Da li je Bosna i Hercegovina zaista nezavisna? (Ilustracija: Šukrija Meholjić)

Prvi Mart je historijski dokaz da će Bosna i Hercegovina kao zemlja, država i mjesto egzistencije Ideje Bosne i bosanskog duha uvijek biti ma koliko to projektantima, naredbodavcima i izvršiocima agresija i genocida remetilo njihove ratne ili mirnodopske, zločinačke, udružene poduhvate
Prvi Mart je historijska bosanskohercegovačka sudbina i mi ne bismo bili ono što jesmo da smo 1992. godine u ime sumnjive sigurnosti izabrali potčinjavanje agresorima i zločincima

Emir RAMIĆ: Prvog Marta 1992. godine bosanskohercegovački građani i naroda su se dvotrećinskom većinom na referendumu slobodno izjasnili za suverenu i samostalnu Bosnu i Hercegovinu, pri čemu se bosanskohercegovačka država tada svrstala među 190 nezavisnih država svijeta. Kada je Skupština Bosne i Hercegovine usvojila deklaraciju o nezavisnosti optuženik za genocid Radovan Karadžić otvoreno je zaprijetio muslimanskom - bošnjačkom narodu nestankom: ‘Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski - bošnjački narod možda u nestanak, jer muslimanski - bošnjački narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje’.

Prvi mart se mora promatrati sa društvenom i historijskom uvjetovanošću. Samostalnosti Bosne i Hercegovine je prethodilo rušenje socijalizma kao poretka i kao sistema vlasti i vrijednosti. Zato historijska nauka smatra da je Prvi Mart najdemokratskiji čin kojim je uspostavljena jedna država, jer se 64% građana Bosne i Hercegovine izjasnilo za samostalnu, cjeloviti Bosnu i Hercegovinu. To je jedan od četiri najznačajnija datuma. Dan nezavisnosti i izlazak građana na referendum o nezavisnosti zajedno sa prvim pisanim tragovima postojanja zemlje Bosne i Hercegovine iz 955. godine, Poveljom Kulina bana iz 1189. godine i obnavljanjem državnosti Bosne i Hercegovine 25. novembra 1943. godine su historijski, naučni i nepobitni dokazi o hiljadugodišnjoj tradiciju zemlje i države Bosne i Hercegovine. Prvog Marta 1992. godine bosanskohercegovački građani i naroda su se dvotrećinskom većinom na referendumu slobodno izjasnili za suverenu i samostalnu Bosnu i Hercegovinu, pri čemu se bosanskohercegovačka država tada svrstala među 190 nezavisnih država svijeta. Kada je Skupština Bosne i Hercegovine usvojila deklaraciju o nezavisnosti optuženik za genocid Radovan Karadžić otvoreno je zaprijetio muslimanskom - bošnjačkom narodu nestankom: ‘Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski - bošnjački narod možda u nestanak, jer muslimanski - bošnjački narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje’.

Najveći zločin poslije holokausta u Evropi se desio
U agresiji i genocidu protiv Bosne i Hercegovine, bošnjački narod je opstao. Bosna i Hercegovina je opstala. Ideja Bosne i bosanski duh su opstali. Bosna i Hercegovina je danas daleko od idealnog stanja, ali je u dosta boljem stanju od onoga kako su je zamišljali Milošević, Tudžman, Karadžić, Mladić i slični njema. Bosna i Hercegovina je svoju nezavisnost skupo platila dočekavši prve tri godine pod opsadom i blokadom, izložena masovnim i gnusnim zločinima agresije, genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Genocid i masovni zločini imali su za cilj negiranje slobodne volje ogromne većine građana Bosne i Hercegovine koji su izabrali samostalnost, nezavisnost, suverenost te ustavno i teritorijalno uređenje države. Očuvanje države Bosne i Hercegovine plaćeno visokom cijenom. Bila je to cijena tripartitnog mira uspostavljenog na etničkoj podjeli. Agresija i genocid su završili istim otvorenim pitanjima kojima su i počeli. Nije srušen samo sistem i državno uređenje, već je razoreno i društvo. Uspostavljen je sistem bez vrijednosti. Reforme su rađene bez cilja. Dejtonski mirovni sporazum je legalizirao agresije i genocide te nametnuo rješenja koja nisu u skladu sa međunarodnim demokratskim standardima. Evropska zajednica, Ujedinjene nacije i međunarodna zajednica, iako su prihvatili rezultate referenduma za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu i međunarodno je priznali, nisu zaštitili Republiku Bosnu i Hercegovinu - svoju članicu, žrtvu oružane agresije i genocida. Ali Bosna i Hercegovina je opstala zahvaljujući hrabrom otporu njenih branilaca, vođenom na temelju stečenog suvereniteta i nezavisnosti 1992 koji su samo logički slijed i rezultat onoga što je cijela historija Bosne i Hercegovine iskazala. Zato podsjetimo se danas prije svega na sve bosanskohercegovačke patriote koji su u temelje nezavisnosti bosanskohercegovačke države ugradili svoje živote, ostavljajući nam u amanet obavezu da je poštujemo i očuvamo.

Pozivni letak za Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine (Feb. 1992)

Strateški cilj je promjena dejtonske strukture Bosne i Hercegovine
Cilj agresije i genocida protiv građana Republike Bosne i Hercegovine je bio stvaranje etnički čiste Velike Srbije i etnički čiste Velika Hrvatske na račun teritorije Republike Bosne i Hercegovine. Istina i pravda za žrtve agresije i genocida će biti tek ostvareni nakon što će izvšiocima agresije i genocida biti oduzeto ono što su ostvarili kao svoj cilj. Kao što su se uspješno odbranili od zločinaca koji su izvršili agresiju i genocid protiv države Bosne i Hercegovine, tako se danas građani Bosne i Hercgovine trebaju oslobode svojih, od naroda, građana i države otuđenih, ugnjetača i početi kontrolisati svoju sudbinu, prepoznavanjem i diferencijacijom od prodanih čuvara Dejtonskog ustava. Bosanskohercegovačko društvo se nalazi u fazi kada mora raditi izuzetno značajne rezove i reforme u kojima je potrebno promijeniti ekonomski, politički i pravni sistem, te time osnažiti državu Bosnu I Hercegovinu kao samostalnu, suverenu i cjelovitu. Za opstojnost i prosperitetnu budućnost Bosne i Hercegovine promjena njene dejtonske ustavne strukture se javlja kao strateško pitanje. Javlja se kao pitanje svih pitanja. Na ovom pitanju valja ujediniti sve demokratske snage, svu energiju građana Bosne i Hercegovine, svu moć opravdanog građanskog, socijalnog bunta i moć institucija međunarodne zajednice ovlaštenih za provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Neka današnje obilježavanje Dana nezavisnosti bude podstrek za početak rada na ovome strateškom pitanju u razvoju države Bosne i Hercegovine.

Svi koji ne slave ovaj historijski dan žale za Velikom Srbijom i Velikom Hrvatskom
Prvi Mart je historijska činjenica. Slavio ga neko ili ne, on nepobitno dokazuje slobodnu volju građana i naroda u Bosni i Hercegovini da obnove svoju državnost nakon 550 godina, čime su se stvorili uslovi za međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine. Bosno i Hercegovino, sretan ti Dan nezavisnosti. Dan kojeg ne slave oni koji su te rušili, ubijali, silovali mućili protjerivali. Dan koga slave oni koji su te branili i odbranili.
Danas mora svakome biti jasno da je nemoguća dalja disolucija Bosne i Hercegovine. Ona je preživjela agresije i genocide, skupo je svoju neovisnost platila. U bosanskohercegovačkom blokiranom društvu potrebno je mijenjati ambijent, graditi novi vrijednosni sistem, mijenjati javnost i afirmisati čovjeka, jer u takvim dejtonskim blokadama veću korist i veći profit imaju one političke elite koje danas negiraju Bosnu i Hercegovinu od onih koje slijede i teže da grade Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu suverenu državu.
Sretan ti Dan koga zločinci prema tebi ponižavaju i ismijavaju, ali mu ne mogu nikada i neće umanjiti vrijednost. Svim građanima Bosne i Hercegovine i svim ljudima dobre volje koji nose Bosnu i Hercegovinu u svojim srcima, čestitamo Prvi mart Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

---

/Autor je direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada/