Ekrem TUCAKOVIĆ: Bošnjaci kao narod mogu biti ponosni što imaju instituciju koja je, u situaciji opće razlomljenosti i snažnih bošnjačkih dezintegrirajućih strujanja, u stanju okupiti značajan i reprezentativan dio bošnjačkog duhovnog i vjerničkog ili „civilnog“ korpusa razasutog od Mašrika do Magriba i koji je saglasan oko važnosti jedne institucije u Bošnjaka i njene misije. Za opstanak bošnjačkog naroda i zaštitu od novih pogroma od sudbonosnog je značaja međusobna uvezanost po različitim osnovama svih bošnjačkih resursa i gradnja svijesti o zajedničkoj pripadnosti, ukazivanje na važnost brige jednih za druge i uslovljenosti kvaliteta rješavanja kolektivnog statusa o sudbinskom jedinstvu u misli i akcije ma gdje se Bošnjaci nalazili. Znakovita je bila i poruka reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića izbornom tijelu, nakon izbora budućeg reisu-l-uleme, parafraziram, da opstanak i preživljavanje Bošnjaka na Balkanu nije vjersko nego nacionalno pitanje. Bošnjaci nemaju spora oko vjerskih pitanja, ali imaju dileme i suprotstavljenosti oko nacionalnih pitanja i akcija...

Institucija reisu-l-uleme i Islamska zajednica jedan su od temeljnih faktora integracije Bošnjaka cijelog svijeta, a Sarajevo, kao sjedište ovih dvaju institucija, čine mjestom u koje se slijevaju bitni bošnjački pogledi, nade, očekivanja i strahovi, te ga čine mjestom spajanja i miješanja važnih bošnjačko-muslimanskih energija a potom, iz Sarajeva, njihove dalje distribucije po čitavom svijetu. Da je zaista tako u praksi su to potvrdili izbori za reisu-l-ulemu, a toga, 23. septembra 2012. godine, svi prisutni su to mogli svjedočili.

Naime, radi izbora reisu-l-uleme, dakle svog duhovnog lidera, u Sarajevu su se toga dana okupili Bošnjaci iz Australije, Sjeverne Amerike, Zapadne Evrope, država Balkana. Bili su tu predstavnici muslimana Bošnjaka iz Novog Pazara, Loznice, Novog Sada, Beočina, Subotice, Zagreba, Ljubljane, Osla, Sidneja, itd. Sve njih je ujedinio poziv da biraju duhovnog poglavara muslimana Bošnjaka, osjećaj obaveze i brige za opću stvar, a to je Islamska zajednica i institucija reisu-l-uleme.

Bilo je to impozantno okupljanje reprezentativnog tijela koje je u izvanrednoj atmosferi, tajnim glasanjem, izabralo za budućeg reisu-l-ulemu muftiju tuzlanskog Huseina ef. Kavazovića. Glasanju su pristupila 354 člana izbornog tijela.

Obzirom da postoje kritičari i skeptici prema toj integrativnoj dimenziji Islamske zajednice na nacionalnoj odrednici, pitam se za vrstu i kakvoću njihove argumentacije koja bi bila u stanju opravdati uskraćivanje radosti muslimanu Bošnjaku iz Sidneja ili Loznice da se osjeća dijelom mnogo šire zajednice, da se osjeća istinskim pripadnikom bošnjačkog naroda, da bude i on važan pojedinac unutar nacionalnog korpusa kojem je povjerena izuzetno bitna uloga da bira duhovnog poglavara, i da bude pitan za važne poslove svoje zajednice? Da li matica može biti tako sebična i bezdušna? Da li matica smije biti tako komotna i neodgovorna prema svojim sunarodnicima, kao da Bošnjaka ima „k'o mrava“ i, usto, žive u potpunoj sigurnosti i zaštiti? Da li matica svojim sunarodnicima, koji su tako često marginalizirani, odbačeni ili diskriminirani u zemljama svoga življenja, ako već nije u mogućnosti pružiti praktičnu materijalnu i moralnu podršku, treba „ubiti“ osjećaj pripadnosti zajednici, da su negdje dobrodošli i da im se neko raduje, daje im pravo i mogućnost učešća u kreiranju važnih pitanja za svoju zajednicu?

Bez sumnje, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini treba biti ponosna na činjenicu da bude i ostane duhovna majka svim muslimanima Bošnjacima ma gdje bili i bez obzira kako se zvale države njihovog življenja i prebivališta. Islamska zajednica treba otklanjati sve eventualne barijere kojih ima ili koje se mogu pojaviti na putu duhovnog institucionalnog zajedništva i jačanja svijesti o zajedničkoj duhovnoj pripadnosti institucionalnoj Islamskoj zajednici čije je sjedište u Sarajevu. I to je dio emaneta i poslanja Islamske zajednice.

S druge strane, Bošnjaci kao narod mogu biti ponosni što imaju instituciju koja je, u situaciji opće razlomljenosti i snažnih bošnjačkih dezintegrirajućih strujanja, u stanju okupiti značajan i reprezentativan dio bošnjačkog duhovnog i vjerničkog ili „civilnog“ korpusa razasutog od Mašrika do Magriba i koji je saglasan oko važnosti jedne institucije u Bošnjaka i njene misije. Za opstanak bošnjačkog naroda i zaštitu od novih pogroma od sudbonosnog je značaja međusobna uvezanost po različitim osnovama svih bošnjačkih resursa i gradnja svijesti o zajedničkoj pripadnosti, ukazivanje na važnost brige jednih za druge i uslovljenosti kvaliteta rješavanja kolektivnog statusa o sudbinskom jedinstvu u misli i akcije ma gdje se Bošnjaci nalazili. Znakovita je bila i poruka reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića izbornom tijelu, nakon izbora budućeg reisu-l-uleme, parafraziram, da opstanak i preživljavanje Bošnjaka na Balkanu nije vjersko nego nacionalno pitanje. Bošnjaci nemaju spora oko vjerskih pitanja, ali imaju dileme i suprotstavljenosti oko nacionalnih pitanja i akcija, poručio je reisu-l-ulema Cerić.

Upravo stoga, jer se radi o opstanku, važno je afirmirati tu novu dimenziju Islamske zajednice koja naglašeno podstiče kohezivne komponente unutar bošnjačkog bića kako bi pomogla čuvanje identiteta i vjere islama među Bošnjacima. Bez opstanka Bošnjaka na ovim prostorima nema ni islama niti ima Islamske zajednice. Stoga Islamska zajednica ne smije biti gluha niti slijepa za ova pitanja, ne smije ignorirati realne potrebe, zahtjeve i opasnosti kojima mogu biti izvrgnuti njeni vjernici. Štaviše, ona ima legitimno pravo i snažan interes da potiče nacionalno jedinstvo i jačanje odbrambenih mehanizama kako bi pomogla svoje vjernike u nastojanjima da postanu sposobni da se zaštite od eventualnih novih progona i ubijanja, prevjeravanja i rušenja džamija i vakufskih dobara.



To nije politika u smislu političarenja, nije miješanje u nadležnost drugoga, nego borba za opstanak, za očuvanje vjere i slobode, uvjet preživljavanja i odgovorno vršenje misije. Zato je i ta dimenzija aktivizma dio zadaće i misije Islamske zajedenice. Sva legalna sredstva za opstanak Bošnjaka, zaštitu od novog genocida, zaštitu naših majki, sestara i supruga od silovanja moraju biti konstantno na dnevnom redu svake bošnjačke institucije pa i Islamske zajednice. Bošnjaci muslimani ne smiju se dovesti ponovo u situaciju poniženja, odnosno da se ponovo nađu u situaciji da ne mogu zaštititi svoju djecu, žene i starce od zlostavljanja, ubijanja i silovanja. Treba znati i priznati da je bošnjački muškarac ponižen u protekloj agresiji jer nije mogao zaštititi Bošnjakinju od poniženja zločina silovanja. Ova generacija Bošnjaka, i pored izuzetne hrabrosti i nadljudskih napora u odbrani svoga doma i domovine i izvanrednih rezultata koji su u tom pogledu postignuti, bila je dovedena u situaciju da ne može zaštiti svoje majke, supruge i sestre od sistematskog silovanja. Zar ima većeg poniženja? To treba biti trajna pouka i poruka da Bošnjak nikada više ne dođe u takvu poziciju i ne bude izvrgnut takvom poniženju i nemoći. Nije dovoljno znati i priznati tu ponižavajuću činjenicu, nego treba istražiti i objasniti zašto su Bošnjaci bili dovedeni u takvu poziciju. Koji su uzroci i faktori na to utjecali?

Pored toga što smo 23. septembra u Sarajevu dobili reisu-l-ulemu i završili važan posao, manifestirana je sposobnost Bošnjaka da se okupe oko zajedničkog cilja i smisla. Da bi se okupili, Bošnjacima se mora ponuditi cilj i smisao okupljanja u kojem će se oni prepoznati i sa čime će se identificirati. Stoga neka okupljanje tijela za izbor reisu-l-uleme bude podsticaj da se izabrani i svjesni predstavnici Bošnjaka iz cijelog svijeta okupljaju u Sarajevu i Bosni i Hercegovini i oko drugih zajedničkih nacionalnih ciljeva. Recimo, oko Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, Bošnjačke nacionalne fondacije, Svjetskog kongresa Bošnjaka, Svebošnjačke matice.

No, čini se, prvo treba maticu naviknuti da je matica i da se tako ponaša. Da matica bude istinska matica i majka koja će se radovati okupljanju svakog svoga djeteta i ugostiti ga u svojoj roditeljskoj kući, a ne da bude maćeha.

P.S. Izbor reisu-l-uleme je velika i važna obaveza Islamske zajednice koja sa sobom nosi stanovite izazove i rizike. Obzirom na tu činjenicu treba odati priznanje Saboru Islamske zajednice na korektnosti vođenja izbornog procesa, a posebno svim članovima saborske komisije i osobama koje su bile uključene u provođenje izbora i podnijele veći teret od drugih. Veliki posao je uspješno okončan!