ako je to istina, ako je to, po njima, prihvatljiva kritika, onda bi trebali javno obznaniti te svoje kriterije i razumijevanje kritike, jer njihova sadašnja pozicija je neprincipijelna, suprotstavljena shvatanju zdravog razuma i za njih same diskreditirajuća.

Podvala o islamofobima

Sljedeća suštinska podvala Izvještaju tiče se izmišljene tvrdnje da se u Izvještaju neko proglašava islamofobom. U autorskom dijelu Izvještaja nijednom nije korištena riječ islamofob, a u cijelom Izvještaju samo se jednom pojavljuje i to samo kao citat. Također, u Izvještaju ne postoje nikakvi spiskovi osoba koji se optužuju za islamofobiju. Štaviše, u rezimeu Izvještaja, kao ključnom dijelu u kojem su iznešeni nalazi i mišljenje, nema imena nijedne osobe, institucije ili medija. U Izvještaju se ukazuje na islamofobične pojave, a ne fokusira na ljude i institucije, ukazuje se na diskriminirajuću praksu i ambijent netrpeljivosti.

Treba reći da Izvještaj uopće nije koncipiran tako da se neko proglasi islamofobom, niti su izvođeni statistički podaci radi dobijanja pokazatelja o količini takvih pojava koje dolaze od jedne osobe ili grupe. Kao što je i navedeno, cilj je bio da se ukaže na postojanje problema i nakon dijagnoze poduzmu koraci u cilju eliminacije uzroka i praksi, a ne stigmatiziranje bilo koga. Nije namjera da se stvaraju novi jazovi i dalje podstiču suprotstavljenosti, nego poduzimaju zajednički produktivni napori i odgovori svih aktera društvene scene i jačanja društvene kohezije gdje će svaki građanin osjetiti da se poštuje njegovo ljudsko dostojanstvo i da u punini svoga identiteta pripada ovom društvu.

Dakako, da bi se ukazalo na postojanje problema bilo je neophodno taj nalaz potkrijepiti određenim primjerima. Da nije bilo potkrepe, vjerovatno bi se reklo kako su tvrdnje proizvoljne i nedostaju dokazi. No, ako neko, čitajući Izvještaj, sada sam sebe vidi islamofobom, ili se tako osjeća i izjašnjava onda je to stvar njegovog prava, duboke intime i privatnosti. Ipak javno izgovorene riječi i postupci se ne mogu ignorirati, izgovorena riječ se ne može povući, ali se može mišljenje korigirati. Pravo i obaveza Islamske zajednice je da registrira te pojave, da zabilježi imena, vrijeme i mjesto, dakako bez dodavanja i neka to ostane trajan trag i činjenica kao opomena i pouka nama sadašnjim i onima koji dolaze. Ako je neko, u međuvremenu, promijenio svoje mišljenje, ili uvidio pogrešne premise, taj aspekt izlazi izvan okvira ovog Izvještaja.

Isto tako je i činjenica da se Izvještaj ne bavi ničijim likom i djelom, procjenom doprinosa bilo koga u bilo kojem segmentu. Naime, prigovor da se u istu ravan stavljaju oni koji su (bili) konstruktivni i doprinijeli državi i društvu i oni koji su (bili) destruktivni, nije relevantan, jednostavno nije na mjestu. Izvještaj registrira pojave u domenu širenja predrasuda, kreiranja ambijenta netolerancije i diskriminacije na temelju vjere, a ne procjenjuje doprinose bilo koga u drugim aspektima. Neko može biti konstruktivan u svim aspektima, ali destruktivan u segmentu prava vjernika. Njegova konstruktivnost ne daje mu za pravo da vrijeđa muslimane i krši njihova prava.
Činjenica da su registrirani primjeri bivših i sadašnjih dužnosnika, kao i osoba koje više nisu među živima govori o drugoj bitnoj značajki Izvještaja, tj. da on nije friziran, nije primjenjivana selektivnost. Ponovljivost, sistematičnost, efekti izjava i ponašanja koji dovode do islamofobije, diskriminacije i netolerancije bili su važni parametri, važniji od imena i prezimena, naziva institucije i medija.

Zašto je Izvještaj objavljen u ramazanu, jedno je od pitanja koje se u javnosti postavlja. Ako bi bili cinični, mogli bi kratko odgovoriti zato što nije objavljen prije ramazana. I to je istina. Nikakvih drugih razloga ni skrivenih motiva nema. Samo da podsjetimo da je u saopćenju sa sjednice Rijaseta krajem aprila najavljeno objavljivanje Izvještaja. Ipak, čudi ovo dušebrižništvo nad ramazanom, ali tim istim ne smeta kršenje prava i diskriminacija živih ljudi, kreiranje ambijenta njihovog linča i progona vjerskih vrijednosti u ramazanu i mimo ramazana.

Oglašavanje političkih stranaka

Oglašavanje političkih stranaka o Izvještaju je znakovito iznenađenje. Već su se u javnosti mogli čuti komentari o licemjerju ovih reakcija. Zaista, obadvije političke partije, i SDA i SDP, ne mogu pobjeći od svoga dijela odgovornosti zbog toga što se u našoj državi ukorjenjuje ambijent islamofobije i netolerancije. Islamska zajednica je prethodnih godina u više navrata ukazivala na tu činjenicu i tražila da institucije države, parlamenti i nadležna tijela rade svoj posao i spriječe vođenje ideoloških i medijskih hajki. Obadva politička subjekta su mogla vrlo efikasno djelovati kroz parlamente, vlade, ministarstva, odbore i komisije. Obadvije su bile parlamentarne stranke, neke i cijelo vrijeme vladajuće. Naravno, tim vladajućim ne ide na čast što će ostati zabilježeno da se za njihovog mandata, bez posebnih ograda, rasplođavala i cvjetala klima islamofobije i ponižavanje institucionalne Islamske zajednice i muslimanskih vrijednosti.
Međutim, iz ova dva stranačka saopćenja isplivalo je na površinu više pokazatelja nego što je i bilo za očekivati. Saopćenja su pokazala koja stranka se u kojem segmentu Izvještaja pronašla, gdje ima svoje „pipke", koga štiti, odnosno odakle su koji udari na Islamsku zajednicu imali političku naklonost. Zato im muslimanska javnost treba biti zahvalna na ovim saopćenjima. Maske padaju, možda ne sve odjednom, ali ipak padaju.

Izvještaj kao prijetnja državi

Međutim najšokantniji komenar bio je Sadika Ahmetovića, ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine. Po ministru Ahmetoviću, Oslobođenje 20. 08. 2011., Izvještaj će nanijeti štetu državi i unutrašnjim odnosima u njoj. Izvještaj o diskriminaciji i netoleranciji, kršenju ljudskih prava i sloboda jedino se u dikatatorskim režimima i totalitarnim državama može proglasiti štetnim po državu i ugrožavati njenu stabilnost i sigurnost. Da li Bosna i Hercegovina treba biti država u kojoj će se protest protiv kršenja prava muslimana, islamofobija i druge pojave netolerancije i diskriminacije muslimana smatrati uvredom i prijetnjom za državu? Mogao bi se po ovoj izjavi steći dojam da, po ministru sigurnosti Sadiku Ahmetoviću, ukoliko musliman ne pristane da se vrijeđa po osnovu vjere i ne šuti na te uvrede, on je državni neprijatelj? Ipak, hoću da vjerujem da je izjava ministra Ahmetovića nespretno data i loše formulirana, a ne odraz njegovog uvjerenja ili profesionalne odgovornosti. Valjda će to nekada muslimanskoj javnosti objasniti!

Vjerujem da nijednoj društvenoj zajednici i odgovornoj vlasti nije stalo da tolerira diskriminaciju, širenje predrasuda i stereotipa o svojim građanima. Zato izvještaji koji ukazuju na kršenje ljudskih prava i sloboda za svaku demokratsku vladu i vlast mogu biti samo dobrodošli i od pomoći. Stoga je za očekivati da država Bosna i Hercegovina u izradi i objavljivanju Prvog izvještaja o islamofobiji prepozna dobru volju i važan doprinos Islamske zajednice u borbi protiv netolerancije, diskriminacije i islamofobije. Islamska zajednica je uradila svoj dio posla, ukazala na postojanje problema, ponudila svoj doprinos u dijagnosticiranju, a za očekivati je da državni organi urade svoj dio posla i poduzmu konkretne akcije u borbi protiv navedenih pojava.
Nakon objavljivanja, Prvi izvještaj o islamofobiji i diskriminaciji nastavlja svoj drugi, javni život. U tom životu bit će predmet čitanja, analiziranja, osporavanja i svega drugog što javni život sa sobom nosi. Prolazak Izvještaja kroz sito i rešeto javnosti i javne kritike treba istinski da raduje. Nadati se da će javna debata polučiti konkretnim prijedlozima da se u narednom izvještaju otklone manjkavosti i unaprijede dostignuti standardi. Jer je to javni interes!



Ostali prilozi:
» MINUT DO SREĆE
Admir F. Beganović | 30. August 2014 00:37
» PRVI PUT KROZ SARAJEVSKI TUNEL SPASA
Harun Hodžić | 29. August 2014 11:44
» MAKSIMALNA HOMOGENIZACIJA PROTIV AGRESORSKIH OSTATAKA
Mr. Milan Jovičić | 28. August 2014 12:35
» RASIM LJAJIĆ - BOŠNJAČKA ŠEHERZADA NA SRPSKOM DVORU
Aleksandar Apostolovski, Politika | 24. August 2014 11:07
» O PISMU BOŠNJAKA HITLERU I POVEZANOSTI DOBRIH GOTA I DOBRIH BOŠNJAKA
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 20. August 2014 21:15
» KAKO IZBROJITI KRVNA ZRNCA?
Muhamed Mahmutović | 20. August 2014 15:15
» DR. MUSTAFA CERIĆ – LIDER, DRŽAVNIK I ČOVJEK IZ NARODA
Mersada Nuruddina Agović | 20. August 2014 14:58
» DIVLJAŠTVO OGLEDALA
Admir F. Beganović | 20. August 2014 02:55
» ISKONSKA SVJETLOST U BOSANSKOJ TAMI
Nedžad Ćeman | 19. August 2014 13:30
» ZA SVOJE IZBORE ODGOVORNI SMO SAMI
Nevres Bošnjak | 18. August 2014 14:13
» KAJANOV GRAD VELIKE SVJETLOSTI
Emir Ramić | 15. August 2014 16:37
» LAŽ UBIJA LAŽLJIVCE
Avdo Metjahić | 15. August 2014 14:42
» KOME I ZAŠTO SMETA „BOŠNJAČKA TELEVIZIJA IGMAN“
Sead Zubanović | 12. August 2014 19:54
» PALESTINA – KRIK BEZ GLASA
Ibro Suhopoljac | 12. August 2014 16:54
» TRHULI ZAPAD I ISTOK I DVIJE GENOCIDNE TVOREVINE
Ismet Zukorlić | 12. August 2014 16:28
» RIJEKE ŽIVE VODE
Ibrahim Čikić | 11. August 2014 16:20
Ostali prilozi istog autora:
» DEMONSTRACIJA SLOBODE I ZRELOSTI
26. September 2012 17:32
» IZBOR REISU-L-ULEME
11. May 2011 08:15