Zijad BEĆIREVIĆ: Kada je 21. januara 2013. godine njegovo beživotno tijelo pronađeno na teško pristupačnom mjestu u koritu Lapišnice (prema službenim navodima” u fazi raspadanja”), imao je povrede na potiljku glave i podljeve na nadlakticama i potkoljenicama. Ubrzo nakon toga, po službenom izvještaju, u koji je malo ko povjerovao, saopšteno je da je S. Redžić “nesretno stradao”, umro zbog “infarkta krvnih sudova”. Odmah je ukopan, a Okružno tužilaštvo Ist. Sarajevo naložilo je CJB Ist. Sarajevo da obustavi istragu. Nešto kasnije lansirana je teza po kojoj se radi o otmici radi ucjene, koja do danas nije ni potvrđena ni demantovana. Redžićeva porodica, majka i brat, su preko Tužilaštva uputili zahtjev istražnim organima i Ministru sigurnosti F. Radončiću za obnovu istrage, koji neodgovorno šute, mada znaju da je ovaj slučaj mnogo više od običnog slučaja, da je ovo ubistvo mnogo više od običnog ubistva.

Prošlo je već pola godine od ubistva akademika Sulejmana Redžića, a još nema očekivanih rezultata istrage, niti će ih biti, iako plaćamo na desetine obavještajno – istražnih i siguronosnih organa i institucija. Neće ih biti ni za nekoliko godina! Ubistvo Redžića je još jedan zločin nad Bošnjacima bez osude i kazne!? Njegovo ime može se već sada dodati sve dužoj listi ubijenih Bošnjaka, na kojoj su r. Mehmed Spaho, Džemal Bijedić, Hamdija Pozderac, Fuad Muhić, Irfan Ljubijankić, Hakija Turajlić i mnogi, mnogi drugi. Očigledno je da je rah. Redžić žrtva slične zavjere, koja eliminiše ili nepovratno odnosi sve one koji na bilo koji način zasmetaju neprijateljima Bošnjačkog jedinstva i neprijateljima jedinstvene BiH.
Neka je na ugled državnim službama sigurnosti, na čast vlastima od opština, kantona, entiteta do države i na sramotu Kruga 99 koji ne nalazi za shodno da zvoni na uzbunu, upozori i alarmira domaću, evropsku i svjetsku javnost, premda se radi o elitnom lideru intelektalne svijesti i njihovom prvom čovjeku. Ako se preko ovog pređe, a već se prešlo, jer se zločin i dalje oficijelno predstavlja kao prirodna smrt, onda se mora postaviti krajnje ozbiljno pitanje - ko je sljedeći?

Prije šest mjeseci nestao Akademik Sulejman Redžić
Prije šest mjeseci, tačnije početkom januara 2013. godine nestao je (uz argumentovane indicije da je ubijen) Predsjednik Kruga 99 – Asocijacije nezavisnih intelektualaca, Prof. Dr. Sulejman Redžić. Vijest je gromoglasno odjeknula, izazvala brojna reagovanja i reakcije i po režiji vlasti slegla se kao prašina. Providnom ali spretnom strategijom, kao i u svim sličnim ranijim slučajevima, ubice su poturile i nametnule javnosti unapred pripremljen oficijelan stav, potkrijepljen u najmanju ruku diskutabilnim liječničkim nalazima, o tragičnoj smrti akademika Redžića, koja se dogodila na čudnom mjestu pod još čudnijim i nerazjašnjenim okolnostima. Obećanja iz najviših službi sigurnosti da će sve biti podrobno ispitano i saopšteno javnosti zakopana su u kabur zajedno s tijelom ubijenog, a javnosti su poturene različite verzije tragičnog događaja da se s njima zabavi i što prije sve zaboravi.
Rah. Sulejman Redžić, redovni profesor i šef katedre za ekologiju i zaštitu prirodne okoline na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, bio je važna javna ličnost. Radio je na više fakulteta i bavio se znanstvenim istraživanjem. Davao je mnogo od sebe u obrazovnom procesu, na planu intelektualnog uzdizanja bh društa i bio beskompromisan borac za narodna prava. On je otvoreno, energično i beskopromismo pokrenuo i vodio procese za emancipacuju intelektualne misli, u težnji da je stavi u službu opšteg progresa. Bio je dovoljno glasan, opominjući i upozoravajući da je izavao pažnju i uznemirio zle duhove, sa kojima je bio okružen, a koji i danas neprikosnoveno vladaju zemljom, nebom i podzemljem Bosne i Hercegovine.

Različite verzije o smrti prof. dr. S. Redžića
Prva vijest o nestanku prof. dr. Sulejmana Redžića objavljena je 17. Januara 2013. godine, a javnost je škrto obavještena o pokretanju istrage tek nakon nekoliko dana, da bi njegovo beživotno tijelo otkrili lovci 21. Januara u koritu rijeke Miljacke na području Lapišnice - Kozije ćuprije, kod tunela Bulozi, na teritoriji Rs.
Podsjećamo da je (po prvoj verziji) akademik S. Redžić, izašao iz kuće na Bjelavama u šetnju 7. Januara 2013. u 14.35 i nije se vratio, a porodica je nestanak prijavila dva dana kasnije, to jest 9. Januara. Po drugoj, kasnije objavljenoj verziji, svaki trag akademiku Redžiću gubi se 30. Decembra 2012. godine. Od 28. decembra 2012. nije ga bilo na fakultetu. Dana 29. Decembra prisustvovao je Bošnjačkom kongresu, a 30. Decembra je viđen na Bjelašnici. Od tada mu se gubi svaki trag. Kada je 21. januara 2013. godine njegovo beživotno tijelo pronađeno na teško pristupačnom mjestu u koritu Lapišnice (prema službenim navodima” u fazi raspadanja”), imao je povrede na potiljku glave i podljeve na nadlakticama i potkoljenicama. Ubrzo nakon toga, po službenom izvještaju, u koji je malo ko povjerovao, saopšteno je da je S. Redžić “nesretno stradao”, umro zbog “infarkta krvnih sudova”. Odmah je ukopan, a Okružno tužilaštvo Ist. Sarajevo naložilo je CJB Ist. Sarajevo da obustavi istragu. Nešto kasnije lansirana je teza po kojoj se radi o otmici radi ucjene, koja do danas nije ni potvrđena ni demantovana. Redžićeva porodica, majka i brat, su preko Tužilaštva uputili zahtjev istražnim organima i Ministru sigurnosti F. Radončiću za obnovu istrage, koji neodgovorno šute, mada znaju da je ovaj slučaj mnogo više od običnog slučaja, da je ovo ubistvo mnogo više od običnog ubistva.

Nemoguće se oteti utisku da je ubistvo g. Sulejmana Redžića naručeno, jer se maksimalno angažovano i argumentovano založio da svijetu kaže Istinu da u BiH 92-95 nisu postojale zaraćene strane, već agresori i žrtva, koja se morala braniti, a zaustavljena je upravo onda kada je stekla odlučujuću prednost. Ključna riječ za Redžića bila je i ostala Istina, a ta istina i ovim slučajem uvjerljivo je potvrdila njegovu tezu „ da sa BiH ne upravljaju njeni građani već centri moći izvan BiH preko bh institucija“ uz pomoć domaćih izdajnika.

Rah. Sulejman Redžić, redovni profesor i šef katedre za ekologiju i zaštitu prirodne okoline na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu

Asocijacija intelektualaca “Krug 99” zaboravila svog Predsjednika
Neshvatljivo je da Asocijacija nezavisnih intelektualaca – Krug 99, u kojoj je rah. Redžić ostavio veliki dio sebe, nezaintersirano šuti. Moglo bi se reći da neki iz tog kruga i vole da ga nema, da bi za njih bilo više mjesta. A sve do nedavno, dok nije mučki ubijen, na čelu Kluba više godina aktivno je djelovao S. Redžić. U velikoj mjeri njegovom zaslugom Klub 99 se javnosti predstavio kao aktivan pokretač, izvor i rasadnik intelektualne misli. Ubijen je i zaboravljen. Da iza sebe nije ostavio ogromno životno djelo, reklo bi se kao da nije ni živio. Klub 99 umjesto da proglasi vanredno stanje, alarmira EU i kopletnu svjetsku javnost, snishodljivo i pomirljivo zadovoljio se formalnim reagovanjem, kao da se radi o najobičnijem slučaju. Da se odradi ono što se mora odraditi 27.1. 2013. održana je sesija na temu “Biti s vremanom-Sulejman Redžić”, posvećena radu i djelu S. Redžića, na kojoj je govorio generalni sekretar, sada Predsjednik Adil Kulenović. Od tada do danas Klub 99 se ubi raspravom o intelektualniom društvenim temama, a ni na kraj pameti im ne pada da dignu uzbunu, da se dođe do pune istine, raskrinka zavjera i otkriju počinoci zločina.

Ko bi mogao biti sljedeći?
Prve primjedbe na račun Kluba 99 zbog pasivnog odnosa prema tako važnom događaju ( kao što je ubijstvo predsjednika) uputio je Krugu 99 Bosanski kongres 27. Januara 2013. godine. Ali intelektualci mudro šute i nije ih briga. Da im otvori oči, da ih zaintrigira i navede na akciju g. Muhamed Borogovac im je u tekstu “Tražimo pravdu za akademika Redžića da bi sebe zaštitili” ispričao djeličak poučne alegorične priče u kojoj se kaže:
“Gledam kako odvode čovjeka, kažu zato što je komunista. Šta me briga, nisam komunista! Gledam kasnije kako odvode drugog čovjeka, kažu zato što je Jevrej. Šta me briga, nisam Jevrej. Zatim su došli po mene“. Po svemu sudeći članovi Kluba 99 nisu pročitali ili razumjeli ovu priču niti vjeruju da bi netko i po njih mogao doći.
Ako je iko pogođen smrću akademika, onda je to njegova porodica, njegovi Fakulteti i Klub 99, ali sa časnim izuzetkom porodice, svi šute. Šute što ih ne zanima ili vjeruju lažnim slatkorječivim obećanjima Fahrudina Radončića. Gube iz vida da nije ubijen samo čovjek S. Redžić. Ubijena je u rađanju zdrava i progresivna moralna intelektualna misao, koja je više nego ikad nedostajala na nedavnim protestima zbog JMB.

Ko ne cijeni svoje ne cijeni ničije moralne vrijednosti
Sudeći po dosadašnjem odnosu, ako se moralna vrijednost Kluba 99 imalo mjeri odnosom i brigom za sopstvene članove, onda je moral Kluba 99 sveden na minimum, jer bi članovi Kluba 99 moralnu lekciju morali dati prvo sebi. S pravom se moramo upitati kako slijediti ideale i prihvatati moral od onih koji ni sami ne cijene svoje moralne vrijednosti; kako ovako visoki naboj pameti može brinuti o problemima i napretku bh društva, biti mu idejni vođa, a tako brzo zaboraviti svog predsjednika koji je tolike godine nastojao da objedini i uveže pamet, učini je primjenjivom i produktivnom?!

U vjetru nestaje pamet pametnih iz Kruga 99
A bezbroj je značajnih tema koje je Krug 99 u toku svog postojanja obradio u okviru svojih redovnih aktivnosti. Održano je nebrojeno mnogo redovnih sesija sa mnogo aktuelnih i zanimljivih tema, okruglih stolova, tribina i predavanja,održane uspješne promocije, pokrenute važne inicijative, organizovana uspješna gostovanja. Posljednjih mjeseci se razgovaralo o društvenoj sigurnosti, Stvaranju novog društva, o tome Kome je potrebna trajna kriza u BiH, o Naciji protiv građana, te kako Zaustaviti destrukciju države i društva, a podržana je i stidljivo poslana političarima poruka prihvaćena iz masa “Odlazite!”, itd. Ali se rad odvijao kao na fakultetima. Obrađuju se lekcije i uči teorija. Uvodničar izlaže, slušaoci slušaju, informativni zaključci odu u javnost i vjetar ih odnese. Toliko pametnih i pameti na jednom mjestu, a tako malo pametnog. Vide i drvo i šumu a ne znaju šta je važnije ili ne vide ni jedno ni drugo. Lutaju i lupaju po temama, „ko kiša oko Kragujevca“, a zemlja bosanska sve žednija i suhlja. Svi u isto vrijeme udaraju u klin, ili u ploču a ništa od djelotvorne sinhronizacije uma i rada.

B-H narodu potrebne produktivne intelektualne ideje
BH intelektualci se filuju nabojima i prazne u dugim neiscrpnim raspravama o teoretskim postavkama za koje se desetljećima i stoljećaima zna u svijetu, o kojima su već napisane brojne knjige i studije, koje čine integralne segmente postojećih društvenih sistema, a narod u očajničkom vapaju traži prava i pravdu na trgovima bh gradova, nemoćan da bez aktivne produktivne intelektualne ideje napravi odlučne korake naprijed. Šta od takve pameti može očekivati narod, šta može očekivati Bosna? Samo da budu više ispamećeni i izluđeni. Sve što su stvorili bh inlektualci u posljednjih dvadeset godina su gomile ispisanih stranica za koje bi bilo potrebno još desetina godina da se recikliraju i učine barem dijelom upotrebivim. Glavni i prioritetni zadatak bh intelektualaca i njihove intelektualne misli je da sistematiziraju spoznaje o događajima devedesetih, nakaradnom Dejtonskom ustrojstvu i implementaciji mira po Dejtonskom klišeu, pokrenu mase i postave zahtjev svim relavantnim faktorima u BiH, Evropi i Svijetu za neodložnu i hitnu rekonstrukciju sistema, koji nas sve očiglednije vuče Dejtonskoj provaliji, iz koje uskoro neće biti izlaza. A ako se ne uđe u te procese prije nego se izvrši reforma Federacije BiH po američkom modelu, za sve drugo bi moglo biti prekasno. Ali, kako izgleda intelektualce Kruga 99 to ne tangira - imaju oni preča posla.

Patriote guta zaborav, a neprijatelji jedinstvene BiH sve dominantniji
Dok s druge strane nacionalisti i šovinisti, uključeni u okupatorske vlasti, štite, brane, pomažu i plaćaju svoje heroje, okorjele zločince, priređuju im svečane dočeke i ovacije kad se vraćaju sa dogovorenih umanjenih isluženih zatvorskih kazni, uključuju ih u vrhove vlasti, dotle „mi žrtvovani“ našim patriotama okrećemo leđa, osuđujemo ih i kada su bez krivice osumnjačeni, odbacujemo ih i zaboravljamo kao da nisu bili dio nas i nisu s nama živjeli. Rezultat takvog aktivnog odnosa neprijatelja i našeg pasivnog odnosa su sve učestalije i sve brojnije oslobađajuće presude potvrđenim zločincima, uz sve dužu listu neosnovano osuđenih ali i ubijenih Bošnjaka, prije svega dokazanih patriota, čija je jedina krivica u tome što su ostali čvrsto opredijeljeni za jedinstvenu BiH kao zajednicu svih njenih naroda i građana. A u takve je nesumljivo spadao Akademik prof, dr. Akademik S. Redžić.
Dokazane patriote guta zaborav, a neprijatelji BiH države su sve jači i dominantniji. Klub 99 je zaboravio svog predsjednika. Zaboravili su ga i svi oni koji ne bi smjeli na Prirodno- matematičkom fakultetu u Sarajevu. Prije svih, zaboravili su ga oni u vlasti. Samo ga nikad neće zaboraviti njegova porodica, njegova majka, a neće ni njegov narod, jer on je bio i ostao nedjeljivi dio naroda. Njegova smrt nam uvjerljivo pokazuje koliko smo neodgovorni prema sebi i svojim bližnjima. A u ovim ramazanskim danima, kada svi mi koji vjerujemo u iskonske vrijednosti života, vežemo naša srca i čistimo sebe i svoju dušu od svakog zla i nemorala, sve to doživljavamo mnogo teže, bolnije i posljedičnije.