Šefka Begović-Ličina: Kada je moja ćerka u Sarajevu bila student druge godine Medicinskog fakulteta u Sarajevu, cimerka joj je bila Alma Avdibegović iz Travnika, tetična rahetli Suade Dilberović. Iako je Suada bila na petoj godini Medicine, one tri su se intenzivno družile. Suada je imala gustu plavu kosu, bila je izuzetno lijepa i vesela cura, koja je volela ljude i život. Sa svoje dvije sestre Mirzom i Džanom stanovala je u iznamljenoj garsonjeri. Roditelji i najmlađa sestra Enisa, živjeli su u Dubrovniku.

Na današnji dan mlada Dubrovčanka Suada Dilberović je zadnji put udahnula sarajevski zrak, omirisala krv, bačenih granata i kišu metkova ispucanih iz Mupovske škole sa Vraca.

Tu, na Vrbanja mostu, ne misleći na svoj život pritrčala je da ranjenoj djevojčici pruži pomoć i u tom trnutku, kad je pogodio metak, uspjela je reći "NE DAJ SE, SARAJEVO!"

Kada je moja ćerka u Sarajevu bila student druge godine Medicinskog fakulteta u Sarajevu, cimerka joj je bila Alma Avdibegović iz Travnika, tetična rahetli Suade Dilberović. Iako je Suada bila na petoj godini Medicine, one tri su se intenzivno družile. Suada je imala gustu plavu kosu, bila je izuzetno lijepa i vesela cura, koja je volela ljude i život. Sa svoje dvije sestre Mirzom i Džanom stanovala je u iznamljenoj garsonjeri. Roditelji i najmlađa sestra Enisa, živjeli su u Dubrovniku.

Tog kobnog dana, Suada je telefonom zvala Almu i moju ćerku Sabrinu: "Ej, "stare" hajde skupa da sa rajom rušimo neke bezvezne barikade u gradu."

"Tek smo oprale kosu, mi ne možemo" - odgovorile su "dame" koje su na videu gledale neki filmi i nisu imale pojma šta se u gradu događa. Dok sam ja na telefonu vriskala, moleći ćerku da napusti stan i krene prvim autobusom kući, ona me je smirivala: " Ma daj, mama, sve je ovdje u redu, ne brini."

Negdje pred mrak, Almu i moju ćerku je nazvala Vesna, najbolja Suadina drugarica i rekla im ? "Suada je danas poginula"

Nisu joj povjerovale. Mislile su da je to još jedan Suadin trik, kao i uvijek što se znala sa njima šaliti. Tek kada su uključile tv i čule vijesti, saznale su istinu. Goran Milić, spiker Yutel-a obavještavao je Svijet da je B i H napadnuta.



Vijest se proširila Svijetom, nekom ne mnogo bitna, a onima koji su se tu zadesili, promjenila je život, ukrala sreću, drage ljude, ukopala nadu i vjeru u čovječanstvo. Sa mrtvom Suadom bili su samo njen momak A i njegova majka i oni su organizovali dženazu, koju je Yutel prenosio. Alma i moja Sabrina su na dženazi držale Džanu i Mirzu da se od bola ne sruše Svijet se pošeo rušit, historija je metkom i krvlju počela ispisivat stranice ljudskih zločina.

Jena od Suadinih setara je tokom rata pogođena snajperskim metkom u kičmu i ostala cio život vezana za invalidska kolica.

Moja je ćerka tek tada shvatila ozbiljnost situacije. Krenula je ka stanici, na kojoj je kretao zadnji autobus za Novi Sad. Poznao ju je neki kolega sa Fakulteta, uveo u autobus, rekavši joj da se predstavlja kao njegova setra, da je bez lične karte, da je on sa ulice pokupio i da idu roditeljima kući. Ni dan danas ne znamo šta je sa tim momkom, da mu se zahvalimo za njen život.

Iako se tresla od straha, Sabrina se pri kontroli dokumenata pravila da spava. Za nju je odgovarao"brat", vitez, insan, koji zločincima pokaza kako se postaje pravi čovjek. Usput je iz autobusa vidjela na jednoj livadi desetine vezanih civila pred uperenim puškama.

Put do Novog Sada trajao je vječnost i za nju i za nas. Kako tada nije bilo mobilnih telefona, nismo znali ništa o ćerki čitavih dvadesetšetiri sata. Nikad ne mogu zaboravit taj osjećaj nemoći i beznadležnosti, kada se cijepa utroba od bola, a ruke vezane...Nisam mogla ništa učiniti da djetetu pomognem...

Kad se javila iz Novog Sada da je tu stigla živa i zdrava, prvo sam histerično plakala, a kasnije dovila Allahu što mi je dijete spašeno.

Njena Suda u Sarajevu ostade u kamenu kao vječni pečat zločinačkog djela, da svjedoči o sramnom ljudskom zlodjelu.

Suada, zašto nisi liječnica ? Ko ti je ukrao medicinske slušalice i bijeli mantil? Ko ti je ukrao mladost i vjeru? Ko ti je oduzeo nerođenu djecu, sreću, život? Ko ti je ukrao sarajevske snove?

" NE DAJ SE, SARAJEVO!" - ostade Suadin amanet u zadnjem joj uzdahu. I bosanski šehidi ne dadoše njeno i njihovo Sarajevo. Ugradiše krv u temelje modernijeg i ljepšeg šehera, čistim ga obrazom obasjaše, da mu putevi svijetle poput Suadine zlataste kose, koja ostade da leprša nad Miljackom i pjeva pjesmu o heroini bosanskoj...