Sead ZUBANOVIĆ: Na talasima muslimanskog radija se reklamira i prezentuje knjiga čovjeka koji je izvrijeđao sve bošnjačke kulturne pa i vjerske autoritete! On koji je doslovno popljuvao sve što u tom narodu intelektualno vrijedi, sada je održao promociju svog novog literarnog djela u objektu koji nosi prefiks “bošnjački”, a tonski zapis tog događaja se reprizira, što znači po drugi put emituje na valovima islamske radio stanice? Pa zar neko iz tog nacionalnog korpusa, a trebalo bi da pripada krugu osviještenih, nakon svega ružnog što je taj čovjek rekao i napisao o Reisu Ceriću, Džemaludinu Latiću, rahmetlijama, predsjedniku Aliji Izetbegoviću i Nedžadu Ibrišimoviću, zatim Fatmiru Alispahiću (koji mu je jedini to vratio istom mjerom) Muhamedu Filipoviću pa na kraju i svom nerazdvojnom šah partneru Abdulahu Sidranu i tako dalje i tako redom, može o njemu nešto pozitivno kazati, a ne još mu omogućiti najmanje trideset minuta vjerskog radio programa i to u dva navrata.

Radio Islamske zajednice u BiH, imena BIR, je za relativno kratko vrijeme postao medij kome Bošnjaci muslimani zaista vjeruju. Slušanost koja je zasluga prije svega edukativnog sadržaja i karaktera programa, izbora gostiju, kvalitetnih emisije vjerskog usmjerenja, svjedočenja o fašističkim srpsko-crnogorskim i hrvatskim zločinima kroz vrijeme, a posebno tokom zadnje agresije, realna izvještavanja o dnevno političkim dešavanjima kod nas i u svijetu, prilozi sa terena, izbor većine muzičkih numera, na kraju kompletan program uz malu dozu dobronamjerne kritike, jer uvijek može bolje, zaslužuju zaista visoku ocjenu i potvrđuje marljiv i predan rad uposlenih.
Ali dana 3. 9. 2013. godine slušajući reprizno izdanje serijala naslova “Knjiški kutak”, ako sam naziv dobro i čuo jer mi je tokom najave emisije o kojoj je riječ, zbog njenog sadržaja, baš zazujalo u ušima, zaista sam doživio neprijatno iznenađenje. Voditelj emisije koji je ujedno predsjedavajući komisije za informisanje pri Svjetskom bošnjačkom kongresu (stvarno mi nije jasno zašto je ovako mladom čovjeku nametnuto opterećenje tom zahtjevnom funkcijom) šokirao me najavom teme. Riječ je bila o tonskom zapisu, mora se naglasiti izuzetno lošeg kvaliteta, sa promocije knjige održane u Bošnjačkom institutu čiji je autor niko drugi nego Marko Vešović!?!? Istog trenutka zapanjen izgovorih onu čuvenu rečenicu davno preminulog sportskog TV komentatora sada nam susjedne države: ”Ma ljudi, je li to moguuuće”? Na talasima muslimanskog radija se reklamira i prezentuje knjiga čovjeka koji je izvrijeđao sve bošnjačke kulturne pa i vjerske autoritete! On koji je doslovno popljuvao sve što u tom narodu intelektualno vrijedi, sada je održao promociju svog novog literarnog djela u objektu koji nosi prefiks “bošnjački”, a tonski zapis tog događaja se reprizira, što znači po drugi put emituje na valovima islamske radio stanice? Pa zar neko iz tog nacionalnog korpusa, a trebalo bi da pripada krugu osviještenih, nakon svega ružnog što je taj čovjek rekao i napisao o Reisu Ceriću, Džemaludinu Latiću, rahmetlijama, predsjedniku Aliji Izetbegoviću i Nedžadu Ibrišimoviću, zatim Fatmiru Alispahiću (koji mu je jedini to vratio istom mjerom) Muhamedu Filipoviću pa na kraju i svom nerazdvojnom šah partneru Abdulahu Sidranu i tako dalje i tako redom, može o njemu nešto pozitivno kazati, a ne još mu omogućiti najmanje trideset minuta vjerskog radio programa i to u dva navrata. Sada kad se nije uspio dodvoriti četnicima, a obišao je sve tamošnje medije koji mu htjedoše otvoriti svoja vrata blateći Sarajevo i njegove građane, ismijavajući i osuđujući njihovo ponašanje za vrijeme i poslije agresije, potrošen, vraća se “svojoj” publici i dobro naplaćenoj tematici ratnih godina. Ponovo piše o, zbog svog šovinizma ograničenim i glupim, Srbima te njihovoj lošoj imitaciji, lijenim Crnogorcima, naravno, lukavo braneći ove druge pošto je i on tog porijekla, a može biti da penzionerske dane možda, ako ga pozovu, proživi tamo u Montenegru. Dodvorava se na taj način sada ponovo Bošnjacima, onima kojima je izvrijeđao sve što se moglo a i ono što se nije smjelo vrijeđati. Nije taj svojevremeno zaobilazio ni Islam, ni vjerske obrede koje muslimani obavljaju, ni pokrivene vjernice... Ali biznis je biznis. Ko će mu kupiti knjigu, ako ne Bošnjak. Još kad je ima ko nafaliti. Prodorni glas voditelja najavi, izgovarajući gromko imena promotora, da su to, pored još neke dvojice ljudi čija imena nisam uspio jasno čuti, Hadžem Hajdarević i Enver Kazaz! Ponovo sam morao provjeriti tačnost

Ko je ovoj vrijednoj ekipi podvalio velikog Marka?

frekfencije na radio prijemniku. Pitam se, ima li neko iz bošnjačkog korpusa ko za njih dvojicu može kazati nešto pozitivno vezano za narod kome pripadaju? Ovog drugog, koji se javno ponosi svojim ateizmom, uspjedoh kroz vodopadno šuštanje tona čuti kako reče da ga u nekim djelovima knjige, za čije su promoviranje njih dvojica bezbeli naplatila solidan honorar, Markovo pisanje podsjeća na pisanje rahmetlije Nedžada?! Bože me sačuvaj ove gluposti. Promotori Vešovićeve knjige su znači dva rušitelja svega što nosi bošnjački prefiks i otvoreni protivnici nedavnog formiranja tom narodu tako nedostajućih krovnih institucija. Hadžem Hajdarević, maksimalno materijalizovan SDP-ovac, koji za sebe tvrdi da je pjesnik, a niti jedan jedini njegov stih iz desetina knjiga poezije koje je objavio niko nije u stanju prepoznati, a kamo li odrecitovati, neizostavan je faktor svih književnih promocija djela u kojima se zaobilazi Islam, vjera čiji je i on svojevremeno bio službenik. Odmah do njega je najpametniji, najzaslužniji, najzastupljeniji, najslikaniju, najsnimaniji i najmanje trijezni E. Kazaz. Hajde, neka je Hadžem doveo Marka u BKC-a preko svog šefa i glavnog titulara te institucije, Zlatka L., ali ko im otvori vrata radio stanice BIR. A taj radio i Marka i Kazaza i Hadžema uvede na svoju odgovornost u domove onih ljudi i žena koji sedždu čine i prokocka na taj način veliki dio njihovog dugo sticanog povjerenja.
Kako je tek u onom tonskom šuštanju, zapištao, zašištao i zasiktao glas velikog Marka, čovjeka koji ne zna disati kad govori, siječe riječi na pola, ignoriše tačku, a kamo li zarez. Bezuspješno je u nekoliko navrata pokušavao prepričati neki smiješan detalj iz knjige jer su ga unaprijed pripremljenim grohotnim smijehom prekidali oduševljeni njegovim likom i djelom, odani mu Bošnjaci. On je bio, sudeći po jačini njegovog glasa, desetak metara udaljen od tonskog uređaja koji reprodukuje zvuk, a jedan od onih plitkoumnih iz publike, koji su bili zaduženih za smijeh na zor, se svaki put hihotao direktno u mikrofon. Zaista je bilo teško do kraja nešto razgovijetno čuti, osim voditelja emisije koji se nalazio u studiju, a ustvari ničega vrijednog za slušanje i ne bi.
U ime onih koji skoro pa slijepo vjeruju radiju BIR, onih kod kojih on uživa veliko povjerenje, molim Vas uposlenike, nemojte nas više nikada ni pokušati ovako prevariti. Nemojte nam kao persone vrijedne pažnje podmetati ličnosti koje to ničim ne zaslužuju. Pa zar naša prošlost nije prepuna autogolova i pogrešnih odluka. Nakon toliko godina čekanja na istinu i objektivno informisanje Bošnjaka, nemate pravo na greške ovakve vrste, a za mene je ključno pitanje, smatrate li Vi emitovanje ove emisije ublehaškog sadržaja i to u dva navrata, programskom greškom? Ako i radio BIR posluje na ekonomskoj osnovi, opet nemate pravo reklamirati proizvod štetan po mentalno zdravlje vaših konzumenata.
Moje lično mišljenje i ocjena dosadašnjeg rada ove medijske kuće, ako to nekome nešto znači, nalazi se u uvodnom dijelu teksta, normalno sa izuzetkom događaja o kome je riječ.