DRUGA STRANA: U belgijskom gradu Antwerpenu 3. novembra 2013. u organizaciji FK “BH. Ljiljani” i IKC “Gazi Husrev beg” priređen je bajramski turnir u malom nogometu. Turnir bi bio kao svaki sportski događaj, možda bi prošao nezapaženo, izuzev Antwerpena, grada u kojem je odigran, ali jedan ekces promijenio tok i uznemirio članove bošnjačke dijasporalne zajednice, posebno one koji su porijeklom iz Sandžaka. Bošnjaci.Net su objavili saopćenje “Sandžak Euroregio” iz Aachena čija ekipa je učestovala na turniru, kojima nije dozvoljeno da se zastava Bošnjaka Sandžaka postavi pored ostalih zastava koje su bile iznad radnog stola organizatora turnira. U saopćenju se pominje Bakir Halilović, imam u tom gradu, koji je navodno bio izričit i koji se pozivao na “naredbu” iz Rijaseta o navodnoj “zabrani zastava”, ali je spominjao i Glavnog muftiju IZ u S. Redakcija je došla do dopisa koji je svim Zajednicama i džematima uputio rukovodilac Ureda za bošnjačku dijasporu. U istom dopisu je naglašeno koje zastave mogu biti postavljene u centrima i džamijama, ali nigdje nije naglašeno da se na sportskim terenima ili salama treba zabranjivati bilo koja zastava. Nakon čega se saopćenjem za javnost oglasio Ured za odnose s javnošću Rijaseta IZ u BiH. U cilju objektivne istine, odnosno da bi saslušali i drugu stranu, urednik Bošnjaci.Net je u više navrata pokušao stupiti u kontakt sa nekim od organizatora turnira. Napokon je uspio i obavio je prijatan razgovor sa Safetom Botonjićem čije se ime nalazi na plakati za kontakt i prijavu ekipa za turnir. Botonjić je izrazio žaljenje zbog nesporazuma koji se dogodio na turniru, naglašavajući između ostaloga u razgovoru “Sve su to naša braća Bošnjaci, bilo da su iz Bosne, Sandžaka, CG, Srbije, Kosova… braća smo bili, tako ćemo i ostati. Nakon svega što nam se u prošlosti dogodilo niko nas neće dijeliti”. S obzirom da Botonjić nije čuo razgovor koji se odvijao između imama Halilovića i predsjednika Sandžak Euroregio Zaima Čelebića, sugerirao je da bi bilo najbolje da se popriča sa imamom, što je urednik Bošnjaci.Net izrazio želju da stupi u kontakt. Nakon što je Botonjić tekst porukom poslao broj telefona od imama Halilovića, u par navrata urednik je nastojao stupiti u kontakt sa njim, ostavio mu je poruku sa brojem na koji ga može dobiti. Nažalost povratnog poziva nije bilo. Radi prevazilaženja problema, ali i zbližavanja svih Bošnjaka u toj regiji, za očekivati je da jedan od organizatora, u ovom slučaju IKC “Gazi Husrev beg” i imam Halilović, prirede mevlud i zajedničku večeru i da pozovu sve učesnike turnira ali i cijele Zajednice. Smatramo da nesporazumi među Bošnjacima ne smiju postojati, pa i kada se radi o nacionalnim simbolima. Ipak, mi smo putem online korespodencijom od mr. Mirsada Kalajdžića, rukovodioca Ureda za bošnjačku dijasporu, potražili odgovore kako po pitanju pomenutog dopisa, ali i druga pitanja koja će biti interesatna članovima bošnjačke dijasporalne zajednice.

Mr. Mirsad KALAJDŽIĆ, rukovoldilac Ureda za bošnjačku dijasporu Obilazeći naše džemate po dijaspori u svojim obraćanjima u kontinuitetu skrećem pažnju našim džematlijama da se ne dijele na: Sandžaklije, Krajišnike, Hercegovce, Podrinjce, Sarajlije, i sl. Oni koji to i u šali rade, mislim da nisu dobronamjerni. Mi smo istinska braća koja su tokom historije iz ovih ili onih razloga našli se na određenom području. Bošnjaci porijeklom iz Sandžaka su naša braća, dio nas i naših džemata na području čitave dijaspore. Povreda njih je i povreda sviju nas. U izjavi koju smo dobili od imama iz Antwerpena Bakir ef. Halilovića stoji da ni on uistinu nije želio nikoga povrijediti, da to mogu potvrditi i njegovi brojni prijatelji koji su sa njim bili, da cijeni, da se druži i duboko uvažava Bošnjake sa tog prostora i da žali što je do ovog došlo.

Iskorak u pravcu našeg jedinstva
Bošnjaci.Net: Poštovani gospodine Kalajdžiću, povod ovog našeg razovora je dopis koji ste krajem oktobra poslali ispred Ureda za bošnjačku dijasporu svim našim Zajednicama i džematima u dijaspori. Taj dopis je naslovljen: Obilježja i zastave u objektima IZ-e u dijaspori. Možete li nam reći šta ste kao rukovodilac Ureda sa tim dopisom htjeli poručiti bošnjačkoj dijasporalnoj Zajednici i džematima koje djeluju širom svijeta?
KALAJDŽIĆ: Bilo bi mi draže da Ste za povod ovog razgovora naveli recimo protekli Popis stanovništva ili neki drugi uspješan projekat na kome su se uistinu Bošnjaci dokazali kao zreo narod. Naravno da sam Vam zahvalan i na ovom pitanju, kao i ukazanoj prilici da objasnim potrebu i razloge dopisa upućenog svim našim Zajednicama i džematima u dijaspori. Naime, svima nam je poznato koliko truda, vremena i sredstava je potrebno da bi se registrirao jedan džemat u dijaspori. U želji da džemat čim prije zaživi, čine se i određeni propusti. Nerijetko se dešavalo šarenilo i neusklađenost statuta naših džemata na prostoru jedne Zajednice, pa i njihova proturječnost sa Ustavom IZ-e u BiH. Drago mi je da smo danas, generalno kao Zajednica došli na ovaj organizacijski nivo na kojem bez većih poteškoća možemo činiti iskorake u pravcu našeg jedinstva. Na tom planu je uistinu u proteklom periodu učinjen veliki napredak. U tom pravcu je i reguliranje još jednog segmenta ,,obilježja i zastava u objektima IZ-e u dijaspori”. Povod zbog čega se ovaj dopis pojavio ovih dana, jeste nemili događaj koji se nedavno dogodio u našem džematu Göteborg u Švedskoj. Neznamo odkud i iz kojih razloga se u našem objektu našla zastava jedne od međunarodno zabranjenih organizacija. Predpostavljamo da je po srijedi bila naša naivnost, neobazrivost i poštivanju Bošnjaka svega onog što je napisano arapskim pismom tj. harfovima. Švedski mediji su se potrudili da fotografije istih, kao i negativna informacija o bošnjačkom džematu nađu mjesta i izvan njihovih granica. U želji da zaštitimo naše imame, aktiviste džemata, naše džematlije, kao i njihove objekte, zatražili smo shodno Ustavu IZ-e i njihovo reguliranje.

Poštovanje ili bliskost sa određenim narodima netrebamo iskazivati na ovaj način
Bošnjaci.Net: Prilikom zijareta bošnjačkoj dijaspori sigurni smo da ste zapazili i druge probleme ali ste ipak sa dopisom krenuli sa uklanjanjem zastava. Razumljivo je oko “zastave” koju ste naveli, recite nam koja ste još obilježja zapazili da se ističu u džamijama i centrima i koje treba ukloniti i zašto?
KALAJDŽIĆ: Obilazeći naše Zajednice i džemate na prostoru dijaspore, pored dobrih stvari, naravno da se susrećem i sa problemima. Do sada smo poslali velik broj dopisa naslovljenih svim našim Zajednicama i džematima u kojima smo skretali pažnju na generalne probleme. Prema tome nije istina da smo krenuli od problema reguliranja zastave.
U našim objektima sam imao priliku da se susrećem sa obilježjima od Saudijske Arabije, Turske, Irana, Libana itd. Naravno da za ovim nema potrebe i da naša ljubav, poštovanje ili bliskost sa određenim narodima netrebamo iskazivati na ovaj način.

Bošnjaci.Net: U zadnjem paragrafu dopisa piše, citiram: “U našim objektima treba da stoji zastava IZ-e i zastava zemlje u kojoj džemat i zajednica djeluju. Pored njih može još da postoji zastava naše domovine BiH. Sve ostale zastave i obilježja da uklonite iz naših prostora”. Ako sam dobro razumio, da li to znači da i nacionalne zastave Bošnjaka sa ljiljanima ne bi trebalo isticati u objektima IZ-e, odnosno centrima koji mnogi imaju bošnjački predznak?
KALAJDŽIĆ: Kao što smo jedinstvena Islamska Zajednica, tako je i naše obilježje – zastava jedinstvena na čitavom prostoru BiH, Sandžaka-Srbije, Hrvatske, Slovenije i bošnjačke dijaspore. Ja ne poznajem nijednog člana naše Zajednice, bez obzira sa kojeg on prostora dolazio da sebe ne nalazi pod okriljem zastave IZ-e.
Naravno da mi je žao da neko može i pomisliti da ja ili bilo ko u Zajednici može biti protiv naše prve zastave sa ljiljanima za koju smo krvarili i koja nam je sačuvala naš bošnjački ponos.

Treba saslušati obadvije strane
Bošnjaci.Net: Prema informacijama koje smo dobili u redakciju Bošnjaci.Net, dopis je poprimio različita shvatanja, tumačenja ali i samu primjenu i praksi. Naime na jednom malonogometnom turniru u Antwerpenu, prema svjedočenju učesnika, ali i saopćenja koje smo objavili, tamošnji imam, po njegovom shvatanju, primjenjujući u praksi dopis Ureda na čijem ste čelu usprotivio se postavljanju nacionalne zastave Bošnjaka Sandžaka pored zastava koje su postavljene kod radnog stola organizatora turnira? Da li ste očekivali da će vaš dopis otići u takvom krivom smjeru?
KALAJDŽIĆ: Naravno da mi je žao što je došlo do nesporazuma i nama Bošnjacima se to ne smije više dešavati. Kada dođe do nesporazuma, treba saslušati obadvije strane i ne žuriti sa izhitrenim izjavama koje nam štete i ne donose nikakvu korist. Bolje da u ovom slučaju nije bilo uopće turnira, nego što je do ovog došlo. Dopisi služe upravo iz razloga da se ne ide u krivom smjeru, ali imate ljude na terenu koji ga ,,žele” različito (da) razumiju.

Dopis Ureda za bošnjačku dijasporu

U svojim obraćanjima u kontinuitetu skrećem pažnju našim džematlijama da se ne dijele
Bošnjaci.Net: Šta poručujete Bošnjacima porijeklom iz Sandžaka koji su povrijeđeni ovim ishitrenim činom?
KALAJDŽIĆ: Obilazeći naše džemate po dijaspori u svojim obraćanjima u kontinuitetu skrećem pažnju našim džematlijama da se ne dijele na: Sandžaklije, Krajišnike, Hercegovce, Podrinjce, Sarajlije, i sl. Oni koji to i u šali rade, mislim da nisu dobronamjerni. Mi smo istinska braća koja su tokom historije iz ovih ili onih razloga našli se na određenom području. Bošnjaci porijeklom iz Sandžaka su naša braća, dio nas i naših džemata na području čitave dijaspore. Povreda njih je i povreda sviju nas. U izjavi koju smo dobili od imama iz Antwerpena Bakir ef. Halilovića stoji da ni on uistinu nije želio nikoga povrijediti, da to mogu potvrditi i njegovi brojni prijatelji koji su sa njim bili, da cijeni, da se druži i duboko uvažava Bošnjake sa tog prostora i da žali što je do ovog došlo.

Bošnjaci.Net: Naše zajednice u dijaspori su izmiješane sa Bošnjacima iz svih sredina, odnosno država koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije i možemo se pohvaliti da zajedničkim ulaganjem izgrađuju džamije, centre… Možemo li reći da u biti dobro funkcioniraju?
KALAJDŽIĆ: Upravo tako. Naše Zajednice u dijaspori su izmiješane sa Bošnjacima iz čitave BiH, kao i država koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije, da i pored brojnih različitih običaja u biti dobro funkcioniraju, a neki bolje i od naših konpaktnih džemata na prostoru BiH, što je svakako za svaku pohvalu. U želji da se svako u džematu osjeća kao svoj na svome, brojni džematski odbori na terenu su sastavljeni od predstavnika iz različitih krajeva.

Uz našu koordinaciju uspjeli smo ujediniti naše Zajednice, institucionalno ih ojačati i poboljšati njihovo organiziranje
Bošnjaci.Net: Uvaženi gospodine Kalajdžiću, da ovaj razgovor ne bi bio samo dopis o kojem smo već govorili, dozvolite da vas upitamo još nekoliko pitanja. Već ste nekih četiri godine na čelu Ureda za bošnjačku dijasporu, recite nam kako danas vidite vjersko, nacionalno i kulturno biće Bošnjaka u dijaspori, da li se poboljšalo organiziranje, da li su shvatili šta znači institucionalno jačanje i uvezivanje van BiH i Sandžaka?
KALAJDŽIĆ: Ovih dana kao što ste i sami rekli, navršavaju se pune četiri godine od kako se nalazim na čelu Ureda za bošnjačku dijasporu. Prije četiri i više godina popularan trend kod Bošnjaka je bilo razdvajanje i cijepanje na manje jedinke. Kad je IZ-a posrijedi podsjetiću Vas na Austriju koja je bila podijeljena na tri dijela, Njemačku koja je formalno održavala jedinstvo, a faktički je bila podjeljena na dva dijela, Sjevernu Ameriku čiji je rad uveliko bio blokiran, podiljeni neki od džemata na prostoru Francuske, Danske i Belgije. Uz našu koordinaciju, veliko zalaganje ljudi na terenu, kadrovskim osvježenjima uspjeli smo ujediniti naše Zajednice, institucionalno ih ojačati i poboljšati njihovo organiziranje na prostoru gotovo čitave dijaspore.
Imajući u vidu uloženo i do sada urađeno, u periodu koji je pred nama tek očekujemo prave plodove. Za očekivati je da će Bošnjaci u ovom periodu institucionalno ojačati i svoje nacionalno i kulturno biće kako u domovini, tako i dijaspori.

300 bošnjačkih džemata u dijaspori
Bošnjaci.Net: Za razliku od prije par decenija kada su mnoge naše zajednice djelovale u iznajmljenim prostorima, koji nisu ni izbliza zadovoljavali kriterij našeh življenja i organiziranja, posljednjih godina mnoge dijasporalne zajednice zahvaljujući vrijednim Bošnjacima iz BiH, Sandžaka, Kosova…, kupovinom sopstvene zemlje ili pak objekta koje su adaptirali u moderne centre i džamije možemo reći da su riješili i to važno pitanje. Možete li nam opisati taj dijasporalni život, kao i napredak vjerski i nacionalni u bošnjačkim zajednicama jučer, danas, sutra?
KALAJDŽIĆ: U svom obraćanju na manifestaciji polaganja kamena temeljca za naš centar u Mainzu u Njemačkoj sam između ostalog rekao da smo na prostoru čitave dijaspore konačno uspjeli izaći iz podruma i da danas kako to zahtjeva vrijeme i mjesto u kojem se nalazimo, na najbolji način prezentiramo sebe kao Bošnjake i svoju vjeru. Veliki je broj naših milionsko vrijednih objekata koji uistinu pružaju idealne uslove za rad. Ako pravimo usporedbu sa onim što smo imali prije 10 ili 20 godina, onda su to uistinu veliki pomaci. Danas na prostoru dijaspore imamo registriranih oko 300 naših džemata i cijenimo da se u budućnosti taj broj neće bitno povećavati. Trenutno imamo potrebu za organiziranjem novih džemata na prostoru Sjeverne Amerike, ali isto tako imamo potrebu za objedinjavanjem određenih džemata, pogotovo na prostoru Zapadne Evrope.

Bošnjačka mladost u dijaspori je naš neiskorišteni potencijal
Bošnjaci.Net: Skoro je 22 godine od početka trodržavne agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima. U dijaspori je stasala nova bošnjačka generacija, koja jeste jedna nova snaga i potencijal za naše zajednice u zemljama širom svijeta, da li BiH i Sandžak prepoznaju taj novi potencijal.
KALAJDŽIĆ: Jedan od neiskorištenih vlastitih potencijala jednog naroda, u ovom slučaju nas Bošnjaka, jeste naša mladost u dijaspori, među kojima imamo onih koji su završili prestižne univerzitete u svijetu, koji rade u velikim firmama i korporacijama, od kojih koristi imaju zemlje domaćini u kojima djeluju. Zato nam je jako važno ono što na našem nacionalnom planu radi Svjetski bošnjački kongres, drugi naši kongresi, kao i ostala pro-bošnjačka udruženja. Čim prije bi trebali imati valjanu informaciju, geografsku i druge mape Bošnjaka kako bi konačno znali sa čim raspolažemo i našto u svojoj perspektivi možemo računati. Možda smo i mi u dijaspori djelimično odgovorni što vlastiti potencijal na odgovarajući način nismo uspjeli prezentirati domovinskim zemljama kao što su Bosna i Hercegovina i Sandžak.

Bošnjaci.Net: S obzirom na ozbiljan rad te institucionalno jačanje recite nam kakav je položaj Bošnjaka u zemljama u kojima žive i rade, kakav je njihov odnos prema tim državama ali i vlasti i građana prema njima, kada ih zijaretite, na koje vam se problem najviše žale, šta im nedostaje?
KALAJDŽIĆ: U dosadašnjim kontaktima sa državnim zvaničnicima na čijem prostoru žive i rade naši Bošnjaci, prema onom što smo od njih čuli trebamo biti zadovoljni i zahvalni našim ljudima na koji način sebe i svoju domovinu predstavljaju u svijetu. Svi se slažu u ocjeni da se Bošnjaci od svih muslimanskih zajednica najbolje integrišu u postojeća društva, da su produktivni i da najveći dio njih živi od vlastitog rada. Ono što im ne dostaje i za čim pate je matična domovina, od koje očekuju samo razumjevanje.

Nisam za to da se stvari sklanjaju pod tepih
Bošnjaci.Net: Da bi rješavali probleme moramo o njima i pričati. Znamo da se u dijaspori dešavaju određena mimolaženja između imama i odbora, i obrnuto. Stižu nam pritužbe uglavnom običnih džematlija da se ti problemi samo umnožavaju i odgađaju za neko bolje vrijeme ili se prebace na nekog trećeg, a opet će vjerovatno Reisu-l-ulema biti kriv. Kako Ured rješava takve vrste problema?
KALAJDŽIĆ: Preduslov za rješavanje svih mogućih problema jeste upravo razgovor, kao što Ste i naveli. Ondje gdje se radi, ponekad dođe i do mimoilaženja. U konačnici, mi smo ljudi, skloni greškama i nismo bezgriješna bića. Prema tome i mimoilaženja na relaciji imam i džematski odbor, trebamo razumjeti kao moguću realnost. Naravno da kada dođe do istih, da ih ne treba ignorirati, nego da na njih treba čim prije reagirati. U dosadašnjem radu zalagao sam se za institucionalno rješavanje tih problema i na tome ću i ustrajati. Nisam za to da se stvari sklanjaju pod tepih, kao ni da sebe i svoje postupke zaklanjam iza nečijeg autoriteta. Svako od nas pored prava koja uživa, mora imati i odgovornost za ono što radi i što mu je povjereno.
Na kraju dozvolite mi još jednom da Vam se zahvalim na pitanjima i mogućnosti da na ista odgovorim. Molim dragog Boga da Vam da dobro zdravlje i da Vam pomogne u plemenitom radu. Koristim priliku i da svim našim imamima, aktivistima džemata i džematlijama u dijaspori čestitam novu 1435. hidžretsku godinu.