Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||
|
Vijesti
Obilježen Dan logoraša Općine Vogošća: Na mom tijelu urezali krst i tjerali me da pijem vlastitu krv, prisjetio se Mujo Abaz, zatočenik u srpsko-crnogorskom logoru „Planjina kuća“ ISTINA JE SAMO JEDNA
Pored Jasmina Meškovića preživjelim logorašima obratili su se i Ahmed Hido, predsjednik Udruženja logoraša Općine Vogošća, Edin Smajić, načelik Općine Vogoša i Almin Dželilović, predsjednik Saveza udruženja logoraša Kantona Sarajevo. Svi oni su istakli potrebu značajnijeg obilježavanja ovakvih datuma te potrebu zakonskog regulisanja statusa logoraša. Berina Biberovgić, Vedad Smajlović i Adisa Milavica, učenici Osnovne škole „Mirsad Prnjavorac“ iz Vogošće pročitali su svoje radove nagrađene na literanom konkursu kojeg su vogošćanski logoraši organizovali na temu „Da se ne zaboravi, da se ne ponovi“. Nakon što su brojne delegacije Općine, boračkih udruženja i stranaka koje participiraju u Općinskom vijeću Vogošća položile cvijeće na spomen obilježju šehidima i poginulim borcima Mjesnih zajednica Semizovac, Svrake i Gora prisutni su obišli prostor na kojem se nalazio agresorski logor „Planjina kuća“ u Svrakama, a nakon toga je u Domu Mjesne zajednice Svrake upriličeno druženje preživjelih logoraša i gostiju. -I dan zatočenja za neke je bio dug ko godina, prisjeća se svog zatočenja u „Planjinoj kući“ Mujo Abaz, jedan od prisutnih logoraša. Neznaš šta je gore. Kad tebe tuku ili gledati da nekog drugog muče. Meni je najteže palo to kada su na mom tijelu urezali krst i tjerali me da pijem vlastitu krv. Teško mi pada to što za zločine koje su činili agresorski vojnici i zlotvori, ne bivaju procesuirani ili kad dođu pred lice pravde dobiju tako male kazne. Inače, kroz agreorske logore na prostoru Vogošće: „Planjina kuća“ u Svrakama, „Nakina garaža“ na vogošćanskoj petlji i „Bunker“ kod Pansiona „Kon-Tiki“ Vogošći prošlo je oko 800 prisilno zatočenih ljudi, žena i djece. Skoro polovina njih je ubijena ili odvedena u nepoznatom pravcu. Do sada je u više masovnih i pojedinačnih grobnica ekshumirano 229 onih koji su ubijeni. Još 62 Vgošćana je odvedeno u nepoznatom pravcu i o njihovoj sudbini se ni dan danas ništa ne zna. Broj onih za kojima se još uvijek traga je znatno veći jer su na prostoru Vogošće nestala i brojna druga lica iz Hadžića, Nahoreva, Ilijaša, Sokoca, Olova i drugih mjesta koja su tokom minulog rata, na ovom prostoru, bila prinudno zatvarana. |