Sa nevjericom i zaprepaštenjem se u nedjelju,7. aprila, proširila vijest da je prestalo da kuca srce jednog velikog čovjeka, za koga se može sa pravom reći da je obilježio vrijeme u kome je živio.

Pun života, elana, ideja, stamen kao njegov hercegovački krš, Zlatko je iznenada napustio ovaj svijet, ali je iza sebe ostavio dubok trag po kome će zasigurno biti upamćen, kako u Cirihu, gdje je živio zadnjih dvadesetak godina, tako i u njegovom rodnom Mostaru, gdje je proveo veći dio svog života i ostavio veliki pečat.

Na posljednjem ispraćaju, u Cirihu se okupio veliki broj prijatelja koji nisu mogli vjerovati da Zlatka nema više među njima. Priče i sjećanja, bol i tuga zbog iznenadne smrti bio je primjetan na licima prisutnih. Nakon klanjanja dženaze namaz, u njegovom matičnom džematu Cirih, gdje je uvijek bio rado viđen, proučen je Jasin i tevhid za dušu rahmetli Zlatka. Nakon toga su neki njegovi prijatelji i saradnici biranim riječima evocirali uspomene, na ovog dragog i dobrog insana.

Zlatko Rezagić je bio izuzetna osoba. Zasigurno ima većih intelektualaca nego što je bio r. Zlatko, ima i boljih muzičara nego što je on bio, ima i kreativnijih slikara nego što je bio Zlatko, ali objediniti sve ovo u jednu osobu i to osobu koja je prevashodno ljudska gromada, onda je to zaista rijetkost.

Zlatko će ostati upamćen kao uvijek nasmijan, dobro raspoložen, jednostavan a svestran, zračio je pozitivnom energijom, osvajao ljudska srca i stalno uvećavao krug prijatelja.

Pored njegovih, prije svega ljudskih osobina, Zlatko je bio izuzetan ponosan na svoj identitet, veliki patriota, vječiti borac za domovinu, svoj narod i svoju vjeru. Nadugo i naširoko bi mogao pričati o historijii genezi naroda, njemu drage zemlje Humske. Bio je uvijek društveno aktivan, ali zbog svoje skromnosti nije se volio previše isticati. U svom rodnom gradu bio je potpredsjednik BZK ”Preporod”, zatim dugogodišnji potpredsjednik Matice BiH u Cirihu a znao je lijepo i pisati. Iza njega su ostali vrijedni zapisi o ratnim dogadjanjima, kojima je bio svjedok i iz kojih je jedva izvukao živu glavu.

Bosancima i Hercegovcima, koji žive u Cirihu će zasigurno nedostajati Zaltko. Mnogi kulturni događaji kao i državne manifestacije uljepšavane su njegovom tamburicom, sevdalinkom i obavezno sa bosanskom zastavom u pozadini. Dosta je radio na uspostavljanju dobre saradnje sa švicarskim organima i uspostavljanju društva prijatelja izmedju ove dvije zemlje.

Na kraju, dragi Zlatko, ti se vraćaš tvojoj dragoj zemlji hercegovačkoj, ili kako si volio reći zemlji Humskoj, neka ti je vječni rahmet uz jedno veliko hvala za sve što si učinio na ovom dunjaluku. Neka ti dragi Allah podari lijepi Džennet. Amin!