Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Intervjui


Mustafa SMAJLOVIĆ, bosanskohercegovački književnik i publicista iz Sarajeva
NEKI PISCI ŽIVE OD KNJIŽEVNOSTI A JA ŽIVIM ZA KNJIŽEVNOST
Procitaj komentar

Autor: Eset Muračević
Objavljeno: 16. April 2014. 00:04:49

Mustafa SMAJLOVIĆ: Ja živim i odbolujem svaku zapisanu riječ, a pisanje je moj moralni užitak i nagrada koja me veseli


Književnik i publicista Mustafa Smajlović rođen je 1953.godine u Lasicama kod Višegrada.Još kao osnovac piše poeziju i prozu, objavljuje u dječijim listovima, a već kao srednjoškolac dobija zapažene nagrade na nekadašnjim prostorima bivše Jugoslavije. Jedna od njih je i prva nagrada drugog programa Radio Beograda za pjesmu «Marijo Bravarijo», koja je 1970.godine objavljena u svojevrsnoj antologiji poezije «Najljepši stihovi». Od devedesetih godina, ovaj književnik pravi zaokret i gotovo u potpunosti se posvećuje prozi. U svom književnom stvaralaštvu, koje traje od sedamdesetih do danas, on se svrstava među pisce sa najviše književnih nagrada ne samo na bosanskohercegovačkim nego i širim prostorima. Nagrade je dobijao i za novinarstvo. Njegov stvaralački opus je pozamašan. Autor je, urednik, kourednik i recenzent više od stotinjak knjiga i publikacija iz oblasti književnosti, kulture, novinarstva... Živi i radi u Sarajevu.


Mustafa Smajlović

Taj odnos se odavno poremetio u krvavom sukobu novca, talenta i potrebe. Izdaje se knjiga onoliko koliko se ima para u džepu. I u uređivačkoj politici nekih izdavačkih kuća vlada pravi haos. Bogati štampaju knjige debelih, masnih korica, a siromašni «izbacuju» tanke knjižice, knjižice koje ostavljaju traga i nerijetko spadaju u kapitalna djela neprocjenjive vrijednosti. Na sreću, knjige se ne jedu, već čitaju. Pomni iščitaći i vrijeme će to sve prosijati. Kvalitet ostaje. Pa ipak, i takva poplava, u kojoj su potopljene mnoge vrijednosti, nanijeće nešto što vrijedi. Bolje je da se tiskaju knjige nego da se proizvode opojna sredstva.
Gospodine Smajloviću, u svijet poezije ste ušli kao golobradi mladić sa čuvenom pjesmom «Marijo Bravarijo», za koju Vas je tada, poznati pjesnik Duško Trifunović «optužio» za «krađu». Danas ste uveliko u svijetu proze, postali ste poznato književno ime. Možete li se sjetiti Trifunovićeve «optužbe»?

SMAJLOVIĆ:
-Tih, dalekih, sedamdesetih, važio sam za mladog, progresivnog, pjesnika iz Višegrada.Šta je «provincijski pjesnik» mogao i očekivati od bulevarskog «diva», koji je imao i svoju TV emisiju «Na ti». A u biti se razlikuje ta moja pjesma od Duškove, toliko da je i Drago Kudžić uskliknuo nad njom rekavši kako je mlađahni pjesnik napisao od bravarije poeziju, a Duško od poezije bravariju. Da se razumijemo, i ja sam, kao i Duško, prošao put teške industrije. Duško Trifunović je bio i ostao jedna veličina o kojoj nikada nisam imao negativno mišljenje.

Mustafa Smajlović spada među bosanskohercegovačke pisce koji su na književnim konkursima dobili najviše nagrada. Sudeći po broju njih moglo bi se reći da se od književnog rada dobro živi.

SMAJLOVIĆ: - U nekim normalnim uslovima sigurno bi i moglo, kaže Smajlović. Međutim, danas bi bilo prikladnije reći da ja ne živim od poezije već živim za poeziju. Od pjesničke riječi, od književnog rada uopšte, veoma se teško živi.

Gotovo da nema poznatijeg pisca u BiH, pa i na balkanskim prostorima, koji nije učestvovao u dodjeli nagrada koje ste dobijali na književnim konkursima. Možete li nam nabrojati neke od njih?
SMAJLOVIĆ:
- U ulozi članova žirija bili su, između ostalih, Petar Pajić, Mladen Oljača, Advan Hozić, Abdulah Sidran, Nedžad Ibrišimović, Ivan Lovrenović, Ivan Kordić, Nenad Radanović, Željko Ivanković, Enver Kazaz... Treba li još nabrajati?

Možda je lakše nabrojati nagrade?
SMAJLOVIĆ:
- Možda je najbolje kazati ovako: Jednu knjigu proze pripremio sam od nagrađenih pripovjedaka, a knjiga je «deblja» od svih prethodno objavljenih. To je preko tridesetak nagrada.

Jedna od nagrada je Druga nagrada na «Susretima Zija Dizdarević» u Fojnici. Nagrađena priča «S ove strane groblja» objavljena je u Vašoj knjizi «Čovjek iz sna». Šta Vam znače nagrade?
SMAJLOVIĆ:
- Sve nagrade imaju svoju draž zato što su dodjeljivane na konkursima gdje se prijavljivalo pod šifrom. Dakle, stvaralaštvo je bilo ispred imena. Iskreno govoreći, nagrade su najbolja mjera koliko je dobro to što radim. Zahvaljujući konkursima ja sam na neki način bio primoravan da pišem i onda kada nisam imao vremena.

U jednom od Vaših intervjua «žalili» ste se da su Vam neke nagrade «ukradene». Kažite nam nešto o tome?
SMAJLOVIĆ:
- Nažalost, ni takvi konkursi nisu pošteđeni od materijalno gladnih diletanata. Vjerovao sam da se to može događati drugdje, na sportskim terenima, raznim takmičenjima amater pjevača, na «lotu», «bingu»... ali ne i u književnosti. Tačno je da sam u dva slučaja bio pokraden. Neki članovi žirija, koji nisu mogli dugo nositi u sebi taj grijeh, otkrili su mi istinu. Uzete su mi dvije prve nagrade i to ću jedne prilike, kad budu godišnjice tih konkursa, objelodaniti.

Inače, šta mislite o književnim nagradama?
SMAJLOVIĆ:
- Pod ovim našim nebom isuviše ih je malo i malo su vrednovane u svakom smislu te riječi. Među onim vrednijim nagradama bila je «Planjaxova» za najbolju knjigu poezije. Dodjeljivao ju je Bajruzin Hajro Planjac iz Tešnja, bizinsmen sa srcem pjesnika, a njena materijalna cijena bila je 5.000 konvertibilnih maraka! Veliko je to i takav čovjek može biti za primjer drugima, koji su kulturu gurnuli iza vrata. Istina, uvođenje posebnog poreza na dodatnu vrijednost uslovilo je da Bajruzin Hajro Planjac zamrzne dodjeljivanje ove nagrade dok se političari ne smiluju i knjigu oslobode od PDV-a. Sami se ne trude da književnicima omoguće da nešto zarade a uvođenjem PDV-a i ono malo mrvica otimaju nam ispred nosa.

Pripadate piscima koji kod sebe nemaju svojih knjiga. Kako to tumačite?
SMAJLOVIĆ:
- U ovom vremenu kad se sve manje čita, ja mogu kazati kako u «šteku» nemam svojih knjiga, a sve su štampane u većim tiražima od knjiga nekih zvučnih imena koje su preplavile tržište i na koje pada prašina u izlozima knjižara. Moje knjige «Sehara», «Žena sa slikarevog platna», «Ćuprija pod vodom», «Čovjek iz sna» mogu se svugdje naći, samo ne u podrumima izdavačkih kuća.

Hoćete reći da ste se i obogatili?
SMAJLOVIĆ:
- Zahvaljujući peru ja sam mnogo toga stekao, ili možda sve, ali ne i materijalno bogatstvo. Hodim po onoj Tinovoj «liniji», kako je sva sreća što duhovno bogatstvo ne ovisi od materijalnog. Dakle, ja živim i odbolujem svaku zapisanu riječ, a pisanje je moj moralni užitak i nagrada koja me veseli.

Smatrate li da ima Vaših kolega koji su svoja djela dobro unovčili?Možda je nekima pomogla vlast ili nešto drugo?
SMAJLOVIĆ:
- Znam pisce koji loše pišu, čija djela malo ko čita, a svaku svoju knjigu su podobro unovčili. Knjige im kupuju načelnici općina, stranački «bizinsmeni», Mjesne zajednice, Vjerske zajednice... Sve je to izvan onoga što mene interesuje. Takvi, dok žive dobro žive, a djela su im odveć «mrtvaci» i suđene su im rake (grobnice) i kontejneri. Istina, ja jesam za to da pisac treba i mora dobro živjeti od napisanog. Međutim, ne znam kad će za takvo nešto doći vrijeme.

Šta mislite o Sidranovom angažmanu na filmu ili pomoći kod pisanja knjige zatočeniku Zeničkog zatvora, koji na duši ima nekoliko ubistava?
SMAJLOVIĆ:
- Svako piše onako kako osjeća potrebu da treba pisati. Ja sam u jednom intervjuu izjavio kako ne umijem pisati o vojniku koji vrši nuždu u snijegu, a njegov se izmet puši. Pripadam piscima koji troše emocije koliko i mastilo, dušu koliko i srce, misao koliko i ideju... Ja sam, ipak, pisac ljepote. Kada je riječ o Sidranu, ustajem i kažem: To je pisac! Prije svega to je pjesnik! To ne znači da mi se sviđa njegova odluka da kroz svoju ličnost rehabilituje ubicu. Ljudski je da pusti suzu, ali ne i da brani ono što se ne može odbraniti. Koliko poznajem Sidrana, on to ipak radi zanesen spoznajom da to nije grijeh, jer i takav griješnik je od krvi i mesa.

Koga posebno cijenite u bosanskohercegovačkoj književnosti?
SMAJLOVIĆ:
- Mak i Meša su neprikosnoveni i bersmrtni.Njihova djela su planetarne vrijednosti. Tu su još Ibrišimović, Sidran, Karahasan, Vešović...

Pisci i izdavači?
SMAJLOVIĆ:
- Taj odnos se odavno poremetio u krvavom sukobu novca, talenta i potrebe. Izdaje se knjiga onoliko koliko se ima para u džepu. I u uređivačkoj politici nekih izdavačkih kuća vlada pravi haos. Bogati štampaju knjige debelih, masnih korica, a siromašni «izbacuju» tanke knjižice, knjižice koje ostavljaju traga i nerijetko spadaju u kapitalna djela neprocjenjive vrijednosti. Na sreću, knjige se ne jedu, već čitaju. Pomni iščitaći i vrijeme će to sve prosijati. Kvalitet ostaje. Pa ipak, i takva poplava, u kojoj su potopljene mnoge vrijednosti, nanijeće nešto što vrijedi. Bolje je da se tiskaju knjige nego da se proizvode opojna sredstva.

Vi ste svoje ime stekli i kao vrsni novinar, prije svega kao putopisac, ili pisac reportaža. Koliko novinar pomaže ili odmaže piscu?
SMAJLOVIĆ:
- Zahvaljujući novinarstvu ja sam obišao svijet. Putujući, uvjerio sam se kako je bolje jednom vidjeti okom, nego hiljadu puta nešto čuti ili pročitati. Ostali su iza mene putopisi iz Malezije, sa Tajlanda, Turske, Bliskog istoka, Afrike, Evrope Uvijek se nešto novo nauči.Učio sam i pišući moju kolumnu «Ljudi iz sudnice», koju sam objavljivao u dnevnoj novini, bez prekida, skoro dvije godine. Bojim se da nikada neću stići mnogo toga objaviti knjigom, jer je to nemoguće sam postići. Pripadam onima koji su više nego uvjereni, kako nivinar piscu nije ništa uzeo što mu nije i dao. Dakle, kada sam nad književnim djelom, ja sam samo pisac. I obratno. Ponekad pomislim kako nas ima dvojica, jedan se isključivo bavi novinarstvom, a drugi isključivo književnošću.


Mustafa Smajlović sa prijateljem


Šta uskoro možemo očekivati od Mustafe pisca, a šta od Mustafe novinara?
SMAJLOVIĆ:
- Kao novinar i urednik, svaki dan stvaram nešto novo i tako traje svaki dan. Kao pisac, pripremam nove knjige, pišem recenzije drugim klegama... Planiram da objavim knjigu mojih prikaza o djelima bosanskohercegovačkih pisaca. Gotovo da nema pisca u BiH koji mi nije ponudio knjigu na iščitavanje. Naravno, svima nisam mogao napisati prikaze iz razumljivih razloga. Najozbiljnije razmišljam da sjednem i napišem poneki roman. Najzad je za to sazrelo vrijeme.

Poznato je da ste dugo godina odbijali da budete član Udruženja pisaca Bosne i Hercegovine, a konačno ste i postali njegov član. Zašto ste toliko dugo čekali?
SMAJLOVIĆ:
- Postoji najjednostavnije i najiskrenije obrazloženje. Desetak godina prije toga, javno sam izjavio da nikada neću napisati molbu da me prime u Društvo pisaca Bosne i Hercegovine. Nikada to nisam pobio. Drugi jesu. Izdali su sebe. Onda je stigla ponuda da samo napišem moju biografiju i bibliografiju... Pristao sam uz uslov da i Muharem Omerović zajedno sa mnom uđe u taj književni parlament, jer jedino nas dvojica smo ostali pri svojoj riječi. Nastojim da se izborim za to da se u Udruženje vrate oni koji su ga iz razno raznih revolta napustili. Radit ću i na tome da specijalni žiri čita knjige onih koji nisu u Udruženju a trebali bi da tamo budu.

Mustafa u šali zna reći kako se neki od njegovih kolega «ubiše» sa pričama o potražnji za njihovim knjigama a kod kuće ih drže u paketima. Čaršija prepričava jednu njegovu uzrečicu o dobrim knjigama. Naime, onima koji ga «dave» pričama o ljepoti svog stvaralaštva ima običaj reći da kad hoće nešto lijepo da pročita sjedne za sto i to napiše.

VRH



Ostali prilozi:
» BROJNE SU POUKE I PORUKE BITKE NA BEDRU
MINA | 26. March 2024 14:14
» ”NIGDJE LJILJAN NIJE PRIGRLJEN KAO U BOSNI”
Anadolu Agency (AA) | 29. February 2024 14:16
» ŠOKIRAN SAM DVOSTRUKIM STANDARDIMA ZAPADNIH VLADA PREMA PALESTINCIMA
Anadolu Agency (AA) | 27. February 2024 14:39
» USPRAVNO I DOSTOJANSTVENO HODITI KROZ ŽIVOT
MINA | 24. February 2024 12:59
» SLANJE ORUŽJA U IZRAEL JE DIREKTNO SAUČESNIŠTVO U GENOCIDU
Anadolu Agency (AA) | 22. February 2024 14:40
» ŽELIM UČINITI LJUDE U BIH PONOSNIMA
Anadolu Agency (AA) | 16. February 2024 20:12
Ostali prilozi istog autora:
» PUBLICI TREBA NAMETATI KVALITET
08. February 2024 20:24
» VOGOŠĆA: OTVORENA SENZORNA SOBA
31. January 2024 21:45
» SVJETLOST KALJAVIH SOKAKA
22. January 2024 21:58
» DA SI MOJA SEVDAH PJESMA
21. January 2024 16:15
» REZULTATI SU PLOD TIMSKOG RADA
12. January 2024 14:33
» NA KRILIMA SEVDAHA
19. December 2023 17:39
» I PJESMOM SE BOSNA BRANILA
12. December 2023 14:19
» LIJEPI ERDŽAN I AMELA
13. November 2023 19:45
» JA ŽIVIM DVA ŽIVOTA
07. November 2023 20:52
» BALKANKA
27. October 2023 16:20
» SEVDAHOM SE MOSTAR OKITIO
23. October 2023 18:10
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif