Kolumne
NAPAD JE NAJBOLJA ODBRANA
|
|
Autor: Sead Zubanović
Objavljeno: 06. March 2013. 05:03:24
N
Nakon haman dva vijeka defanzive, došlo je vrijeme da Bošnjaci i politika koju oni vode (ili bolje rečeno nikako ili užasno slabo vode) moraju okrenuti ćurak. Ofanziva je rješenje za sve probleme koje nam dvije agresorske komšijske politike preko svojih klonova u Bosni nameću, svakodnevno izmišljajući razloge za napad. Oni bez argumenata atakuju, a mi se branimo, fudbalskim riječnikom rečeno igramo bunker. Lopta je uvijek na našoj polovini, najviše u našem šesnaestercu tako da uvijek strepimo da ne primimo gol. Stalno smo u nekom grču. I najmanja naša greška iz tog razloga postaje katastrofalna. Iako su svi argumenti na našoj strani, dobijeni rat polahko gubimo. Mi smo pobijedili jer naš fizički opstanak je poraz Srbije, Hrvatske, Crne Gore i svih njihovih evropskih saveznika, zajedno sa majčicom Rusijom i njenim dobrovoljcima. Ni naše vezane ruke embargom na oružje, ni hermetički zatvorene granice, glad, zime, njihove armije, Gebelsovske propagande, prevare u kojima su im izdašno pomagali svjetski politički hohštapleri i domaći izdajnici nisu ostvarile njihov zajednički dogovoren cilj. Petsto godina nakon genocida nad muslimanima i jevrejima Španije trebalo je da nestane i Bošnjaka sa tla kršćanske Europe. Hvala Allahu dž.š. pa je osnažio ovaj narod i omeo njegove dušmane u ostvarivanju genocidnog nauma.
Zvanično je dokumentovano (dužinom i brojem zatvorskih kazni suda u Hagu) da su Srbi počinili devedeset odsto zločina u periodu agresije na BiH, na Hrvate odpada sedam, a Bošnjake tri odsto zlodjela nad civilima i zarobljenim vojnicima. Ali se to „devedeset sedam“ uporno izjednačava sa ona tri procenta pojedinačnih ekscesa. Organizovana klanja, ubijanja i silovanja ljudi, žena i djece bošnjačke nacionalnosti dokazana sudskim presudama međunarodnog suda i ovdje u Bosni kao da nikome ništa neznače. Ali zato imamo montirane afere:“ Dobrovoljačka, Ejub Ganić, Nedžad Salković, Silos, krst na Zlatištu, priču o pet hiljada ubijenih Srba u Sarajevu, referendum o otcjepljenju entiteta Rs, traženje para za penzionere Rs-a iz Federalnog fonda, hapšenje i saslušavanje ministra sigurnosti BiH, Bošnjaka, od strane policije manjeg entiteta, cirkus od suđenja za crkvu u avliji nane Fate, hapšenja boraca Armije BiH u Hađićima, Goraždu, Bihaću i odmah njihovo obavezno pritvaranje, za razliku od četnika, istrage o regularnosti prijava glasača Bošnjaka u Srebrenici, pa suđenja Divjaku, Jurišiću, sutra već planirana Kljujiću i Backoviću, u pripremi su optužnice za sve generale Armije BiH pa Hanka Paldum i tako dalje i tako redom. Evo zadnje je da bi Mile iz Laktaša želio biti građevinac i zidom dijeliti Bosnu“. Udarni termini TV stanica, uključujuči i vijesti, rezervisani su za objavljivanje najnovijih gluposti, podvala i polemike o ovim izmišljotinama. Zaboravilo se na priznanje skupštine Rs i njenog predsjednika da su rezultati zajedničke komisije o istrazi genocida u Srebrenici tačni i da je u tom zločinu, kosmičkih razmjera, učestvovalo dvadeset i pet hiljada pripadnika vojske i policije Rs-a! Kada će se i gdje bar polovici njih suditi? Iza tih dimnih bombi za javnost, uspješno se krije organizovana pljačka naše domovine strahobalnih razmjera. Zahvaljujući halabuci i pritiscima na sudove koju četnička propaganda stvara, svakodnevno smo svjedoci u najmanju ruku čudnih presuda gdje Bošnjak biva za šamar osuđen kao četnik za desetine nevino ubijenih tokom perioda 92-95 godina. Štafetu o ugroženosti Srba prije rata, sada su preuzeli bosanski Hrvati. Da bi se zaštitili od velikobošnjačke politike podigoše križ nad Mostarom, na prevaru i pomoću laži ponovo uzeše mandat gradonačelnika istog grada, okupiraše dodatno Stolac, Čapljinu i održaše sve podijeljenje škole pod istim krovom širom Federacije. Zbog mira u kući nikada nije otvorena istraga o obistvu, naprimjer, sedamdest dva Bošnjaka i Bošnjakinje devedeset druge godine, od kojih je dvadeset četvero doslovno zapaljeno i živo izgorjelo u privatnoj garaži mjesta Han Ploča, na domak Kiseljaka. Hrvatski bojovnici u toku agresije iste te godine u septembru predadoše linije na Stupu, ulaz u Sarajevo, četnicima mučki i podlo. U borbi prsa o prsa zbog toga, izginu na desetine mladih bošnjačkih gazija, pripadnika najelitnijih vojnih jedinica. Armije BiH, vraćajući izdajom izgubljeno. Sličan scenarij, ovaj put hvala Bogu sa naše strane spremno dočekan, pokušao je odigrati HVO i na Vilsonovom Šetalištu godinu kasnije, kada su hrvatski vojnici raspoređeni duž linije razgraničenja sa okupiranom Grbavicom uz korito Miljacke, listom prešli rijeku, pridružili se četnicima ostavivši nebranjene položaje. Na isti način danas njihov politički vrh vodi po Bosnu i Bošnjake izdajničku politiku. Ko je minirao spomenik šehidima u obliku ljiljana pred mostarskom općinom? Nakon što četnici traže da im se u Sarajevu u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici omogući da podignu sebi spomenik, valjda kao nagradu za dvanaest hiljada nevino pobijenih njegovih građana i djece, predstavnici HVO-a isto tako očekuju odobrenje da u centru grada obilježe spomen pločom svoje izdaje. Koliko je ovo dno i ima li kraja cinizmu i bezobrazluku i jednih i drugih. Smije li neko u Banja Luci, gdje ratnih dejstava nije bilo, a srušene sve džamije spomenuti podizanje spomenika ubijenim i protjeranim Bošnjacima i javno progovoriti o otimanju njihove imovine od strane legitimne vlasti. Da li će se ikad u zapadnom dijelu Mostara obilježiti mjesta stradanja bošnjačkih civila? Šta je sa spomenicima u Omarskoj, Keratermu, Heliodromu, Dretelju. Gdje je istina o njima?
I svi su bili ili su sada ugroženi u ovoj zemlji osim naravno, Bošnjaka. Kao većinski narod oni su krivi što su živi, krivi su jer su islamski fundamentalisti, krivi su jer zidaju džamije, krivi su jer popravljaju iste, krivi su što žele da se vrate u svoje domove, krivi su jer vole Bosnu i što nisu rušili crkve, krivi su jer jezik kojim svi u Bosni govore oni nazivaju onako kako je i jedino ispravno, bosanskim, krivi su što vole, a ne znaju da mrze, krivi su što su Turci, vehabije, selefije, mudžahedini ... Iako svakodnevno bošnjački političari čitaju naslove u dnevnoj štampi sa suđenja za ratne zločine ovdje i u Hagu slijedećeg sadržaja: „Molila sam ih da me ubiju“, „Najteže mi je bilo kada me je sin vidio golu“, „Silovali su mene, moju sedmogodišnju kćerku, trinaestogodišnjeg sina, a sigurno i suprugu. Vodili su je, ali ja je nemam snage to pitati. To su učinile naše komšije“, pa „Moj sin je zanijemio kada su ga natjerali da gleda šta mi zlotvori rade, a onda ga silili da mokri po meni.“, „U četničkim logorima očevi i sinovi su primoravani jedni drugima odgrizati, nakon prisile na seksualni odnos, polne organe“ „Razdvajali su mi noge da ne ugušim dijete pri porođaju“, koji su u stvari dijelovi izjava žrtava fašističkog, mitomanskog srpskog, pravoslavnog, a i hrvatskog katoličkog ludila, oni nemaju svoj stav. Uvijaju se poput crva, umiljavaju silnicima i svakodnevno rasprodaju šehidskom krvlju plaćenu historijski kapitalnu poziciju. Poziciju koja im omogućuje da bez imalo straha i obzira udare šakom o sto i kažu: „Dosta je laži. Narodu kojeg predstavljamo neće se više nanositi nepravda. Niko to nema pravo nakon ovakvog zločina, jedanaestog genocida!“ Svaki put na početku bilo koje sjednice treba sebi da nabroje imena gradova i sela iz kojih su Bošnjaci ubijanjima i zvjerstvima svih vrsta protjerani, najviše diljem svijeta. Neka obavezno napominju političare sa suprotne strane da su pojedinačne dženaze koje se obavljaju u svim mjestima širom manjeg entiteta, Bošnjaka i Bošnjakinja koji su preminuli negdje u inostranstvu ili Federaciji, krunski dokaz da je to tamo historijski Bošnjačka zemlja. Skoro svi Bošnjaci redom za života ostavljaju amanet da ih sahrane gdje su nikli, tamo gdje su njihovi predci, jer njima je Bosna u genima, za razliku od sada tamo većinski naseljenog naroda nomadskog porijekla, koji ne samo da se ne sahranjuju u prijašnjim mjestima življenja, nego i ostatke svojih mrtvih iskopava i nosi sa sobom (to su Srbi činili kod poslijeratne reintegracije Sarajeva). Na pauzama skupštinskih zasjedanja pročitajte, svaki put, statističke podatke o procentualnoj zastupljenosti Bošnjaka u naseljima manjeg entiteta prije i poslije agresije. Pojasnite prvo sebi pa drugima da su Bošnjaci u svojoj matičnoj domovini građani drugoga reda, bili i nažalost još uvijek jesu, skoro dvije stotine godina. Omogućite svom narodu ravnomjernu nacionalnu zastupljenost i zaštitite ga prije svega od Bošnjaka koji su to samo do trenutka stupanja na funkciju. Progovorite jednom i o pravima Bošnjaka u okruženju. Postoji li za vas riječ „Sandžak“ ? Znate li da je preko sto zemalja priznalo državu Kosovo?
Šta znače napad i ofanziva najbolje su u ratu pokazali i dokazali generali Atif Dudaković i rahmetli Mehmed Alagić. Oni su najviše istinom i herojskim srcem skršili linije nemjerljivo nadmoćnijeg neprijatelja i nanijeli mu poraze koje im isti nikada neće oprostiti. Mehmed je to, zahvaljujući Zlatku L. već platio životom. Došlo je vrijeme da Bosna istinom slomi svoje dušmane, jer od nje laž odbrane nema. Ali, za afirmaciju istine trebaju i istinoljubivi ljudi. Imate povijesno najbolju priliku da postanete besmrtni. Ako se odreknete svoje pohlepe i počnete domaćinski rješavati navedene političke i ekonomske probleme BiH, ova vam misija uopšte neće biti teška. A, ako nećete to da učinite, Bošnjacima ostaje da i vas bace na smetljište historije i mole Svevišnjeg da slijedeći put da vlast zaista najboljim i iskrenem među njima. Izrada nacionalnog plana i programa kao i određivanje tačne visine donjeg praga tolerancije ispod kojeg niko nema pravo ići zastupajući interes naše, najljepše nam, domovine Bosne golema je i odgovorna obaveza novoformiranih krovnih institucija Bošnjačkog naroda. Za početak, to je jako odgovoran posao!
Uzalud bi na tom zadatku bilo očekivati pomoć političkih stranaka probošnjačke orijentacije jer one od kraja rata do danas imaju puno važnija posla. Veliki im je problem svake dvije ili četiri godine ponovo podijeliti funkcije. Golem je to i odgovoran zadatak. I požurite. Hvala Bogu pa se Islamska zajednica nije, poput „Preporoda“, zbog „ prečih obaveza“ u međuvremenu ogradila od zastupanja interesa svog naroda i bilo kakvog dodira sa politikom. A i zašto bi kada pravoslavna i katolička crkva u Bosni, nakon svega što se desilo, principijelno brane svoje nepromjenljive političke stavove, bez imalo griže savjesti.
Poslije dva jedina politička fajtera koji se povukoše sa javne scene, kao što su bili Haris Silajdžić i Ejub Ganić ta se knjiga bošnjačkih prvaka, po meni, svela na četiri čovjeka koja su u stanju da dostojanstveno i principijelno, a prije svega argumentovano, zastupaju interes svog naroda. Prethodni reis dr. Mustafa Cerić, magistar Fatmir Alispahić, muftija Zukorlić i Sejfudin Tokić su barjaktari novog, u tekstu elaboriranog, bošnjačkog pristupa politici. E, sad mi nikako nije jasno zašto kao jednoj od lokomotiva borbe na putu našeg prosperiteta neka od većih funkcija u krovnoj nacionalnoj organizaciji kao što je „SBK“, kad je već zaobiđen kod osnivanja „BANU“, nije dodijeljena čovjeku instituciji, kako ga često nazivaju u svojim komentarima čitaoci ovoga portala, gospodinu Fatmiru Alispahiću? Da li to revolucija opet jede svoju djecu?
U osnivanje i rad „nevladine“ organizacija koja ima, zaključujući po njenom javno objavljenom programu, zadatak zbunjivanja Bošnjaka kod sljedećeg popisa stanovništva, zagovarajući bosanstvo umjesto bošnjaštva, direktno su kao članovi tog tijela uključeni uposlenici kancelarije Helsinškog komiteta? Ubistvo akademika Sulejmana Redžića je medicinski objašnjeno kao „infarkt krvnih sudova“? Sa kazne od dvadeset sedam godina zatvora, rušitelj Mostara i dokazani saučesnik ubijanja Bosne, Momčilo Perišić je danas, nakon u najmanju ruku čudne haške sudske odluke, slobodan čovjek? O načinu raspodjele državne imovine, sada kao da je veći organ od Ustavnog suda, odlučuje vladajuća stranačka komisija i tako direktno ruši dignitet države BiH? U rekonstrukciji Federacije predlaže se kod glasanja da jedan glas Hrvata vrijedi kao četvorice Bošnjaka? Ekonomska situacija u zemlji je katastrofalna? Da li treba dalje nabrajati razloge zbog kojih se mora uključiti i zvučni i svjetlosni alarm kod svih onih koji na bilo kakav način mogu pomoći borbu za opstojnost ove države i njenog najmnogobrojnijeg, ali i najugroženijeg naroda?! Domovini sada najviše trebaju njeni sinovi, a i kćeri, koji se ne boje dušmana i umiju ih napadati istinom. Jer napad je najbolja odbrana!
| Sead ZUBANOVIĆ: U rekonstrukciji Federacije predlaže se kod glasanja da jedan glas Hrvata vrijedi kao četvorice Bošnjaka? Ekonomska situacija u zemlji je katastrofalna? Da li treba dalje nabrajati razloge zbog kojih se mora uključiti i zvučni i svjetlosni alarm kod svih onih koji na bilo kakav način mogu pomoći borbu za opstojnost ove države i njenog najmnogobrojnijeg, ali i najugroženijeg naroda?! Domovini sada najviše trebaju njeni sinovi, a i kćeri, koji se ne boje dušmana i umiju ih napadati istinom. Jer napad je najbolja odbrana! |
Zvanično je dokumentovano (dužinom i brojem zatvorskih kazni suda u Hagu) da su Srbi počinili devedeset odsto zločina u periodu agresije na BiH, na Hrvate odpada sedam, a Bošnjake tri odsto zlodjela nad civilima i zarobljenim vojnicima. Ali se to „devedeset sedam“ uporno izjednačava sa ona tri procenta pojedinačnih ekscesa. Organizovana klanja, ubijanja i silovanja ljudi, žena i djece bošnjačke nacionalnosti dokazana sudskim presudama međunarodnog suda i ovdje u Bosni kao da nikome ništa neznače. Ali zato imamo montirane afere:“ Dobrovoljačka, Ejub Ganić, Nedžad Salković, Silos, krst na Zlatištu, priču o pet hiljada ubijenih Srba u Sarajevu, referendum o otcjepljenju entiteta Rs, traženje para za penzionere Rs-a iz Federalnog fonda, hapšenje i saslušavanje ministra sigurnosti BiH, Bošnjaka, od strane policije manjeg entiteta, cirkus od suđenja za crkvu u avliji nane Fate, hapšenja boraca Armije BiH u Hađićima, Goraždu, Bihaću i odmah njihovo obavezno pritvaranje, za razliku od četnika, istrage o regularnosti prijava glasača Bošnjaka u Srebrenici, pa suđenja Divjaku, Jurišiću, sutra već planirana Kljujiću i Backoviću, u pripremi su optužnice za sve generale Armije BiH pa Hanka Paldum i tako dalje i tako redom. Evo zadnje je da bi Mile iz Laktaša želio biti građevinac i zidom dijeliti Bosnu“. Udarni termini TV stanica, uključujuči i vijesti, rezervisani su za objavljivanje najnovijih gluposti, podvala i polemike o ovim izmišljotinama. Zaboravilo se na priznanje skupštine Rs i njenog predsjednika da su rezultati zajedničke komisije o istrazi genocida u Srebrenici tačni i da je u tom zločinu, kosmičkih razmjera, učestvovalo dvadeset i pet hiljada pripadnika vojske i policije Rs-a! Kada će se i gdje bar polovici njih suditi? Iza tih dimnih bombi za javnost, uspješno se krije organizovana pljačka naše domovine strahobalnih razmjera. Zahvaljujući halabuci i pritiscima na sudove koju četnička propaganda stvara, svakodnevno smo svjedoci u najmanju ruku čudnih presuda gdje Bošnjak biva za šamar osuđen kao četnik za desetine nevino ubijenih tokom perioda 92-95 godina. Štafetu o ugroženosti Srba prije rata, sada su preuzeli bosanski Hrvati. Da bi se zaštitili od velikobošnjačke politike podigoše križ nad Mostarom, na prevaru i pomoću laži ponovo uzeše mandat gradonačelnika istog grada, okupiraše dodatno Stolac, Čapljinu i održaše sve podijeljenje škole pod istim krovom širom Federacije. Zbog mira u kući nikada nije otvorena istraga o obistvu, naprimjer, sedamdest dva Bošnjaka i Bošnjakinje devedeset druge godine, od kojih je dvadeset četvero doslovno zapaljeno i živo izgorjelo u privatnoj garaži mjesta Han Ploča, na domak Kiseljaka. Hrvatski bojovnici u toku agresije iste te godine u septembru predadoše linije na Stupu, ulaz u Sarajevo, četnicima mučki i podlo. U borbi prsa o prsa zbog toga, izginu na desetine mladih bošnjačkih gazija, pripadnika najelitnijih vojnih jedinica. Armije BiH, vraćajući izdajom izgubljeno. Sličan scenarij, ovaj put hvala Bogu sa naše strane spremno dočekan, pokušao je odigrati HVO i na Vilsonovom Šetalištu godinu kasnije, kada su hrvatski vojnici raspoređeni duž linije razgraničenja sa okupiranom Grbavicom uz korito Miljacke, listom prešli rijeku, pridružili se četnicima ostavivši nebranjene položaje. Na isti način danas njihov politički vrh vodi po Bosnu i Bošnjake izdajničku politiku. Ko je minirao spomenik šehidima u obliku ljiljana pred mostarskom općinom? Nakon što četnici traže da im se u Sarajevu u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici omogući da podignu sebi spomenik, valjda kao nagradu za dvanaest hiljada nevino pobijenih njegovih građana i djece, predstavnici HVO-a isto tako očekuju odobrenje da u centru grada obilježe spomen pločom svoje izdaje. Koliko je ovo dno i ima li kraja cinizmu i bezobrazluku i jednih i drugih. Smije li neko u Banja Luci, gdje ratnih dejstava nije bilo, a srušene sve džamije spomenuti podizanje spomenika ubijenim i protjeranim Bošnjacima i javno progovoriti o otimanju njihove imovine od strane legitimne vlasti. Da li će se ikad u zapadnom dijelu Mostara obilježiti mjesta stradanja bošnjačkih civila? Šta je sa spomenicima u Omarskoj, Keratermu, Heliodromu, Dretelju. Gdje je istina o njima?
I svi su bili ili su sada ugroženi u ovoj zemlji osim naravno, Bošnjaka. Kao većinski narod oni su krivi što su živi, krivi su jer su islamski fundamentalisti, krivi su jer zidaju džamije, krivi su jer popravljaju iste, krivi su što žele da se vrate u svoje domove, krivi su jer vole Bosnu i što nisu rušili crkve, krivi su jer jezik kojim svi u Bosni govore oni nazivaju onako kako je i jedino ispravno, bosanskim, krivi su što vole, a ne znaju da mrze, krivi su što su Turci, vehabije, selefije, mudžahedini ... Iako svakodnevno bošnjački političari čitaju naslove u dnevnoj štampi sa suđenja za ratne zločine ovdje i u Hagu slijedećeg sadržaja: „Molila sam ih da me ubiju“, „Najteže mi je bilo kada me je sin vidio golu“, „Silovali su mene, moju sedmogodišnju kćerku, trinaestogodišnjeg sina, a sigurno i suprugu. Vodili su je, ali ja je nemam snage to pitati. To su učinile naše komšije“, pa „Moj sin je zanijemio kada su ga natjerali da gleda šta mi zlotvori rade, a onda ga silili da mokri po meni.“, „U četničkim logorima očevi i sinovi su primoravani jedni drugima odgrizati, nakon prisile na seksualni odnos, polne organe“ „Razdvajali su mi noge da ne ugušim dijete pri porođaju“, koji su u stvari dijelovi izjava žrtava fašističkog, mitomanskog srpskog, pravoslavnog, a i hrvatskog katoličkog ludila, oni nemaju svoj stav. Uvijaju se poput crva, umiljavaju silnicima i svakodnevno rasprodaju šehidskom krvlju plaćenu historijski kapitalnu poziciju. Poziciju koja im omogućuje da bez imalo straha i obzira udare šakom o sto i kažu: „Dosta je laži. Narodu kojeg predstavljamo neće se više nanositi nepravda. Niko to nema pravo nakon ovakvog zločina, jedanaestog genocida!“ Svaki put na početku bilo koje sjednice treba sebi da nabroje imena gradova i sela iz kojih su Bošnjaci ubijanjima i zvjerstvima svih vrsta protjerani, najviše diljem svijeta. Neka obavezno napominju političare sa suprotne strane da su pojedinačne dženaze koje se obavljaju u svim mjestima širom manjeg entiteta, Bošnjaka i Bošnjakinja koji su preminuli negdje u inostranstvu ili Federaciji, krunski dokaz da je to tamo historijski Bošnjačka zemlja. Skoro svi Bošnjaci redom za života ostavljaju amanet da ih sahrane gdje su nikli, tamo gdje su njihovi predci, jer njima je Bosna u genima, za razliku od sada tamo većinski naseljenog naroda nomadskog porijekla, koji ne samo da se ne sahranjuju u prijašnjim mjestima življenja, nego i ostatke svojih mrtvih iskopava i nosi sa sobom (to su Srbi činili kod poslijeratne reintegracije Sarajeva). Na pauzama skupštinskih zasjedanja pročitajte, svaki put, statističke podatke o procentualnoj zastupljenosti Bošnjaka u naseljima manjeg entiteta prije i poslije agresije. Pojasnite prvo sebi pa drugima da su Bošnjaci u svojoj matičnoj domovini građani drugoga reda, bili i nažalost još uvijek jesu, skoro dvije stotine godina. Omogućite svom narodu ravnomjernu nacionalnu zastupljenost i zaštitite ga prije svega od Bošnjaka koji su to samo do trenutka stupanja na funkciju. Progovorite jednom i o pravima Bošnjaka u okruženju. Postoji li za vas riječ „Sandžak“ ? Znate li da je preko sto zemalja priznalo državu Kosovo?
Šta znače napad i ofanziva najbolje su u ratu pokazali i dokazali generali Atif Dudaković i rahmetli Mehmed Alagić. Oni su najviše istinom i herojskim srcem skršili linije nemjerljivo nadmoćnijeg neprijatelja i nanijeli mu poraze koje im isti nikada neće oprostiti. Mehmed je to, zahvaljujući Zlatku L. već platio životom. Došlo je vrijeme da Bosna istinom slomi svoje dušmane, jer od nje laž odbrane nema. Ali, za afirmaciju istine trebaju i istinoljubivi ljudi. Imate povijesno najbolju priliku da postanete besmrtni. Ako se odreknete svoje pohlepe i počnete domaćinski rješavati navedene političke i ekonomske probleme BiH, ova vam misija uopšte neće biti teška. A, ako nećete to da učinite, Bošnjacima ostaje da i vas bace na smetljište historije i mole Svevišnjeg da slijedeći put da vlast zaista najboljim i iskrenem među njima. Izrada nacionalnog plana i programa kao i određivanje tačne visine donjeg praga tolerancije ispod kojeg niko nema pravo ići zastupajući interes naše, najljepše nam, domovine Bosne golema je i odgovorna obaveza novoformiranih krovnih institucija Bošnjačkog naroda. Za početak, to je jako odgovoran posao!
Uzalud bi na tom zadatku bilo očekivati pomoć političkih stranaka probošnjačke orijentacije jer one od kraja rata do danas imaju puno važnija posla. Veliki im je problem svake dvije ili četiri godine ponovo podijeliti funkcije. Golem je to i odgovoran zadatak. I požurite. Hvala Bogu pa se Islamska zajednica nije, poput „Preporoda“, zbog „ prečih obaveza“ u međuvremenu ogradila od zastupanja interesa svog naroda i bilo kakvog dodira sa politikom. A i zašto bi kada pravoslavna i katolička crkva u Bosni, nakon svega što se desilo, principijelno brane svoje nepromjenljive političke stavove, bez imalo griže savjesti.
Poslije dva jedina politička fajtera koji se povukoše sa javne scene, kao što su bili Haris Silajdžić i Ejub Ganić ta se knjiga bošnjačkih prvaka, po meni, svela na četiri čovjeka koja su u stanju da dostojanstveno i principijelno, a prije svega argumentovano, zastupaju interes svog naroda. Prethodni reis dr. Mustafa Cerić, magistar Fatmir Alispahić, muftija Zukorlić i Sejfudin Tokić su barjaktari novog, u tekstu elaboriranog, bošnjačkog pristupa politici. E, sad mi nikako nije jasno zašto kao jednoj od lokomotiva borbe na putu našeg prosperiteta neka od većih funkcija u krovnoj nacionalnoj organizaciji kao što je „SBK“, kad je već zaobiđen kod osnivanja „BANU“, nije dodijeljena čovjeku instituciji, kako ga često nazivaju u svojim komentarima čitaoci ovoga portala, gospodinu Fatmiru Alispahiću? Da li to revolucija opet jede svoju djecu?
U osnivanje i rad „nevladine“ organizacija koja ima, zaključujući po njenom javno objavljenom programu, zadatak zbunjivanja Bošnjaka kod sljedećeg popisa stanovništva, zagovarajući bosanstvo umjesto bošnjaštva, direktno su kao članovi tog tijela uključeni uposlenici kancelarije Helsinškog komiteta? Ubistvo akademika Sulejmana Redžića je medicinski objašnjeno kao „infarkt krvnih sudova“? Sa kazne od dvadeset sedam godina zatvora, rušitelj Mostara i dokazani saučesnik ubijanja Bosne, Momčilo Perišić je danas, nakon u najmanju ruku čudne haške sudske odluke, slobodan čovjek? O načinu raspodjele državne imovine, sada kao da je veći organ od Ustavnog suda, odlučuje vladajuća stranačka komisija i tako direktno ruši dignitet države BiH? U rekonstrukciji Federacije predlaže se kod glasanja da jedan glas Hrvata vrijedi kao četvorice Bošnjaka? Ekonomska situacija u zemlji je katastrofalna? Da li treba dalje nabrajati razloge zbog kojih se mora uključiti i zvučni i svjetlosni alarm kod svih onih koji na bilo kakav način mogu pomoći borbu za opstojnost ove države i njenog najmnogobrojnijeg, ali i najugroženijeg naroda?! Domovini sada najviše trebaju njeni sinovi, a i kćeri, koji se ne boje dušmana i umiju ih napadati istinom. Jer napad je najbolja odbrana!
