Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


BOSANSKI JEZIK - BOŠNJAČKA LIČNA IMENA
Procitaj komentar

Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 20. August 2013. 15:08:51
Mehmed Meša DELIĆ: U Hercegovini, a posebno u Mostaru, veoma su različite modifikacije muslimanskih ličnih imena, tako da postoje veoma mnogo hipokorističkih oblika pojedinih imena. U sistemu bosanskog jezika ta imena se veoma dobro prilagodila svim fonološkim osobinama, pa možemo registrovati veoma veliku raznovrsnost hipokorističnih kategorija, što se posebno može vidjeti na brojnim primjerima bošnjačkih muslimanskih imena u Mostaru. Te adaptacije orijentalnih imena, u veoma raznovrsnim modifikacijama, na primjerima hipokoristika u nauci do sada nisu podrobnije obrađene.
Pravopis iz 1960. godine napominje da muslimanska lična imena gotovo i ne treba posmatrati kao strana, tim imenima nije posvećeno dovoljno pažnje, kako jučer tako i ni danas pa su ostale brojne dileme u vezi sa pisanjem ličnih imena koja vode porijeklo iz orijentalnih jezika. U tom Pravopisu neka imena su pogrešno akcentovana, jer ih tako Bošnjaci ne izgovaraju. Davno je bila 1960. godina i Pravopis koji spominjemo, a i danas zbog toga je u pisanju tih imena ostalo dosta nedoumice, a svakako da bi ta imena trebalo prihvatiti onako kako ih Bošnjaci tradicionalno izgovaraju, a prilika je u dolazećem popisu stanovništva. Posebno je pitanje transkripcije imena iz orijentalnih imena iz orijentalnih jezika u novije vrijeme, jer mnoga imena državnika, sportista i istaknutih ličnosti iz arapskog svijeta danas prihvatamo u engleskoj adaptaciji.
U pisanju ovih imena trebalo bi prihvatiti onaj oblik koji je već prihvaćen u jezičkoj praksi, jer su se sva orijentalna imena, koja su mahom prihvaćena u prošlim stoljećima, potpuno prilagodila fonetskim i morfološkim osobinama našeg bosanskog jezika.
Navešćemo nekoliko slučajeva gdje se često pogrešno pišu bošnjačka muslimanska lična imena. Naročito je to slučaj kada je u pitanju glas h, koji Bošnjaci tradicionalno dobro čuvaju u svom izgovoru, pa je logično da se taj glas zadrži gdje mu je po etimologiji mjesto. Postoji tendencija da se taj glas h potisne i u nekim muslimanskim imenima kod Bošnjaka – ponegdje se piše Kalid umjesto Halid, Usnija mjesto Husnija, Muksin mjesto Muhsin, Zulejka mjesto Zulejha. Međutim, u nekim imenima imamo dubletne oblike, pa oblici sa h i k treba zadržavati jer su različitog porijekla, što možemo vidjeti u primjerima: Šuhreta i Šukreta, Zahir i Zakir, Meliha i Melika, Bahir i Bakir, pa su oba oblika pravilna, jer oba oblika imaju svoju etimologiju. Isto tako, pogrešno je pisati Rizah, Zijah ili Zekerijah nego treba pisati Riza, Zija, Zekerija, jer tu po etimologiji nema suglasnika h.
Grešaka ima i u pisanju muslimanskih ličnih imena sa suglasnikom j. Pravilno je reći i napisati Aid, Faik, Husein, Nail, Seid, Naim, Uzeir, jer suglasnika j u tim imenima nema. Međutim, u tim imenima ne bi trebalo da se nađu imena Rejhan, Sulejman, Zejnil, Zejneba, Zubejda, jer je tu artikulacija glasa j stabilna i jasna. Određenih pravopisnih dilema bilo je i kada su u pitanju suglasnici č i ć, odnosno i đ, a u govoru Bošnjaka, zbog slabe artikulacije i č, često imamo pogrešno izgovaranje tih glasova. U pisanju nekih muslimanskih ličnih imena ne bi trebalo primjenjivati glasovne promjene, pa bi trebalo pisati: Subhija, Edhem, Midhat, Ezher. Dilema je bilo i u pisanju brojnih drugih imena zbog toga što se konsonatski sistem orijentalnih jezika ne podudara sa našim, pa se pisalo i Ahmed i Ahmet, Mahmud i Mahmut, Husrev i husref, Redžep i Redžeb, Idris i Idriz, Junus i Junuz, Abas i Abaz, a način pisanja tih imena treba da odredi pravopis vodeći računa, naravno, o izvornom izgovaranju i dosadašnjoj praksi.

Bošnjačka lična imena neorijentalnog porijekla

Najbolji poznavalac ove oblasti onomatske dr. Ismet Smailović s pravom ističe da treba razlikovati pojam „muslimanska lična imena“ od pojma „lično ime u muslimana“, jer ovaj drugi pojam ne sadrži samo imena orijentalnog porijekla nego imena i druge vrste, različitog porijekla i značenja. U klasifikaciji dr. Ismeta Smailovića muslimanska imena su svrstana u četiri grupe:
imena čije se porijeklo i značenje može pouzdano utvrditi,
imena oko čijeg značenja imaju različita mišljenja,
imena neutvrđenog porijekla
i imena koja su samo prividno orijentalnog porijekla i nemaju nikakva značenja.
Posebno interesantna je ova posljednja grupa ličnih imena, jer je to, naročito poslije drugog svjetskog rata, ušlo u pomodnost, pa su tradicionalna bošnjačka muslimanska imena izmišljena sa brojnim imenima koja nemaju nikakva značenja. Ovim pitanjima se, pored dr. Smailovića, posebno bavili i dr. Srđan Janković, kao i Marija Kovačić, koji su podnijeli referat na Drugoj onomastičkoj konferenciji koja je održana u Skoplju 1977. godine.
Konstatujući da brojnošću dominiraju imena orijentalnog porijekla, naročito iz arapskog jezika, dr. Srđan Janković izdvaja tzv. „narodna imena“ (Zlatko, Goran, Vedran, Vesna, Jadranka) i stranog neorijentalnog porijekla (Igor, Denis, Indira, Elvira, Alen i dr.), a posebno se bavi novim antroponimijskim formacijama koje su nastale poslije Drugog svjetskog rata. U stvari, riječ je o imenima koje je dr. Ismet Smailović označio kao „imena koja su prividno orijentalnog porijekla“ i nemaju nikakva značenja. Taj leksički sloj nije dovoljno ni ispitan, ali je vrlo interesantan sa lingvističkog stanovišta, jer je riječ o neologizmima, pa i napuštaju bošnjačke muslimanske tradicije. Tendencija rasta broja ovih novih imena gotovo sve do pred agresiju na BiH bila je jasno uočljiva, što je svakako bilo rezultat ekstralingvističkih faktora. U prošlom ratu Bošnjaci su svoju sliku u svijetu promijenili, pa je došlo i do promijenjenog odnosa prema tradiciji, tako da se može reći da je rat i agresija, bar u toj oblasti, donio povratak tradiciji i izvornim, tradicijama imenima Bošnjaka.
Svojom zvučnom slikom ova nova imena kod Bošnjaka nastojala su se, ipak, približiti orijentalnom imenu, a često su stvorena različitim kombinacijama glasova ili slogova (Ismar od Ismet i MARija, Salmir od SALko i MIRsada, i sl.) kao što se vidi, često je prilikom stvaranja tih novih imena upotrebljen sufiks – mir, koji čorijentalno (kao u imenima Emir, Amir, Samir) ili prefiks – el (- al) što zvuče arapski (kao arapski član), pa su stvorena ovakva imena koja samo zvuče orijentalno: Aldin, Alvir, Elmedin, Almedina i druga. Gotovo sva ova imena, makar imali pojedini dio koji ima neko značenje, nemaju svoje etimološko značenje, jer je riječ više o zvukovnom efektu. Svakako da o svemu ovome svoju riječ treba da kaže i sociolongvistika, jer je očigledno da su tzv. ekstralingvistički faktori tu igrali presudnu ulogu.
Profesor dr. Ismet Smailović je neorijentalna imena kod Bošnjaka podijelio u nekoliko kategorija:
1. imena slavenskog porijekla (Draga, Gara, Plema, Zlatija, Srebra, Vila, Slađa),
2. izvedena imena od kojih su neka, također, slavenskog porijekla: Dubravko, Bosanko, Dragi, Goran, Jadranka, Jasenko, Nada, Nenad, Ozren, Saša, Vedran, Vesna, Višnja, Zoran, Manja,
3. imena koja su se pojavila u novije vrijeme: Adis, Asmir, Edisa, Esvedin, Ismar, Merdina, Selvedina,
4. imena iz neslavenskih jezika: Armin, Ademir, Alisa, Dijana, Denis, Erol, Sandi, Sandra, Silva, Šejla, Ines, Erna i druga.
Ako se pogledaju ova imena koja navodi profesor Smailović, može se odmah uočiti da u Mostaru ima i onih koji se ne mogu svrstati ni u jednu od ovih grupa, a brojnost ovih imena u ovoj sredini može se, pored drugih elemenata, objašnjavati i činjenicom da je Mostar s relativno velikim brojem mješovitih brakova sredina u kojoj ima pripadnika raznih nacionalnosti, pa i onih koji su, u posljeratnoj izgradnji, doselili u ovaj grad.
Profesor Smailović opisuje situaciju u Mostaru, jer je istraživao to podneblje, a puno je gradova u Bosni i Hercegovini koji su po toj priči slični, jer i u drugim gradovima ima i bilo je mješovitih brakova: Tuzla, Banja Luka, Sarajevo...
Svakako da u ovome svoju riječ može dati i sociolingvistika, (ako je ima), jer ovdje svakako veliku ulogu igraju i ekstralingvistički faktori. Iz nabrojanih kategorija u klasifikaciji profesora Smailovića u Mostaru nailazimo na dosta imena iz gotovo svake kategorije. Najprije su tu tzv. „narodna imena“: Dragi, Mili, Goran, Zoran, Jadranko, Nada, Vesna, Višnja, ali i veliki broj stranih imena neorijentalnog porijekla preuzetih od drugih naroda. Mahom su to imena preuzeta iz filmova, TV serija, romana, kao i imena glumaca, sportista ili političara. U tu kategoriju dolazila bi ova „mostarska“ imena: Denis, Igor, Žana, Nataša, Edita, Aris, Ines, Dolores, Šejla, Indira, Alen i druga. Veliki broj ličnih imena u mostarskih Bošnjaka je samo prividno orijentalnog karaktera. Obično se uzme neko ime koje je neologizam napravljen analogijom prema imenima orijentalnog porijekla. Takva su imena: Elvedina, Alden, Anel, Sanel, Esvedin, Admir, Asmir i druga. Ponekad se za lično ime uzme i naziv grada, što nije neuobičajeno bilo u prošlosti: Rijad, Širaz, Larisa. Ima i drugih ličnih imena neutvrđenog porijekla, a da je u davanju ličnih imena bilo i pomodarstva, u to ne treba sumnjati.
Ovaj posljednji rat i agresija na Bosnu i Hercegovinu donijeli su značajnu promjenu u davanju ličnih imena, a primjetan je povratak tradiciji i imenima koja su kod Bošnjaka preovladavala tokom turske vladavine u našim krajevima. Ratni događaji, ali i izrasla svijest o pripadnosti svom narodu, promijenili su cjelokupan odnos prema tradiciji, što je svakako uticalo i na promjenu odnosa prema ličnom imenu.

Zanimljivo je istraživanje u vezi davanjem ličnog imena djeteta u nacionalno mješovitim brakovima u Bosni i Hercegovini izvršila je Marija Kovačić, koja je svoje istraživanje prezentovala na Drugom onomastičkoj konferenciji održanoj u Skoplju 1977. godine. Ovi podaci, prikupljeni u dvije sarajevske opštine, Centar i Novo Sarajevo, svrstani su, slično kao i kod dr. Ismeta Smailovića, u četiri grupe: orijentalna imena, strana imena, narodna imena i inovirana imena. Marija Kovačić je došla do podataka da u slučajevima gdje je u nacionalno mješovitom braku otac musliman, a majka nije, dominantno ime orijentalnog porijekla, a tek potom dolaze strana imena, tzv. narodna i na zadnjem mjestu su novonastala imena. Međutim, kada je u pitanju obrnut sličaj, kada je majka muslimanka, a otac nije, najbrojnija su strana imena (preko 40%), a na drugom su narodna, na trećem novonastala, a tek na četvrtom mjestu su imena orijentalnog porijekla sa 13%, tako ovaj uzorak nije omogućavao podrobnije analize, on je dovoljno indikativan, jer pokazuje osnovnu orijentaciju roditelja – presudnu ulogu pri davanju ličnog imena djeteta bez sumnje je u većini slučajeva davao otac.
Zanimljivo je navesti ta lična imena. Od muških imena najbrojnija su od narodnih: Goran, Damir i Zoran, od stranih Alen, Saša i Denis, od orijentalnih Haris i Jasmin. Od ženskih imena u istraživanju Marije Kovačić u mješovitim brakovima su najpopularnija strana imena Maja, Sanja, Dijana, Mirela, i Sandra, od novonastalih Sanela i Amela, od tzv. narodnih Snježana, Vesna i Jasna, a od orijentalnih Jasmina, Lejla i Aida. Svakako da bi interesantno ispitivanje moglo se napraviti u Mostaru na osnovu matičnih knjiga, jer pobrojana imena su u mješovitim nacionalnim brakovima česta su i u Mostaru.
Cijelokupna ova problematika veoma je interesantna sa lingvističkog, ali i sociološkog, pa i psihološkog aspekta, tako da će sigurno s razlogom privući naučnu pažnju. Naravno, komparativnom metodom, poređenjem davanja ličnih imena u pojedinim vremenskimintervalima, vjerovatno bi se došlo do zanimljivih i značajnih podataka.

Sufiksalna izvođenja kod muslimanskih muških imena u Mostaru

U okviru onomastičkih ispitivanja oblast antroponimije je relativno malo obrađena kada su u pitanju hipokoristike muslimanskih ličnih imena kod Bošnjaka, a knjiga dr. Ismeta Smailovića „Muslimanska lična imena orijentalnog porijekla“ nije obuhvatila sva dijalekatska obilježja. Nisu obuhvaćeni svi akcenatski, tvorbeni ili morfološki tipovi, naročito hipokoristični oblici, iako je ova knjiga dala veoma solidnu osnovu i najpotpunije govorila o muslimanskim ličnim imenima.
U Hercegovini, a posebno u Mostaru, veoma su različite modifikacije muslimanskih ličnih imena, tako da postoje veoma mnogo hipokorističkih oblika pojedinih imena. U sistemu bosanskog jezika ta imena se veoma dobro prilagodila svim fonološkim osobinama, pa možemo registrovati veoma veliku raznovrsnost hipokorističnih kategorija, što se posebno može vidjeti na brojnim primjerima bošnjačkih muslimanskih imena u Mostaru. Te adaptacije orijentalnih imena, u veoma raznovrsnim modifikacijama, na primjerima hipokoristika u nauci do sada nisu podrobnije obrađene.
O sufiksalnim izvođenjima kod muslimanskih muških imena pisao je dr. Bogdan Dabić, a o nekim hipokoristikama orijentalnog porijekla u rogatičkom i bjelopoljskom govoru dr. Dževad Jahić.
Treba napomenuti da je studija dr. Ismeta Smailovića o muslimanskim imenima orijentalnog porijekla, kao i njegova kasnija proučavanja muslimanskih imena, opravdano glavno polazište u izučavanju ove problematike. Sufiksalna izvođenja kod ovih imena klasificirao je de. Bogdan Dabić, ali ni on nije obuhvatio sva sufiksalna izvođenja, koja u Mostaru imaju raznovrsnost i u akcentu kao i u tvorbi. Najveći broj sufiksalnih završetaka je na samoglasniku – o (Ahmo, Avdo, Juso, Meho, Ibro) potom na – ko (Šefko, Salko, Halko, Zajko). U Mostaru je veoma čest sufiksalni završetak na – ica, što je, kada se gleda promjena pa i brojnost ovih imenica, karakteristika ženskog roda. Takva su imena: Alica, Ibrica, Hamica, Mehica, Salkica, ali bilježimo i sufiksalne ozavršetke na – (Ahmić, Hamić, Halilić, Nezirić), potom i na – e (Ale, Sule, Šele, Cake, Habe), na – in (Mujčin, Salčin), na – i (Caki – od Salkica), na – an (Salkan, Zukan, Avdan), a svakako su najbrojniji sufiksalni nastavci na – a, o čemu će posebno biti riječi, a što je izrazita karakteristika mostarskog govora.
To su ona poznata sufiksalna izvođenja sa kratkosilaznim akcentom u nominativu (Meha, Jusa, Ekra, Safa).
Broj modifikacija muslimanskih muških imena kod Bošnjaka u pojedinačnim slučajevima je izrazito veliki, što se može vidjeti u brojnim primjerima. Za ime Mehmed u Mostaru, na primjer, susrećemo slijedeće oblike: Meho, Meša, Meha, Memo, Medo, Mešan, Mecina, Meca, Memišaga, Memiš, Mešika, a vjerovatno ime mnogih drugih naziva.
Sufiksalna izvođenja kod bošnjačkih muslimanskih muških imena u Mostaru su veoma zanimljiva, a naročito su, pored pobrojanih, česta imena sa završetkom na –ica. Veliki broj tih hipokoristika dr. Smailović nije zabilježio, jer mu je cilj istraživanja bio drugačiji, a navodimo samo nekoliko takvih hipokoristika: Ćamica, Džemica, Enica (od Enver), Mušica, (od Meho) i druga. Kada su u pitanju ove hipokoristike, valja istaći da u Hercegovini preovladava vokativ jednak nominativu, pa se po tome ove hipokoristike i razlikuju od imenica ženskog roda sa ovim sufksalnim završetkom (sekice, Azrice, u ženskom rodu, a u muškom: Alica, Hamica, Mehica).
U Hercegovini ima i raznovrsnih drugih modifikacija i skraćivanja muških ličnih imena, pa bilježimo neka od njih kojih nema u knjizi dr. Ismeta Smailovića: Asa, i Aća (za Asima), Ena (od Enver), Fudo, Fuda (od Fuad), Nuri (od Nurudin), Eši (od Ismet), Šaćko (od Šaćir), a ima i dosta drugih modifikacija.
Kada je riječ o muslimanskim imenima u Mostaru, treba istaći da, pored imena koja vode porijeklo iz orijentalnih jezika, imamo veoma veliki broj ličnih imena koja samo prividno zvuče kao muslimanska, a u stvari ne predstavljaju nikakvo značenje.

Pri tome možemo takva imena klasificirati u nekoliko podtipova, ali za sva imena mostarska sredina ima jednu specifičnost: to je skraćivanje muslimanskih imena pomoću završetka – a, tako da se prilikom stvaranja hipokoristika ne stvaraju sufiksalni završeci kao u drugim sredinama (na . o, na – e ili na neki drugi nastavak) nego na – a. Tako umjesto hipokoristika sa dugoulaznim akcentom Meho (od Mehmed), Mujo (od Mustafa, Jusa (od Jusuf) imamo u nominativu završetka na – a i promijenjeni akcenat – sada je u pitanju kratkosilazni akcenat pa se čuje: Muja, Salka, Jusa, Meha. Riječ je o dvosložnim hipokoristikama koji su, uglavnom, ograničena na šire prostore Mostara i hercegovačkih muslimanskih sredina (Stolac, Čapljina).
U muslimanskim ličnim imenima muškog roda imamo i dva tipa promjene, što se upravo u posljednje vrijeme može čuti u Mostaru. Ove imenice, u oba slučaja, i kad se hipokoristika završava na – o ili na – a, u većini slučajeva mijenjaju se kao imenice ženskog roda na – a, pa se čuje: Meho, gen. Mehe, dat. Mehi, a takva je promjena i u mostarskim hipokoristikama na – a: Meha (nom.), Mehe (gen.), Mehi (dat.). Međutim, u govoru Nevesinjaca, Gačana, Trebinjaca i ostalih izistočnohercegovačkog dijalejta čuje se druga promjena – kao kod imenica muškog roda: Meho (nom.), Meha (gen.), Mehu (dat.). u srpskom jeziku, u vojvođansko-šumadijskom dijalektu, imamo kod određenih imena, i treći tip promjene: Rade (nom.), Radeta (gen.), Radetu (dat.), pa se postavlja pitanje kome obliku dati prednost.
Pravopis bosanskog jezika daće prednost promjeni koja preovladava u bosanskim govorima – promjeni ovih imena kao imenica ženskog roda. Dakle, prednost je promijeni muških imena u ovom obliku: Meho, Mehe, Mehi... I prisvojeni pridjevi od ovih imenica su različiti. U Mostaru (kao i u većini drigih bosanskih govora) preovladava nastavak – in: Mehin, Jusin, Salkin, mada u istočnohercegovačkim i novoštokavskim govorima imamo oblike na – ov: Salkov, Mehov, Jusov, što mostarska sredina nikada nije prihvatila.
Ove hipokoristike se ne prave u mostarskim govorima samo od ličnih imena, nego ponekad i od prezimena, ali ovaj put sa dugouzlaznim a ne kratkosilaznim akcentom: Ćiša, (od Ćišić), Sela (od Selimhodžić), Tasla (od Taslaman), Mara (od Marić) i dr., a ova ovako skraćena imena imaju istu promjenu kao hipkoristike napravljene od ličnih imena.
Inače, sklonost stvaranju deminutiva i hipokoristika karakteristična je kod slavenskih naroda, a to je u svom Putopisu primjetio i čuveni turski putopisac Evlija Čelebija kada je putovao po Bosni i Hercegovini.

Literatura o muslimanskim ličnim imenima orijentalnog porijekla

O muslimanskim ličnim imenima orijentalnog porijekla u onomastici je relativno malo pisano, mada se može reći da je najobimnije djelo dr. Ismeta Smailovića „Muslimanska imena orijentalnog porijekla“ dosta opsežna i sveobuhvatna studija. Osim ovog djela, dr. Ismet Smailović je napravio više tekstova na ovu temu, a još prije pedeset godina dr. Smailović u vezi sa transkripcijom muslimanskih imena orijentalnog porijekla. Treba dodati da je dr. Smailović prikupio i obradio preko tri hiljade muslimanskih imena.

Na jedan tekst Alije Selmanovića koji je, čini se, prvi ukazao na pogrešnu transkripciju arapskih imena reagovo je u broju tri zagrebačkog časopisa „Jezik“ za 1955/56. godinu najprije kasnije ugledni hrvatski lingvist Dalibor Brozović, ali je potom Ismet Smailović u tekstu O izgovoru i transkripciji orijentalnih riječi i imena dao za pravo Aliji selmanoviću, koji je, pored ostalog, ukazao na potrebu pisanja geminata u orijentalnim riječima, a kao i potrebu pisanja suglasnika h, a ne k u nekim imenima orijentalnog porijekla.
O muslimanskim ličnim imenima u okviru projekta Instituta za jezik iz Sarajeva pisali su dosta iscrpno naročito dr. Srđan Janković i dr. Bogdan Dabić kao i Marija Kovačić.
Pitanje pisanja nekih imena orijentalnog porijekla dotakao se i Mate Štimundić u časopisu Književni jezik, u kome je naveo neke primjere neutralizacije ili poistovjećivanja ličnih imena po njihovom značenju. Navodeći primjere različitog porijekla pojedinih imena, Mate Šimundić nabraja slijedeća imena: Alma u orijentalnim jezicima znači jabuka, a u latinskom ima značenje plodna, mila, Almira (tur.) znači voda (od al amir), a u grčkom znači slana, ljuta, Selma (kelt.) bogata, srećna, Lamija (arap.) znači sjajna, blistava, a u grčkom proždrljiva, itd. Međutim, treba reći da su navedena imena kod bosanskih muslimana mogla samo doći preko Turaka. (Danas preko Interneta).
U vezi sa muslimanskim ličnim imenima interesantan je i vokativ imena koji se završavaju na valar, o čemu je u časopisu „Jezik“ prije pedeset godina pisao Milan Šipka. O tome su kasnije pisali mnogi autori, a to se uglavnom svodilo na diskusiju u uskostručnim krugovima. Isto tako, treba napomenuti da će Pravopis bosanskog jezika opravdano vratiti pisanje geminata u bošnjačkim muslimanskim ličnim imenima koji po etimologiji imaju udvojene suglasnike.
O ovoj temi je pisao i dr. Muhamed Šator borac za bosanski jezik, koji je objavio članke u časopisu „Kabes“ (br. 6 i 7) 1996. godine, a koje sam (is)koristio, a u namjeri da skrenem pažnju čime se sve bavi bosanski jezik, a i stručnjaci našeg bosanskog jezika.

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJACI PO MJERI AUSTROUGARA
03. March 2024 15:35
» DA LI JE GENOCID KAO POJAM IZLAPIO?
25. December 2023 15:45
» UOBRAŽENI BOGATAŠI
15. December 2023 14:32
» BOŠNJAČKI DUH I ZAPADNA KULTURA
06. December 2023 17:28
» BOŠNJACI U SANDŽAKU
15. October 2023 15:03
» DEJTON – DRVO MIRA
26. September 2023 21:03
» BOSNA I HERCEGOVINA MEĐ DVA MRAKA
19. September 2023 19:39
» PREŠUĆIVALA SE ISTINA O BOSNI
08. September 2023 17:36
» STEĆCI U BOSNI - BOSNA U STEĆCIMA
04. September 2023 17:58
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif