Sead ZUBANOVIĆ: Olakšajmo i pomozimo onima kojima pomoć treba jer ih samo na takav način možemo iščupati iz kandži zlotvora. Sjetimo se postupaka učitelja svih svjetova, Muhammeda a. s. u sličnim situacijama. Upitajmo se, koja su imena na spiskovima Srba i Hrvata saradnika KOS-a i pogotovo zašto na njima nema njihovih visoko rangiranih vjerskih službenika? Zar smo poslije svega preživljenog opet tako nepromišljeni pa nasjedamo na ovako providnu igru koja se uporno igra, ali samo oko našeg jorgana. I zapamtimo dobro. Vjerski službenici muslimani, čija imena i slike ne silaze sa stranica novina ovih dana, provjereno nisu oni na koje dušmani mogu računati kao „svoje“! To su ljudi koji su se suprotstavili dušmanima domovine, pokajali se sigurno prije toga i sami sebe halalili kao kurbane zarad naše bolje sutrašnjice. Prepoznajmo to. Sada je IZ u BiH na potezu.

Bošnjački narod i njegova, kroz dosadašnje vrijeme se pokazalo i dokazalo, najvažnija institucija, Islamska zajednica, nalaze se ovih dana pred historijskom odlukom i ogromnom dilemom. Kako dalje i šta učiniti u ovoj jako delikatnoj situaciji? Dušmani naše domovine Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda uveliko mašu kompromitirajućim tzv. tajnim dosijeima njenih članova, i to uvažene uleme i alima, ljudi koji su ponijeli, i još uvijek nose, na svojim plećima veliki teret borbe za opstanak naroda kome pripadaju. Isto onako kako su početkom trodržavne agresije na BiH ubijali prvo najumnije među nama Bošnjacima, sada neprijatelji, vodeći psihološki rat, žele eliminisati najkvalitetniji kadar ove institucije koja je preuzela na sebe i političku i nacionalnu i odbrambenu ulogu jedine nam domovine i bošnjačkog naroda u njoj. Izdati od kvazi političara stranaka sa bošnjačkim prefiksom koji se uvijaju u prašini prezira pod nogama osvjedočenih neprijatelja naše države, poniženi ekonomskom situacijom u koju nas isti dovedoše, prevareni od svih nazovi nevladinih organizacija koje se bore za ljudska prava mi smo svi okrenuli poglede prema autoritetu i sposobnosti vjerskih autoriteta koje se hrabro uhvatiše u koštac sa velikim zlom i nepravdom. Oni su zadnja linija odbrane našeg dostojanstva, prava na život i jednakopravnost Bošnjaka u svojoj matičnoj državi. Ako njih uspiju urušiti u očima naroda dokumentacijom koja se koristi s tim ciljem, neprijatelji su posao završili. Mi moramo znati da su mnoge činjenice iz tek sada nama dostupnih dosijea tačne, ali i to da one govore o vremenu od prije trideset, četrdeset i više godina. Nije moguće sa ovolike vremenske distance realno suditi o događajima koji su se zbivali u vremenu totalitarizma i jednoumlja, državnog terora i represije. Ovo je samo jedan pokušaja pojašnjenja obrasca i hronologije tih događanja koji su mnogim ljudima uništili godine i godine mirnog sna i sreće i nanijeli nemjerljivu duševnu bol. Jedini „izlaz“, odnosno bijeg iz ove situacije nekima je bilo, nažalost, samoubistvo.

Po dolasku u nekadašnju JNA najvećem pritisku u sklopu „obrade“ vojne Kontra Obavještajne Službe (KOS-a) bili su izloženi regruti, svršenici Medrese, budući vjerski službenici, odnosno hodže. Momci od svojih osamnaest - devetnaest godina upadali su u zločinačke ruke mašinerije čiji su pripadnici imali godinu ili godinu i po vremena da nađu načina da kompromituju i ucijene nekim događajem, slikom, tonskim snimkom, potpisanom izjavom i sličnim momentom ove mlade i prije svega naivne ljude. Ako su isti odbili, poslije mnogobrojnih „prijateljskih“ razgovora, saradnju koja je podrazumijevala obavezno doušništvo i postupanje po „uputama,“ išlo se dalje. Diapazon mogućnosti „obrade“ je bio veoma, veoma širok. Od kazni do nagrada. Neki su „padali“ brzo, a neki dosta teško. Malo je ko izdržao. Prekoredna dežurstva i ribanje WC-a, potvaranje za krađe ili odavanje navodnih vojnih tajni, zatvor, uskraćivanje sedmičnih izlazaka u grad, ponižavanja i prozivanja za izmišljene greške pred strojevima vojnika pa poslije tako insceniranog događaja preživljavanje prezira okoline, i tako dalje i tako redom... Na drugoj strani su bila nagradna odsustva, činovi razvodnika i desetara, novac i provodi. Oprobani sistem toplo, hladno. Nije nikakav problem bio onim najtvrđim, koji nisu pristajali na „saradnju“ u čaj ili sok dodati kakvog sredstva za gubljenje samokontrole pa ga fotografisati sa flašom alkoholnog pića na usnama ili u ruci, razodjenuti ga i slikati u naručju za taj momenat pripremljene nage „dame.“ Treba biti iskren i ući u psihu tek stasalog momka, najčešće sa sela, koji nije imao snage oduprijeti se iskušenjima, kao i ostali njegovi vršnjaci, ni kada su im svjesnim nuđene takve životne slasti, zbog kojih su kraljevi gubili krune i mnoga carstva propadala. Bila je to neravnopravna borba. Sa jedne strane su stajali okorjeli profesionalci godinama isključivo školovani za vrbovanje ljudi, a sa druge bespomoćna haman djeca, odvojena od kuće i bilo čijeg dobronamjernog savjeta i razumijevanja. Iz generacije u generaciju KOS-ovske i UDBA-ške psine su usavršavale metode za omekšavanje i pridobijanje žrtava, takozvanu „obradu“. Svako od nas pojedinačno može svojom maštom, proširiti lepezu mogućnosti pripadnika „KOS-a“ i njima poznatih metoda slamanja principa ljudske časti i dostojanstva. Rezultat toga je da skoro nije bilo ciljanog vojnika koji je iz Armije izašao bez kompromitujućeg dosijea. Tako se radilo i sa sveštenim licima druge dvije konfesije. Princip je bio isti, sve ostalo nijanse.

Zašto je ovo sve činjeno saznajemo evo ovih dana? Kroz vrijeme koje je prolazilo ti vjerski službenici su, kao i svi normalni ljudi, živili svoj život, zasnivali porodice, radili, uspješniji gradili karijere i bili ostavljani na „miru“ sve do onog momenta kada je u beogradskim špijunskim centrima ocijenjeno da se isti mogu „upotrijebiti“ u njihovom interesu. Svojim agentima, ljudima iz bošnjakog korpusa, koje je trebalo uvesti u vojni i politički vrh naše države i vladajućih stranaka, preporučiti ih i garantovati za njihovu sposobnost i podobnost, „KOS“ je davao po dva, tri imena ljudi, davno ucjenjenih vojnika JNA, koji su se nalazili na većim vjerskim ili političkim funkcijama kako bi im se isti obratili za „pomoć.“ Obavezno napomenuti na svoju prošlost kroz predočene činjenice koje bi ih u javnosti uz vjerodostojne dokaze zasigurno doživotno diskreditovale i politički i moralno urušile, vjerski službenici su u većini slučajeva pristajali otvarati svojom rukom vrata vlasti špijunima i saradnicima dušmana ove države tokom i nakon agresije. Zalažući svoj autoritet činili su veoma često ono što je od njih traženo. Ako bi se desilo da pokušaju odbiti „saradnju“, obavezno im bi se priprijetilo kompromitacijom i objavljivanjem njihovih imena i prezimena sa spiska KOS-ovih prijeratnih saradnika. Kao što je i agresija došla sa dvije strane tako su se i u ovom slučaju ponovo Beograd i Zagreb saglasili i suglasili na zajedničkom planu konačnog rušenja BiH. Normalno da spiskovi objavljeni u Srbiji ne bi imali ovdje kod nas težinu kao što imaju ovi objelodanjeni u Hrvatskoj, pa nam evo istinu o nama sada serviraju tajne službe sa zapada. Hrvatska sigurnosna služba pustila je u opticaj dokumenta na kojima su, gle čuda, od svih naroda u bivšoj Jugoslaviji najzastupljeniji, sa ogromnim većinskim omjerom, Bošnjaci od čijih se imena i prezimena kompletiraju čitave knjige. Demaklov mač je tako podignut iznad glava neposlušnih „saradnika“. A, ako i nakon toga prozvani neće da prihvati „saradnju“, zadaje mu se konačni udarac. To se čini tako da se javnosti poznatom i uglednom ili uglednim, ali jako naivnim Bošnjacima predoče i daju „dokazi,“ birane činjenice koji razotkrivaju ono čime je neko ucjenjen, a dotični poslije toga pompezno novinarima saopšte da posjeduju pisane dokumente koji govore o detaljima nečije saradnje sa KOS-om i UDBA-om. Ovi, u svojoj nepromišljenosti (zlo)upotrijebljeni Bošnjaci, pojma nemaju da su izigrani i da blate one pojedince koji nisu pristali na prljavu udbašku i KOS-ovu igru, a niti su svjesni da takvi eksponiranjem ruše i svoj ugled. Naravno, sredstva informisanja im širom otvore vrata jer je u pitanju blaćenje imena Bošnjaka „kapitalaca“. Tako dolazimo u situaciju da javnost treba da popljuje ljude koji odbijaju raditi protiv svoje države, a oni preostali ucjenjeni u strahu da ih nesnađe ista sudbina još pokornije nastavljaju „saradnju“ sa srbijanskom obavještajnom službom. U ovaj kontekst ucjene se mogu staviti i objasniti nagli politički zaokreti vođa stranaka pa saradnja i ljubav istih onih političkih lidera koji su se do juče javno, preko svih granica, vrijeđali po svim mogućim medijima. Sve više i više toga u Bosni se radi i dešava po nalogu beogradskog centra.

Na sceni je definitivno slamanje posljednjeg odbrambenog kruga formiranog oko bošnjačkog naroda, Islamske zajednice. Da li možemo i zamisliti psihičke strahote pred kojim se nađe čovjek koji možda već i unučad ima kada mu na kućna vrata pokuca neko tražeći golemu uslugu i pri tome ga napomene na, neki po njega sraman, momenat u događaju koji mu je „spakovan“ prije trideset, četrdeset godina. Kako, recimo naprimjer, samo svojoj djeci objasniti sliku na kojoj babo, koji čitav život klanja i posti, sjedi za krcatim stolom u čijoj se sredini nalazi servirana pečena i bogato aranžirana svinjska glava, a okolo nje flaše alkohola? Ko će vjerovati da je on tu doveden drogiran samo zbog fotografisanja? Ovim ljudima treba dati priliku da otvore srca i kažu imena onih koji su ih ucjenjivali. Jedini spas, za vrijeme koje dolazi, je halaliti svim vjerskim službenicima ono što se dešavalo, pogotovo u vremenu prije agresije i shvatiti jednu veliku istinu. Nas nema toliko da tek tako možemo odbacivati jedni druge. Olakšajmo i pomozimo onima kojima pomoć treba jer ih samo na takav način možemo iščupati iz kandži zlotvora. Sjetimo se postupaka učitelja svih svjetova, Muhammeda a. s. u sličnim situacijama. Upitajmo se, koja su imena na spiskovima Srba i Hrvata saradnika KOS-a i pogotovo zašto na njima nema njihovih visoko rangiranih vjerskih službenika? Zar smo poslije svega preživljenog opet tako nepromišljeni pa nasjedamo na ovako providnu igru koja se uporno igra, ali samo oko našeg jorgana. I zapamtimo dobro. Vjerski službenici muslimani, čija imena i slike ne silaze sa stranica novina ovih dana, provjereno nisu oni na koje dušmani mogu računati kao „svoje“! To su ljudi koji su se suprotstavili dušmanima domovine, pokajali se sigurno prije toga i sami sebe halalili kao kurbane zarad naše bolje sutrašnjice. Prepoznajmo to. Sada je IZ u BiH na potezu. Jer „KOS“ je na putu da pokosi bošnjački narod!