1. Genocid u Srebrenici predstavlja zaokruživanje procesa zločina protiv države Bosne i Hercegovine i njezinih građana – dovršenje projekta „čiste“srpske teritorije u Bosni i Hercegovini, na kraju dvadesetog vijeka u centru demokratske, slobodarske, ujedinjene Evrope
Prošlo je osamnaest godina od genocida u Srebrenici, mjesta stravičnog zločina genocida i simbola stradanja Sarajeva, Mostara, Livna, Nevesinja, Prijedora, Višegrada, Foče, Goražda, Bijeljine, Brčkog i drugih gradova u Bosni i Hercegovini, simbola stradanja svih nevinih ljudi u svijetu. U Srebrenici se zaokružuje i dovršava agresorski, barbarski pohod ekspanzionističkog režima koji je ognjem i mačem pravio veliku Srbiju. Srebrenica je čvorno mjesto mape i mreže zločina nad Bošnjacima. Šta su naša sjećanja danas, osamnaest godina nakon genocidnog dovršenja agresije na Bosnu i Hercegovinu? Entitet Republika srpska se pojavljuje kao „nagrada“ za agresiju. U brojnim gradovima Podrinja, prije agresije 1992. godine, Bošnjaci su bili većinsko stanovništvo. Gradovi Foča, Višegrad, Bratunac, Srebrenica, pa Rogatica i Vlasenica, danas su nažalost ostali bez Bošnjaka. Gdje su stotine hiljada Bošnjaka s prostora koji se danas zove entitet Republika srpska, kuda su nestali ti brojni ljudi, šta im se desilo. Ko je odgovorana što danas nema Bošnjaka u Banjoj Luci, ko ih je pobio i protjerao iz Prijedora; ko im je porušio Aladžu, Ferhadiju, Arnaudiju, Sinan pašinu, Aziziju, Atik, Turhan Emin begovu i stotine drugih džamija širom Bosne i Hercegovine? Ko ih je fizički istrijeio i uništio svaki materijalni znak njihove culture, tradicije, duhovnosti? To se zove genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, elitocid. Kako je moguće da se na masovnim grobincama i ruševinama bošnjačkog naroda gradi entitet pod imenom Republika srpska.
Nacisti su željeli etnički čistu Njemačku. Za postizanje tog cilja istrijebili su sve koji nisu bili dio njihovog naroda. Bosanski Srbi, u velikom broju, potaknuti velikosrpskom politikom iz Beograda shvatili su da je jedini način da se stvori homogena, kompaktna i politički uvezana teritorija, da se sprovede agresija i genocid na Republiku Bosnu i Hercegovinu, dakle, put zločina agresije i genocida kojim se ostvaruje pripremljeni plan. Već početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća ratni zločinac Ratko Mladić je znao da se projekt bosanskih Srba može završiti i ostvariti samo agresijom i genocidom. To nam kazuje da su agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu znali šta će se dogoditi da bi se ostvarilo „šest strateških ciljeva“ velikosrpskog ekspanzionizma.
Genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini nije slučajan događaj, on je rezultat višegodišnjeg velikosrpskog nastojanja da se Bosna i Hercegovina destabilizira i potčini srpskom interesu. Destabiliziranje Bosne i Hercegovine posebno je vidljivo osamdesetih godina dvadesetog stoljeća kad se planski produciraju afere iz velikosrpskog komandnog mjesta u Beogradu. (Taj velikosrpski centar podrazumijeva Srpsku akademiju nauka i umjetnosti, Jugoslovensku armiju, Srpsku pravolsavnu crkvu i Udruženje književnika Srbije iz Francuske 7). Genocid u Srebrenici predstavlja zaokruživanje procesa zločina genocida nad državom Bosnom i Hercegovinom i njezinim građanima – dovršenje projekta „čiste“ srpske teritorije u Bosni i Hercegovini. Sasvim je jasno da se taj proces nije mogao sprovesti bez režima Slobodana Miloševića u Beogradu. I danas beogradska vlast vrlo uspješno svu odgovornost za genocid u Bosni i Hercegovini podmeće bosanskim Srbima koji su Dejtonski sporazum o miru pretvorili u sredstvo gušenja države Bosne i Hercegovine, gušenja otvorenog, slobodnog, civilnog društva kao rodnog mjesta bitnosti i bitisanja Ideje Bosne i Bosanskog duha, tog fenemenalnog susreta različitosti za dobro jedinstva ljudskosti i civiliyacija na kojima se gradi savremeni svijet.

2. Genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini ne tiče se samo Bošnjaka – on je sastavni dio evropske i svijetske svijesti i savjesti
Genocid nad Bošnajcima Srebrenice i Bosne i Hercegovine ne tiče se samo Bošnjaka – on je od kraja 20-og stoljeća sastavni dio evropske i svijetske svijesti i savjesti. Cjelokupnu dramu oko genocida treba posmatrati na evropskom i svjetskom nivou, u okviru internacionalnog prava, Povelje Ujedinjenih Nacija, Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida, Evropske Unije. Genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini je rezultat velikosrpskog i velikohrvatskog zločina i internacionalne neodgovornosti za koju treba neko odgovarati.
Institut za istraživanje genocida, Kanada poziva da se ozbiljno pristupi pitanju genocida u Bosni i Hercegovini, njegovim uzrocima i posljedicama, a to podrazumijeva odgovornost cjelokupne političke, kulturne i intelektualne javnosti, svih građana Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjersko i etničko određenje. Srebrenica nije „vanprostorni entitet“ – ona se nalazi u Bosni i Hercegovini u kojoj je napravljen genocid nad Bošnjacima. Na međunarodnim skupovima se pominje genocid u Srebrenici, ali se ne veže za Bosnu i Hercegovinu – tako se stiče dojam da je to neko neodređeno mjesto izvan bosanskohercegovačkog prostora. Neznanje, neodgovornost i nesposobnost pojedinaca i institucija predstavljaju osnovicu potkopavanja herojske odbrane države Bosne i Hercegovine i ponižavanja žrtava i svijedoka stradanja. Time se pomaže da agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu retroaktivno postane „građanski rat“ u kojem su „svi ubijali“ i u kojem su „svi jednako krivi“.

3. Entitet Republika srpska se pokazuje kao čuvar ostvarenog genocidnog zlodjela kojim se priprema stvaranje „srpske države“ na tlu države Bosne i Hercegovine. A to je novi rat, nova agresija, novi genocid
Strateški cilj srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, formiranje “jedinstvene srpske države”, rezultirao je međunarodnim oružanim sukobom, agresijom na Republiku Bosnu i Hercegovinu, i genocidom nad Bošnjacima, na čijim osnovama je formirana Republika srpska, kao entitet u Bosni i Hercegovini, što, pored ostalog, potvrđuju relevantni rezultati dosadašnjih naučnih istraživanja i presude međunarodnih i nacionalnih sudova, kao i istraživanja Vlade Republike Srpske (Komisija za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine i istoimena Radna grupa).
Zbog ljudske i naučne istine, Institut za istraživanje genocida Kanada podsjeća javnost da entitet Republika srpska nije nastala kao izraz demokratske volje i političkih prava njenih građana i naroda, iskazanih na referendumu 1992, poštujući slobode i ljudska prava, kao trajne vrijednosti savremenog demokratskog svijeta. Dakle, Republika srpska nije prirodna tvorevina, tvorevina nastala na postulatima demokratskih ideala, poštivanja ljudskih prava i uvažavanja sloboda građana i naroda.
Institucije entiteta Republika srpska, vojska i policija, prema presudi Internacionalnog suda pravde u Hagu počinile su genocid nad Bošnjacima. Bošnjaci, Srbi i Hrvati u institucijama dejtonske vlasti moraju ispoštovati ovu Presudu, jer je ona (Presuda Internacionalnog suda pravde u Hagu iz februara 2007.) nadređena svim pravno-političkim i paradržavnim formama djelovanja. Borba za državu Bosnu i Hercegovinu danas se vodi kroz poštivanje ove Presude, vladavinu zakona i priznavanje važnosti internacionalnog prava kojim se članica Ujedinjenih Nacija mora zaštititi od barbarstva, agresije i velikosrpskog ekspanzionističkog projekta koji proizilazi iz ekspanzionističko-integralističkog nacionalizma. U entitetu Republika srpska očuvanje rezultata genocida postavljeno je kao glavni politički i kulturni cilj svih vlada poslije Dejtona. Od 1995. do danas Bosna i Hercegovina je postala zatočenik entitetskog iredentističkog i protivdržavnog djelovanja. Oni koji ne shvataju da je genocidna tvorevina Republika srpska četnički antibosanski projekt trebaju odstupiti iz strukture vlasti koja se bori za državu Bosnu i Hercegovinu. Tu se ne radi o naivnosti i neznanju – riječ je o bezobraznoj nedoraslosti polupismenih prevaranata. Tako se entitet Republika srpska pokazuje kao čuvar ostvarenog genocidnog zlodjela kojim se priprema stvaranje „srpske države“ na tlu države Bosne i Hercegovine. A to je novi rat, nova agresija, novi genocid.
Dejtonski projekt direktno dovodi u pitanje državu Bosnu i Hercegovinu i podmeće antibosanski Ustav (Anex IV). Misleći o Srebrenici, dakle, mislimo o Bosni i Hercegovini. To što smo zarobljeni u etnopolitiku ne znači da ne postoji neka druga moguća forma političkog djelovanja. Bošnjačka politika i predstavnici političkih stranaka koji se navodno brinu za interese bošnjačkog naroda, nisu pokazali doraslost u razumijevanju genocida koji je sproveden nad stanovnicima Srebrenice i Podrinja, odnosno Bosne i Hercegovine. Svojim neznanjem, prije svega, ali i još mnogim drugim sredstvima, bošnjački političari su dopustili da se na tlu Republike Bosne i Hercegovine instalira djelo genocida. To povlači pitanje o odgovornosti koje više ne možemo skrivati pod tepih. Moramo, na kraju krajeva, početi kritički odgovorno promišljati politički i znanstveni ćorsokak bošnjačkog političkog predstavljanja u posljednjih dvadeset godina. Pored toga, pred nas dolazi i pitanje o tome zašto Bošnjaci ne poklanjaju neophodnu pažnju velikosrpskom programu etničkog čišćenja i genocida koji traje dva stoljeća i direktno se odnosi na Bošnjake kao svoj opsesivni objekt na prostorima današnje Srbije i Bosne i Hercegovine? Entitet Republika srpska je rezultat tog programa! Nije valjda da se tek sa Srebrenicom shvatilo da je genocid sredstvo za stvaranje Velike Srbije – etnički i vjerski „očišćene“ od nesrpskog stanovništva?

4. Da li je moguće da djelo genocida ostane postojati na tlu države Bosne i Hercegovine?
Internacionalna zajednica mora odgovoriti na pitanje da li je genocid legalno sredstvo u ostvarivanju političkih i kulturnih ciljeva? To je pitanje i za domaće političare! Isto tako, pred svim prijateljima istine i pravde je pitanje, da li je Presuda (da je u Srebrenici kao vrhunac zločina u Bosni i Hercegovini tokom agresije 1992-1995. godine izvršen genocid od strane vojske i policije entiteta Republika srpska) dovoljna da se ostvari pravo žrtava i dostigne pravda? Pravo pitanje je, također, da li je moguće da djelo genocida ostane postojati na tlu države Bosne i Hercegovine? Zaključenje mirovnog sporazuma u Dejtonu bilo apsolutno drugačije da je ranije ustanovljeno da je u Bosni i Hercegovini izvršen genocid od strane velikosrpskog agresora. Danas ponovo treba pokrenuti to pitanje u kontekstu priče o ustavnim promjenama, jer ne može se iz genocida izvlačiti pravo, beneficije, neupitne kategorije, tj. ne može se na osnovu genocida ostvarivati pravo na bilo šta. Zločinom genocida stvorila Republika srpska na tlu Bosne i Hercegovine i Institut za istraživanje genocida, Kanada zahtijeva se da se to zločinačko djelo i njegovi izvršioci sankcioniraju pred internacionalnim i nacionalnim institucijama prava.
Institut za istraživanje genocida, Kanada još jednom istiće da ne smijemo genocid nad Bošnjacima u Srebrenici pretvoriti u „manifestacije obilježavanja genocida“, a ništa ne poduzimati na strani prava i pravde. Djelo genocida se mora sankcionirati idejno, po ličnostima i faktički po ustroju države Bosne i Hercegovine. Potrebno je poći od Rezolucije Vijeća sigurnosti broj 819 o Srebrenici i kasnije rezolucije o Goraždu i Žepi kao sigurnim zonama Ujedinjenih Nacija i Presude Međunarodnog suda pravde u Hagu za genocid iz 2007.Mladićeva i Karadžićeva vojska uz podršku jedinica iz Srbije uništila je sigurnu zonu Srebrenica u julu 1995. godine i izvršila zločin koji je Presudom iz 2007. označen kao zločin genocida. U sigurnoj zoni Srebrenica 1995. bošnjački narod je ostavljen zločincima bez ikakve zaštite i tako izdan od Ujedinjenih Nacija. Postao je, nažalost, žrtva najvećeg zločina poslije Drugog svjetskog rata u Evropi. Za stravična stradanja Bošnjaka Srebrenice odgovorne su Ujedinjene Nacije i tadašnji predsjednik Buthros Buthros Ghalli, holandski bataljon, komandant UNPROFOR, ali i bosanskohercegovački politički establišment. Čovječanstvo, a posebno, Bošnjaci kao žrtve i svijedoci največeg zločina poslije Holokausta, ne može dopustiti da djelo genocida sudjeluje u poslovima koje vode ljudi koji su još normalni. Punopravne presudame internacionalnih i nacionalnih sudova za genocid u Srebrenici je sasvim dovoljan materjalno-pravni razlog da se ukine Republika srpska.

5. Bošnjačka kultura pamćenja još nije određena bošnjačkom nacionalnom potrebom
U nemanju bošnjačke nacionalne strategije u kulturi pamćenja genocid u Srebrenici se svodi na jednom vjersko političku manifestaciju. Time se iskrivljuje i prikriva sadržina genocida. Svi oni koji genocid u Srebrenici reduciraju na vjersko politički čin ne razumiju suštinu genocida niti suštinu kulture pamćenja genocida. Strategija bošnjačke kulture pamćenja podrazumijevalo uključenje akademskih i umjetničkih potencijala u naučno i kreativno osmišljavanje formi putem kojih bi se Bošnjaci saživjeli sa cijenom svoga opstanka. Dostojanstvo bošnjačke žrtve se brani i jača putem razvojne strategije bošnjačke kulture pamćenja od bošnjačke porodice, preko školskih, akademskih i kulturnih ustanova do društva u cjelini. Bošnjačka kultura pamćenja nije u suprotnosti sa antifašističkim tekovinama Ideje Bosne i Bosanskog duha, ali jeste u suprotnosti sa dejtonskom Bosnom i Hercegovinom koja je zarobila tu ideju i taj duh. Genocid nad Bošnjacima gradi novu Bosnu i Hercegovinu u kojoj će Ideja Bosne i Bosanski duh ponovo imati svoju bitnost i bitisanost. Zato Bosna i Hercegovina mora iskoristiti svoje pravo i obnoviti tužbu protiv Srbije i Crne Gore za gencod. To je moralna obveza države Bosne i Hercegovine, kako zbog žrtava i raseljenih, tako i zbog sljedećih bosanskohercegovačkih generacija. Međunarodni sud pravde je presudio da Republika srpska odgovorna za genocid u području Srebrenice 1995. godine. U sudskim postupcima koji su u toku pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju iskrsle su nove činjenice koje pokazuje da se u Srebrenici završava genocid počet 1992. godine na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Srebrenica je samo okončanje procesa udruženog zločinačkog poduhvata protiv države Bosne i Hercegovine i njenih građana. Bosanskohercegovačke generacije koje dolaze će se pitati zašto nismo ništa poduzeli kada smo očito bili žrtva i kada je cijeli svijet vidio što se agresiju i genocid u Bosni I Hercegovini. U ime žrtava i svijedoka agresije i genocida, u ime bdućnosti Bosne i Hercegovine i svih njenih građana pozivamo zastupnika tužbe prof. dr. Sakiba Softića da javno kaže da nije zadovoljan presudom, što je prvi korak u procesu obnove tužbe.

6. Država Bosna i Hercegovina će se graditi na moralnom, političkom i kulturnom odnosu prema genocidu nad njenim građanima
Još uvjek su na djelu zločini kontinuiranog, sistematskog i dosljednog prikrivanja, minimiziranja, relativiziranja i negiranja osvajačkog rata i zločina genocida, izjednačavanja žrtava genocida i izvršilaca genocida, te reduciranja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava samo na ratne zločine i zločine na svim “stranama”, što je u suprotnosti sa faktičkim činjeničnim stanjem i svim raspoloživim relevantnim i validnim dokumentima, naučnim činjenicama, empirijskim podacima, ljudskim i društvenim saznanjima, iskustvom i znanjem preživjelih žrtava genocida i naučnika - istraživača.

Srebrenici mora biti data autonomnost, samoodređenost, posebnost i specijalni status, ona ne može biti u sastavu ili pod vlašću entiteta čija je vojska i policija u njoj izvršila zločin genocida. Za Srebrenicu se mora osigurati status samostalne oblasti pod ingerencijama države Bosne i Hercegovine i Ujedinjenih Nacija. Omogućiti da oni koji su je ubijali vladaju njome je neviđeno, nemoralno, nehumano i ilegalno antibošnjačko, antibosansko, anticivilizacijsko djelovanje. Oni koji nisu svjesni toga nanose joj moralnu, pravnu, antropološku i kulturnu nepravdu, tj. dovršavaju njezino potpuno uništenje koje je započela vojska i policija današnjeg etniteta Republika srpska.
Institut za istraživanje genocida Kanada poziva ujedinjenu Evropu da u Srebrenici ne dozvoli da pobijedi fašizam, jer Bošnjaci još sami nisu dovoljno jaki da vrate pravdu i slobodu u nju. Posebno napominjemo da samo izdvajanje Srebrenice i Žepe iz okvira entiteta Republika srpska omogućava i osigurava da u budućnosti zločin genocida ne bude način rješavanja međuljudskih i međudržavnih odnosa. Na taj način će se jednom za svagda završiti velikosrpska i velikohrvatska antibošnjačka, antibosanska i antcivlizacijska politika, to jest podmukla politika da se na račun Bosne i Hercegovine i Bošnjaka namire i rješe svoje nacionalne probleme srpski i hrvatski stratezi nacionalističke politike.

Bošnjaci moraju tužiti entitet Republika srpska pred domaćim i međunarodnim sudovima, te zahtijevati da se taj entitet obespravi i suspendira po pitanju bilo kakvih nadležnosti u Srebrenici i Žepi kao sigurnim zonama Ujedinjenih Nacija. Entitet Republika srpska je počinio genocid i to je polazište za oslobađanje Srebrenice i Žepe iz njegovog smrtonosnog zagrljaja. Srebrenica i Žepa nikada se neće moći razviti pod vlašć u entiteta koji ih je „usmrtio“. Ono što sada entitet radi jeste postepeno zakopavanje grobnice koja je otvorena 1995. godine. Vladari entiteta smatraju da će Srebrenica biti zaboravljena u perspektivi. Postojanje naziva entiteta Republika srpska direktno diskriminira žrtve genocida i u njima stvara strah od novih zločina. Srebreničkim žrtvama se mora vratiti dostojanstvo «oslobođanjem» od vlasti Karadžićevih i Mladićevih nasljednika i ubica, piše u saopćenju koje je potpisao prof. Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada.

---

<Izvori naučnih saznanja:
1. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
2. Institut za istraživanje genocida, Kanada
3. « Preporod » Bošnjačka zajednica kulture
4. Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije
5. Međunarodni sud pravde

Činjenice o genocidu u Srebrenici
1.Genocid u Srebrenici je najveće masovno ubojstvo u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Nakon pada Srebrenice u ruke srpskih agresorskih vojnih i policijskih snaga, iste su tom prilikom masakrirale više od 8.000 nenaoružanih muškaraca iz oblasti Podrinja koji su tragajući sa spasom od agresora mislili da su našli utočište u Zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija u Srebrenici. Srpske agresorske i zlocinacke snage su preuzele kontrolu nad tom navodno zaštićenom zonom i nasilno deportovale žene, djecu i starije osobe, a zarobile Bošnjake muškarce starije od 16 godina i sve ih likvidirali i pokopali u masovne grobnice. U mnogo slučajeva su masakrirana tijela raznosili na različita mjesta da bi prekrili tragove genocida. Internacionalna komisija za nestale osobe koristi DNK testiranje u svrhu identificiranja tih žrtava i do sada je pozitivno identificirala više od 6.490 osoba.
2.U jednoglasnoj presudi u slučaju Krstić, 2004. godine, Internacionalni krivični tribunal za područje bivše Jugoslavije (nadalje, Tribunal) presudio je da masakr nad Bošnjacima u enklavi ćSrebrenica predstavlja genocid. Theodor Meron, predsjednik Tribunala, tada je rekao: ¨Nastojeći nasilno eliminisati bošnjačku populaciju, vojno-policijske snage Srba su počinile genocid. Njihov cilj je bio da potpuno eliminišu vjersko nacionalnu grupu od 40.000 Bošnjaka koji su živjeli u Srebrenici i koja je bila simbol Bošnjaka u BiH. Oni su zarobili sve muškarce, vojnike i civile, stare i mlade, uništili njihove lične stvari i elemente njihove identifikacije, i namjerno i sustavno ubili samo na temelju njihovog nacionalno–vjerskog identiteta.¨

3.U februaru 2007. se Internacionalni sud pravde, organ Ujedinjenih nacija poznat i kao Svjetski sud, u svojoj presudi složio sa presudom Tribunala i potvrdio genocid u Srebrenici, obrazlažući:
4.¨Internacionalni sud pravde zaključuje da zločinačka djela počinjena u Srebrenici spadaju pod članak II (a) i (b) Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida. Zločini su urađeni sa specifičnom namjerom da se potpuno uništi nacionalna grupa Bošnjaka u BiH kao takva, i u skladu s tim da su djela genocida počinjena od agresorskih, vojno–policijskih snaga Srba u Srebrenici oko jula 1995.¨Predstavnički dom i Senat u SAD su 2005. godine usvojili rezoluciju kojom se priznaje da su srpske snage počinile genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini od 1992 do 1995. Evropski parlament je 2009. godine proglasio 11. juli službenim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Kanadski parlament je 2010. godine usvojio rezoluciju kojom se priznaje da su srpske snage počinile genocid u Srebrenici i Bosn i Hercegovini.