Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||||
|
Kolumne
Borba za opstanak „POGORELICA“ JE SRCE BOŠNJAČKE ČASTI
Zar je to rivalstvo toliko ostrašćeno, i oslijepljeno, pa da je spremno žrtvovati i najsvetije stranice bošnjačkog identiteta?! Najgore što bi se moglo dogoditi političkom projektu Fahrudina Radončića – koji je dočekan kao „šansa za Bošnjake“ – jeste da krene stramputicom SDP-a Zlatka Lagumdžije, koji je parnerstvo sa velikosrbima, velikohrvatima i diplomatskim dejtoncima gradio na sataniziranju bošnjačkog naroda i izmišljanju tzv. islamskog terorizma. Na žalost, onoliko koliko je SDA postala filijala SDP-a, toliko je SBB željan da preuzme ulogu te filijale, što se vidi po činjenici da „Dnevni avaz“ mjesecima nemilosrdno rastura SDA i udvara se SDP-u. Ovaj prijateljski tekst nastoji ukazati na štetu koja bi nastala ako bi Bošnjaci izgubili još jednu šansu. A šansom se ne može zvati alternativa koja, kao SDP i Federalna tv, izmišlja terorizam u Bošnjaka. Kao što su sve srpske stranke saglasne da im je Republika Srpska, kao nacionalni interes, iznad stranačkih sukoba, tako i sve stranke koje žive od bošnjačkih glasova, moraju biti saglasne oko činjenice da su Bošnjaci bili žrtve genocida, da su to i danas, i da u borbi za opstanak nije bilo, niti je moglo biti, ma kakvog terorizma. Kazati da su Bošnjaci u toku rata imali kamp za obuku terorista – netačno je, nezrelo je, pogubno je! Ne postoji autoritet koji takvu laž smije izgovoriti, a da mu Bošnjaci ne okrenu leđa. Razumije li to Fahrudin Radončić? Nas, potcrtavamo to, ne zanimaju personalno Fikret Muslimović, Bakir Alispahić, Nedžad Ajnadžić i mnogi drugi SDA-ovci koji ovih dana izlaze na „Avazovoj“ potjernici u rubrici „Ličnost dana“. Ako su ljudi šta griješili, neka za to odgovaraju. Jedino, bilo bi lijepo da se istim metrom mjere i SDP-ovi funkcioneri, pogovo oni koji su do grla u kriminalu. Ali, te objektivnosti nema ni na Federalnoj tv. Nas, zapravo, na reakciju nuka pominjanje „terorističkog kampa Pogorelica“, u ovim „Avazovim“ potjernicama. Federalna tv ima običaj iz prošlosti vaditi sudske procese na kojima su osumnjičeni oslobođeni, a onda rekonstruirati priču kao da se sada dogodila. Tako je uradio i „Avaz“, iako je na sudu dokazano da „Pogorelica“ nije bila teroristički kamp. Prisjetimo se vijesti od 20. januara 2008. godine, pod naslovom „Na Vrhovnom sudu pao i slučaj Pogorelica“, objavljene upravo u „Dnevnom avazu“: - Vrhovni sud Federacije BiH oslobodio je trojicu bivših visokih funkcionera AID-a Bakira Alispahića, Irfana Ljevakovića, Envera Mujezinovića te dvojicu bivših policijskih zvaničnika USK Edhama Veladžića i Ejuba Ikića. Na ovu odluku kojom je potvrđena prvostepena oslobađajuća presuda, više ne postoji pravo žalbe, niti ikakav redovni ili pravni lijek.
Ako je montirani slučaj „Pogorelica“ pao 2006. pred Kantonalnim sudom, pa onda još jednom, definitivno, pao 2008. godine pred Vrhovnim sudom, čime je za vijek vijekova dokazano da to nije bio teroristički kamp, kako je moguće potkraj 2011. godine pisati o „terorističkom kampu Pogorelica“? Onaj ko nakon svega izmišlja ratni kamp za obuku bošnjačkih terorista, ne samo da se sukobljava sa čašću bošnjačke žrtve, i ne samo za oslobađajućom presudom, već i sa nizom dokumenata i svjedočenja iz vremena kada je taj sramni proces vođen, a kada su hiljade bosanskih patriota ustali u odbranu istine o odbrambenom karakteru naše borbe za opstanak. Prisjetimo se, preko organizacije Bošnjački front, 10.000 patriota je stavilo svoja imena na peticiju za obustavu montiranog procesa, a spiskovi su danima objavljivanji u tadašnjim „Jutarnjim novinama“. Potom, 21 član Društva pisaca BiH, na čelu sa Abdulahom Sidranom, potpisao je otvoreno pismo protiv reinkarnacije policijske države i za obustavljanje montiranog procesa. Gradimir Gojer je najavio da će praviti pozorišu predstavu, a kompozitor Asim Horozić da će pisati muziku, kao vid umjetničkog tematiziranja, i otpora, protiv policijskih metoda bh. pravosuđa. Proslavljeni umjetnici sevdaha, Beba Selimović, Omer Pobrić, Ljubica Berak i drugi, također su potpisali peticiju protiv „Pogorelice“. U januaru 2003. je jedanaest univerzitetskih profesora objavilo svoju deklaraciju protiv „Pogorelice“. Bio je to istinski svenarodni pokret protiv klevetanja bosanske borbe za opstanak. Akademski pečat ovoj seriji protesta protiv policijske države dao je Okrugli sto o montiranom procesu „Pogorelica“, održan u Sarajevu 14. aprila 2003., na kome su učešće uzeli eminentni univerzitetski profesori, potput prof. dr. Ive Komšića, prof. dr. Ibrahima Bušatlije i drugih. U političkoj historiji BiH sigurno je da nije postojao pravosudni slučaj, poput „Pogorelice“, koji je pobudio tako široke reakcije civilnog društva, odlučnog da se odupre reinkarnaciji policijske države i blaćenju jedne pravedne, antifašističke borbe za slobodu svih bh. naroda. Na kraju, oslobađajuće presude Kantonalnog, pa Vrhovnog suda Federacije, potvrdile su da su u pravu bili svi: bh. književnici, umjetnici sevdaha, univerzitetski profesori, kao i 10.000 potpisnika peticije protiv montiranog procesa „Pogorelica“. Ustati protiv svih njih, protiv istine i argumenata - kako bi se Bošnjaci ubijedili da su njihovi branitelji bili teroristi – nepametno je. Od hiljade stranica koje bi nas mogle podsjetiti na „Pogorelicu“, kao na projekt optuživanja bošnjačke žrtve, izdvojit ćemo samo djelić oko američke podrške kampu na Pogorelici. Na osnovu izlaganja Petera Galbraitha, američkog ambasadora u Hrvatskoj, pred Domom komiteta za međunarodne odnose SAD, u maju 1996., jasno je da je Amerika podržavala vojnu pomoć bosanskim snagama koja je, preko Hrvatske, stizala (i) iz Irana. A „Pogorelica“ je dovedena pod sumnju upravo zbog prisustva instruktora iz islamskih zemalja. Galbraith je, između ostalog, rekao: „Prije dvije godine, bosanska vlada zatražila je od hrvatske vlade dozvolu za tranzit oružja kroz Hrvatsku za svoju armiju pod opsadom. Hrvatska vlada je zatražila naše mišljenje. Naša administracija je odlučila da ne reagira, a ja sam rekao Hrvatima da nisam dobio direktive. Bosanci su preživjeli zahvaljujući naoružanju. Naposlijetku, oružje koje je stiglo iz drugih zemalja pored Irana, omogućilo je Bosancima da kompenziraju vojnu neravnotežu spram Srba, povrate dio teritorije i tako pomognu da se poploča put ka Daytonu. Bosanski narod koji je nenaoružan stajao spram srpskog agresora, jedva je preživio zimu 1993-94. Bez pomoći, sumnjali smo da bi preživjeli još jednu godinu. To je tada bio kontekst naše odluke. Enklave, bez odbrane, uključujući Sarajevo, pale bi u ruke Srbima. Bilo bi na stotine hiljada mrtvih!“
Na žalost, sve ove činjenice dosad nisu doživjele konačnu publicističku, naučnu, a ni političku valorizaciju. U mojoj knjizi „Teror antiterorizma“ (dostupna na alispahic.net u PDF formatu), koja obrađuje stotinjak slučajeva izmišljanja tzv. islamskog terorizma u BiH, nalazi se i poglavlje o „Pogorelici“. Javnost je ostala uskraćena za zbornik sa okruglog stola u Sarajevu, kao i za zbornik svih dokumenata vezanih za ovaj slučaj. Otud je logično da neko pomisli kako bi „Pogorelica“ ponovo mogla postati „teroristički kamp“, i kako bi se putem te izmišljotine mogle nanositi štete političkim protivnicima, pa makar cijena bila i žigosanje bošnjačke žrtve. Glavni krivci za to nisu ni u SDP-u, ni u SBB-u, već upravo u SDA, gdje su dozvolili da motaža i odbrana „Pogorelice“ padne u zaborav, iako se radi o dosad najvećoj odbrani istine o karakteru naše borbe za opstanak. A zašto se u SDA nemarno odnose prema odbrani karaktera naše borbe? Zato, brate, što bi najsretniji bili kad bi mogli sami sebe proganjati, pa da se dodvore onima kojima se dodvoravaju koalicioni partneri Zlatko Lagumdžija i Fahrudin Radončić. („Saff“, br. 307, 30. decembar 2011.)
|