Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Historija BiH


RAZDOBLJA U STVARANJU EVROPSKIH TEOKRATSKIH DRŽAVA
Procitaj komentar

Autor: Fikret Hafizović
Objavljeno: 29. April 2013. 19:04:45

Stara džamija u Potsdamu-Njemačka u kojoj je trenutno smještena pumpa za vodu


Uvodni dio
Vremenska razdoblja u kojima su se odvijale povijesna zbivanja koja i danas imaju svoju refleksiju na življenje u Evropi s obzirom na razvoj religijke misli, a u vezi s tim i organizovanje država ograničivši se na: Zapadnu, Srednju, Južnu i Istočnu Evropu, Balkan i Bliski Istok mogli bi podijeliti na 4 glavna vremenska razdoblja.
Kako su države formirane na religiji, slijedilo je da je i organizovanje života i vlasti u državama bilo na religiji.
I zato; uzimajući religiju za osnov organizovanja država, te promatrajući i analizirajući razvoj religije kroz vremenske distance, dolazimo do konačnih historijkih rješenja razvoja društava i država.
Uz napomenu; da su Evropski narodi u početnom periodu organizovanja država na monoteizmu, živjeli svoju multietničnost ali i multireligioznost. Vladajući monoteisti bili su tolerantni, u tom smislu, i nije vrijedila shema : Jedan narod, jedna vjera, jedan kralj, jedna država. Dakle, pripadnost nekom od naroda ili država, u tim ranijim epohama razvoja država na monoteizmu nije odavalo, a niti određivalo i pripadnost nekoj od religija. Narodi su mogli da vjeruju u bilo šta, ali vladajući sloj morao je biti monoteističkog učenja. Pripadnost Francuzima, Italijanima, Portugalcima ili Hrvatima i drugim Zapadnoevropskim narodima u tom periodu nije bilo istovremeno i striktna pripadnost monoteizmu, a pogotovo ne katoličanstvu, kao što se to danas ili unazad koje stoljeće uočava u Srednjoj i Zapadnoj Evropi. Naviknuti na takve odnose, danas, u svijesti naroda i pomisao da je neko narodno Francuz doživljavamo ga kao katolika, Srbina- kao pravoslavca, ili pomisao da je neko Hrvat u svijesti ga doživljava kao katolika. Na isti način i Grka kao pravoslavca i. td. A, odakle ova povezanost?
U ranijim vremenskim periodima, od perioda Aleksandrovog uticaja, kod Evropljana osnovna religijska komponenta bio je monoteizam, a ne svetotrojstvo. Tek u kasnijim periodima, počevši od XIII stoljeća to će se mijenjati, jer će se katolici koji su nesmetano živjeli i djelovali u državama na monoteizmu brojčano uvećati, a onda preuzimanjem vlasti i progonom svojih sugrađana monoteista ostajati samo katolici. Tako će na nasilan način doći do izmjene etničke strukture stanovništva Evropskih država, tj. doći će do realizacije vrlo loše formule življenja u državi, a to je: jedna vjera-katolicizam, jedan kralj-katolik, jedan narod-katolički, jedna država-katolička. Kroz nekoliko srednjih stoljeća kod većine evropskih naroda došlo je do diferencijacije, u tom smislu, i to se desilo skoro svim srednjoevropskim i zapadnoevropskim narodima. I, kako su u tim državama ostajali samo narodi kršćanske provenijencije, a najviše katolici, odatle su Francuzi ali i drugi nabrojani narodi Evrope, u ovim Evropskim državama, postajali dominantni ali kao katolici i tim slijedom je Zapadna i Srednja Evropa postajala i vjerski kršćanska.
Zašto je danas Bosna jedna od rijetkih Evropskih država sa svojom multietničnosti? Razlog je taj što je kroz svoju čitavu povijest organizovana na monoteizmu i što njenom dominantnom narodu koji je bio monoteističke provenijencije-njenim Bošnjacima, nije smetao onaj drugi koji je svoju duhovnost ispoljavao na kršćanski način, a kroz srednji vijek uspjela se odbraniti od nakana Evropskih katolika o njenom pokorenju.
Dakle, pogrešno je Hrvata, u nekom ranijem vremenkom periodu istovremeno posmatrati kao katolika, ili Srbina- poistovjećivati sa pravoslavcem, ili pod Francuzom identifikovati bitno kršćanina.
U Hrvatskoj; Hrvati su većinski katolici tek od kraja XVII stoljeća, jer će progonom Hrvata muslimana Hrvatska postati katolička, a Srbi su većinski pravoslavci u Srbiji od drge polovine XIX stoljeća iz istog razloga progona muslimana nakon 1862. godine. A, Francuzi su počinjali biti većinski kršćani od početka XIII stoljeća, tako da će koncem XV stoljeća Francuska postati potpuno kršćanska država, jer će prognati sve svoje muslimane, a oni koji su ostali morali su se prevjeriti.
U proteklim stoljećima; da bi i Balkan uklopili u iskonstruisanu povijesnu sliku o kršćanskoj Evropi neki od komšijskih historika je falsifikatom iznio tezu da su Hrvati i Srbi u VI stoljeću kao Slavenski narodi-ali kao kršćani, naselili ove naše Balkanske teritorije, prevodeći kao Porfirogeneta- izmišljenog Vizantiskog ali kao kršćanskog vladaoca, koji je kao o tome pisao, a da tada kao Bošnjaka u naseljavanju nije ni bilo.
Dakle, pošto ovi konstruktori naseljavaju kršćane na Balkan u VI stoljeću zaključujemo da u petom stoljeću u našim krajevima kršćanstva u nekom većem obima nije bilo i kao doseljavaju se Slaveni kršćani i to Hrvati kao katolici, a Srbi kao pravoslavci, taman kako je odgovaralo vjerskoj situaciji u ovim krajevima koncem XIX i početkom XX stoljeća.
Stari Bošnjaci, iz tog perioda, sa svojim komšijama Srbima i Hrvatima bili su u monoteizmu i svoje države i formirali na takvom vjerskom pogledu, jer će to kasnije vrijeme pokazati. I Srbija i Bosna i Hrvatska bile su u zajednici Rimskog carstv, a u VII stoljeću ove države će biti organizovane po Avarskom modelu, a sa Islamom kao državotvornom vjerom. Teorija o naseljavanju Srba i Hrvata kao kršćana, a da Bošnjaka u tom naseljavanju nije bilo je iz razloga ubacivanja kršćanstva u neka vremena kada ga kao državotvornog u zemljama našeg okruženja nije moglo biti, a kako Bošnjaci nisu nikada bili kršćani njih iz tih razloga nema u tom doseljavanju.
Bošnjaci su i tada bili, ali ovaj koji je falsifikovao naseljavanje je iz mlađeg perioda-iz vremena kada su Hrvati u Hrvatskoj postali većinski katolici, a Srbi u Srbiji većinski pravoslavci, a za Bošnjake je znao da su muslimani i njih nije ni stavljao u svoje konstrukcije o doseljavanju Slavena.
Kako su Hrvati i Srbi, od kada su njihove države postale kršćanske, imali pretenzije na Bosnu, negirajući da su Bošnjaci kao muslimani autohtoni narod Bosne ali kao Slaveni, jer kao nisu se ni doselili sa druga dva Slavenska naroda, onda je takva teorija i nametana, a odgovaralo je i jednima i drgima, jer njima je bitno da se negiraju Bošnjaci i time povijesno njihovo utemeljenje u Bosni sa Bosnom. Ako Bošnjaci nisu doseljeni, a nisu, onda se izmišljalo njihovo bitisanje? Kada su komšijski historičari uspjeli nametnuti tezu o doseljavanju Hrvata kao katolika u Hrvatsku, a Srba kao pravoslavaca u Srbiju trebalo je naći tezu odakle Bošnjaci kao muslimani u svojoj Bosni.
Tvrdnjom: Bošnjaci su ili Hrvati ili Srbi jer kada dođoše Turci za jedne se Hrvati, ali kao katolici izturčiše, a za drge; Srbi, ali kao pravoslavci se izturčiše i tako Bošnjaci postadoše muslimani, ali od jednih ili drugih, a sve u zavisnosti ko prezentuje povijest i iz takve tvrdnje dođe ga kao da Bošnjaci, kao narod, nisu ni postojali.
I tako, za jedne je Bosna povijesno Hrvatska, a za druge Bosna je vekovno Srpska. A ovi-neki Bošnjački povjesničari ne prihvataju takve tvrdnje, što je opravdano, ali u nemogućnosti pravog obrazloženja ko su Bošnjaci i zašto ih nema u falsifikovanom doseljavanju?, onda i oni posežu za konstrukcijama. I, valja dokazati da Bošnjaci nisu ni Srbi ni Hrvati, a nešto jesu, a kako nisu doseljeni kao Slaveni, i onda teorija: Bošnjaci su Goti.
Da su Bošnjaci imali veze sa Gotima i to je tačno, jer su i jedni i drugi bili u zajedničkoj državi-Zapadno Rimsko Carstvo, koju je formirao Aleksandar Veliki i kao monoteisti imali bukadar dodirnih tačaka. I taj pokušaj dokazivanja da Bošnjaci nisu ni Srbi ni Hrvati nego Goti, je itekao bitan ali ne na nekoj realnoj osnovi, ali je bitan kao negacija nametnutih tvrdnji da su Bošnjaci poturčeni ili Hrvati ili Srbi, koji su kao vazda bili kršćani, a bilo je elemenata na kojima se mogla braniti dotična tvrdnja.
Dakle, problem za naše mislene historičare je u iskonstruisanoj tvrdnji da Bošnjaci nisu zaseban narod nego da su ili Hrvati ili Srbi koji su odbacivanjem svoje stare duhovnosti-kršćanstva prihvatili iz raznoraznih razloga novu vjeru Islam i tako se izdiferenciralo Bošnjaštvo. Iz ovih razloga Bošnjački historičari pokušavaju dokazati da su Bošnjaci poseban narod koji sa Srbima i Hrvatima nemaju zajedničkih etničkih elemenata
Sve ove teorije su konstrukcije samo iz razloga što je kao historijska osnova organizovanja društava-država u Evropi nametnuto-prihvaćeno kršćanstvo i što su ove Bošnjačke komšije trenutno kršćanske provenijencije pa sve tumače i vide sa te ravni. Do prije neko stoljeće to nije bilo tako jer i Hrvati i Srbi i Bošnjaci su bili monoteisti-muslimani, a danas su to samo Bošnjaci. I sve tri naroda su Slaveni, ali je to onim lažnim naseljavanjem u VI stoljću samo Srba i Hrvata bez Bošnjaka sve izkonstruisano.
A, ja se pitam, zašto uopće tvrditi i dokazivati da su Bošnjaci Goti? Jer, samo neki, i to vjerski i nešto malo jezički elementi dovode do ekvivalentnosti Bošnjaka i Gota i ništa više. Sve ostalo kod Bošnjaka je Slavensko, a teritorija na kojoj žive je njihova od pamtivijeka. I zato i ova teorija o Bošnjacima kao Gotima imala bi istu reflekksiju na povijesna zbivanja Bošnjaka kao i teorija o islamizaciji. Obe su nesuvisle i ne odaju suštinski Bošnjačku povijest. Teza o Bošnjacima kao Gotima je nastala kao protiv teza nesuvisloj trdnji da su Bošnjaci poturčeni Hrvati ili Srbi.
A teorija o Bošnjacima kao Gotima je po ugledu na Kronštajnerovo izučavanje povijesti Bavarseke i Štajerske na jezičkim temeljima. Kronštajner je uočio da su Bavarci u VIII stoljeću za neke pojmove i toponime imali orijentalne riječi koje su koristili Avari i onda je napravio teoriju o Avarskom osvajanju i doseljavanju u Bavarsku i Štajersku. A zapravo, tu se uopće nije radilo ni o kakvom osvajanju i naseljavanju Avara, nego o Avarskom modelu državnog organizovanja ovih naroda, kada su u tako organizovanim državnim zajednicama za pojedine pojmove korišćene riječi orijentalnih jezika što se naročito isticalo kod vojnog organizovanja iz razloga što je to državno organizovanje bilo na Islamu i što su konkretni narodi bili sa istim vjerskim učenjem. I Kronštajner je svoju teoriju zasnovao na pogrešnoj činjenici, a to je; da je organizovanost Bavaraca i Štajeraca u tom vremenskom periodu podveo pod katoličanstvo, a kako je naišao na avarskoislamske tragove onda je to obrazložio Avarskim osvajanjem. Sve teorije od strane Zapadnoevropskih historiografa su uklapane u matricu; 'Evropa je kršćanski kontinent' i zato i Kronštajnerovo zaključivanje o Avarima u Bavarskoj i Štajerskoj je u okviru pomenute matrice.
Naša, ali i komšijska povijest se odvijala sasvim drugačije. Plasirane i prihvaćene teorije o povijesti Hrvata ili Srba , ali i ostalih Evropskih naroda ne odgovaraju življenoj povijesti. Oni nam kršćanstvo kao državotvorno uvode u neka vremena kada kršćanskih država nije bilo u Evropi, a koje se počinju ostvarivati tek u XIII stoljeću, te zato nije bilo ni naseljavanja Slavena kao kršćana i hrišćana u VI stoljeću na Balkan. Bošnjaci su većinski Slaveni, jer osnovna karakteristika naroda je jezik, a Bošnjaci za jezik imaju Slavenski jezik. I nisu samo Bošnjaci kao Slavi bili monoteisti to su bili i stari Hrvati, Slovenci, Slavonci, Slovaci, Česi, Poljaci, Ukrajinci i drugi, ali se situacija vremenom promijenila i u trenutnoj situaciji ne može se o njima govoriti općeno kao monoteistima, ali ostaci islamske civilizacije u tim zemljama su itekako vidljivi i dakle, bili su i monoteisti.


Stara džamija iz Lednice-Češka


Iz razloga, što su monoteizam koji je protežirao Aleksandar Veliki, a koji se ukorijenio u Evropi s kraja IV stoljeća s.e. a zatim njegova dogradnja na Arijanizam pa tim slijedom i Islam u svom povoju-začetku apstrahovani-izbačeni iz povijesti Evrope od Evropskih historiografa, imamo iskonstruisanu Evropsku ali i Balkansku povijest.
Uz stav: I narodi Balkana su živjeli svoju povijest u skladu sa svojim religijskim opredjeljenjem i ta povijest se odvijala sukladno njihovom religijskom poimanju i nije bitno jesu li narodi Balkana bili: Slaveni ili Goti ili su bili Iliri, Normani ili Tračani, jer osnova, a time i suština njihove organizovanosti bila je religija. Dakle, s političkog aspekta, tj organizovanja država nebitno je je li neko bio Hrvat ili Srbin, jer je vjera bila osnova organizovanja i u tim relacijama odvijala se ukupna povijest tog naroda.
Trenutno stanje nacionalne i religijske povezanosti iritira pojedince da Hrvate poistovjećuju sa katolicima, a Srbe sa pravoslavcima te da na toj bazi donose zaključke i o njihovoj prošlosti što ih navodi na pogrešne zaključke. Balkanski narodi od Grka do Hrvata su dug vremenski period živjeli svoju i monoteističku povijest i u skladu sa tim opredjeljenjem tako i organizovali svoje države i nisu povjesno jedni bili vazda katolici, a drugi pravoslavci.

Prvo razdoblje stvaranja teokratskih država
-
Aleksandrove monoteističke države: Rimsko i Vizantijsko carstvo

Prvo razdoblje; započelo je od kraja IV stoljeća stare ere do polovine IV stoljeća nove ere. Vremenski period dug cirka 700 godina. Ovo razdoblje je obilježeno Aleksandrovim državnim tvorevinama.
Aleksandar je koncem IV stoljeća stare ere, neke 334.godine krenuo u svoju misiju stvaranja država-monarhija na demokratskom principu uspostavljajući iste na monoteizmu rušeći do tada tiranije i zemlje zasnovane na mnogoboštvu. Kako je Aleksandar sprovodio učenje svog učitelja Aristotela, a dotično državotvorno vladanje bilo na monoteizmu, ovo vladajuće učenje možemo komotno nazvati po njima dvojici kao Aristoteloaleksandrov državotvorni monoteizam.
I danas, na sjeveru Pakistana, na putu za Karakorum jedan mali narod Kaleschi kažu da ispoljavaju Aleksandrovo vjerovanje. Dakle, i danas imaju sljedbenici Aleksandrovog vjerskog učenja tako da se može na potpuno realnoj i naučnoj osnovi ispitati njihovo vjersko učenje i pokazati da je to monoteizam te da su i Evropske zemlje tog vremenskog perioda bile sa istim monoteizmom kao vladajućom religijom.
Međutim, i bez obzira na Kalesche koji mogu poslužiti kao dokaz njihovog ispoljavanja monoteističke religioznosti, kao dokaz Aleksandrovog organizovanja država na principu monoteizma, je Kur'an časni i Sura: Pećina, Ajeti od 83.-105, ali i Sura: Rum, Ajeti od 2-6.
I za čudo, još niko od Evropskih povjesničara nije za temelje razvoja civilizacije uzeo ove Kur'anske ajete, a oni najzornije otkrivaju razvoj Evropske, ali i Svjetske civilizacije.
Sve Evropske države iz ovog perioda, koje je organizovao Aleksandar Veliki organizovane su kao izborne teokratske- monarhije, sa monoteizmom kao vladajućoj religiji i monarhom kao vladaocem koji je biran po Aleksandrovom modelu izbora tako što su države podijeljene na manje pokrajine u kojima su vladaoci bili niže velmože. Sedam nižih velmoža biralo je jednog višeg-monarha.
Vladajuća vjera u svim ovako nastalim državama bio je monoteizam-vjerovanje u jednog Boga kao Stvaraoca svega, ali ne kao rođenog bića.
Ovako nastale države bile su udruženo u Carstvo koje je objedinjavalo sve države formirane na ovom principu, a bile su to države dijela Velikog Aleksandrovog Carstva. Carstvo se u Evropi dijelilo na Zapadno-Rimsko i Istočno - Vizantijsko Carstvo. Na čelu i jednog i drugog Carstva bili su carevi koji su birani po istom principu; sedam kraljeva biralo je cara. Oba Carstva smatrana su Svjetskim, a kraljevi i carevi tih Carstava imali su legalitet u čitavom Aleksandrovom Carstvu.. Države su organizovane u Carstvo iz komunikacijskih, bezbjednosnih, ekonomskih ali i drugih razloga koji su olakšavali život žiteljima Carstava. Svi ostali koji su se pokušali nametnuti, u tom smislu, nisu uspijevali, i upravo iz ovog razloga jer je to samo mogao biti, u svjetskim razmjerama predstavnik neke od država koju je uspostavio Aleksandar Veliki, a vladanje je moralo biti na jednoboštvu-monoteizmu. Kada je u pitanju Evropa i zemlje Evrope; Rimsko Carstvo obuhvatale su države Sredozemlja, Srednje i Zapadne Evrope, a Vizantijsko obuhvatale su zemlje Jugoistočne Evrope-Levanta, Istočne Evrope i neke zemlje Zapadne Azije.
Povijesne konstrukcije da je u Rimskom Carstvu dominiralo katoličanstvo, a da je u Vizantijskom Carstvu bilo dominantno pravoslavlje su kontrukcije Evropkih kršćankih geohistorika koji su povijst koja se odvijala koncem predhodnog milenija, a radi se o kršćanstvu, interpolirali u davnu povijest koja se nije tako dešavala. Kada su formirana ova dva Carstva, kršćantva nije ni bilo. Velmože, ali i narodi ovih zemalja bili su u monoteizmu kji je bio vladajući i nisu imali potrebe mijenjati religijsku pripadnost da bi na nekoj novoj religiji uspostavljali vlast, jer su to obezbjeđivali na monoteizmu.
Sve države Carstva bile su izborne teokratije sa monoteizmom kao vladajućom religijom.
- Prvi vijek n.e. obilježen je novom Objavom-učenjem Isa a.s. kada se postojeći monoteizam dograđuje humanitarnim učenjem Isaa a.s. Učenje Isaa a.s. neće poremetiti monoteističke tokove vladanja, jer će njegovo učenje, koje je kao Objava dolazilo od Stvoritelja, prihvatiti monoteisti kao dogradnju-evoluciju svog monoteizma tako da će i dalje uspostavljati vlast na istom učenju. Isus, za monoteiste nema nadljudske Božije osobine nego je on samo Bogom odabran poslanik-vjerovjesnik preko koga su došle Božije upute narodu u smislu njihovog duhovnijeg-ljudskijeg ophođenja jednih prema drugim. Ovim učenjem posebno je istaknuto humanitarno učenje, tj. blaži odnos i tretman bogatih prema obespravljenim i obogaljenim.
-Međutim, kako se Isa.a.s. isticao svojim djelovanjem, ali i načinom na koji je došao na ovaj svijet, to će kod jednog dijela njegovih pristalica on postati sa Božijim osobinama kao Bogočovjek. Pristalice ovog učenja-o Isusu kao Bogočovjeku bili su u početku više obespravljeni i siromašni slojevi tadašnjeg društva i oni će polahko postajati opozicionari monoteistima, a u kasnijem vremenskom periodu nazvaće se kršćanima.
Vladanja na kršćanstvu u periodima uspostavljanja ove religije, pa i još za duži period neće biti, jer se monotizam dobro ukorijenio u narodu i vladaoci obezbjeđuju svoje vladanje zahvaljujući tome što su narodne mase većinski sa monoteističkom religioznošću.
Ali, i djelovanje kršćana biće obilježeno, kroz sva dalja stoljeća u svim Evropskim monoteističkim državama. Oni će djelovati i organizovati se unutar skoro svake od ovih država i svoj život organizovati prema svojim novo prihvaćenim crkvenim načelima. Razvoj ovih kršćanskih zajednica tekao je lagano. Izvršavali su sve svoje obaveze prema kralju-kanu i vladajućim monoteistima i nisu, znatan vremenski period zadavali problema monoteistima i to sve dok nisu počeli sprovoditi zamisao svojih istaknutih vjerskih vođa o organizovanju država na katoličanstvu. Prvi takav slučaj zabilježen je u Francuskoj, ali to tek od konca XII stoljeća, a tamo gdje su bili dominantni pravoslavci u Istočnoj Evropi tek početkom XVIII stoljeća.
Skoro, na identičan način, kako su tada bili organizovani kršćani u monoteističkim državama i danas egzistiraju kršćanske zajednice u zemljama u kojima je dominantan Islam. Takvi primjeri organizovanja kršćana na principima šerijeta danas ima u Iranu. Na istim- šerijetkim osnovama su egzistirali i kršćani u Bosni sve do 1878. kada je Bosna potpala pod Austrougarsku vlast. U Bošnjačkom narodu ostala je izreka u kojoj se očituje ovakva tvrdnja: Tako, ako je u nekoj priči muslimana bio neko od kršćana slijedio bi iskaz: 'Dobar je čovjek, ne faleći mu Zakon.' I ovim našim pučkim iskazom očitovalo se da su kršćani u svojim zajednicama živjeli prema svojim kršćanskim zakonima te da nisu u tom smislu podlijegali pod Šerijetke propise.
U skorašnje vrijeme, kršćani-katolici su u Južnom Sudanu uspostavili svoju vlast, na isti način kako se to dešavalo i u Evropskim zemljama u Srednjem vijeku. U Sudanu su muslimani imali vlast, ali je vremenom katolička zajednica postajala brojnija i nakon stoljetne vladavine muslimana, prije neku godinu, onda kada su katolici postali brojniji u tom dijelu Sudana uspostavili su Južni Sudan sa katoličkom dominacijom i katoličkom duhovnošću.
Povijesni period podijeljenosti Isaovih sljedbenika na monoteiste-one koji slijede učenje da je Isus Božiji vjerovjesnik i Svetotrojitelje- koji uče da je Isus Bogočovjek-stvaralac svega, iz početnog perioda tih odnosa, može se naći u više Kur'anskih Sura, ali posebno ističem: Sura: Merjem, ajeta od 30-37, Sura: An-Nisa, ajeta: 44,45,48,50,51,171, Sura: Bojni red, aje: 14, Sura: Pauk, ajeti: 46, 47.
Iz ovih ajeta jasno će biti svakome da kršćanstvo nije monoteističko učenje nego jedan oblik idolatrije, jer kršćani Boga poistovjećuju sa čovjekom. Ajeti upućuju i na to: da su kršćani prihvatili samo dio Knjige objavljene Isaa a.s. i to onaj dio koji se ne odnosi na stvaranje a da su Knjigu, u potpunosti, slijedili monoteisti koji će i Objavu koju je prenosio Isaa a.s. slijediti u njenom izvornom obliku ne poistovjećujući Isaa as. sa Stvoriteljem, a koji će i nakon nove Objave Muhamedu a.s. svoje učenje nadgraditi Islamom.
Zaključujemo, monoteističko učenje je imalo svoje evolutivne procese da bi se na kraju ispoljavalo kao Islam, a kršćanstvo se tek poslije smrti Isaa. a.s. počelo polagano širiti.
Baza Islama je monoteizam-vjerovanje u jednog Stvoritelja koji nije rođen, a niti ima potomke, a baza kršćanstva je Svetotrojstvo-vjerovanje i u Isusa kao Bogočovjeka sa svojstvima Stvaraoca, te stoga tvrdnja da je Islam mlađa religija od kršćanstva nije tačna.
Islam-kao monotističko učenje svoje korijene ima u učenju Ibrahim a.s. a u kasnijim razdobljima ovaj monoteizam se oblikovao novim Objavama dok se u VII stoljeću nije nadgradio Islamom, a Kršćanstvo se oblikuje nakon Isaovog učenja i to u kasnijem periodu oko polovine IV stoljeća kada ga u potpunosti definiše Gregorije Bogoslov, a za Stvaraoca se uzima Isus. Neki segmenti kršćanskog učenja imaju i monoteističku naznaku, to je onaj dio Knjige koji su slijedili, ali suštinski, Kršćanstvo ima za osnovo Svetotrojstvo, u kome se Isus ispoljava kao Stvoritelj.

Drugo razdoblje
-Monoteističke države sa novim monoteističkim učenjem-Arijanizmom

Vladanje koje je u Evropskim državama protežirano od kraja IV stoljeća s.e. kada su i formirane Evropske države prema Aleksandrovom modelu organizovanja neće biti mijenjano dugi niz stoljeća. Uočava se da u tim državama neće biti nikakvih promjena u vladanju, osim što će u odnosima među vjernicima biti inkorporirano Isaovo a.s. humanitarno učenje. Ni ta promjen-nadgradnja monoteizma neće poremetiti stare tokove življenja, jedino što će kao vladajuća relgija postati novi monoteizam kao nadgradnja Aristoteloaleksandrovog monoteizma učenjem Isa.a.s. koje će, u jedno novije monoteističko učenje, oblikovati Arije-monoteistički teolog iz konca IV stoljeća n.e. Po njemu će se ovo vjersko učenje na kome se zasnivala vlast u Evropskim državama nazvati Arijanizam. Arijanizam će biti kao nova državotvorna vjera protežiran od kraja IV stoljeća n.e. u svim Evropskim državama, a ne samo kod Gota i nekih drugih, kako navode pojedini povjesničari koji su to segmentarno uočavali i uobličili u Gotsko učenje. Vladanje na Arijanizmu, u svim Evropskim državama , biće obilježeno cca 300 godina, i to od polovine IV stoljeća do polovine VII stoljeća n.e. kada dolazi nova nadgradnja postojećeg monoteizma-Arijanizma, Islamnom.
Arijanizam je bio itekako značajan za duhovnost Evropskih žitelja. U tom periodu produhovljenosti biće izgrađen znatan broj društvenih, ali i sakralnih objekata-hramova koje će koristiti monoteisti u obavljanju vjerskih, ali i drugih ceremonija-ustoličenje kraljeva i careva i slično. Biće napravljen i veći broj vanjskih kazališta, jer su glumom poticani humaniji odnosi između stanovnika ovako koncipiranih državnih tvorevina, ali i u cilju razvoja kulture i duhovnosti na monoteističkom učenju. Svuda tamo gdje su uspotavljene države po Aleksandrovom principu uočavaju se ovakvi objekti. Tada su napravljene: Aja Sofija u Carigeadu, kao i Al-Aksa u Jerualemu, ali i mnogi drugi koje ovi historičari nazivaju ranohrišćanski. Nisu to bili nikakvi ranohrišćanski objekti nego monoteistički objekti koje su kasnije rušili i porušili kršćani da bi ih opet, u kasnija vremena, prisvajali kao svoje, a kao, rušili su ih neki drugi.
Ova dva navedena hrama su ostala da svjedoče istinu samo iz razloga što su kontrolu nad njima imali monoteisti, inače da su ih nekim slučajem kontrolisali kršćani ne bi ih ni bilo u izvornom obliku, kao što sličnih, a izgrađenih u ta vremena nema u zemljama Evrope koje su podpale pod kršćanku katoličku vlast. Sada, pisanjem, oba ova hrama kršćani prisvajaju, a oba su u konceptu, u formi, ali i suštinki monoteistički objekti, jer tada, kada su pravljni, kršćanstvo je bilo u povoju i nisu imali ni izgrađenu graditeljsku svijest o podizanju tako grandioznih sakralnih objekata, a nisu mogli imati ni materijalnu potporu, jer nisu mogli ni doći do tako velikih materijalnih sredstava, jer nisu imali ni vlast.
Na vladanje, u Evropskim državama, u ovom periodu kršćanstvo nema nikakvog upliva, osim što, skoro u svim Evropskim državama postoje domicilne grupe naroda koje međusobno uspostavljaju odnose na principima katoličanstvo, a koje se brojno uvećavaju tako da će koncem XII stoljeća mijenjati tokove življenja i vladanja na monoteizmu uspostavljajući kršćansko vladanje.

Treće razdoblje :
- Avarski model Evropskih država

Ovaj model organizovanja Evropskih država trajaće od polovine VII stoljeća pa sve do nestanka tih država u Zapadnoj i Srednjoj Evropi počevši od XII do XVIII stoljeća, a na Balkanu do ulaska Hrvatske, Srbije, Bugarske, Grčke, Bosne i Mađarske u Islamski komonvelt. I ovo vladanje obilježeno je kroz cca. 7 stoljeća.U početku svoje organizovanosti ovaj model će biti prihvaćen u svim državama, jer će od organizovanja civilne do vojne vlasti pojedini segmenti te organizovanosti, u svim državama, imati identične i egzaktne pokazatelje. Avarski model organizovanosti država karakteritičan je i po uvođenju novih orijentalnih riječi za pojedine pojmove, a što je eksplicite naznačeno u segmentu rukovođenja i vojnog organizovanja. To su riječi iz: turskog, perzijskog, ali i arapskog jezika. Na čelu svake države bio je kan-han kao vrhovni monarh. Ostali su povijesno zabilježeni primjeri ovog organizovanja u Bavarskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Hrvatskoj, ali i Balkanskim zemljama. I danas imate u Njemačkoj prezime Khan, što svjedoči da je Avarsko vladanje obilježeno u Njemačkoj.. Nakon Objave Kur'ana, Islam-kao najviši nivo monoteističkog učenja, a kao nadgradnja postojećeg Arijanizma biće prihvaćen u svim zemljama Evrope tako da će sve države za državotvornu vjeru imati Islam, a za organizovanost države koristit će Avarski model.
I ovaj period vladavine Islamom obilježen je u potpunosti razvojem Evropskih država u svim segmentima organizovanosti. Međudržavnih sukoba nije bilo i narodi su mogli svoje potencijale usmjeriti u razvoje zajednice. U ovaj period kršćanki povjesničari trpaju koje kakve bitke i ratove, jer jedini način negiranja ove kulture i razvoja evropske civilizacije na Islamskim osnovama mogao se ispoljavati negiranjem i lošim pisanjem o tom vladanju.
Iz ovog perioda Islamske vladavine u Mersiji-Engleska pronađen je 1841.g. novac kralja OFFE iz 774. g sa potpuno islamskim obilježjem. To što kršćanski povjesničari Offu smještaju u kršćanke vladare i što ne mogu da shvate da je to period Islamke vladavine je samo njihova nesuvislost i nenaučna interpretacija povijesti. http://en.wikipedia.org/wiki/Offa_of_Mercia
Sve Evropske države organizovane po Avarskom modelu i dalje su udružene u istu državnu zajednicu; na zapadu Rimsko, a na istoku Vizantijko carstvo, jer je i dalje isti model organizovanja na monoteizmu. Sve države su teokratske monarhije sa monoteističkom državotvornom vjerom i ovaj put je to Islam.
Za razliku od današnjeg poimanja Islama u početku svog interpoliranja tj. nadgradnje postojećeg monoteizma, Islam, u Evropi pa ni Balkanu, neće biti u vizuelnom smislu ispoljavan na način na koji se danas ispoljava. Prije svega, kada se radi o vanjskom-vizuelnom, ali i dijelom običajnog ispoljavanja. Danas, muslimani na ovom dijelu Evrope-Balkanu, gdje su se uspjeli zadržati, svoje islamsko učenje ispoljavaju kroz tzv. Hanefijsku pravnu školu, koju su muslimani ovih krajeva značajno počeli primjenjivati ulaskom Bosne u Balkanski Islamski Komonvelt. To je kao onaj period kada po tvrdnjama evropke historiografije Turska osvaja Bosnu i donosi Islam među žitelje Balkana namećući ga kao osvajač.
Ranije, u Evropskim državama, kako sam već napomenuo Islam neće biti prezentovan u vanjskom smislu kao u kasnijem hanefijskom periodu. To je bila bazična interpretacija Islama karakteristična po tome što su vanjske manifestacije imale i slijeda starijeg monoteizma. Dakle, veza između stare kulturne tradicije monoteista koju često povjesničari , opet prema kršćanskom nazivu, nazivaju paganskom i novog ispoljavanja Islama nije drastično raskidana. Npr. sakralni objekti koji su u periodu uspostave Islama korišteni za islamko obredoslovlje su iz perioda ranijeg monoteizma-Arijanizma. U Carigradu to je Aja Sofija, a u Jerusalemu Al-Aksa. Po evropskim zemljama nadgrobna obilježja bila su slični našim stečcima i mada su u većini slučajeva uništena, ipak su se u Skandinavskim zemljama zadržali i poznajemo ih kao rune.
U našim Bošnjačkim sredinama i nakon nadgradnje Arijanizma Islamom i dalje su se pratili stari datumi i blagdani obilježeni u ta stara arijanska vremena. U sredinama u kojima vjerska ulema-hodže nisu školovani u Arapskim zemljama nego po tradiciji, svoje vjersko učenje sticali su kod svojih starijih hodža-mještana i danas su značajni slavljenički blagdani Aliđun, Jurjevo i drugi. To se naročito ističe na Gori na Kosovu. Smatram to veoma značajnim sa historijskog, ali i kulturološkog aspekta za Bošnjake, jer se tim manifestacijama uočava jasna veza Arijanizma i Islama, a da se, ipak, tim manifestacijama ne narušava islamsko stajalište o blagdanima. Međutim, čuju se i komentari da su to paganski običaji, ali to ne treba da smeta jer i to paganstvo, koje oni tako nazivaju, je itekako vezano za našu kulturnopovijesnu tradiciju i podučava nas da paganstvo nije baš ono kako o njemu u negativnomn kontekstu pišu negatori monoteizma, a od njih preuzimaju i ovi neki naši a da se ne upuštaju u potpunu analizu te duhovnosti-paganstva.
Takođe, u tim vremenskim periodima interpolacije Islama u Evropu, jedna od razlika Evropkih muslimana od ovih u zemljama Orijenta su i imena. Treba znati da imena evropskih muslimana nisu bila striktno orijentalna nego i Evropska narodna imena. Nije bilo pravilo da se imenom određuje i religijka pripadnost.
Kada je u pitanju Balkan i države našeg okruženja, imamo isti primjer kao u Srednjoj i Zapadnoj Evropi; da su stari Balkanski muslimani iz Avarskog perioda nekadašnji Bošnjaci,Srbi i Hrvati nosili stara narodna Slavensko-Ilirska imena i tek poneki žitelji koji su bili dobro upućeni nosili orijentalna imena. Dakle, u tom periodu imena muslimana-žitelja Evrope nisu odavala i njihovu vjersku pripadnost. Muslimani Balkana će tek sa uspostavom Muslimanske Zajednice Balkana mijenjati i tu praksu pa će svojim potomcima početi diti orijentalna imena. A, muslimani prognani iz Evropskih država tek kada su protjerani iz svojih zemalja a kada su se utopili u neke druge muslimanske narode: Makedonce, Bošnjake, Albance, Turke, Palestince, Sirijce diće novim naraštajima orijentalna imena.
Narodna imena i Balkanskih muslimana biće razlog da su Srpski, Hrvatski ali i naši povjesničari ove islamite, sa Slavensko- Ilirskim imenima, ali i imenima ostalih Evropskih naroda svrstavali u kršćane, a oni to nisu ni po čemu bili. Čak su sa njima: Hrvati-katolici i Srbi-pravoslavci uobličili svoju povijest i to na kršćanstvu, a da ti ljudi nisu bili ni po čemu kršćani osim što ih ovi, nazovi povjesničari, interpoliraše u svoje zbog imena. Ovaj segment obilježavanja-identifikacije prema imenu koristili su, ali i danas koriste Evropski povjesničari u dokazivanju pripadnosti tih ljudi katoličkoj ili nekoj drugoj provenijenciji a ne islamu. Za njih je ime bilo idnfikacija religijske pripadnosti, a što je velika zabluda.
Sakralni objekti muslimana iz perioda kada su muslimani bili žitelji Zapadne i Srednje Evrope, konkretno džamije, bile su u Evropskom stilu koji uopće nije izučavan kao poseban stil izgradnje džamija, jer se stavom da Islma nije bilo u Zapadnoj Evropi nije moglo ni predpostaviti da imaju takve džamije. Takvih džamija imate i danas u Evropskim gradovima što u originalnom obliku, ali i prepravljenih u sakralne objekte kršćana.


Džamija iz parka u Haidelbergu-Njemačka. Njen stil je Evropski.


Četvrto razdoblje

a) Formiranje Evropskih katoličkih država

U više Kur'anskih Sura naglašeno je da su se sljedbenici Isaovog učenja podvojili. Jedni slijede stav da je Isus samo Božiji Vjerovjesnik. Oni i dalje slijede monoteističko učenje i na tim osnovama organizuju i vlast, dok drugi prihvataju stav da je Isus Božiji sin, da je stvoren zahvaljujući Svetom duhu, a da je čin stvaranja potčinjen Bogu kao stvarnom Stvaraocu, te iz tog razloga Isus za njih ima osobine svog Stvaraoca i Isus će biti Bog-Bogočovjek. Zajednički naziv za sve pristalice ovakvog religijskog stava biti će kršćani ili hrišćani. Osnova njihovog učenja je Svetotojstvo, a vizuelni simbol križ kao simbol Isusovog, ali i njihovog mučeništva, na čemu su motivirane pristalice kršćanstva kao ugroženi i obespravljeni žitelji prema vladajućim monoteistima. Bili su opozicija vladajućim monoteistima i čekali momenat kada će ostvariti vladanje na svom konceptu.
Kršćani, u segmentima svog učenja imaju i monoteističkih naznaka, ali kako čovjeka uzimaju za Boga kršćanstvo spada u idolatrijska učenja, jer po Islamu; Vjersko učenje koje živo biće ili predmet poistovjećuju sa Stvaraocem je idolatrijsko učenje.
Polovinom IV stoljeća kršćansko učenje dobiće svoju osnovu u Svetotrojstvu, a obznanjivanjem Biblije koncem istog stoljeća oni će postati i sljedbenici svoje Knjige.
Razvoj kršćanstva u Evropskim državama nije imao onakav tok kako nam interpretiraju kršćanski historičari. Prije svega, jer to učenje nije nailazilo na dobar odziv kod već vladajućeg sloja monoteista. I tada su ljudi mogli da razlikuju idolatriju od prirodnog vjerovanja, a ovoj tvrdnji dokaz je monoteizam koji se održavao u Evropi do današnjih dana, a datira od Ibrahima pa preko Davuda, Mojisija, Aristotela, Aleksandra, Isa-Isusa, Arija do Muhameda a.s. Kod Balkanskih naroda monoteizam je imao svoje neprekidno ustrojstvo, a Bošnjaci su ga slijedili neprekidno; milenije i milenije i žalosno je da nam to neko spočitava, a da ni sami nismo svjesni svoje civiliziranosti iz razloga što smo uvijek loše učeni , a uvijek smo slijedili Božije-najprirodnije društvene tokove zasnovane na monoteizmu.
Takođe, sve Evropske države su formirane na monoteizmu od perioda Aleksandra Velikog, pa zarad tog vladanja kršćanstvo nije moglo imati, ali ni naći, u početku, brojne pristalice.
Ipak, kršćanstvo je našlo svoje pristaše u onoj grupi ljudi koji su na određen način bili nezadovoljni dotadašnjim vladanjem, bili su podređeni-nešto siromašniji sloj društva- oni koji nisu svoj duhovni izražaj mogli ispoljiti kroz monoteizam.
Kršćanstvo se lagano razvijalo kao opozicija vladajućem monoteizmu interpolirano skoro u svim monoteističkim Evropskim državama. Serjozno, analizirajući historijske promjene na koje je moglo uticati kršćanstvo zaključujemo; da je razvoj kršćanstva u Evropi tekao lagano bez nametanja kroz sva stoljeća od I do XII i u tom periodu oni nisu imali ambicije na formiranju država sa državotvornim kršćanstvom. Kršćani su u svakoj od zemalja imali svoje enklave u kojima su uspostavljali vlast prema svojim kršćanskim zakonima neometani od vladajućih monoteista, ali su monoteistima kao nosiocima državne vlasti morali plaćati poreze i vršiti određene radnje prema situaciji u kojoj su se nalazili. Za 1200 godina od I-XIII stoljeća, u nekim zemljama Evrope, kršćani su brojno ojačali i kod njihovih crkvenih velikodostojnika javlja se želja za uspostavom vlasti na katoličanstvu po ugledu na, do tada, uspostavljeno islamsko vladanje u čitavoj Evropi.
Prva takva tvorevina nastala je koncem XII stoljeća na teritoriji današnje Francuske u njenoj pokrajini Langdoku.
Kršćani su, za veoma kratko vrijeme, na prepad isplaniranom metodom- ubijanjem svakog muslimanskog žitelja bez obzira na spol uzrast i status, uspjeli na najbrutalniji način, ničim izazvani, osim da preuzmu vlast, obračunati se sa muslimanima Langdoka i većinu ih pobiti. Nešto muslimana uspjelo se izvući iz tog pakla tako što se sklonilo sjeverno prema Alpima prema Lombardiji, ali i jugozapadno u Kataloniju.
Dakle, tada je koncem XII stoljeća u Langdoku formirana prva katolička zajednica u Evropi kao samostalna država sa katoličanstvom kao državotvornom vjerom, a Langdok je ostao bez svojih žitelja Francuza-muslimana samo zato što nisu vjerovali u Svetotrojstvo kao kršćani, nego bili monoteisti i vjerovali u jednog Boga-Stvaraoca svega.
Prvo, što su uradili katolici Langdoka, kada su ostali bez muslimana, je to-da su porušili sve njihove sakralne objekte, a sve tragove Islama; od knjiga do mezarja uklonili-spalili i zatrli. Jedino, što je ostalo da svjedoči istinu življenja muslimana, u toj pokrajini, su muslimanski fortifikacijski objekti jer je muslimanska doktrina odbrana a ne napad i pojedini sakralni objekti preinačeni-prepravljeni u crkve, što je itekako vidljivo. Nemoćno muslimansko stanovništvo koje je, nekim slučajem, preživjelo ostajući u Langdoku moralo se prevjeriti u katoličanstvo.Tada je papa Aleksandar III formirao sud inkvizicije za prevjerene, koji će da im sudi u Isusovo ime, jer u slučaju da i dalje budu ispoljavali Islam oni će da negiraju Isusa kao Boga, i zato su proglašavani hereticima.
Islam je za katolike bio heretičko učenje, jer je to religija koja direktno negira Isusa kao Boga.
Svoj karakter i stav, svoj gnijev prema onima koji Boga ne doživljavaju kao oni-katolici, inkvizitori su ispoljavali na onim muslimanima za koje su sumnjali da i dalje ispoljavaju Islam. Bili su mučeni tako što su ih prisiljavali da se odreknu svog učenja te da prihvate katoličanstvo. U mnogim zamkovima u Francuskoj ostala su oruđa-sprave kojima su mučeni muslimani ili zbog priznanja svoje duhovnosti ili zbog primjera drugima-šta ih očekuje ako ne prihvate njihovo katoličko učenje. Rijetki su slučajevi da se neki od suđenih izvukao bez kazne. Najčešća kazna za njih je bila spaljivanje na lomači.
I u kasnijim kršćanskim dokumentima muslimani će biti nazivani hereticima tako da će taj naziv biti aktualan do današnjeg dana.
U XVIII stoljeću kršćanski historičari, koji su manje-više bili crkvena lica, heretike će definisati kao krivovjernike koji su kao ispoljavali vjerski dualizam tj. kao kršćansku sektu tako da su na ovaj način, u potpunosti, skrenuli pažnju historicima-istraživačima sa heretika- kao monoteista-kao što su i bili, na heretike dualiste kao kršćanske krivovjernike a kojih kao takvih nije bilo.
Od XVIII stoljeća više u pisanoj povijesti Evrope nema monoteista-muslimana nego samo heretici i to dualisti kao kršćanska sekta.
Nakon Langdoka, skoro u svim Evropskim državama kršćani će planirati uspostavu vlasti na kršćanstvu, a pripreme će se odvijati kroz sva slijedeća stoljeća.
Od XII stoljeća, pa do početka XVIII stoljeća, u svim Zapadno Evropskim državama zavladaće državotvorno kršćanstvo. Jedino će Balkan zadržati svoje staro islamsko državotvorno učenje-Islam zahvaljujući tome što su bili bliže Jugoistoku i islamskom okruženju te iz tog razloga mogli su da organizuju svoju odbranu.
Muslimani Balkana su se udružili u Balkanski Islamski Komonvelt i biće predvođeni Turskim sultanom. Iz ovog razloga kršćanski povjesničari će propagirati teoriju da su Turci osvajači Balkana, te da je Islam na Balkanu nametnut silom, te da je Islam vjera sablje.
Ovom teorijom obsjednuti su i Bošnjački povjesničari, jer drugačije nisu ni učeni.
Način ostvarivanja cilja katolika; 'Evropa je kršćanski kontinent' nije se ni malo promijenio od prve uspostave katoličke države u Langdoku početkom XIII stoljeća do zadnje uspostave u Sloveniji, Hrvatskoj i Mađarskoj koncem XVII stoljeća. Bila su to svirepa ubistva i progoni monoteista, a za one koji su ostali u svojim domovima, a to su mahom staračka domaćinstva ili majke sa djecom, bila je obavezna prevjera u katoličanstvo. Prema ustaljenoj praksi, u svakoj od država u kojima je uspostavljeno katoličko vladanje, formirani su sudovi inkvizicije. Njihov cilj je bio; ne dozvoliti ni jednom pojedincu-muslimanu da ispoljava islamsko učenje, ali i zatiranje tog učenja u svojim sredinama. Prije svega, svi su se morali javno prevjeriti u katoličanstvo i morali su javno ispoljavati katoličanstvo. Naše zapadne komšije Hrvati koji su sada katolici, a bili su i muslimani sve te nedaće dobro su osjetili na svojoj koži, ali to ne znaju, jer im je povijest iskonstruisana. U Bosnu su u tom periodu izbjegle mnoge muslimanske familije iz Hrvatske pa su do prije jedno ili dva stoljeća i narodno se izjašnjavali kao Hrvati, jer su znali za svoje stare Hrvatske ali islamske etno korijene. Hrvati koji sada žive u Hrvatskoj u religioznom smislu doživljavaju se bitno katolicima, jer je Hrvatska danas dominantno po vjeri katolička. To tako nije bilo do 1683. U Hrvatskoj do tog vremena bio je dominantan Islam, a narod je i tada bio Hrvatski i većinski bili su Hrvati muslimani.
U slučaju otkrivanja, da muslimani i dalje, kod kuće, ispoljavaju islam bili su izloženi sudu inkvizicije, optuženi da donose zlo zajednici: žene kao vještice, a muškarci kao vampiri i jedina presuda bila je smrt, a najčešće spaljivanje na lomači.
Teško mi je i pisati a kamo li pomisliti kako su stradavali oni koji su samo nešto drugačije vjerovali od katolika i samo zato su grozno paćeni i spaljivani. Na hiljade, tako nedužnih naših majki, u tim stoljećima je proglašeno vješticama i spaljeno na lomači. Zapamtoite, sve one žene koje je crkva u srednjem vijeku proglasila vješticama i spalila na lomači bile su muslimanke. Takvih primjera bilo je i u Dubrovniku. Iz našeg neznanja, zato što smo bili krivo informisani, nismo ni pomišljali na tako grozna stradavanja pa možda i naših pra-pra predaka. Ovo zato što su se Slovenski, Češki, Hrvatski i Mađarski muslimani, koji su izbjegli iz tih zemalja, sklanjali i u Bosnu pa može biti da neki od Bošnjaka imaju vezu sa stradalima. Treba zapamtiti nije crkva progonila tamo neke dualiste-heretike nego monoteiste-muslimane. I ovo je dio Bošnjačke povijesti, a mi o tome pojma nemamo, jer nismo ni učeni da znamo.


Spaljivanje vještica


Analizom ove slike nepoznatog autora iz Srednjeg vijeka na kojoj je dominantni dio spaljivanje žena na lomači iznad kojih se s razabire anđeo u vidu zmaja sa svinjskom njuškom koji ih simbolično donosi na stratište kao osobe rastrganih duša, raščupane kose, dakle kao vještce. Svinjska njuška anđela , osobama koje su osuđene treba da predstavlja anđela koje su osuđene odbacivale, a on će ih, kako to autor predstavlja, poslije spaljivanja uvesti u kršćanstvo. Međutim, one su bespomoćne bez izgleda na spas zbog svog ranijeg krivovjerja, jer su im ruke vezane, a na koje zmaj u vidu anđela lijevom kandžom spušta krst na grudi osuđene koji bi trebao da bude simbol njihovog spasenja nakon spaljivanja. Dvije žene koje je već zahvatio plamen su bespomoćne vezanih ruku, a na glavama su marame koje načinom vezivanja odaju njihovu posebnost. Slika je puna simbolike, jer se u pozadini uočavaju crkveni velikodostojnici koji su mjerodavni za optužbu, ali i presudu. Desno ,malo pozadi je drugi način izvršenja kazne odsjecanjem glave, a u pozadini su promatrači. Jedan od ptpaljivača vatre i sam teško podnosi situaciju , jer gestikulacijom to pokazuje.

Druga karakteristika kršćana katolika, u zatiranju tragova življenja muslimana u Evropskim zemljama, je rušenje njihovih sakralnih objekata. U svim gradovima, gdje su živjeli muslimani, srušeni su njihovi sakralni objekti, a ako to nije u potpunost urađeno onda su prepravljeni u kršćanske tako da se uočavaju faze prepravljanja. To prepravljanje ili uobličavanje u novo stanje ima i svoj umjetnički naziv: barok.To je stil gdje su se originalni sakralni objekti islamske provenijencije, kičom, prepravljali u kršćanske. U nekim gradovima Zapadne Evrope muslimanski sakralni objekti-džamije ostali su u svojoj originalnosti: Lajpcig, Potsdam, Haidelberg u Njemačkoj, Lednice u Češkoj itd. da svjedoče istinu. Međutim, u razlogu postojanja istih nije ono za što su i namijenjeni, nego iz drugih izmišljenih razloga. Npr. u Lajpcigu je tvornica duhana i kao vlasnik je zahtjevao takav objekat, a u Potsdamu služi kao smještaj pumpe za vodu itd.
U dijelovima Zemalja Srednje Evrope paralelno sa pokrštavanjem muslimana formira se i protestanska crkva, zahvaljujući Martinu Luteru. Članovi te crkve nisu bili katolici, jer zašto bi u to vrijeme oni-katolici protestvovali i napravili novu crkvu kada svojim katoličkim vojnicima, katolička crkva, omogućuje veliku materijalnu korist od pljačke prognanih muslimana. U tom periodu istaknutim katoličkim vojskovođama, ali i drugim pojedincima, dodjeljuju se titule i ogromna imanja, a muslimani koji su ostali na tim imanjima prevjeravaju se i postaju kmeti, koji jedino prevjerom i kulukom mogu ostvariti samoodržanje.
Za razliku od ovih, koji su pokatoličeni, muslimani pod vođstvom Martina Lutera čine prevjeru u protestante, dokazujući da je to kršćanska crkva, te kao takvima je omogoćen opstanak na svojim imanjima, ali pod određenim uvjetima. Protestanti nisu bili državotvorni, ali su u okruženju, u kome su živjeli i djelovali, mogli se organizovati prema svom vjerskom zakonu, čije je utemeljitelj bio Martin Luter.
Zadnje države Evrope, koje su formirane, kao katoličke zemlje su Hrvatska i Mađarska. Ove zemlje su vojnom akcijom kršćana-katolika 1683. godine, potiskujući islamsku vojsku koja je pokušala vratiti Beč prognanim muslimanima Beča, potpale pod kršćansku vlast. Sa islamskom vojskom, koja je doživjela poraz pod Bečom, povlačilo se i muslimansko stanovništvo tih sredina. Nešto stanovništva: Austrije, Slovenije, Mađarske i Hrvatske izbjeglo je u Južne islamske zemlje među kojima je i Bosna, ali su se kretali i dalje na jug. Muslimansko stanovništvo koje je ostalo u tim zemljama je prevjereno, ali je dosta desetkovano i inkvizicijskim postupkom.
U Zapadnoj i Srednjoj Evropi, nakon što su kroz srednja stoljeća prognani i prevjereni, muslimani se u ovim zemljama ponovo uočavaju-pojavljuju tek; u i nakon kolonijalnog perioda kada su u neke Evropske države dovođeni kao fizička radna snaga iz Islamskih zemalja.

b) Formiranje Balkanskog islamskog komonvelta-hilafeta

Uporedo sa stvaranjem i okrupnjavanjem kršćanskih Evropskih država na Balkanu i sa nekim zemljama Istočne Evrope formira se i Islamski Komonvelt-udruženje islamskih država ove regije. Ovo udruženje ne nosi ovakav naziv, ali po današnjim karakteristikama, kako ga čini više država, ono može dobiti takav naziv. U Evropskoj historiografiji koju su usvojili i ostali, a među njima i naši povjesničari to je Otomansko carstvo. Ovaj Komonvelt-hilafet ili Udruženje islamskih zemalja Balkana i Istočne Evrope je u stvari obnova Vizanta, jer je to bila neophodnost organizovanja ovih država u datom vremenskom periodu iz razloga odbrane svog islamskog integriteta kada katoličanstvo na sve načine ne birajući sredstva u ostvarivanju cilja; Evropa je kršćanski kontinent, želi i ovaj dio Evrope staviti pod svoju kontrolu. Carigrad nije osvajan od strane muslimana i on samo postaje glavni grad tog Komonvelta, kao što je i ranije bio prijestolnica Vizanta.
Evropska, a na žalost i Bošnjačka povijset ne poznaje ovo Udruženje Balkanskih islamkih zemalja kao takvo, jer u njenoj historiografiji to je Tursko osvajanje, a ne udruživanje, a opet sve iz razloga izbacivanja Islama iz rane Evropke povijesti, jer treba zanijekati razloge udruživanja i forsirati osvajačke razloge Turske.
Počevši od XII stoljeća kršćani-katolici ruše jednu po jednu Evropsku državu zasnovanu na Avarskom modelu organizovanja. Kršćani-katolici ne biraju sredstva, a niti načina da ostvare cilj-Evropa je kršćanski kontinent. Dijelovi: Poljske, Njemačke, ali Češke i Slovačke su početkom XV vijeka očišćene od muslimana, na najsvirepije načine. Na lomači je spaljen Jan Hus a njegovi sljedbenici, koje oni nazivaju husiti, prevjeravaju se u katolike ali i protesrante. Ostali, koji su pokretni progone se u islamske zemlje među kojima je i Bosna, ali i Srbija-ne ova sada nego ona stara, ali i Hrvatska. Prognani idu i dalje do Bliskog Istoka pa i do Saudi Arabije, tako da i sada među Arapima, koji su crne puti uočavaju se pojedinci bijele evropske puti, a tvrde da su Saudijci, jer davno su izgnani, a to njihovi bliži-koji su pokrenuti nisu zabilježili.
Sredinom XV stoljeća prema informacijama koje stižu iz vrha katoličke hijerarhije na redu ostvarivanja cilja- progon muslimana i Evropa je kršćanski kontinent, trebale su doći na red Hrvatska i Bosna. Papa Pijo II sazvao je Kongres svojih podčinjenih u junu 1458. godine i saglasili su se da su Hrvatska i Bosna slijedeće destinacije iz kojih se moraju prognati heretici. Papa se i sam ponudio-nametnuo kao predvodnik katoličke vojske koja bi trebalo da ostvari taj cilj. Znajući šta bi čekalo muslimane Bosne, naši velikani među kojima, za koje je povijest to zabilježila, herceg Stjepan Kosača sa Ajvaz-dedom i drugim uvodi Bosnu u Balkanski Islamski komonvelt tako da je zvanično od 1463. godine Bosna jedna od zemalja tog Komonvelta. To nije bilo nikakvo Tursko osvajanje nego volja Bosanskih muslimana zbog njihove bezbjednosti. Dakle, Bosna nije osvojena nego je Bosna svoju državnost unijela u Balkanski Islamski Komonvelt radi lakšeg i boljeg organizovanja odbrane od katolika, jer ranija organizovanost Bosne i Hrvatske te Mađarke kroz Zapadno Rimko cartvo više nije aktuelna jer su nosioci zajednica Rimskog Carstva razbijeni od kršćana i nisu više u mogućnosti pružiti zaštitu muslimanima ovog dijela Evrope.
Ovaj Komonvelt u kome su bile Hrvatska i Mađarska izdržavaće oko 200 godina sve do konca XVII stoljeća, a onda će se početi rušiti. Od1683-1699. godine Mađarska i Hrvatska potpašće pod katoličku vlast, a Bosna će i dalje izdržavati sa dominantnim muslimanima, ali će i ona osjetiti katoličku vlast, ali to tada nije vlast koju je organizova crkva, kada je odlukom Berlinskog Kongresa uprava nad Bosnom povjerena Austro ugarskoj 1878. godine. A, u Islamskom Komonveltu će i dalje ostati Kosovo, Sandžak, Crna Gora i Makedonija te dijelovi Južne Bugarske, Sjeverne i Srednje Grčke, Kreta, ali i još druga ostrva.
Početkom XIX stoljeća Srbija će postati pravoslavna kneževina, ali će dogovorom Porte i Rusije muslimani tog dijela Srbije morati napustiti Srbiju 1862. godine i to dio sadašnje Srbije od Kosova i Sandžaka sjeverno do Save i Dunava, a istočno do Rumunije i Bugarske.To je prvi put da dio Srbije postaje monarhija sa državotvornim pravoslavljem, a ono kako oni pišu o Dušanovoj pravoslavnoj Srbiji, pa Srbiji iz doba Nemanja i Brankovića kao pravoslavnoj zemlji su samo njihove puste želje i snovi kako bi pravoslavlje interpolirali u taj vremenski period.
Srbija, iz tog perioda je monoteistička i sa starim Srbima koji su od Aleksandrovog perioda gradili svoju državu na monoteizmu, odatle svi oni tragov- ostaci rimske kulture, a nešto kasnije i Islama. Srbija je ušla u Balkanski Islamski komonvelt prije Bosne, kao zvanično, 1389. godine sa svojim dominantnim Srbima muslimanima. Glavni grad ove zajednice bio je Beograd koji je u vrijeme Evlijine posjete 1660.godine imao preko 250 sakralnih objekata islamke provenijencije. Nisu ih koritili Srbi pravoslavci, nego Srbi mulimani.
Kada su iz Beogradskog pašaluka 1862. g. morali iseliti muslimani, u tom dijelu Srbije ostao je pravoslavni narod te zemlje, koji kroz propagandu i konstruisanu povijset o njihovoj davnoj ali pravoslavnoj utemeljenosti eliminišu sve što su raniji žitelji ove zajednice-muslimani gradili, pripisujući sve to sebi, ali kao Srbima pravolavcima. Tada u toj zajednioci sve postaje Srpko ali pravoslavno. Nama je to tako predočavano i iz tog razloga dovoljno je reći Srbin te da i sami ne mislimo na Srbina neke druge duhovnosti nego na Srbina kao pravoslavca, a to nije povijesno jer su žitelji stare Srbije bili i Srbi muslimani. I zapravo, sva povijest Srbije do 1862.zasnivala se na tim ljudima Srbima muslimanima.
Kosovo i Sandžak će i dalje ostati u sastavu Islamskog Komonvelta. Kada su nakon I Svjetskog rata pripojeni Srbiji, biće i dalje u konfesionalnom smislu sa muslimanima kao dominantnim stanovništvom. Inače, da su te pokrajine nekim slučajem bile u ranijem sastavu pravoslavne Srbije u njima nebi bio dominantan islamski element kao što nije u sadašnjem dijelu bivše kneževine Srbije.
Treba znati; da su iz tog dijela Srbije-koji je postao kneževina, muslimani prognani, a iz ovih pokrajina nisu, jer su u godinama njihovog pripajanja Srbiji vladali nešto drugačiji politički odnosi nego u periodu kada je bio dogovor Porte i Rusije o uspostavljanju kneževine Srbije.

NESTAJANJE TEOKRATSKIH DRŽAVA I STVARANJE PARLAMENTARNIH ZAJEDNICA

Početak uspostave parlamentarne demokratije i pada teokratskih Evropskih država uzima se 1789. godina kada se francuko građantvo pobunilo protiv vladajućeg sveštentva i aristokracije.
U Evropskoj povijesti stvaranja država vremensko razdoblje kraja XVIII vijeka biće zabilježeno kao razdoblje u kome se tz. Brak države i crkve raspada. Vladajuća crkva se odvaja od države tako da države postaju narodne-nacionalne parlamentarne zajednice. Crkva je uklonjena iz vladanja, ali i dalje ima uticaj na narodne mase tako što ih motivira na vjeri i na jedinstvu vjerovanja. Razlika u vladanju je u tome što crkveni velikodostojnici nisu više u žiži vlasti, nego predstavnici narodnih masa koji su opet po sebi bili kršćani. No i dalje su države monarhije-kraljevine sa nešto izmijenjenim načinom vladanja.
Uočavamo jednu karakteristiku u stvaranju Evropskih kršćanskih država a to je: da im je Francuska bila kolijevka u kojima su začete, ali im je Francuska bila grobnica u kojima su dokinute.
Nakon kratkog roka vladanja nacionalnih feudalnih država u Evropi će se uočiti da države ne mogu egzistirati samo na ovim principima, jer će proizvodni odnosi biti unapređeni. Industrijska proizvodnja dovela je do razvoja novog sloja društva do bogatih pojedinaca koji žele da na ekonomskim odnosima uspostavljaju i vladanje. Oni će formirati države u smislu da je čovjek neprikosnoven sa svojim posjedom te da mu je zagarantovana egzistencija u tom smislu. O svemu će odlučivati narod preko svojih poslanika kroz parlamente. Taj oblik vladavine biće nazvan Kapitalizmom, a države kapitalističke države.
Na suprot kapitalističkom vladanju-Kapitalizmu koji potencira ličnu svojinu, javlja se model Socijalističke države-Socijalizam gdje je država vlasnik kapitala, a čovjek radi i za svoj rad ostvaruje zaradu da bi mogao da egzistira. Socijalizam je zamišljen kao besklasno društvo. Koncem prošlog stoljeća sve Evropske države koje su bile u Socijalizmu izvršile su tranziciju u Kapitalističke države, jer se Socijalizam kao model vladanja državom nije mogao, kao takav, održati.

VRH



Ostali prilozi:
» STEĆCI LIČNA KARTA BOSANACA I HERCEGOVACA
Anadolu Agency (AA) | 21. May 2023 02:34
» BOSNA I BOŠNJANI
B.net | 17. December 2022 01:09
» ČUDNA JADA OD NOVOG GRADA (BOSANSKOG NOVOG)
Ferhat Korajac | 23. July 2022 17:03
» SOKOLJENJE SRPSKE BRAĆE I POHOD NA "SVETO ZLO"
Bošnjaci.Net | 10. April 2021 18:34
» 600 GODINA OD SPALJIVANJE NA LOMAČI JAN HUSA (1375.-1415.)
Fikret Hafizović | 21. July 2020 19:53
» RANJAVANJE I BOL U DUŠI
Amir Hasanović | 15. October 2019 22:01
» MUZEJ U HRVATSKOJ ČUVA SABLJU BANA JELAČIĆA S ARAPSKIM NATPISOM
Anadolu Agency (AA) | 16. September 2019 00:13
» BOSNA U DOKUMENTU IZ VII. STOLJEĆA
Fikret Hafizović | 05. February 2019 18:27
» N. MALKOLMOVE NELOGIČNOSTI - NEISTINE O ŠIRENJU ISLAMA U EVROPI
Fikret Hafizović | 27. September 2018 17:28
» DEFTERI POPISA U PAKRACU SLAVONIJA
Fikret Hafizović | 17. June 2018 12:55
Ostali prilozi istog autora:
» KORIJENI BOŠNJAKA
29. April 2019 21:30
» BOSNA U DOKUMENTU IZ VII. STOLJEĆA
05. February 2019 18:27
» NOVI POGLED NA HISTORIJU BOSNE
03. December 2017 14:56
» BOŠNJAČKO SLOVO O RASTKU NEMANJI
17. September 2017 00:47
» RAZVOJ EVROPSKE CIVILIZACIJE
12. June 2017 15:29
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif