Kliknite na sliku za uvećati Buduće hadžijnice, imam Polovina i autorica priloga

Sunce se ne šali u ovom gradu. Već je oktobar i jesen kalendarski nastupila ali ono ne posustaje. Čeka. Čeka, da u najtoplijem i najljepšem njegovom sjaju isprati hadžije kisnog grada Seattle-a. I to je jedan od Božijih darova za sretne i hajirli pute našim hadžijama.

U subotu, 29. septembra, poslije Ikindije namaza, u džamiji Islamske zajednice Bošnjaka Washington - Seattle, u bratskoj i sestrinskoj atmosferi je priređen svečani ispraćaj na hadž - najsvetije mijesto muslimanskog roda, dvije sestre članice ovog džemata.To su sestre Šefika Avdić, porijeklom iz Prijedora i nana Hajra Hodžić iz Srebrenice. Svečani program je otvorio i vodio Imam ovog džemata Abdulah ef. Polovina koji nije mogao skriti emocije pri pomenu tog Svetog mijesta, jer ga i sam zijaretio prije par godina, a hor “Merdžan” je prigodnim ilahijama na njemu svojstven način, uzdigao i atmosferu učinio više nego svečanom, što je i bio cilj ovog skupa.

U prepunoj džamiji za vrijeme Hadzijske-ikrar dove, nije se mogla naći osoba a da joj ovaj veličanstveni čin nije uzburkao emocije. Pored ostalog, bilo je i suza radosnica. Radost sa našim putnicima se jednostavno nije mogla podijeliti bez suza. A one, sestre, buduce hadžijnice našeg džemata Hajra i Šefika, hrabro su stajale ispred prisutnih, spremne, skromne i bogobojaznošću ispunjene. Spremne da u ime Allaha obave Petu islamsku dužnost i svoju pripadnost islamu krunišu hadžom. Hrabro su poselamile cijeli džemat i sve prisutne, halile i tražile halal. Ta mala ali velika riječ "HALALIMO" tri puta je odjekivala džamijskim prostorom a onda propraćena gromkim Tekbirima. Odbor IZBW je sestrama, putnicama za hairli pute darivao skromne ali srdačne cestitke sa najljepšim željama koje im je ispred Odbora uručila Fahra Kurdija, obrativši se sljedećim riječima:
Odlazak na hadž je vruća želja svakog iskrenog muslimana i muslimanke. Dočekati svoj ispraćaj na hadzž je uspijeh svakog takvog Božijeg insana. S toga, i današnji ispraćaj naćih sestara Šefike Avdić i nane Hajre Hodžić je uspijeh kako njih tako i njihovih porodica, a Boga mi, i cijelog našeg džemata. Zato je ovaj čin od velike važnosti za Islamsku zajednicu, te ga na ovaj način i svečano obilježavamo. Za mene lično ovaj dan je poseban. Mislim da ćete svi podijeliti mišljenje sa mnom, jer naše sestre, kojima je posvećen ovaj dan, potiču sa različitih područja Bosne i Hercegovine, i to iz krajeva gdije su počinjeni najvecći genocidi nad bošnjačkim narodom, samo zato što su bili muslimani. Dovoljno je samo reći Prijedor i Srebrenica! Naše sestre Sefika i nana Hajra su danas dokaz hrabrosti bošnjačkih žena i majki, i odgovor svim onim koji misle da su zbog bola i nepravde koje su im dušmani nanijeli, bošnjačke majke poklekle u promovisanju i praksi svoje najčistije vijere Islama. Zato je za sve nas ovaj dan poseban. Za sretne i hairli pute načim sestrama sa željom da hairli obave hadž, te ponosne i zdrave nam se vrate, IZBW im poklanja najbolju dovu i skromnu hediju, tek toliko da znaju da se IZ ponosi njima.

Onda su sestre razmijenile tople zagrljaje što je opet propraćeno tekbirima. Po završetku Ikrar dove začuo se ezan te se pristupilo Aksam namazu. Ali ezan tog dana, bio je poseban. Glas nepoznat prisutnim. Ezan kakav se čini mi se samo u Kairu može čuti. Ljepota tog glasa osvaja prostor lijepe džamije i srca džematlija. Niti ko zna odakle dolazi nit ko uči. To je samo Allah njime počastio prisutne i uveličao ovaj vazan dan. Nakon akšam namaza imam Polovina se obratio džematlijama i ispričao priču o tom Allahovom daru. Naime, na iznenađenje svih jednom bratu Bošnjaku iz okoline New Yorka biješe suđeno da u Seattle-u ezani. Bošnjak, koji životno kali na točkovima kamiona, i koji vozi s kraja na kraj Amerike. Dok je čekao utovar u ovom gradu u kome nikog ne poznaje riješio je potražiti džamiju, jer je čuo da postoji. Tako se obreo u petak na džumi. Tu u zapadno-američkoj daljini je našao braću Bošnjake. Srdačno prihvaćen i dočekan. Tako je bilo suđeno da prisustvuje Hadžijskoj dovi i istu uveliča. Taj slučajni prolaznik je izazvao oduševljenje prisutnih svojim učenjem i ostavio odličan utisak. On je još jedan razlog što je ova Hadžijska dova bila posebna. Sjetiće se hadžije našeg “kamiondzije” kad kraj Kabe budu stajale a svi zajedno smo proučili fatihu za njegove sretne drumove i zamolili Allaha da ga čuva. Potom su se svi prisutni poselamili sa budućim hadžijnicama, a onda se prešlo u restoranski dio džamije gdje su jemeci bili postavljeni. Sijelilo se uz zakusku i kahvu sve do jacije.

Ostaće u sjećanju mnogih džematlija Seattle-a ovaj prelijepi dan proveden u svečanoj atmosferi i lijepom ambijentu bošnjačke džamije. Pamtiće se po mnogo čemu najjača i najjljepša do sada hadžijska dova.