Hatib Nezim Halilović Muderris: Vjernik ne smije zapostavi dunjaluk i odreći se materijalnih dobara, jer nam je dunjaluk potreban i kao sredstvo do Ahireta i on mora imati za cilj da pokornost Allahu, dželle še’nuhu, bude ispred dunjalučkih interesa. Musliman od dunjaluka neće uzeti ništa drugo osim onoga što je halal i neće raditi ništa sem halal poslova i sav dunjaluk će iskoristiti za sticanje Allahovog, subhanehu ve te’ala, zadovoljstva. Dunjaluk treba da bude sredstvo, a Ahiret cilj koji zaslužuje da čovjek zbog njega u ime Allaha, dželle še’nuhu, žrtvuje svoje vrijeme i uloži maksimum napora i materijalnih dobara, sa kojima ga je Njegov Gospodar počastio.

Braćo i sestre, u islamu! Tema naše današnje hutbe je Dunjaluk je mjesto našeg privremenog boravka. Cilj mi je da sebe i vas potaknem na razmišljanje i da se inša-Allah mijenjamo na bolje i time popravljamo naše ukupno stanje.
Danas je braćo i sestre treći dan u kojem se još uvijek ne mogu uhavizati mnogobrojni zalutali Bošnjaci, koji su Novogodišnju noć proveli uz razne vrste harama i time posvjedočili svoju opredijeljenost i odlučnost u slijepom slijeđenju drugih naroda, koji su se odrekli svoga islamskog identiteta i prihvatili da luduju u kako su je oni nazvali Najluđoj noći, koji su se pokorili svome nefsu i prokletom šejtanu, koji ih je učlanio u Asocijaciju velikih griješnika, koji su u toj noći nemilice trošili novac na narudžbe pjesama pjevača koji su za jednu noć zaradili od pet do preko stotinu hiljada maraka, to je bila noć u kojoj u ugostiteljskim objektima širom šehidskom krvlju natopljenoj Bosni i Hercegovini nije smjelo faliti raznih vrsta alkohola, svinjetine, muzike, pjevača, pjevačica, plesača i plesačica iz Bosne i Hercegovine, ali i Srbije, to je noć u kojoj je u alkoholisanom stanju na cestama Bosne i Hercegovine ginula mladost, noć u kojoj se pucalo i lumpovalo do neka doba i to je noć koja svima onima koji su je tako proveli, ako se iskreno ne pokaju obećava propast ne samo u ovoj godini već propast na obadva svijeta.
Allah, subhanehu ve te’ala, je stvorio čovjeka i učinio ga namjesnikom (halifom) na Zemlji, gdje mu je sve potčinio i kroz Objavu odredio pravila njegova življenja. On mu je odredio vijek na ovom prolaznom svijetu, kako bi ga iskušao i time mu odredio ahiretski položaj, Svojom, subhanehu ve te’ala, milošću, a ne čovjekovom zaslugom, jer se vječnost ne može nikako zaslužiti u kratkom dunjalučkom životu. O tome Allah, subhanehu ve te’ala, kaže u 2. ajetu Sure El-Mulk:
الَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلاً وَهُوَ الْعَزِيزُ الْغَفُورُ
Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni i Onaj koji prašta!
Allah, dželle še’nuhu, je u ovom ajetu prvo spomenuo smrt i dao joj prioritet nad životom, jer je smrt tj. život poslije nje cilj, a život na dunjaluku je samo sredstvo za ostvarenje tog cilja.
Allah, subhanehu ve te’ala, nas podučava u 24. i 25. ajetu Sure Junus, šta je to dunjaluk:
إِنَّمَا مَثَلُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا كَمَاءٍ أَنزَلْنَاهُ مِنَ السَّمَاءِ فَاخْتَلَطَ بِهِ نَبَاتُ الأَرْضِ مِمَّا يَأْكُلُ النَّاسُ وَالأَنْعَامُ حَتَّى إِذَا أَخَذَتِ الأَرْضُ زُخْرُفَهَا وَازَّيَّنَتْ وَظَنَّ أَهْلُهَا أَنَّهُمْ قَادِرُونَ عَلَيْهَا أَتَاهَا أَمْرُنَا لَيْلاً أَوْ نَهَارًا فَجَعَلْنَاهَا حَصِيدًا كَأَنْ لَمْ تَغْنَ بِالأَمْسِ كَذَلِكَ نُفَصِّلُ الْآيَاتِ لِقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ(24) وَاللَّهُ يَدْعُو إِلَى دَارِ السَّلاَمِ وَيَهْدِي مَنْ يَشَاءُ إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ(25)
Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, dođe naredba Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničeg nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.(24) Allah poziva u Kuću mira i ukazuje na pravi put onome kome On hoće.(25)
Iz ovih ajeta čovjek treba da shvati da je ovaj svijet prolazan kao i rast biljaka, a da je naš ovozemaljski život kao kiša, koja natapa zemlju i čini je plodnom, ali kada sve nabuja i kada čovjek pomisli da je to sve njegovo, Allahovom, subhanehu ve te'ala, voljom svega toga nestane. Ahiretska kuća, koju Allah, subhanehu ve te'ala, naziva „Kućom mira“, je pripremljena za one koji su na pravom putu i koji se samo Njega boje i nadaju Njegovoj nagradi.
Vjernik ne smije zapostavi dunjaluk i odreći se materijalnih dobara, jer nam je dunjaluk potreban i kao sredstvo do Ahireta i on mora imati za cilj da pokornost Allahu, dželle še’nuhu, bude ispred dunjalučkih interesa. Musliman od dunjaluka neće uzeti ništa drugo osim onoga što je halal i neće raditi ništa sem halal poslova i sav dunjaluk će iskoristiti za sticanje Allahovog, subhanehu ve te’ala, zadovoljstva. Dunjaluk treba da bude sredstvo, a Ahiret cilj koji zaslužuje da čovjek zbog njega u ime Allaha, dželle še’nuhu, žrtvuje svoje vrijeme i uloži maksimum napora i materijalnih dobara, sa kojima ga je Njegov Gospodar počastio.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Muslim:
عَنِ الْمُسْتَوْرِدِ بْنِ شِدَادَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: مَا الدُّنْيَا فِي الْآخِرَةِ إِلَّا مِثْلُ مَا يَجْعَلُ أَحُدُكُمْ إِصْبَعَهُ فِي الْيَمِّ، فَلْيَنْظُرْ بِمَ يَرْجِعُ (مسلم)
Prenosi El-Mustevrid bin Šidad, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dunjaluk u odnosu na Ahiret je kao da neko od vas stavi prst u more, pa neka vidi šta je dobio!“ (Muslim)
U drugoj predaji koju bilježi imam Hakim stoji:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: اقْتَرَبَتِ السَّاعَةُ وَلاَ يَزْدَادُ النَّاسُ عَلَى الدُّنْيَا إِلَّا حِرْصًا، وَلَا يَزْدَادُونَ مِنَ اللهِ إِلَّا بُعْدًا (حاكم)
Prenosi Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primakao se Sudnji dan, a ljudi povećavaju žudnju za dunjalukom i tako se od Allaha samo udaljavaju!“ (Hakim)
Emevijski halifa Abdul-Aziz ibn Mervan na smrti je naredio da mu donesu ćefine u koje će biti zamotan nakon smrti. Kada su mu donijeli ćefine i stavili ih pred njega, rekao je: "Subhanallah (Slava Allahu), zar da od dunjaluka i silnog bogatstva koje sam posjedovao neću ponijeti ništa osim ova dva čaršafa u koja će zamotiti moje tijelo?!" A onda je tužno uzdahnuo i dodao: "Dunjaluče, uistinu si ti bijedan i ništavan! Tvoje mnoštvo se na kraju pretvori u pravu malenkost, a tvoja dužina postane simbol kratkoće i nestanka. Zaista su ljudi obmanuti tobom!"
Jedan učenjak je rekao: "Ovaj život je kao san, pa kad se probudiš tek tada shvatiš da si sanjao. Tako je i sa smrću, kad čovjek umre, tek tada mnogi shvate da je dunjalučki život prolazan i trenutan i da je u odnosu na onaj svijet (Ahiret) kao san na dunjaluku.”
Behlul, osobenjak s kojim su se na dvorcima halifa zbijale šale, često je posjećivao mezarja i govorio bi: “Ovi ljudi (mrtvi) su dobri prijatelji! Oni ne zabadaju jedni drugima nož u leđa.” Jednoga dana, sjedio je Behlul u jednom kraju mezarja, držeći u ruci dug štap, kojim je mjerio lobanje, razbacane oko njega. Halifa Harun Er-Rešid, je prolazeći pored mezarja upitao Behlula: "Šta to radiš, Behlule?” Reče Behlul: “Ma, ništa posebno. Pokušavam otkriti, pripadaju li ove lobanje kraljevima ili prosjacima. Sve su mi iste.” “A što će ti taj štap?”, upita halifa ponovno. “Ma, mjerim zemlju”, opet će Behlul. “Mjeriš zemlju? Pa šta si otkrio?”, našali se Harun Er-Rešid. “Ista je i jednaka, vladaru. Tri pedlja za mene, unatoč mome siromaštvu i tri pedlja za tebe, unatoč tvojoj raskoši i bogatstvu!”
Na ovom svijetu čovjek radi i dobro i zlo, a ne polaže račun, ali će ga zato na budućem svijetu polagati, bez mogućnosti da se dodatno angažuje, što bi mu koristilo kod konačnog obračuna!
Pa zašto onda, braćo i sestre ljudi zbog prolaznog i varljivog dunjaluka gube vječnost, zašto daju prednost onome što je prolazno u odnosu na ono što je trajno i zašto ne razmišljaju o tome šta su pripremili za Dan polaganja računa?
Braćo i sestre, budimo od onih koji se trude da postignu vječnu sreću na Ahiretu, a od dunjaluka uzimaju samo onoliko koliko im je neophodno i od onih koji se natječu u dobru i prolaznom i varljivom životu ne daju prednost nad vječnošću!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što ne možemo podnijeti, učini nas od onih kojima je Ahiret draži od dunjaluka, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!