Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Historija BiH


Evropske državotvorne religije i njihov povijesni razvoj
ISLAM U BOSNI I EVROPI
Procitaj komentar

Autor: Fikret Hafizović
Objavljeno: 28. August 2013. 14:08:42

U ovom radu pokušat ću obrazložiti jedan značajan dio Evropske povijesti vezano za uspostavljanje država na religiji i na toj osnovi razvoja evropske civilizacije. Moje interesovanje ne ide u neku predaleku prošlost, iz razloga, što bi me to odvelo daleko od suštine organizovanja evropskih država čija se refleksija osjeća i danas, te i iz razloga da to rano organizovanje nije imalo značajnog uticaja na razvoj evropske civilizacije.
Na razvoj evropske civilizacije najviše je uticalo djelovanje Alexandra Velikog i povijesni događaji koji su se odvijali poslije njegovog uticaja, a to je; Razvoj evropskih država na Alexandrovom monoteizmu, zatim na Arijanizmu i Islamu i na kraju uspostavljanje evropskih država na katoličanstvu.
Odlaskom Alexandra Velikog sa svjetske političke scene, a u pogledu vladanja državama, nije se mnogo šta mijenjalo dugi period godina, jer je za kratko vrijeme svog djelovanja kod mnogih naroda s obzirom na razvoj ekonomskih odnosa ali i političke svijesti o organizovanju u države, uspio nametnuti najrazumniji, a time i najprirodniji stav o bitnim ljudskim odrednicama organizovanja života i suživota u državnim relacijama, te poimanja istog na principima vjerovanja u jednog Boga stvoritelja svega i tolerantne i pravedne vladavine pojedinca-monarha, te iz tih razloga nije bilo ni pokušaja izmjene takvog stanja. Ovo teokratsko vladarsko stanje potrajalo je 15 stoljeća.
Vjerovanje na kome je Alexandar uspostavljao svoju vlast bilo je monoteističkog karaktera, a to je vjerovanje u jednog Stvoritelja koji nije rođen i niti rađa, a sve stvara. Kur'an, Sura XVIII. Aje 83-105.)
I dan danas, nakon 2.300 godina djelovanja Alexandra, na sjeveru Pakistana jedna manja skupina ljudi-narod Kaleshi za svoje vjersko učenje, tj. poimanje o Bogu, kažu da je od Alexandra Velikog. Kod molitve okreću se prema Zapadu, to iz poštivanja prema Alexandru, jer je Alexandar, u odnosu na njihov geografski položaj, sa Zapada. I mada su bili, a to su i sada, u potpunom okruženju muslimana niko ih ne uznemirava, a niti utiče na njih da prihvate islamsko vjersko učenje koje je i kod ostalih naroda, koji su imali Alexandrovo učenje o Bogu, bilo prirodan slijed učenja o Stvoritelju. Prisile nije bilo u totalnom islamskom okruženju, a u Evropi, za konstruktore povijesti islam je tu samo na prisili. Koje su okolnosti uticale da svoj monoteizam nisu nadgradili Islamom je za ispitivanje? Međutim, ovaj primjer navodim, samo iz razloga, da oni koji vole povijest i istinu znaju da i danas ima poklonika Alexandrovog vjerskog učenja, da ih niko nije prisiljavao na izmjeni stava o Stvoritelju, te da mogu ispitati; je li to monoteizam ili to vjersko učenje ima i drugih primjesa?
Na čitavom prostranstvu, koje se uzima kao teritorija na kojoj je djelovao Alexandar Veliki, većina naroda, kada je u pitanju vjerovanje, danas slijede islamsko učenje. Jedino narodi zemalja Evrope, iz kojih su u srednjim stoljećima protjerani muslimani, imaju novo stajalište o Apsolutu, a to je vjerovanje u Isusa kao Stvoritelja, a nazivaju se kršćanima.
U periodu razvoja Issaovog vjerskog učenja, tj.načina na koji je Issa prezentovao Objavu, kod jednog dijela njegovih pristalica, a s obzirom i na način na koji je došao na ovaj svijet, počeće prevladavati mišljenje da je on u pravom smislu Božiji sin, te da zato ima i sve atribute Stvoritelja kao Božije dijete.
U vezi ovakvog načina interpretiranja Apsoluta, organizovano je više crkvenih-vjerskih skupova predstavnika ovog vjerskog učenja, na kojima je trebalo usvojiti jedinstven stav o Isusu i njegovom pristupu vjerovanju, a koji bi bio općeprihvaćen-obavezujući za sva dalja učenja o Stvoritelju.
U četvrtoj deceniji IV stoljeća organizovan je jedan takav skup vjerskih velikodostojnika u Nikeji, danas Iznik u Turskoj.
Pišu da su u Izniku bila dva prijedloga za dalje uspostavljanje osnove vjerovanja.
Za jedne, bio je prihvatljiviji prijedlog Atanasija koji je iznio svoj stav o vjerovanju, poznat kao ''Atanasijeve dogme'' a kojim se Issa ostvaruje kao Bogočovjek.
A, kao drugi stav o vjerovanju na tom skupu bio je monoteistički stav, Egipatskog teologa Arija, koji je Aristoteloaleksandrov monoteizam dogradio učenjem Isaa a.s.
Od tog perioda u Evropi se i opaža; izraženo Arijanizam i zapaženo ali neuticajno kršćanstvo.
Pristaše monoteizma-koji podržavaju Arijevo učenje, a to je da je Issa samo Božiji vjerovjesnik, i nikako Onaj koji stvara, i dalje ostaju privrženi monoteističkom vjerskom učenju tj. i dalje će učiti o jednom Apsolutu-stvaraocu svega i biće kroz sva rana stoljeća vladajuća religija u Evropi.
Ovo religijsko učenje u povijesti je poznato kao Arijanizam. Kasnije će-polovinom sedmog stoljeća oni prihvatiti islamsku nadgradnju svog učenja i vladati i dalje Evropom kroz zajednicu država poznatu kao Zapadno Rimsko carstvo, a na Avarskom modelu organizovanja država i sa Islamom kao vladajućom religijom i sve dok ih katolici od XIII-XVIII stoljeća nisu dokinuli u Zapadnoj, Južnoj i Srednjoj Evropi i Mediteranu.
Iz bezbjednosnih razloga, jer su katolici rasturili Rimsko carstvo u kome su egzistirale Evropske zemlje formirane na monoteizmu i Avarskom modelu organizovanja , na Balkanu se tokom XIV. i XV. stoljeća Avarski model vladanja državom transformirao u novo monoteističko-muslimansko vladanje, formiranjem Balkanskog Islamkog Komonvelta.
Balkanske države, među kojima i Hrvatska i Bosna i Srbija iz bezbjedonosnih razloga, jer im evropski katolici prijete o njihovom fizičkom rastakanju, preći će na novi šerijetski model organizovanja muslimanskih država. To je ona organizovanost Balkanskih muslimana kroz Balkanski Islamski komonvelt koji je nastao ujedinjenjem Balkanskih islamskih zemalja i Mađarske, a u cilju što uspješnije odbrane od evropskih katolika koji su već u Zapadnoj, Srednjoj i Sjevernoj Evropi i Mediteranu ostvarili cilj; srušili su sve monoteističke države ovih dijelova Evrope i sada imaju nakanu to uraditi u Mađarskoj i Balkanu. U povijesnoj literaturi Zajednica Islamskih zemalja Balkana nazvana je Osmansko carstvo, koje je kao nastalo Turskim osvajanjem Balkanskih zemalja.
A, u stvari to nije bilo nikakvo osvajanje Turaka i nikakva Osmanska država nego nova zajednica islamskih država, koju su organizovali muslimani Balkana u cilju sprečavanja daljeg nadiranja katolika i daljeg progona evropskih muslimana, jer su katolici dokinuli Rimsko carstvo preko koga su se organizovale neke od ovih Balkanskih država kao evropske monoteističke države. Ova nova Zajednica Islamskih država u kojoj su i Bosna i Hrvatska i Srbija i Albanija i Mađarska i Grčka... a na čijem je čelu uvijek stajao jedan od članova iz turske porodice Osmanovića-kao sultan, dobiće od Evropskih povjesničara onaj rabljeni , ali neadekvatni naziv Osmansko carstvo.
Kada je kršćanstvo u pitanju, Atanasijeve dogme odrediće kasnije učenje o Svetom Trojstvu, a u promoviranju istih najveći doprinos dao je Grgur ili Grigorije Nazijanski pa je i nazvan Grigorije Bogoslov. Dakle, tek koncem IV stoljeća počinje jedno novo učenje o stvaranju, učenje o Svetom Trojstvu koje će imati svoje pristalice i među brojnim narodima Evrope, a sljedbenici ili pristalice tog učenja nazvaće se kršćanima. Oni će djelovati u svim monoteističkim zajednicama i na teritorijama gdje su bili brojniji organizovati i svoj život prema svojim vjerskim kanunima. Na zapadu to su katolici, a na istoku ortodoksi-pravoslavci.
Da bi sve bilo u skladu sa dotadašnjim vjerskim organizovanjem, ovo vjersko učenje biti će predočeno narodima- svojim pristalicama, koncem istog stoljeća, kroz vjersku Knjigu koju poznajemo kao Biblija.
Učenje o Svetom trojstvu u Evropi su prihvatali više siromašniji-staleški niži slojevi stanovništva, jer je Aleksandrovo učenje, od prije, uzelo većeg maha naročito kod bogatog sloja društva iz koga se regrutovala vladajuća klasa.
Kršćani će se, od stoljeća do stoljeća, brojno uvećavati tako da će koncem XII stoljeća dostići kritičnu brojnost na kojoj će i fizički moći uspostavljati vlast. A tako će se i dešavati.
Počevši od XI stoljeća, među ideolozima učenja o Svetom trojstvu, počeće preovladati stav da su oni pravovjerni, a da su svi oni koji ne doživljavaju Stvoritelja na njihov način krivovjernici. Svoje učenje o Bogu smatrali su pravovjernim, i na ovom stavu oni su motivirali svoje pristalice za borbu i preotimanje vlasti. Današnjim žargonom, moglo bi se reći, da je kršćanstvo bilo, u stvari, opoziciono vjersko učenje, prvo učenju Arija koje je već dugo državotvorno, a u kasnijem periodu od VII. stoljeća i učenju Islama.
Kako je u tim stoljećima u svim državama bilo vladanje na monoteizmu oni će iz opozicije početkom XIII stoljeća krenuti u poziciju, rušeći monoteističke-islamske tvorevine nasilnim putem i normalno negirajući monoteizam kao pogled na stvaranje nazivajući ga herezom. Odatle i svi oni brojni neadekvatni nazivi za pristalice monoteizma-Islama u Evropi odakle su ih progonili ili imali namjeru prognati.


Za katolike, imperativ njihove privrženosti Bogu je njihova fizička borba protiv onih drugih: monoteista-krivovjernika, koji negiraju da je Isus Bog, na što će im Bog-Isus omogućiti veliku nagradu, jer se bore u njegovo ime. Konačan cilj njihove borbe bio je uspostava državne vlasti na katoličanstvu, a to se jedino moglo ostvarivati nasiljem, kako je i rađeno.
Koncem XII stoljeća, u Francuskoj, konkretno u njenoj regiji Langdoku kršćani će krenuti u realizacuju cilja. Bez ikakvih drugih razloga, osim što su projektovali preuzimanje vlasti, katolici, ovog područja, su na prepad krenuli u ostvarivanje cilja: uspostave državne tvorevine zasnovane na katoličanstvu.
Cilj su i ostvarili, ali način i metode kojima su ostvarivali svoj cilj bili su neljudske-genocidne, jer su muslimane ubijali ne vodeći računa niti o čemu; starosti, polu, gravidnosti, statusu i slično. Tu će se i formirati prvi kršćanski državotvorni nukleus-prva evropska državotvorna tvorevina organizovana na katoličanstvu, ali da se zna i na genocidu.
Ovkav način-nasilnim putem uspostave država kršćanima će, u kasnijem periodu, biti praksa tako da će u skoro svim državama: Srednje, Zapadne, Sjeverne Evrope i Mediterana sva ubijanja, progone i pokrštavanja planski sprovoditi kroz nametnute antagonizme i propagandu o kao heretičkom učenju njihovih sunarodnjaka-dotadašnjih vladalaca i opet uz stravična mučenja i ubijanja istih, a sve u cilju uspostave i organizovanja vladavine na kršćanstvu. Na istim metodama i u našoj Bosni bilo je tih pokušaja, ali u ta stara vremena Bošnjaci su se znali organizovati i odbraniti. U ovo najnovije vrijeme, povijest je zabilježila rat od 1992.-1995. koji se odvijao sa istim ciljem; rastakanje Bosanske države, progona Bošnjaka, preotimanjem njihovih baština i opet uz genocid.
Kada čitate kršćanske historičare onda sva povijest o srednjim stoljećima govori o kršćanima na čijem se vjerskom učenju zasnivala sva vlast i nekom kršćanskom krivovjerju-heretizmu sa kojima su se sukobljavali što je besmislica, historijska ali i politička podvala.
Zašto bi se tako žestoko sukobljavali sa nekima koji nemaju vlast i koji su prema njihovim pogledima minorna skupina nevjernika? Međutim, to nije bilo tako kako nam predočavaju svi ti povjesničari, jer katolici su nasilno rušili, do tada postojeću monoteističku vlast kojoj je bila privržena većina naroda jer su bili istog vjerskog stajališta-vjerujući u jednog Stvoritelja. Odatle sva ona masovna ubistva i progoni monoteista.
Žalosno je što manipulišu neistinama te pišu o nekakvim hereticima, koje su zvali; patarenima, katarima, alibigenezima, arijevcima, husitima, vizi-gotima, bogumilima, pavlićanima, babunima kao podređenim vjerskim skupinama itd. a bili su to njihovi sugrađani koji su za razliku od njih imali drugačiji stav o stvaranju zasnovan na monoteističkom principu i imali vlast.
Kada su kršćani osvajali vlast, ''krivovjernike'' su progonili i ubijali na najsvirepiji način. Po francuskim zamkovima ostala su oruđa i sprave kojima su mučili te ''krivovjernike.'' A, ipak mislim, da nije bilo teže smrti od smrti paljenjem na lomači. Treba da znate da je takva smrt zadesila na hiljade muslimana i muslimanki. Sve one heretkinje-vještice koje je zadesila takva smrt bile su monoteistkinje-muslimanke.
Crkveni velikodostojnici nisu monoteizam prihvatali kao vjersko učenje, nego kao herezu, jer je na njemu bila do tada organizovana vlast. Iz razloga preotimanja vlasti, motivišući svoje pristalice na većem antagonizmu prema monoteistima, kršćani će svoje vjerovanje kroz propagandu obznanjivati kao pravovjerno i na tim stavovima i propagandi, prema muslimanima u negativnom smislu, nastojali srušiti monoteističko vladanje i dograbiti se vlasti i bogatstva i otuda i svi oni neadekvatni nazivi za islamsko učenje.
Evropski povjesničari, tom historijskom epohom počeli su se baviti nakon dužeg perioda i nakon izgona istih i koristeći kršćanske-crkvene dokumente predočavali su to javnosti i zato u toj povijesti imate one ponižavajuće i nedefinisane nazive za muslimanske vjernike.
I drugi razlog, što su kršćanski povjesničari za islamske vjernike imali onako pogrdne i vjerski nedefinisane izraze, je i taj, što su za sva društvena i kulturna zbivanja u Evropi kao osnovu uzeli kršćanstvo. U suprotnom, kada bi pisali o Islamu kao državotvornoj religiji u Evropi, tvrdnja; da je Evropa kršćanski kontinent ne bi imala svoje povijesno uporište. Zato, kroz takva pisanja i djelovanja Islam je, kao evropska civilizacijska činjenica, izbačen iz Evrope i zato naše znanje o tom periodu-dijelu evropske povijesti je nikakvo.
Islam su povezivali samo sa Arapima, a u kasnijem periodu i sa Turcima i obavezno tamo gdje su se opažali tragovi Islama onda je to bilo ili arapsko-saracensko ili tursko osvajanje. Za te povjesničare nije se moglo desiti da su autohtoni Evropski narodi živjeli u monoteizmu-islamu, a evo mi Bošnjaci smo negacija njihovih tvrdnji, no i nama se to spočitava. U takvoj interpretaciji povijesti, informacije koje su isti prezentovali, kroz kao svoja 'izučavanja,' stizale su do evropljana, ali su bile bez osnove i na konstrukcijama.
Međutim, efekat je postignut, jer nema čovjeka koje se i malo bavio ovim periodom evropske povijesti, a da može u svojoj svijesti; Islam-kao religiju i Evropljana inkorporirati u ovu povijest i još ga uzimati kao državotvoranu vjeru u Evropi.
Činjenica, da su u određenom vremenskom periodu svi narodi u Evropi ispoljavali islamsko učenje uz, kako sam napomenuo, i katoličko učenje još nije prihvaćena, jer kada su monoteisti protjerani tj. kada je Evropa ostala bez monoteista-muslimana onda su i nastala izmišljanja povijesti i koje kakvih krivovjerja i negiranja Islama kao državotvorne vjere evropskih država. Na takva povijesna učenja, koja u njihovom naučnom žargonu imaju status zvaničnih učenja, nasijedaju i naši Bošnjački historici iz prostog razloga što su samo slijepo prihvatali njihova tumačenja bez ikakvih analiza čak i svojim tobože istraživanjima potvrđivali ove konstrukcije. Tako ga dođe, da je i u Bosni Islam od perioda turskog ''osvajanja.''
Na konstruisanu povijest Evrope-izbacivanje Islama iz njene doktrine, na one koji su se bavili tim pitanjem uticao je i prihvaćeni stav da su praktikanti Islama-islamiti nosili striktno orijentalna imena te i kada se radilo o muslimanu, ali sa narodnim imenom, on je svrstavan u kršćane.
Tvrdnjom; da ime osobe identifikuje i njegovu duhovnost-vjeru je dobro zabilježeno i u periodu fetha u Bosni. Ulaskom Bosne u Balkanski Islamski Komonvelt iz razloga organizovanja naroda: timari i zijamije, muslimani-timari počinju diti djeci orijentalna imena, a zijamijama ostaju na raspolaganju stara narodna imena. I povijesna je činjenica da, od tog vremena, skoro svi muslimani imaju orijentalna imena. Bošnjaci-muslimani u predhilafetskoj Bosni nisu imali tu diferencijaciju te su kao i kršćani nosili stara ilirsko-slavenska imena.
Ova promjena identifikacije muslimana, preko orijentalnih imena, dala je povoda povjesničarima da uspostave jedno povijesno razdoblje u Bosanskoj povijesti kao islamizaciju. Međutim, te islamizacije nije bilo, jer je većinski narod Bosne koji je i do tada imao vlast bio monoteističke-islamske provenijencije, ali kako sam rekao nosili su narodna imena, a ne orijentalna. To su oni Bosanski patareni-bogumili koj su održavali vlast na Avarskom modelu , a sa Islamom kao državotvornom vjerom.
Imena muslimana Evrope koja nisu bila orijentalna doprinjela su uveliko stavu evropskih povjesničara; da ako je neki od velmoža iz neke od zemalja bio sa tim imenom da ga svrstaju u kršćane, a ako su djelovali i u muslimanskoj vojsci onda su oni bili, za njih, vazali ili plaćenici. Primjer iz knjige: ''Mehmed osvajač i njegovo doba'' od F. Babinger, str. 118.
Kao, radnja se odvija u ljeto 1456. godine i muslimanske snage predvođene sultanom Fatihom opsjedaju Beograd, a snage Mađara, predvođene J.Hunjadijem, žele da tu opsadu spriječe.
Citat: ''Dugačke topove kako saopštava P. Rancano nisu uopšte opsluživali Turci ili Muslimani, već Nemci, Ugri, Bosanci i Dalmatinci, dok su opsadne mašine bile poverene Italijanima i Nemcima. Ne treba posebno isticati da su bojne mašine napravili zapadnjaci, pri čemu su italijanski stručnjaci odigrali značajnu ulogu. Bez njihove pomoći upotreba napadnih mašina i katapulta, izmišljenih i isprobanih samo na Zapadu, bila bi nezamisliva, i prepustimo našoj fantaziji da sebi predstavi kojim bi se pravcem razvijala istorija XV veka da jedan jedva pregledan broj zapadnjaka nije, da bi stekao bedno bogatstvo,(op.a.) stupio u sultanovu službu i svoja znanja stavio na raspolaganje za napad na Zapad.''
U ovom citiranom tekstu, za Babingera: Njemci, Mađari, Bosanci, Italijani i Dlmatinci nisu mogli biti u muslimanskoj vojsci kao muslimani samo zato što nisu Turci i kao da su svoje znanje prodali Turcima za ''bedno bogatstvo.''
Ovo pisanje Babingera je upravo iz razloga lošeg zaključivanja, jer nije uzimao za tvrdnju činjenicu da su u ovim nabrojanim zemljama živjeli muslimani i kada su prognani oni su se uz svoju stručnost priključili u muslimanske redove kako bi pomogli u vraćanju svojih vatana.
Takođe, i tvrdnja kršćanskih povjesničara; da su muslimani osvajali Beč 1683. je tvrdnja koja nema svoje uporište u Kur'anu i zato ne odaje povijesnu istinu. Sura II. Aje 190. I Sura XXII. Aje 39.
Tada su muslimani Balkana sa prognanim Njemcima-muslimanima Beča, pod komandom Bošnjaka Kara Mustafa-paše trebali vojno vratiti Beč njegovom Njemačkom prognanom muslimanskom življu koje su predhodno kršćani nasilno prognali i zaposjeli Beč. U Beču i danas ima munara džamije iz perioda kada su u Beču živjeli Njemci-muslimani. Glavni dio džamije je pretvoren u crkvu, a kamena munara, kraj nje, stoji da svjedoči povijesnu istinu. Današnje Bečlije, katolici, tvrde da su munaru pravili kršćani u čast pobjede nad Turcima. Na ovaj način se konstruiše povijest kada se ne zna i ne želi prezentovati istina, a to je da su u Beču živjeli muslimani, da je dotična munara iz tog perioda, da su je i pravili Bečki muslimani.
Muslimani tada nisu ostvarili svoj cilj-povratak Beča, i kršćani će u kontra napadu suzbiti muslimanske snage, a onda će muslimani-žitelji tih pokrajina morati bježati sa muslimanskim snagama koje su bile u povlačenju, ispred katoličkog mača, u južnije zemlje u kojima će im životi biti osigurani jer će imati zaštitu muslimana. Jedna od islamskih zemalja u koje su izbjegli bila je i Bosna.
A zašto danas u Beču ne žive stari Njemci muslimani? Ne žive jer su prognani, pobijeni, paljeni na lomačama i pokrštavani. E, ova tvrdnja ne odgovara onima koji su drugačije učeni, a ovo je povijest. Najvjerovatnije je da su i predci našeg bivšeg rukometaša Bilala Šumana, u tom periodu, izbjegli u Bosnu.
I zato činjenica; da Bošnjačku istinsku
povijest ne može da piše onaj ko ne uvažava; da je monoteizam Bošnačko ishodište, njegovo prošlo bitisanje i trenutno življenje, te da je Kur'an muslimanski ustav koji se morao poštivati i nikako se nije moglo dogoditi da je organizovano, od strane muslimana, dolazilo do nepoštivanja Kur'ana. Iz ove činjenice proističe i tvrdnja da muslimani nisu nikako mogli ići u osvajanje nego samo u povratak Beča njegovim muslimanima.


Za razmišljanja, evo samo neki primjeri tragova Islama u Evropi:
U Engleskoj je 1841. g. pronađen novac kralja Mersije, Offa, iz VIII. stoljeća koji ima potpuno islamska obilježja. Iz nemogućnosti prihvatanja činjenice da je Offa bio musliman imate 4-5 nakaradnih teza od kuda da je Offov novac sa islamskim obilježjem? Arheolozi i povjesničari, koji su analizirali taj novac, nikako da shvate da je dotični Offa bio musliman i onda izmišljaju razlog zbog čega je Offa kovao takav novac. http://www.britishmuseum.org/explore/highlights/highlight_objects/cm/g/gold_imitation_dinar_of_offa.aspx
Ili kada je Herman Dalamati prevodio početkom XIII vijeka Kur'an na latinski jezik, onda je to bilo kao zbog nekog crkvenog velikododostojnika, a ne za muslimanski narod koji se služio svojim latinskim jezikom i želio Kur'an na svom jeziku. To nemogu da shvate oni koji niječu da su muslimani bili žitelji evropskih država i da im Islam nije naturen na silu preko Arapa i Turaka, nego da je prirodnim Božijim slijedom, na monoteističkoj podlozi i prihvatan. Nikakva sila nije bila posrednik učenja Islama od Istoka do Zapada nego Božija milost i Božiji dar. Žalosno je što i Hermana, koji je bio vjerovatno gorljivi musliman, jer nije mala stvar, u tom periodu, prevoditi Kur'an , zbog nakaradnog historijskog učenja svrstavati u katolike. Treba shvatiti da on nije mogao prevoditi Kur'an samo zbog jednog čovjeka, ako to nije trebalo većem broju ljudi. A zašto bi i prevodio samo za jednog kada svi njihovi historici kažu da tada u Evropi nije bilo muslimana. Dakle, nije bilo nikakvog razloga za dotično prevođenje, kako oni misle, nego isključivo za narod koji je govorio latinski jezik a bio islamske provenijencije.
Početkom XV stoljeća, u Češkoj, inkvizicija spaljuje na lomači Jan Husa. Je li mislite zbog nekog krivovjerja kako oni kažu? To za misleće nije bilo nikakvo krivovjerje nego islamsko učenje. On je kao šehid stradao, jer se pred samo spaljivanje nije htio odreći svog učenja o Stvoritelju. Njegovu braću u vjeri, a to su oni ''husiti'' katolici su protjerali, pobili, a one koji su ostali sve ih pokrstili. Možda i neko od naših Bošnjaka vodi porijeklo od tih Čeha husita, jer se neki od husita, u toku progona, sklonio u islamsku Bosnu, ali to nezna pa i ne eksploatiše.
Evo, moja familija po majci vodi porijeklo iz Mađarske. Prognani smo prije 315 godina. U Mađarskoj smo bili muslimani i nikakvi heretici i protestanti, a i u Bosni smo muslimani. Kada čitate nekog mađarskog historika-katolika, onda u Mađarskoj nije bilo muslimana nego protestanti i slično i kao katolici su se u Mađarskoj sukobljavali isključivo sa protestantima, jer muslimana tamo za njih nije bilo.





Slika munare stare džamije iz Lednice-Češka. Glavni dio je srušen, ali dovoljna je i munara da svjedoči istinu, a to je da je u Češkoj živio muslimanski narod. To su oni njihovi husiti, a njihov predvodnik-imam je bio Jan Hus koji je spaljen na lomači.

Kao islamske zemlje, u našem Bosanskom okruženju, dugo su odoljevale Hrvatska i Mađarska katoličkim namjerama podčinjenja jer su bile u Balkanskom Islamskom komonveltu i imale su vojsku koja ih je štitila. Mada, svi ovi povjesničari pišu i uvijek napominju da je Mađarska bila katolička od pamtivijeka, te da je kao katolička zemlja vazda kidisala na Bosnu, a da je Bosna sa Mađarskom bila u nekom čudnom odnosu. I tako, jedan je odnos vrijedio za vrijeme dinastije Arpadovića, a drugi za kasnija vremena Luksemburgovaca itd.
Istina je: Mađarska će tek koncem XVII stoljeća potpasti pod katoličku vlast, mada su mađarski muslimani, i početkom XVIII stoljeća sa I. Tekelijem, u nekim dijelovima Mađarske pokušavali uspostaviti islamsku vlast, ali im nije pošlo za rukom i od tada se može povijesno uzimati da je ona katolička država.
I nikakvog krivovjerja, koje je moglo biti državotvorno, nije bilo u Bosni, a niti u bilo kojoj od Balkanskih zemljama osim što nam konstrukcijama poturaju dvovjerne bogumile i nekakvu Bosansku crkvu sa djedovima, strojnicima, gostima bez veze, a mi ko da smo bez pameti to prihvatismo. To kao našli u Dubrovačkom arhivu, a sve sami plagijati kao i sve ostalo što je napisano od naših negatora.
Šta je bilo sa tim krivovjerjem u Bosni?
Nafilovani raznim teorijama naučili smo, jer smo tako učeni, da je većina Bosanskog naroda odbacila to krivovjerje i prihvatila Islam, jer su 1463. godine za gospodare Bosne došli Turci koji donesoše sa sobom Islam i bogumili ga prihvatiše, ''bir ugurden.'' A, kao sve to iz razloga što su našim predcima na silu naturali katoličanstvo ljudi kralja S.Tomaševića koji je kao pokatoličen-nešto ranije, želio da i njegov narod bude, iste, katoličke provenijencije.
Za Bošnjake, koji vjeruju u ovakve konstrukcije, to ga dođe kao nešto najpozitivnije što se moglo desiti muslimanskom predku. Kao, nije želio prisilno katoličanstvo i rađe je dobrovoljno prihvatio vjeru osvajača nego na silu vjeru svog kralja.
''Toliko su bili najednom produhovljeni da su bir urgurden iz krivovjerja ušli u ispravno učenje.''
Nije meni stalo da negiram tako nakaradnu tvrdnju, ali mi teško pada što onog starog Bošnju koji nikada nije bio u krivovjerju- idolatriji, ovi nazovi povjesničari trpaju u takve. Ovim povijesnim konstrukcijama oni nisu Bošnju i stvarno strpali u krivovjerne, jer Bošnjo to nije bio, ali su tim pokazali nivo svog znanja, koje nije znanje nego, naprotiv, suprotno. I uz sve to i konstrukcija o Bosanskom kralju Stjepanu kao katoliku, te da je većinski Bosanski narod, oni njeni bogumili, kao u nekom krivovjerju, a za mnoge i katoličanstvu? To može samo kod tih naših negatora i konstruktora povijesti.
Isto tako, žao mi je i svih onih koji su čitajući te konstrukcije mislili da stiču neko znanje, a u stvari punili se neznanjem.
I opet pitanje: Kako da tog krivovjerja na jednom nestane, a da nema sociološke podloge za nestajanje, tj. i ako je bila neka podloga oni nam je ne predočavaju.? ''Bir urgunden'' ne može se desiti ad hok, a da nema podlogu.
Odgovor je: Bosanski muslimani, njeni Bošnjaci, su bili u monoteizmu od pamtivjeka i bili vladari svoje Bosne, a Islam je bio samo nadgradnja njihovog starog vjerskog učenja i to ne od perioda kada su ušli u Balkanski Islamski Komonvelt od 1463.godine, nego od VII stoljeća, od perioda, kada su se organizovali po Avarskom modelu organizovanja država i svoje vladanje imali na Islamu. Od tada njen većinski Bosanski narod-njeni bogumili bili su muslimani i to je ta podloga za ''bir urgunden.''
Dakle, u Bosni nije bilo nikakvog prelaska sa bogumilstva u Islam, tj. nije bilo nikakve prevjere nego je to samo konstrukcijama i kasnijim pisanjem od strane naših negatora potvrđivano.
Ulazak Bosne u Islamski komonvelt sa ostalim muslimanima Balkana nije bio uzrokom prihvatanja-učenja Islama, nego njegove odbrane, odbrane svojih života, ali i svoje Bosne-svog vatana.

Balkanski narodi među kojima: Bošnjaci, Srbi, Makedonci, Albanci i Bugari ... koji su bili većinski muslimani uspjeli se u srednjim stoljećima organizovati i odbraniti od nakane Evropskih katolika o uspostavi katoličkih država i na Balkanu, ali su Srbi i Bugari kao muslimani, ali i Makedonski muslimani kao i Bošnjaci Crne Gore morali sredinom XIX stoljeća, po prvi put, prepustiti vladanje svojim državama; u Srbiji-Srbima pravoslavcima, u Bugarskoj-Bugarima pravoslavcima, a u Crnoj Gori i Makedoniji njihovim pravoslavcima, jer je to bila politika velikih Evropskih država koje su već imale prefix kršćanske, a sve u cilju zatiranja islamskih država u Evropi, ali i umanjenja značaja islamske civilizacije u Evropi.
Koncem XVII stoljeća, Hrvatska je potpala pod katoličku vlast kada su evropski katolici sa domaćim katolicima uspjeli slomiti otpor Balkanskih muslimana i kada su Hrvati muslimani koji su bili pokretni morali napustiti Hrvatsku i svoje baštine, a oni koji su ostali morali su se prevjeriti. Bilo je i spaljivanja na lomači, a što je i dokumentovano. Postoje dvije takve presude iz 1700. godine u Dubrovačkom arhivu.
Srbija je podpadala pod kršćansku vlast i to pravoslavnu sukcesivno od 1804-1862. godine, kada je muslimanski narod Srbije, njeni autohtoni Srbi muslimani koji su je i gradili, morao napustiti Beogradski pašaluk.
Bosna je potpala pod katoličku vlast 1878.godine kada je Austrougarska dobila mandat na njeno prisajedinjenje, ali Bošnjaci nisu morali na silu mijenjati svoje ognjište što je veoma bitno, jer to nas je održalo do današnjih dana i mi svjedočimo evropsku povijest, tj da je Islam bio državotvorna vjera Evropljana.
U pisanoj povijesti Bošnjaci nikako da se oslobode konstrukcija, jer nam u taj period našeg življenja, izmisliše i poturiše bogumile-krivovjernike, te katolički i pravoslavno krunjene kraljeve i sada opsjednuti tim konstrukcijama mučimo se i gubimo vrijeme na tim falsifikovanim i izmišljenim činjenicama i što je najgore negiramo istinsku Bošnjačku povijest koristeći konstrukcije i laži. I umjesto da svoje intelektualne mogućnosti i sposobnosti usmjerimo na istinite povijesne činjenice, koje Bošnjaka utemeljuju u njegovoj Bosni, naši povjesničari i dalje našem narodu ispiru mozak istim tim konstrukcijama o nama samima.
Da bi se Bošnjak vratio u svoju istinsku povijest potrebno je; Da Srednjovjekovnu Bosnu izučavamo isključivo na muslimanskom vladanju kao što je i bilo, a za Bogumile treba da znamo da je to samo sinonim za Bošnjake muslimane iz predšerijetskog perioda življenja Bošnjaka, a da je krunjenje naših Bošnjaka kao kraljeva od strane pape i pravoslavne crkve najprostija povijesna obmana.
Za one koji misle da se negiranjem krunjenja negira i državnost Bosne, moram konstatovati da im je percepcija pogrešna. Bosna je i do tada bila država u zajednici Rimskih monoteističkih država i imala je svoje velmože koji su bili pod ingerencijom Wilhelma-Fridriha III koji nije bio kršćanin. Njegovim padom palo je i Zapadno Rimsko carstvo tako da su zemlje Balkana i Mađarska ostale bez vrhovne vlasti i u tom periodu uspostavlja se nova zajednica muslimana u kojoj je i Turska.
Bosna, a niti Mađarska nikada nisu bile, do tog perioda kada su se organizovale u Islamski komonvelt, pod ingerencijom papa, a neće biti i još dugi period vremena.

U Evropi, sve do progona muslimana od strane katolika počevši od XII stoljeća u vjerskom smislu, živjeli su jedni pored drugih narodi različitih vjerskih ubjeđenja, ali i etnosa. Evropa je bila i multi religiozna, baš kao danas Bosna.
Bosna je primjer suživota različitosti, ali samo zato što su muslimani u njoj dominirali i uz to imali u stara vremena državnu vlast, jer da je bilo koji, od ova dva komšijska kršćanska naroda, bio nekada dominantan u Bosni, i da je održavao vlast, Bošnjaka u njoj nebi ni bilo.
Zabilježeno je, od momenta kada su u Hrvatskoj i Srbiji kršćani postali dominantni tada su i prognali svoje komšije muslimane. Muslimani Bosne to nisu činili iako su uvijek bili većinski i to treba da znaju svi. To je naša islamska civilizacijska osobenost i mi to ne potenciramo, ali želimo i drugi da to znaju i da pokušaju da prihvate takav način življenja i suživota, a ne da primitivizmom, bucajući se u prsa, pokazuju silu te svojom bahatošću niječu prava na korektan život i onih koji, u odnosu na njih, imaju različit stav o stvaranju.
Od perioda Alexandra Velikog, Evropa počinje biti interesantna za mnoge narode kako unutar same Evrope tako i narode iz njenog okruženja. U njoj su egzistirale zajednice; Jevreja, Roma, Afrikanaca, Arapa, Hindusa i drugih, a sve to iz razloga što su u svim Evropskim državama utemeljene zajednice zasnovane na toleranciji i poštivanju drugog i drugačijeg tako da je Evropa, kao i danas, bila interesantna za sve ljude. To se nemože reći za period od XII-XIX vijeka, kada je crkva i njena oligarhija određivala prioritete.
Treba istaći, da je Evropa dug period, rekao bih od III. stoljeća prije n.e. do početka XIII stoljeća n.e., bila stabilan kontinent gdje su u toleranciji i suživotu bili muslimani sa kršćanima i ostalima, da je skoro u svim državama na čelu stajao kralj ili car kao nosilac Alexandrove krune, da su države bile organizovane kroz dva carstva Zapadno-Rimsko i Istočno Rimsko-Vizantijsko carstvo, a da je kao vladajuća vjera bio monoteizam, a ne kršćanstvo.
U tom periodu Evropa je imala svoj procvat u svim segmentima ljudske djelatnosti i da nije bilo kršćanske borbe za vlast, a što je sa sobom povlačilo velike migracije, ubistva i nesigurnost mislim da bi civilizacijska dostignuća imala mnogo viši nivo nego što je to sada. Ovaj dio Evropske povijesti, ovi historičari zaobilaze i nikako da priznaju jednu istinu, a to je da je do konca XII. stoljeća Evropa bila multietična, a da je na mjestu vladaoca u svim državama bio monoteist-musliman, a ne kršćanin.

U svim većim gradovima Evrope egzistirale su zajednice Jevreja u svojim općinama, a bavili su se raznim unosnim zanatima, trgovinom, trgovinom na veliko-raznim robama i onim sa Istoka. Zajednice Roma egzistiraju kao i autohtoni narodi. Oni se bave nešto drugačijim zanatima od Jevreja, ali ima i onih koji čergare, ali i onih koji traže milostinju. Kada su nastali progoni muslimana i Romi muslimani iz Evrope su sa svojim komšijama bježali u zemlje sa dominantnim muslimanskim življem, tako da je i u Bosnu izbjegao veliki broj Roma iz zemalja Srednje Evrope. U Bosni su stapali se sa muslimanskim življem, nisu poznavali Romski jezik, a narod ih je zvao ''Bijeli Romi.''
Interesantna je i činjenica da danas u Evropu ne dolaze niodkuda Romi. Dakle, ono što ih ima može se slobodno reći da su Evropski narod, jer hiljadama godina su tu. Ako bi valjano razmislili, onda su oni stekli historijsko pravo da se i sami nazovu Evropljani, a u svakoj zemlji su etnička skupina i nigdje manjina.
Tako vam je kad narod nema države. I nama Bošnjacima je stalno, kroz povijest negiraju i na toj osnovi ratovima rasturaju. I zato, današnji Bošnjak mora iz povijesti naučiti, ali i druge podučiti; da je Bosnu njegov predak povijesno gradio i branio i da mu je u amanet ostavio da je čuva i da je i dalje brani, a da su je oni drugi na sve moguće načine pokušali rasturati. Svi znaju, ako ne bude Bosne neće biti ni Bošnjaka i zato je jedni rasturaju, a Bošnjak je mora braniti.
Islam u Evropi?
Početkom VII. stoljeća dolazi Objava Muhamedu a.s. o Božijem jedinstvu koje kroz kompletan način življenja pristalica dobija naziv islamsko učenje. Sve pristalice dotadašnjeg učenja o Božijem jedinstvu sada slijede islamsko učenje, jer je Islam samo Božija-prirodna nadgradnja postojećeg monoteističkog učenja. I zato se, na dalekom Istoku, nalaze-otkrivaju sakralni objekti islamske provenijencije odmah iza Objave Islama u VII. stoljeću.
Islam, kao vjersko učenje, derogira predodžbu o Isusu kao Bogu, a što je baza kršćanskog učenja i od tada će između sljedbenika kršćanstva prema sljedbenicima Islama, koji su bili vladajući u Evropi, početi netrpeljivosti i antagonizmi, koji će u kasnija vremena preći u sukobe-ratove, a u cilju preuzimanja vlasti.
Iskonstruisanom tvrdnjom da je Islam na Balkanu nametan ili pak dobrovoljno islamizacijom prihvatan, a kao posljedica Turskog osvajanja, je tvrdnja koju su prihvatili svi koji negiraju da je Islam bio prirodan slijed monoteističkog učenja u Svijetu, pa tako i u Evropi. I zato, imate tvrdnju da je Evropa uspostavljala svoju civilizaciju na kršćanstvu, a da bi to bilo što uspješnije onda se sve što bi odavalo prisustvo neke druge osnove na kojoj se razvijala evropska civilizacija totalno derogira i negira.
Dakle, u VII stoljeću na čitavom prostoru na kome je egzistiralo učenje Ibrahima-Abrahama, koje je imalo svoj prirodan slijed preko učenja i Alexandra, a onda i Issa a.s. pa i Arija sada egzistira islamsko učenje, pa tako i u Evropi.
Da podsjetim, da je Islam rasprostranjen na velikim prostranstvima Srednje Azije, pa u Indoneziji i nigdje ga nije prenosila nikakva vojska, nego da je svuda dopro kao nadgradnja monoteizma. Po Indiji i Kini imate džamije iz VII stoljeća, iz istog stoljeća kada je stizala i Objava.
Na isti način na koji je došao u Kinu došao je i u Evropu. U Kini i Indoneziji je i sada, jer muslimane nisu progonili, a u Evropi ga nema jer su muslimani progonjeni, a njihovi tragovi uklanjani. Neki tragovi su i ostali da svjedoče istinu, ali se i to negira.
Nikakvi trgovci a niti moreplovci nisu prenosili islamsko učenje onim narodima koji do tada nisu bili u monoteizmu, a o prisilnom nametanju putem vojske nije se moglo uopšte dešavati, tako da tvrdnje kojima su se uspostavljale tako nakaradne istine su povijesne konstrukcije.
I sve je to bilo u potpunom prirodnom slijedu, jer je monoteizam baza, a Islam nadgradnja postojećeg monoteizma.

Prirodno je da svako želi da učini nadgradnju svog učenja, a nebitno je koja je to disciplina. Evo primjera za matematiku: U matematici množenje je nadgradnja sabiranja, stepenovanje nadgradnja nekom množenju itd. I svi narodi Svijeta znaju da množe i znaju da stepenuju i niko ne govori o nametanju niti o tobože prihvatanju iz koje kakvih razloga-prisile. I niko ne ispituje odakle ta nadgradnja, a samo iz razloga što je to nadgradnja u jednoj egzaktnoj nauci.
Svi se slažemo u tome, da je to najprirodniji slijed nadgradnje nekog učenja i narodi čitavog Svijeta to učenje prihvataju bez prisile i nametanja u cilju razvoja što učenije ličnosti.
E, kada je to Islam, onda onima što ne odgovara njegovo prisustvo u Evropi, negiraju njegovu prirodnu nadgradnju na postojeći monoteizam-Arijanizam i izbacuju ga iz Evrope kao evropsku civilizacijsku osnovu i kao evropsku duhovnost.
Dakle, svaka naučna disciplina ima svoju nadgradnju pa je tako i monoteističko učenje imalo svoju nadgradnju i zato je Islam samo prirodna nadgradnja postojećeg vjerskog monoteističkog učenja Arijanizma, koji je kroz Objavu od Allaha dž.h. prenosio Muhammed a.s. I nigdje se nije nametao prisilom. I zato u Kur'anu časnom stoji:''U vjeri nema prisile...'' jer zašto nekoga prisiljavati na nešto što je prirodno, nešto što treba bez prisile da prihvata, jer to nešto će ga oplemeniti, a nikako unazaditi.
Islamsko učenje, kao nadgradnja Arijanizma, bilo je prihvaćeno od svih Evropskih naroda tako da nije bilo niti jedne zajednice naroda u Evropa koja nije imala vladanje na islamskom učenju. Uz zajednice muslimana egzistirale su i zajednice kršćana koji nisu imali privilegije u vladanju, jer su nosioci vlasti bili monoteisti još od Alexandrove uspostave vlasti i kršćani nisu mogli biti nosioci Alexandrove krune, ali su u svojim sredinama-zajednicama mogli da primjenjuju svoje Biblijske kanune.
Alexandar se pobrinuo da njegovu krunu može nositi samo bogobojazni i to monoteisti po principu da ga bira sedam odabranih i sve države su bile organizovane kroz Alexandrovo carstvo koje je djelovalo u Evropi kroz dva segmenta Zapadno i Istočno.
U pisanju povijesti kršćanski historici uopće ne pominju ovu krunu, reklo bi se ''bježe'' od ove krune, jer bi ukazima na Alexandrovu krunu koja je davala legitimitet i legalitet nosiocima na čitavom Alexandrovom prostranstvu, sva njihova historijska lamatanja i podvale pale u vodu, i to zato što su tu krunu nosili isključivo vjernici monoteisti i nikako svetotrojci.
Tek od XII stoljeća, kada kršćani-katolici počinju progoniti muslimane započinje, od strane pape, krunisanje njihovih-katoličkih vladara, jer tek tada ostvaruju vlast na katoličanstvu. Nastaje pljačka muslimanskih dobara a njihovi-katolički predvodnici dobijaju imanja i počinju se nazivati grofovima. U državama Zapadne, Sjeverne i Srednje Evrope, kao i Mediteranu u veliko su ostvareni cljevi katolika.
Oni to u Bosni nisu mogli raditi jer u Bosni nikada nije vladao taj elemenat, a nisu uspjeli ni pokoriti je. I onda, kada su to silom htjeli uraditi, nakon sastanka crkvenih velikodostojnika predvođenih papom, u Mantovi, u Italiji 1459. godine. Papa Pijo II. je izrazio želju da se stavi na čelo kršćanske vojske koja je trebala da Bosnu i Hrvatsku očisti od ''heretika.'' To mu nije uspjelo, jer je narod Bosne imao hrabre i pribrane vođe, a među njima Tvrtko, ali nešto kasnije i veliki sin Bosne, herceg Stephan Kosača, pa Ajvaz-dedo, pa Isa beg Hranušić i drgi. Oni su Bosnu uveli u sastav islamskih zemalja tako da je 1463. godine, a nešto i prije, Bosnu branila islamska vojska. Ova Islamska vojska nije bila u svrsi osvajanja Bosne, nego legitimna vojska muslimana Balkana i u svrsi odbrane muslimanskog naroda Bosne i Balkana, a kome je izražena prijetnja od katolika i njenog visokog vođstva pape Pija II.
Kada se Bosna organizovala u Islamski komonvelt i kako je došlo do novog oblika vladanja-šerijeta, a pošto je u Bosni djelovala i katolička zajednica onda je katolicima od muslimana, preko sultana, izdata najdemokratičnija povelja-Ahdnama kojom se katolicima garantuje život i egzistencija među većinskim muslimanima, a sve prema njihovim vjerskim stavovima o životu.
Dakle, u Bosni u tom periodu su većinski muslimani koji se udružuju u Islamski Komonvelt i njihov predvodnik-sultan izdaje Ahdnamu katolicima. Nema tu nikakvog krivovjerja o kome nas oni ''tuše,'' a mi ko bez pameti samo potvrđivali te konstrukcije.
U pogledu odnosa, koga su ispoljavali muslimani udruženi u Balkanski komonvelt prema drugima-kršćanima ovaj primjer je primjer velike demokratičnosti koju ni dan danas muslimani ne mogu doživjeti u nekim evropskim državama. U Švicarskoj im brane graditi munare, u Francuskoj brane muslimankama nositi burke itd.
A, u ono vrijeme, takav odnos katolika prema muslimanima nije se mogao ni zamisliti, a kamo li živjeti, jer su kršćani sve što je podsjećalo na muslimane zatirali. Muslimani ni na koji način nisu bili poželjni u kršćanskoj zajednici te su ubijani, progonjeni i pokrštavani, a njihovi sakralni objekti rušeni i prepravljani u kršćanske.
Dok je u Bosni-njen ban bio Kulin, u Langdoku u južnoj Francuskoj počeo je progon i pokolj francuskih muslimana, a nešto kasnije za koju godinu 1203.godine i zadarske muslimane zadesiće ista sudbina. Zadranima su u pomoć pristigli muslimani iz unutrašnjosti i vratili Zadar njegovim mještanima muslimanima tako da su Zadrani mogli i dalje da žive u svom gradu.
Napad kršćana na Zadar, ali i situacija u Langdoku je ponukala tadašnje muslimanske velmože i vladare da se moraju još više angažovati na sprečavanju neprijatelja u cilju osvajanja naših muslimanskih gradova i izgona stanovništva i tada će početi plansko obnavljanje i pravljenje novih utvrđenja po čitavoj Evropi.
S tim u vezi, kod nas Bošnjaka, sigurno je proistekla i ona narodna izreka: ''Od Kulina bana i dobrijeh dana..'' koja može ući u kontekst tih zbivanja, organizovanja odbrane i slično... jer Kulinovo djelovanje je narod prenio u najpozitivnijem smislu. Od tog perioda i Bošnjaci se sa većom angažovanošću, organizuju i spremaju za odbranu svoje Bosne, svoje vjere i svojih domova.
I uspjeli su, jer i ja i svi mi Bošnjaci i danas danile baštinimo ono što su nam u naslijeđe ostavili naši stari, a to je naša vjera i naša Bosna. Zato moramo i kroz povijest to potencirati da se naši potomci ne stide svoje prošlosti, kao što se to dešavalo generacijama nešto prije, ali i trenutno živućoj, jer su im stari Bošnjaci boreći se i životima, ostavili u naslijeđe, sve što treba jednom narodu da može svoj život organizirati u najvećoj harmoniji življenja, a mi to nismo znali jer su nam naši negatori pisali povijest.
Vraćajući se ponovo na pitanje rasprostiranja određenog vjerovanja u Evropi nezaobilazna je i činjenica da je Evropski kontint sa svojom klimom i ostalim prirodnim uslovima za egzistenciju uticao na velike migracije a time i uticaj različitih učenja o Stvoritelju, ali uz predhodnu predpostavku da je evropsko društvo uvažavalo različitosti što je i bilo neposredno nakon Alexandrovog utemeljenja država.
Krajem stare, ali i početkom nove ere, Evropa postaje veliko gradilište, a posebno Mediteran. Niču novi gradovi, razvija se zanatstvo, trgovina, rudarstvo, građevinarstvo, poljoprivreda, vodoprivreda itd. Život u gradovima je osmišljen u smislu izgradnje produhovljene ličnosti. Svaki veći grad ima sportske arene, vanjska pozorišta, prekrasne parkove sa vodoskocima, ali i učilišta na kojima se promoviše različitost, a nikako skučenost.
U tim ranim periodima vladanja na monoteizmu nije bilo sukoba u Evropi, na što upućuju prelijepi Mediteranski gradovi i u njima arhitektonsko tehnički urađeni objekti. Da su se dešavali sukobi objekti se nebi mogli graditi. Svi koji su željeli usvršavanje u nauci mogli su to činiti na bilo kojoj visokoškolskoj instituciji. I to sve traje do konca XII stoljeća kada katolici počinju da ruše monoteističku vlast na najbrutalnije načine i tada počinje velika nesigurnost evropskih građana a posebno muslimana jer njihovu vlast ruše katolici.
Državotvornih vjera i vjerovanja što se tiče, kada je u pitanju Evropa, vrijedi:
U Evropi, kao narod, egzistiraju Jevreji koji u kasnijim godinama u nazivu nose prefiks države u kojoj žive: poljski, ruski, njemački,engleski itd. i u Evropi su od vajkada. Oni slijede svoje učenje o Stvoritelju. Nisu bili nigdje toliko brojni da su mogli uspostavljati vlast na svom vjerskom učenju.
Veći dio evropskih naroda, formirani u narodne države, od IV. stoljeća prije n.e. za državotvornu vjeru imaju monoteizam od Ibrahima a.s. nadgrađen Alexandrovim učenjem, i imaju u svojim državama vlast.
Početkom novog milenija počinje novo učenje o Stvoritelju koje promiče Issa a.s. Pristalice se dijele na one koji prihvataju da je Issa samo Božiji vjerovjesnik i samo svoje ranije vjersko učenje-monoteizam oblikuju Božijom Objavom kao nadgradnju aristoteloalexandrovog monoteizma Isaovim humanitarnom učenjem i učenjem o Stvoritelju. Kako se na uvezivanju starog monoteizma i Issaovog učenja-Objave najviše isticao Egipatski teolog Arije, i kako je na ovom vjerskom učenju u nadolazećim stoljećima oblikovana i monoteistička vlast u Evropi, ovo vjersko učenje, kroz povijesnu literaturu, biće poznato kao Arijanizam.

Monoteisti nastavljaju učenje o jednom Stvoritelju i organizuju vlast u čitavoj Evropi. Period koji je u evropskoj povijesti poznat kao vladavina Rima je u stvari na principima monoteizma, ali kao što se sve monoteističko negira od strane kršćanskih povjesničara tako se negira i monoteizam Rima. Principe njihove vladavine oni slijede od Alexandra Velikog, a od IV stoljeća od Arija. Jedina promjena učenja monoteista o učenju o Stvoritelju, kod njih, nastala je Objavom Islama. Ali, ni to nije bilo u nekom revolucionarnom smislu nego da su, na jedan prirodan način nastavili slijediti učenje o jednom Stvoritelju, prihvatajući nove stavove o tom učenju, tako da su u kasnijem periodu svog učenja ispoljavali islamsko učenje i nikako kršćani dualisti. Bila je to najprirodnija nadgradnja jednog učenja o Stvoritelju.
Druga grupa pristalica Issaovog učenja uzimaju da je Isus Božiji sin, u pravom smislu, te da iz tog razloga ima i sve atribute Stvoritelja, a nazvaće se kršćanima i to katolicima i ortodoxima-pravoslavcima. Oni će na svom učenju u Evropi ostvarivati vlast i to katolici od konca XII. do kraja XVII. stoljeća, a pravoslavci u Zemljama Istočne Evrope početkom XVIII stoljeća, a polovinom XIX stoljeća to će ostvariti u Srbiji-Beogradskom pašaluku. Ovu vlast kršćani su ostvarivali fizičkom metodom: ubijanjem, progonom i prevjerom monoteista.

U XV vijeku, u Njemačkoj, Martin Luter obznanjuje novo kršćansko učenje kao protest na katoličko učenje i njihovo ponašanje prema drugim i drugačijim nazvano Protestantizam i u nekim zajednicama uspijevaju održati vlast na protestantizmu.
Ostala učenja o Stvoritelju nisu imala veće pristaše tako da se mogu i zanemariti.
Heretizma i ostalih krivovjerja što se tiče:
One izmišljotine o hereticima i njihovom učenju su projektovane od katolika počevši od vjerskih vjerodostojnika do historika. Najveći doprinos takvom učenju dali su njihovi historičari kada su pokušali da sebi razjasne tragove islamske civilizacije koja je djelovala u Evropi, ali koje trenutno nema. Tabireći po crkvenoj dokumentaciji u kojoj su muslimani nazivani na sve one navedene načine, oni su samo to prenosili kroz povijest tako da su evropski muslimani imali sve one nazive koje su im dodjeljivali njihovi mrzitelji.
Drugi razlog negiranja egzistiranja Islama u Evropi je i razlog; što su za osnovu Evropske civilizacije svi kršćanski povjesničari uzeli kršćanstvo na kome uspostavljaju sve od vlasti, povijesti, do graditeljstva.
Sve što su napisali o učenjima katara, alibigeneza, patarena, husita, bogumila su njihove izmišljotine potkrijepljene krivotvorenim dokumentima, a sve u cilju potvrde, o tome, da isti nisu bili monoteisti-muslimani, nego tobože nekakva kršćanska sekta sa iskrivljenim učenjem o Stvoritelju i trebalo ih je iz tog razloga, i u ime Isusa, ubijati, progoniti i prevjeravati.
Tamo gdje su protjerali sve te heretike, oni su izbjegli u islamske zemlje i nastavili islamsko vjerovanje.
U zatiranju istine; da su muslimani bili žitelji Evrope i imali i vlast, njihove sakralne objekte su ili porušili ili pretvorili u svoje, a najviše ih je oblijepljeno nekakvim figurama i kao ta građevine su iz perioda baroka. Poneki objekat je i ostao da svjedoči istinu, a to je i ona munara džamije iz Lednice u Češkoj.

VRH



Ostali prilozi:
» STEĆCI LIČNA KARTA BOSANACA I HERCEGOVACA
Anadolu Agency (AA) | 21. May 2023 02:34
» BOSNA I BOŠNJANI
B.net | 17. December 2022 01:09
» ČUDNA JADA OD NOVOG GRADA (BOSANSKOG NOVOG)
Ferhat Korajac | 23. July 2022 17:03
» SOKOLJENJE SRPSKE BRAĆE I POHOD NA "SVETO ZLO"
Bošnjaci.Net | 10. April 2021 18:34
» 600 GODINA OD SPALJIVANJE NA LOMAČI JAN HUSA (1375.-1415.)
Fikret Hafizović | 21. July 2020 19:53
» RANJAVANJE I BOL U DUŠI
Amir Hasanović | 15. October 2019 22:01
» MUZEJ U HRVATSKOJ ČUVA SABLJU BANA JELAČIĆA S ARAPSKIM NATPISOM
Anadolu Agency (AA) | 16. September 2019 00:13
» BOSNA U DOKUMENTU IZ VII. STOLJEĆA
Fikret Hafizović | 05. February 2019 18:27
» N. MALKOLMOVE NELOGIČNOSTI - NEISTINE O ŠIRENJU ISLAMA U EVROPI
Fikret Hafizović | 27. September 2018 17:28
» DEFTERI POPISA U PAKRACU SLAVONIJA
Fikret Hafizović | 17. June 2018 12:55
Ostali prilozi istog autora:
» KORIJENI BOŠNJAKA
29. April 2019 21:30
» BOSNA U DOKUMENTU IZ VII. STOLJEĆA
05. February 2019 18:27
» NOVI POGLED NA HISTORIJU BOSNE
03. December 2017 14:56
» BOŠNJAČKO SLOVO O RASTKU NEMANJI
17. September 2017 00:47
» RAZVOJ EVROPSKE CIVILIZACIJE
12. June 2017 15:29
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif