Bismillahir-Rahmanir-Rahim

“Danas će svaka duša ono što je zaradila dobiti! Nepravde Danas neće biti!” (Kur’an)

Hatib Abdullah HODŽIĆ: Veliki Omer, r.a., obraćao se ashabima sa mimbera Poslanikove džamije: “Ashabi Allahovog Poslanika, slušajte me, imam nešto da vam kažem.” Jedan skoči na noge i povika: “Ne slušamo te, Omere, zato što si obećao da ćeš zaplijenjeni štof jednako raspodijeliti. Za svoje slabašno tijelo ja sam jedva sašio jednu dugu košulju, a kako si ti za tako krupno tijelo izradio džube?” Omer, r.a., čak se i ne naljuti, već se obrati sinu Abdullahu: “Abdullahu, ja sam ovo džube sašio tako što sam tvoj dio koji si mi poklonio sastavio sa svojim, a od plijena, kao halifa, nisam čak ni centimetar uzeo više od onoga što mi pripada, zar ne?” Abdullah odgovori: “Tako mi Allaha, istina je ovo što moj otac kaže!” Čuvši to, čovjek reče: “Sada govori, Omere! Slušamo te i pokoravamo ti se!”Allahu ekber!

U prošloj hutbi smo vidjeli da je velikog halifu Omera, r.a., Amerikanac Michael Hart, u svojoj knjizi “The 100 Most Influential Persons in History”, uvrstio među stotinu najutjecajnijih ličnosti u historiji čovječanstva. Hart vidi veličinu hazreti Omera u tome što je za samo desetak godina hilafeta osvojio Palestinu, Siriju, Irak, Perziju, Egipat, Sjevernu Afriku i dio današnje Turske, i što je izvojevao frapantne pobjede nad Bizantincima i Perzijancima u čuvenim bitkama na Jermuku, Kadisiji i Nehavendu. M. H. Hart ističe da je impozantnost tih pobjeda i osvajanja i u tome što su oni koji su tada primili islam i danas muslimani, kao i u tome što su nemuslimani živjeli slobodno i u miru i niko ih nije prisiljavao da prime islam.

Taj velikan, od kojeg su klecala koljena kraljeva Zapada i Istoka, mogao je imati šta je htio i želio, a živio je najskromnijim životom, poput najobičnijeg i najsiromašnijeg čovjeka. Naprosto me stid o njemu govoriti i pisati, jer živim daleko komfornijim i lagodnijim životom od njega, pa molim Uzvišenog Allaha da mi oprosti, a bila bi mi čast i zadovoljstvo biti sluga velikom Halifi. Slušanje o njemu je simfonija za uši, lijek za dušu, motiv za djelovanje i najbolja lekcija vladarima i svim ljudima za promjenu i usavršavanje.

Od najljućeg protivnika, Omer se transformisao u najodanijeg sljedbenika, pa o njemu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Omere, da ja nisam poslan, ti bi bio poslan kao pejgamber.” Povrh ovoga, Džennet mu je zagarantovan još na ovom svijetu. Allahu ekber! Jednog dana je Omer, r.a., rekao: “Onaj ko je muttekija, pobjeđuje svoju srdžbu, boji se Allaha i ne radi sve što poželi.” Ove i druge propise islama hazreti Omer je primjenjivao prvo na sebi, a sebe je savjetovao prije nego bi savjetovao druge. Po cijelu noć bi znao učiti i ponavljati samo po dva-tri ajeta iz Kur’ana, o njima razmišljati, sedžadu suzama natapati, a neke kur’anske poruke bi doživljavao tako emotivno da je znao ostati u bolesničkoj posteljini i po mjesec dana a da niko ne zna od čega boluje. Subhanallah!

Iako je bio uzor i oličenje pravde, jednoga dana mu priđe jedan džahil (neuk) i ukori ga: “Omere, ti ne sudiš pravedno i svakom ne daješ njegov hak.” Hazreti Omer se namršti i na licu mu se ukazaše znaci srdžbe. Tada mu se obrati drugi čovjek: “Omere, zar nisi čuo ajet Uzvišenog Allaha: ‘A ti se praštanja prihvati, zahtijevaj da se dobro čini i od neznalica ti se okreni!’” (El-A’raf, 199) Eto, ovaj čovjek je jedan od neznalica. Omer, r.a., se smiri i reče: “Pravo kažeš!”

Jednoga dana halifa Omer uhvati i htjede kazniti nekog pijanicu, no pijanica planu i reče mu vrlo ružne riječi. Hazreti Omer, r.a., nimalo se ne naljuti i oslobodi pijanog čovjeka, a onima koji ga sa čudenjem posmatrahu kaza: “Htio sam ga kazniti u ime Allaha, ali kada me naruži, umiješa se i moja ličnost. Ne želim nikoga kazniti zbog svoje ličnosti.” Veličanstvena lekcija za cijelo čovječanstvo, u kojem danas samo zbog jedne riječi hiljade ljudi truhne u tamnicama ili su ubijeni! Bože Uzvišeni, u Srebrenici i diljem Bosne ni riječi ne prozboriše pa ih na hiljade kristalno nevinih pobiše. Samo neke zločince, pak, malo osudiše, druge oslobodiše, treći umriješe a da presudu ne dočekaše, a neke još i herojima proglasiše! Nema danas pravde ni Omera, r.a.!

No, ne može se činiti zlo a da se permanentno umakne pravdi. Nipošto! “Ko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada”, lijepo je rečeno.

Pitali su jednog Amerikanca da li vjeruje u budući život, u paralelni svijet, u život poslije života, pa je odgovorio: “Naravno da vjerujem!” Rekoše: “Kako da vjeruješ u nešto nevidljivo, apstraktno, transcendentno, što je, kako kažu Amerikanci “beyond the reach of our mind” izvan dosega ljudskog uma, što se ne može empirijski dokazati, a otuda se još niko živ nije vratio?! Kakav dokaz imaš za to?” Odgovorio je: “Dokaz je što na dunjaluku nema pravde.

Zato mora postojati budući život gdje će Uzvišeni Bog suditi pravedno svakome.” Ej, ljudi, jeste li vi svjesni ovoga? Može se umaći ljudskom oku i zakonu, ali Božijem zakonu i pravdi niko neće umaći.

Poslušajmo šta Uzvišeni Allah kaže: “Danas će svaka duša ono što je zaradila dobiti! Nepravde Danas neće biti! Allah će sve, zbilja, brzo obračunati! I opomeni ih na Sudnji Dan Bliski kad će srca u grkljanima biti, i prepriječiti se. Silnici tada neće imati ni prijatelja, ni druga kojem će se udovoljiti.” (El-Mu’min, 17-18) Toga Dana čovjek će povikati: “Kuda da se bježi?!”, a odgovor će biti: “Nikuda! Skloništa nema!” (El-Kijame, 10-11) “To je Istiniti Dan! Pa ko hoće, prihvatit će utočiste kod svoga Gospodara!” A to će biti “Dan kada će čovjek gledat šta su njegove ruke pripravile, a nevjernik će povikati: ‘Kamo sreće da sam ja ostao prašina!’” (En-Nebe’, 39-40) Allahu ekber! Veličanstven odgovor onima koji razuma imaju. A takvi žive da drugima žele i čine dobro kao i sebi samima.

Znao je hazreti Omer, r.a., za to pa je svaka pora njegovog tijela živjela za pravdu, za svakog čovjeka i svako živo biće. Stoga, znajući da je Omer, r.a., pravedan i da nikome neće zulum učiniti, najrelevantnije ličnosti Jerusalima i insistiraše da se ključevi Grada uruče samo halifi Omeru.

Veliki Omer, r.a., obraćao se ashabima sa mimbera Poslanikove džamije: “Ashabi Allahovog Poslanika, slušajte me, imam nešto da vam kažem.” Jedan skoči na noge i povika: “Ne slušamo te, Omere, zato što si obećao da ćeš zaplijenjeni štof jednako raspodijeliti. Za svoje slabašno tijelo ja sam jedva sašio jednu dugu košulju, a kako si ti za tako krupno tijelo izradio džube?” Omer, r.a., čak se i ne naljuti, već se obrati sinu Abdullahu: “Abdullahu, ja sam ovo džube sašio tako što sam tvoj dio koji si mi poklonio sastavio sa svojim, a od plijena, kao halifa, nisam čak ni centimetar uzeo više od onoga što mi pripada, zar ne?” Abdullah odgovori: “Tako mi Allaha, istina je ovo što moj otac kaže!” Čuvši to, čovjek reče: “Sada govori, Omere! Slušamo te i pokoravamo ti se!”Allahu ekber!

Veličanstveno, doista. Gdje to ima danas u svijetu? Stotine miliona ljudi u svijetu gladuje, žedni su, bosi, bolesni, dok drugi posjeduju milijarde, a potrebe su im iste. Sjajan je islam i oni koji ga primjenjuju. Nije ni čudo što nekada u islamskoj državi nije bilo onih koji su trebali sadaku/milostinju. A to je zbog toga što su vladari živjeli islam a ne pričali i pisali o njemu. Kakva je fajda što danas imamo hiljade i hiljade sjajno napisanih knjiga o islamu kad islama nema među muslimanima?! Islam je, nažalost, postao apstrakcija. Jedan zapadnjak reče: “Hvala Allahu Koji mi je omogućio da prihvatim islam prije nego sam upoznao muslimane.” Žalosno, ali tako je danas.

Kad bi Omer, r.a., nešto zabranio, prvo bi tu zabranu strogo primijenio na sebi i svojoj porodici, a svojima bi rekao: “Ja sam zabranio to i to! Nemoj slučajno da ga neko uradi. Kaznit ću ga duplom kaznom!” Dnevno je primao iz državne kase samo po dva dirhema!! To su mu bila sva sredstva za život! A bio je, ne zaboravimo, halifa tada najmoćnije države u svijetu. Imao je sve mogućnosti, ali je on pobjegao od dunjaluka, sav se posvetivši državi i narodu. Nije želio da ima ono što drugi nisu imali.

No, on je bio najbogatiji u duši. A Poslanik, s.a.v.s., je rekao da su “bogati oni koji imaju nafaku za danas”. Na Omerovom, r.a., ogrtaču, po jednom rivajetu, bilo je 12, a prema drugom 21 zakrpa!! Subhanallah! Jastuk bi mu bila zemlja, a krevet pijesak! Protiv njega se narod nije bunio, nisu palili zgrade i devastirali drugu imovinu, jer su znali da im je halifa pravedan i da nikome zuluma neće učiniti. Zato nije imao ni stražu, ni pratnju i spavao je rahat, bojeći se samo Allaha, dželle šanuhu. Divnog li uzora za današnju vlast kod nas i u svijetu a, Boga mi, i za nas i cijelo čovječanstvo. Nastavit ćemo, ako Bog da.

Uzvišeni Allahu, omogući nam da se ugledamo na časnog Omera, r.a., da u ime Tebe radimo za sva živa bića, ne pitajući ko su i šta su, oprosti nam grijehe, popravi naše stanje, učini nas prosperitetnim i uspješnim na oba svijeta i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.