Ibrahim ČIKIĆ: Teško će se oporaviti od onog „četnik.“ Pošto je i Ibrahim član savjeta DF - i on je. Zahvaljujući podanicima (glasačima) koji imaju kratko pamćenje, od stradalnika napravismo četnika. Preživjele žrtve zločina raznim pritiscima i dezinformacijama moramo dehumanizovati i ušutkati. Zastrašiti buduće Ibrahime. Tako dobijamo amorfnu masu koju je lahko kontrolisati. Bolje šaka straha no tovar obraza - zaključi kroz smiješak ministar. Pardon, ministrica.

Pravosuđe nam radi punom parom. Zatvaraju se slučajevi i pere se crn obraz. Deportacije, Bukovica, Morinj, Kaluđerski laz, Štrpci, policijska akcija Lim... Mir, mir, mir, niko nije kriv. Bošnjaci, Albanci, Hrvati, stradali u pomenutim „herojskim“ podvizima mlađanih crnogorskih vlastodržaca, sigurno nikada više neće progovoriti. Mrtva usta ne govore. Tika, tike, tačke, nema više vraćke. Mrtvi su ionako „krivi“, a organizatori i učesnici zločina i dalje na startnim pozicijama devedesetih. Istina, sada su mnogo teži i po kilaži, a Boga mi, i po kešu. Stariji i prepredeniji, pokvareniji... Narod, ko narod - gladniji, goliji i poslušniji. Koga nema, bez njega se može. Ima još ovaca za šišanje. Pardon, glasanje. Predsjednički izbori raspisani. Deveti krug pakla se zatvara.

Nema više Slavka Perovića, Žarka Rakčevića, Haruna Hadžića... na političkoj mapi Crne Gore. Narod (pardon, režim) je tako odlučio. Vuk sit i ovce (pod kontrolom) na broju. Đekna (narod) još nije umrla, a kad će, ne znamo.

Eh, da nam nije Monitora, Vijesti, Filipa Kovačevića, Milana Popovića... Demokratskog fronta, Lekića, Ibrahima Čikića... mogli bi još sto godina vladati - reče gospodar na Sfetom Stefanu ministru pravde. Nemoj da se sjekiraš - reče ministar ispravljajući povijenu kičmu na plišanoj ležaljci. Vrhovni tužioc spava, a sudije donose oslobađajuće presude. Dok EK mlati praznu slamu, mi „očistismo“ prošlost. Trla baba lan, da joj prođe dan. Još da zatvorimo slučaj Čikić i oprasmo devedesete. Spavaj, spavaj, moj jarane, neće zora (demokratija) još da svane. Zakazali smo glavnu raspravu za 30. januar, i to se primiče kraju. Ma, oteglo se ovo suđenje k'o zla godina. Mislili smo da ćemo ga umoriti maratonskim procesima. Ma, i ovi Prelevići ga gratis brane, inače bi to do sada bilo završeno. K'o deportacije i Bukovica. Mogli bi ga sudskom presudom proglasiti krivim i za Bukovicu, a možda i za deportacije. Dok on ostvari pravo u Strazburu, mi ćemo u penziju. A sve će to narod (platiti) pozlatiti. Kao i do sada. Nije nam prvi put da plaćamo greške. Sve je dobro što se može narodnim parama platiti. Važno je da smo mi i dalje na pozicijama. Istina, da nema DF ne bi ni bilo opozicije! Dobra ti je ona za Lekića. Teško će se oporaviti od onog „četnik.“ Pošto je i Ibrahim član savjeta DF - i on je. Zahvaljujući podanicima (glasačima) koji imaju kratko pamćenje od stradalnika napravismo četnika. Preživjele žrtve zločina raznim pritiscima i dezinformacijama moramo dehumanizovati i ušutkati. Zastrašiti buduće Ibrahime. Tako dobijamo amorfnu masu koju je lahko kontrolisati. Bolje šaka straha no tovar obraza - zaključi kroz smiješak ministar. Pardon, ministrica.

„Da Bog da se osilio, junače!“ kaže izreka. Iskustvom potvrđena narodna mudrost. Zar nije Slobodan Milošević posljednje izbore raspisao upravo kada se najviše osilio? Tirani odlaze kada su na vrhuncu moći. Sve ima početak i kraj. Samo je Jedini Bog Neprolazan i Vječan.

*****
Radi podsjećanja javnosti kako se zlo iz prošlosti više nikada ne bi ponovilo, pisanim tragovima borim se protiv zaborava. Zahvaljujući DOKUMENTU Gdje sunce ne grije akademik, prof. dr. Smail Čekić direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu tvrdi:

„Autentično i potresno svjedočenje Ibrahima Čikića o svom vlastitom bolnom i teškom stradanju kao i zločinima nad drugim Bošnjacima u (Crnoj Gori) međunarodnim humanitarnim pravom zaštićene nacionalne etničke i vjerske grupe kao takve predstavlja nedvosmislene dokaze o postojanju jasno prepoznatljivih elemenata zločina genocida definisanih i utvrđenih Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, a izvršenih s namjerom da se u cjelosti ili djelimično istrijebi pomenuta grupa. Pored subjektivnih (mentalnih) elemenata genocida (MENS REA) Ibrahim Čikić pruža uvjerljive dokaze i o provođenju objektivnih elemenata genocida (ACTUS REUS). Naime, očigledno je riječ o dva objektivna elementa zločina genocida odnosno radnje koje predstavljaju genocid:
1. Uzrokovanje (nanošenje) teških tjelesnih ili psihičkih povreda pripadnika grupe.
2. Namjerno nametanje grupi životnih uslova sračunatih da dovedu do njenog potpunog ili djelimičnog uništenja.

Na osnovu autentičnog svjedeočenja Ibrahima Čikića se također pouzdano može utvrditi sljedeće:
1. Iza navedenih zločina nad Bošnjacima u Crnoj Gori stajala je država sa njenim cjelokupnim aparatom vlasti.
2. Poznati su organizatori učesnici i izvršioci tih zločina od državnog vrha - državnih funkcionera, tužilaca, sudija, medija pa do policajaca, kao i njihova namjera da te zločine počine.
3. Zločini su vršeni i izvršeni u skladu sa državnom politikom „u zemlji“ kako reče Miodrag Živković: „Natopljenoj krvlju drugačijih, a ne lošijih od sebe.“

Upravo citirani navodi uvaženog akademika su suštinski razlozi bespredmetnih građanskih parnica koje se godinama vode protiv mene i Vijesti. Režim preko upravnika pokušava dehumanizovati žrtvu i ugasiti Vijesti. Ipak, sasvim je izvjesno da će Vrhovni državni tužioc u sklopu evro-atlanskih integracija morati početi da radi svoj posao. U kolo ulaziš kad hoćeš (CG), a iz kola kada te (EU) puste. Od Bijelog Polja do Strazbura, ćeraćemo se još.