Rijetkost je, i predstavlja kulturni događaj, da se nekom piscu odjednom objave dvije knjige. Ovih dana su iz štampe izišle knjige Isnama Taljića: „Božiji Poslanik iz Mekke“ i novo izdanje vrlo traženog romana „Tajna knjiga Endelusa“. Uz to, nakon ljetošnje nagrade „Ajvatovica“, uručena mu je i ugledna „Merhametova“ nagrada „Muradif Ćato“ te u Bošnjačkom insitutu u Sarajevu upriličena jubilarna 40. promocija nagrađene knjige „Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni“...

Sa svečanosti uručivanja „Merhametove“ godišnje nagrade za doprinos razvijanju demokratije i humanizma te vjerskog i nacionalnog identiteta Bošnjaka

DA, JA SAM MUSLIMANSKI PISAC Isnam Taljić: Da, ja sam muslimanski pisac. Kao što sam bošnjački, tako i bosanski i bosanskohercegovački. Ako ćemo i kontintinentalno, i evropski pisac. U Evropi, ali i u Americi, u posljednje vrijeme se forsiraju romani o muslimanima u negativnom, iskrivljenom kontekstu. Na to treba literarno odgovoriti, a tome se u muslimanskom svijetu, nažalost, ne pridaje odgovarajuća pažnja. A, vidite, prošlost i sadašnjost Zapada i njihove kulture obilježili su pisci kršćanske provenijencije, pri čemu do izražaja dolazi i antimuslimanska književnost. Tako je od Dantea pa do ovih dana, kad je trend „igranje“ na one koji su porijeklom muslimani – Pakistanci Salman Rushdie, Tariq Ali i Ayad Akhtar („Američki derviš“), onaj Iračanin Kader Abdolah („Kuća imama“), pa ovaj Halid Husein, koji je, s dobrom knjigom „Lovci na zmajeve“, postao omiljen među Bošnjacima, ali je potom upotrijebljen kao antiislamski pisac. Nije li, onda, najnormalnije da postoji i muslimanska književnost? Ne treba biti i antikršćanska. Dovoljno je da književne teme ne budu prožete velikim lažima i gadnim iskrivljivanjima islama. Na to imamo potpuno pravo. Pogotovo imamo pravo mi Bošnjaci...

Podugo se već nismo čuli s književnikom Isnamom Taljićem, da bi se ovih dana „najednom“ steklo više razloga za ovaj intervju: dodjeljivanje ugledne nagrade iz Fondacije „Muradif Ćato“, jubilarna 40. promocija u Bošnjačkom instititu u Sarajevu njegove knjige „Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni“ te – na radost mnogobrojnih čitalaca – upravo su odštampane dvije njegove knjige: „Božiji Poslanik iz Mekke“ i novo izdanje romana „Tajna knjiga Endelusa“.

Bošnjaci.Net: Ovih dana vam je uručena godišnja nagrada MDD „Merhamet“ iz Fondacije „Muradif Ćato“. Rekao bih da je ovo priznanje veće time što je to bilo deseto, jubilarno dodjeljivanje te nagrade...
TALJIĆ: „Merhametova“ nagrada iz Fondacije "Muradif Ćato" ustanovljena je 2003. godine. U pravilima piše da se daje pojedincima i institucijama za doprinos razvijanju demokratije i humanizma te vjerskog i nacionalnog identiteta Bošnjaka. Uporedo su po dva dobitnika. Sada smo to dosadašnji mostarski muftija Seid ef. Smajkić i ja. Prije su ovo priznanje dobili Alija Izetbegović, Adil Zulfikarpašić, akademik Muhamed Filipović, Fata Orlović, Pokret "Majke enklava Srebrenica i Žepa", Nedžad Ibrišimović, bivši reis dr. Mustafa ef. Cerić, prof. dr. Ejup Ganić, banjalučki muftija Edhem ef. Čamdžić...
Da „Merhamet“ zaslužuje sve pohale što je istrajao u tom desetogodišnjem kontinuitetu nagrađivanja pojedinaca i institucija iz bošnjačkog naroda i održavanju nivoa ovoga priznanja. Mi se uglavnom sve nešta dodvoravamo drugima, a između sebe ponižavamo, omalovažavamo i ne podržavamo ili se makar prešućujemo, a i ovo posljednje je opako. Premalo je nas Bošnjaka da bismo mogli jedni drugima smetati, a imamo previše dokazanih neprijatelja da bismo još i između sebe vodili obračune do samoistrebljenja.

Tri izdanja romana i više od 40 predstavljanja
Bošnjaci.Net: U obrazloženju je navedeno da vam je ovo priznanje dodijeljeno za zasluge na očuvanju bosanskog jezika, kulture i identiteta Bošnjaka u vašem književnom opusu, a povodom knjige „Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni“. To je, na neki način, i priznanje našem magazinu. Naime, Bošnjaci.net su suizdavač ovog romana...
TALJIĆ: Meni je to posebno drago. I radi mnogobrojnih čitalaca ovog romana širom svijeta u bošnjačkoj dijaspori koji su i čitaoci vašeg magazina. Knjige su mi prije rata objavljivali ugledni izdavači u Bosni i Hercegovini. To je bilo u vrijeme komunizma, pa je i u izdavaštvu bilo svega i svačega, ali je objavljivanje knjiga bilo na neuporedivo višem nivou nego sada. Zato ja najradije – kao što je to nekad, u socijalizmu, činio naš značajni književnik Bajram Redžepagić – objavljujem knjige kao sâm svoj izdavač. Ipak, na ovome romanu je istaknuto da je suizdavač Bošnjaci.net, New York. To je zato što sam s vašim web-magazinom od njegovog početka i sve ove godine nisam se razišao s vama. Poštovanje koje sam prema vama sticao dokazano je i time da sam, 2007. godine, rizikovao i sudjelovao na natječaju za vašu književnu nagrade „Srebrenica“, što je tada bilo prestižno priznanje za pripovijetku. Prethodno sam bio u vašem žiriju, tako da sam znao da su uspostavljeni takvi kriterije pri žiriranju da je elektronsko bodovanje isključivalo mogućnost namještaljki. Time sam rizikovao da osvojim, recimo, 17. mjesto i da to bude objavljeno. Ali, dobio sam prvu nagradu. Pošteno dodjeljivanje tog priznanja očitovalo se u tome što neki članovi žirija, s kojima ste poslije vodili intervjue, nisu krili da im nije pravo što se ispostavilo da sam ja pobijedio. Nekima je bilo pravo, nekima, eto, nije, što je tipično naški. To vaše priznanje s ponosom navodim u svakoj svojoj knjizi. Tako su, s mojim punim poštovanjem, Bošnjaci.net i suizdavač ovog romana o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni. Nadam se da ćete i ubuduće sačuvati svoju nezavisnost i izbjeći nastojanja – koja nisam samo ja uočio – da se vaš magazin iskoristi kao poligon za raznorazne obračune, makar vi to podvodili pod pravila američke demokratije, i da onemogućite narušavanje digniteta vašeg portala.

Sa jubilarne 40. promocije knjige „Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni“ u Bošnjačkom institutu u Sarajevu

Bošnjaci.Net: Nedavno u Bošnjačkom institutu u Sarajevu, na 40. jubilarnoj promociji vaše knjige, svi zainteresirani nisu mogli naći mjesta ni za stajanje. Otkud toliko zanimanje za vaše knjige, a posebno u Sarajevu? Izazva li pažnju i to što se pojavljujete kao pojedinac, što iza vas niko ne stoji?
TALJIĆ: Elhamdulillah. Jednostavno, pozivaju me. Ali, toliko nastupa je baš podvig. Pri tome sam imao nemalih problema s prijevozom i zdravljem. Svakako sam se dovijao. Bio sam svukud po Bosni i Hercegovini. I u Prijedoru, Konjević-Polju, Zvorniku, Janji, Ljubuškom, u Sloveniji, u Klagenfurtu (Austrija). Nastavlja se ta neka magična privlačnost ovog romana – već koji dan poslije jubilarnog predstavljanja u Bošnjačkom institutu, bila je i 41. promocija. Bio je to meni jednako važan nastup u punom amfiteatru s učenicima i profesorima Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, najstarije obrazovne institucije na širim prostorima Evrope.
Što se tiče Sarajeva, postoji ta neka posebna povezanost između ovih ljudi i mojih knjiga. Sarajevo mene hoće! Nije da se hvalim, mada bi se svaki drugi pisac time poželio pohvaliti, ali mi je i prije pet godina u istom prostoru bilo ništa manje prisutnih. Još ranije sam u dva navrata imao nastupe u Domu Armije; prvi put se stajalo i u velikoj sali, a drugi put je bio pretijesan i atrij sa susjednim restoranom. Tako je bilo i u velikoj sali Općine Stari Grad te dva puta u „Mladim muslimanima“. Da se razumijemo, ne poznajem ni približno toliko ljudi u Sarajevu koliko ih se okupilo samo na jedoj od tih promocija. Saznaju i dođu bez pozivanja, kao čitaoci, a takvi su najpozvaniji.

AUTOHTONI EVROPSKI NAROD I AUTENTIČNI GRAĐANI SVIJETA Isnam Taljić: Mi smo autohtoni evropski narod. Bosna je naša matica. S ovoratno-poratnim egzodusom, mi smo i autentični građani svijeta, raseljeni i naseljeni svukuda, pri čemu smo Bošnjaci i muslimani. Sve i da se hoće suprotno ili da neki od nas žele postati „neko drugi“, jedino mogu biti Bošnjaci i muslimani. I u Bosni i u susjednim zemljama, u kojima je naš narod također autohton, a sada i svuda po svijetu, naši ljudi – naravno, i njihova djeca – nikad ne mogu biti ništa drugo nego Bošnjaci i muslimani. I to s ponosom!

Bošnjaci.Net: Tri izdanja ovog romana za samo godinu?!
TALJIĆ: Opet, elhamdulillah. Traženost ovog romana se suprotstavlja zlim jezicima da Bošnjaci ne vole čitati. To pobija i takva mišljenja o bošnjačkoj dijaspori, jer je bilo dosta narudžbi sa svih strana svijeta. O romanu je prenošeno među našim ljudima, objavljivano o tome na internetu. Oni koji su pročitali knjigu, preporučivali su drugima, posuđivali na čitanje, naručivali mi na mejl-adresu, javljali se telefonom ili na FB. Jednako je važno što sam dobio dosta – kako se to rekne – propratnih informacija, čitaoci su mi iznosili svoje dojmove. U trećem izdanju objavio sam fragmente iz tridesetak tih dopisa. To je vjerovatno zato što čitaoci osjete da brižno i dugo radim na svakoj svojoj knjizi. Na ovoj sam proveo četiri godine istražujući i pišući. Redovno potrefim temu. Bošnjaci su željni čitanja o sebi i svojoj historiji, i o velikim ljudima koji su i njihovi, poput, eto, sultana Fatiha.

Nastup u gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu

Bošnjaci.Net: Hoće li ovaj roman biti preveden i objavljen? Naprimjer u Turskoj?
TALJIĆ: Nadati se. Roman je na turski izvanredno preveo gospodin Saffet Atalay, naš čovjek iz Sandžaka koji tamo živi dugo. Ali, u Turskoj traju velika previranja, pogotovo između kemalista i muslimana. Ovi prvi drže idavačke kuće koje znaju šta je književnost, ali ne drže do svoje historije, niti ih zanima veza s Bosnom i Bošnjacima. Međutim, ako bi se oko prevođenju na engleski ovog romana ili neke druge moje knjige ili lobiranja pobrinula neka naša organizacija ili biznismen u SAD-u ili Kanadi, time ništa ne bi izgubili ni Amerikanci svih rasa i nacija, nego bi samo proširiti vidike, a oni su skloni tome, žele upoznati druge i drukčije...

Roman o Božijem poslaniku Muhammedu i ponovo „Tajna knjiga Endelusa“
Bošnjaci.Net: Za ovaj roman ste ljetos dobili i nagradu „Ajvatovica“. Je li vaš književni rad valoriziran odgovarajućim priznanjima?
TALJIĆ: Nekad za novinarstvo, potom i za književnost, dobio sam bar 20-ak nagrada. Njih je potpisalo 60-70 uglednih intelektualaca. Ponosan sam na ta priznanja. Nisam bio član SK prije rata i pobijedio sam na mnogo natječaja za pripovijetku, objavio šest knjiga. Kao što me tada nije imao ko gurati, tako sam u ovom vremenu muhadžir, godinama i bez posla. Iz mog kraja – a ja sam iz Vlasenice – nije preživio niko ko je sada imalo relevantan na političkoj sceni, niti iz mog kraja potiče neki moćan direktor ili bogati privatnik ili, pak, da sam „dobar“ sa nekim od takvih... Ako ste vašim pitanjem mislili i na priznanja koja nisam dobio, osjećam se nagrađenim što nisam nagrađivan tim još nekim nagradama. Meni te neke nagrade ne trebaju, niti bih ih primio.

ČITATELJIMA BOSNJACI.NET PREPORUČUJEMO DA OBAVEZNO NARUČE KNJIGE, OBOGATE SVOJE ZNANJE I PORODIČNU KUTUBHANU Knjige Isnama Taljića „Božiji Poslanik iz Mekke“ i „Tajna knjiga Endelusa“ mogu s naručiti na autorovu e-mail adresu: [email protected], na telefon 0038761503158 ili na adresu s njegovim imenom i prezimenom na Fecebooku, a također i kontaktiranjem Redakcije Bosnjaci.net na e-mail: [email protected] Znatno povoljnije za narudžbe izvan Bosne i Hercegovine: uplate se mogu bez naknade vršiti preko interneta i tako izbjeći visoke provizije.

Bošnjaci.Net: Rijetkost je da se nekom piscu odjednom objave dvije knjige. To je baš kulturni događaj. Ovih dana izišle su iz štampe dvije vaše knjige: „Božiji Poslanik iz Mekke“ i „Tajna knjiga Endelusa“. Drugi naslov nam je dobro poznat. A ova prva knjiga, to je vaš novi naslov?
TALJIĆ: Novi naslov knjige i umnogome nova knjiga. To je romansirana biografija posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Godine 2008. objavio sam prvo izdanje ove knjige pod naslovom »Brdo Svjetlosti«.Na njoj sam radio pune tri godine. Bila je izuzetno dobro primljena i imala dva izdanja. Ukazala se potreba za trećim, ali sam odlulučio da knjigu – da tako kažem – douredim. To je potrajalo još dvije i po godine! To je bilo spram teme i namjere. Najbrižljivije sam radio na sažimanju i douređivanju teksta u spisateljskom smislu kako bih ga što više približio najprijemčivijoj formi za čitanje, romanu. Brusio sam tekst i u smislu isključive upotrebe riječi bosanskog jezika, jer nam se, i nehotice, u svakodnevni govor uvuklo previše stranih riječi. Zatim, da bih dinamizirao fabulu, uveo sam fusnote. I da ne nabrajam. Tako je nastala ova knjiga koja je umnogome roman, onoliko koliko je to god bilo moguće kad je u pitanju ova velika i krajnje osjetljiva tema. Podrazumijeva se da činjenice nijesam dirao: one su potpuno provjerene. Na kraju knjige sam naveo sažetu hronologiju događaja, pa je to i pogodan priručnik i udžbenik, knjiga iz koje se može mnogo naučiti o životu posljednjeg Božijeg poslanika.

Bošnjaci.Net: Jeste li promijenili naslov zato što je to umnogome drukčija knjiga?
TALJIĆ: Da, u tom kontekstu je i naslov »Božiji Poslanik iz Mekke«. On je toliko jednostavan da ne može biti jednostavniji, ali i izrazito je višeznačan. I tačan da ne može biti tačniji. Uz to, frapantno je da ni na jednoj siri koja je dostupna na našem jeziku nisam naišao na ovakav naslov!
Sira, kao posebna oblast koja se bavi interpretiranjem Muhammedovog, s.a.v.s., životopisa nije isključivo pravo teologa, a i oni – gdje god mogu i koliko mogu – posežu za literariziranjem.

Isnam Taljić s Naserom Orićem SVA BOŠNJAČKA HISTORIJA JE FALSIFICIRANA Bošnjaci.Net: Šta biste izdvojili iz svoga obraćanja prilikom primanja nagrade iz Fondacije „Muradif Ćato“? TALJIĆ: Možda to da Bošnjacima i Bosni vrijeme nije prošlost. Naša pošlost nije završena, a i ponavlja se. Pred ovim narodom i ovom zemljom je tek stvarno saznavanje prošlosti, da znadnemo ko smo i šta smo i kako je zaista s nama bivalo, a da bismo mogli svoditi svoje računice sa sobom i sa drugima. Tako, naprimjer, tek ovih dana počinjemo javno saznavati o strahovitim zločinima koje su četnici, tek preodjeveni u partizane, počinili nad Bošnjacima 1944. i 1945. godine, pri tako zvanim oslobađanjima gradova i naselja u Bosni i Hercegovini. Znalo se, a nije bilo zapisano da su i tako zvana partizanska oslobađanja naših gradova 1941. zapravo bila četnički pokolji Bošnjaka u tim mjestima. Te datume iz tih godina obilježavali smo ili još obilježavamo kao tzv. dane oslobođenja. Baveći se, za potrebe nagrađenog romana „Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni“, proučavanjem zbivanja u srednjovjekovnoj Bosni pred dolazak sultana Fatiha prije tačno 550 godina, utvrdio sam da, zapravo, uopće nije bilo s Bosnom i da uopće s Bošnjacima nije bilo tako kako nam se godinama i godinama prikazuje u udžbenicima i knjigama historije. Našu historiji pisali su drugi onako kako su oni htjeli. Nepobitno je da historiju Bosne i Bošnjaka tek treba istražiti i napisati. Time, popravljanjem neistina o prošlom vremenu, literarnim pisanjem o tome kako je zaista bilo, prožet je moj književni opus... Volio bih da sam u poziciji koju zagovaraju mnogobrojni među našim intelektualcima da nije moderno pisati o prošlosti, pa da i ja pišem tu nestvarnu i izmišljenu lar pur lart književnost, u kojoj je umjetnost sama po sebi, da je tu radi same sebe, što je shvatanje da umjetnost treba postojati samo zbog umjetnosti, a nikako ne smije biti cilj, naprimjer, istine. Ali, ja nisam mogao i ne mogu biti na taj način moderan u vremenima kad je Bosna dovedena pred raspad i kad su Bošnjaci kao narod pred nestajanjem. Trebamo se i moramo oduprijeti tome. Dodjeljivanje ove nagrade smatram takvim odupiranjem, našom borbom za opstanak.

Pisanje sire na književni način ima među Bošnjacima izrazitu tradiciju, koja je, nažalosat, uglavnom i prekinuta. Zapravo, i ti naši mevludi, zahvaljujući čijim se izvođenjima u našem narodu i najviše zna o Poslanikovom, s.a.v.s., životu, od prepjevavanja ili pisanja originalnih spjevova u mnogobrojnim varijacijama, nisu ništa drugo nego književnost, sira u stihovima. Poznavanje Muhammedove, s.a.v.s., biografije i njezino prikazivanje na način koji je razumljiv i prihvatljiv savremenim čitaocima pogotovo je potrebno u ovome vremenu suštinske potrebe da trebamo više znati o Poslaniku, s.a.v.s., na šta nas obavezuje i znameniti hadis o tome. Tu potrebu za modernom, prijemčivijom interpretacijom ove teme prepoznali su u mojoj knjizi vrhunski teolozi, profesori na FIN-u u Sarajevu, Adnan Silajdžić, Rešid Hafizović i Enes Ljevaković. Oni su bili recenzenti. Knjiga je, inače, bila pripremljena za štampu krajem 2010. godine, ali se bilo sustiglo više razloga koji mi nisu omogućili da je objavim sve do nekidan.

Bošnjaci.Net: Na ove lijepe povode o kojima razgovaramo nadovezuje se i objavljivanje trećeg izdanja vašeg romana „Tajna knjiga Endelusa“, koji je izrazito tražen, ali ga dugo nije bilo na tržištu...
TALJIĆ: Da, taj roman je imao dva izdanja 2006. godine i ubrzo ga je nestalo. To je obimna knjiga. Da
nisam insistirao da se pri tehničkom uređenju knjige koriste „međufontovi“, koji su takvi da vizuelno ne djeluju presitno, to bi bilo između 700 i 750 strana. To sam radio iz vrlo jednostavnog razloga – da uštedim. Jer, i ovako, stjerano na „samo“ 440 strana, štampanje iziskuje visoke troškove. Zato i nisam mogao objaviti novo izdanje, iako je, kako ste rekli, ovo izrazito tražen roman. Sada se posrećilo da je štampanje podržala Fondacija za izdavaštvo Sarajevo. To trebam istaći. Objavio sam više od 40 knjiga a prvi put mi se, evo, dogodilo da se našao neko u Federalnom ministarstvu da ne bude protiv mojih knjiga.

Bošnjaci.Net: Ovo novo izdanje „Tajne knjige Endelusa“ izvana izgleda drukčije, modernije opremljeno...
TALJIĆ: Da, upravo je u tom smislu urađen novi dizajn korica. Dojadilo mi je da se stalno ističe bijeda muslimana, pa je na naslovnoj strani prikazan sjaj muslimanskog Endelusa u punom blještavilu, i to prije 600-700 godina! Soko s ranije naslovne strane „preletio“ je na leđnu koricu, na kojoj je mozaik s 14 slika nekadašnjeg Endelusa i onoga što je ostalo u današnjoj Španiji. Da bi knjiga bila nagodnija čitaocima, da se – zbog ¬ težine – ne mora čitati samo držeći je na stolu, nego da se može čitati i u opuštenom položaju, i ležeći, štampana je na skupljem, ali znatno lakšem papiru. Iz istog razloga su izbjegnute debele korice, a pribjegnuto modernim tzv. dubokim klapnama, koje su se pokazale kao pun pogodak na romanu „Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke...“

Bošnjaci.Net: Kad mislite promovirati ove dvije knjige?
TALJIĆ: Upravo to činimo. Želio sam ih prvo predstaviti upravo na Bošnjaci.net pa je ovaj intervju s vama i prva promocija ovih dviju knjiga.

Previše je nazadnosti koju sami namećemo
Bošnjaci.Net: Radite li na nečem novom?
TALJIĆ: Objavio sam dosta knjiga. Ali, uvijek se nešta piše. Onoliko koliko mi je to moguće u uvjetima kad sam već godinama bez redovnih primanja, prioritet bi trebao biti jedan od započetih romana. Upravo sam priveo kraju knjigu koja nije obimna, ali nije nastala ni usputno, nego je rezultat pomnih proučavanja i nastojanja da se spisateljski, uz to još i dramaturški, pronikne u teme. To je knjiga „Tri igrokaza“. U njoj su tekstovi „Salihova kamila“, „Dolina mrava i kraljica Belkisa“ te „Ćaba“. Dosad nije bilo ovakvih tekstova koji se mogu izvoditi na sceni. Knjiga je prilagođena dječijem i omladinskom uzrastu. Predložio mi je prijatelj da se uhvatim u koštac s tim. Meni je to bilo veoma izazovno. Islam je, zapravo, u svojoj suštini moderan. To je posljednja Božija objava i važi do Kraja vremena. Zašto se islamske teme ne bi mogle prikazivati i na pozornici, pa i tako – na prijemčiv način i u okvirima dozvoljenog – popularizirati islam, posebno među mladima?! Ima previše je tabua i nazadnosti, što u biti ne postoji u islamu, nego to mi namećemo nekakvim „dušebrižništvom“.

Bošnjaci i muslimani, i to s ponosom
Bošnjaci.Net: Ove tri knjige o kojima smo govorili, podstiču me da vas, na kraju ovog razgovora, pitam jeste li vi muslimanski pisac?!
TALJIĆ: To ne da bih negirao ili se izvinjavao radi toga da sam to što jesam. Niti bih polemizirao s onima koji misle kako to nije moguće po definicijama i teoriji. Da, ja sam muslimanski pisac! Kao što sam bošnjački, tako i bosanski i bosanskohercegovački. Ako ćemo i kontintinentalno, i evropski pisac. U Evropi, ali i u Americi, u posljednje vrijeme se forsiraju

IMUĆNIJI BOŠNJACI LAHKO MOGU SLIJEDITI PRIMJER MURADIFA ĆATE Kao konstruktivan primjer u bošnjačkoj praksi, odskače ovaj s priznanjem koje dodjeljuje „Merhamet“ u saradnji s Muradifom Ćatom. Kako je protekao vaš susret s tim gospodinom? Određeno je da, na svečanosti dodjeljivanju priznanja, sjedimo jedan do drugog u sali „Unitika“ u Sarajevu. Muftiji Smajkiću priznanje je uručio predsjednik MDD „Merhamet“ dr. Hajrudin Šahić, a ja sam nagradu dobio iz ruku gospodina Muradifa Ćate. To je veoma prijatan i vitalan 80-godišnjak, rodom iz Livna. Dugo je vrijedno radio u Njemačkoj i riješio da „višak“ svoje zarade uvakufi u fondaciju iz koje se dodjeljuje ovo priznanje, a MDD „Merhamet“ daje legitimtet i brine se dignitetu priznanja. Gospodin Ćato, pak, ističe da priznanje kao ovo ne treba biti usamljeno i da njegov primjer lahko mogu slijediti mnogi Bošnjaci i da se ustanovi što više sličnih podsticajnih nagrada. Zanimljivo je da ste i vi uručili priznanje gospodinu Ćati... To je bila simpatična, baš dirljiva scena u okviru te vrlo lijepo, dostojanstveno organizirane svečanosti. Kad mi je javljeno da je odlučeno da sam dobio nagradu i da se trebam obratiti kraćim govorom, podrobnije sam se informirao o gospodinu Ćati. Saznao da i on piše knjige i da upravo dovršava svoju osmu knjigu. Štampa ih o svom trošku i uopće ne prodaje nego ih dijeli preko „Merhameta“. Meni je upravo u štampariji bila knjiga „Božiji Poslanik iz Mekke“. Iz knjižnog bloka sam izostavio tzv. bilješku o piscu te je – u skraćenom obliku – objavio na leđnoj korici, pa je, među osnovnim podacima o meni, navedena i ova „Merhametova“ nagrada s imenom Muradifa Ćate. Pred uručenje nagrade dobio sam friško uvezani primjerak ove knjige i uručio mu. To ga je ganulo, pa se, iako je već bio održao svoj govor, ponovo obratio prisutnima i rekao da nije mogao dobiti ljepše i draže priznanje. To je i meni posebno drago.

romani o muslimanima u negativnom, iskrivljenom kontekstu. Na to treba literarno odgovoriti, a tome se u muslimanskom svijetu, nažalost, ne pridaje odgovarajuća pažnja. A, vidite, prošlost i sadašnjost Zapada i njihove kulture obilježili su pisci kršćanske provenijencije, pri čemu do izražaja dolazi i antimuslimanska književnost. Tako je od Dantea pa do ovih dana, kad je trend „igranje“ na one koji su porijeklom muslimani – Pakistanci Salman Rushdie, Tariq Ali i Ayad Akhtar („Američki derviš“), onaj Iračanin Kader Abdolah („Kuća imama“), pa ovaj Halid Husein, koji je, s dobrom knjigom „Lovci na zmajeve“, postao omiljen među Bošnjacima, ali je potom upotrijebljen kao antiislamski pisac. Nije li, onda, najnormalnije da postoji i muslimanska književnost? Ne treba biti i antikršćanska. Dovoljno je da književne teme ne budu prožete velikim lažima i gadnim iskrivljivanjima islama. Na to imamo potpuno pravo. Pogotovo imamo pravo mi Bošnjaci. Mi smo autohtoni evropski narod. Bosna je naša matica. S ovoratno-poratnim egzodusom, mi smo i autentični građani svijeta, raseljeni i naseljeni svukuda, pri čemu smo Bošnjaci i muslimani. Sve i da se hoće suprotno ili da neki od nas žele postati „neko drugi“, jedino mogu biti Bošnjaci i muslimani. I u Bosni i u susjednim zemljama, u kojima je naš narod također autohton, a sada i svuda po svijetu, naši ljudi – naravno, i njihova djeca – nikad ne mogu biti ništa drugo nego Bošnjaci i muslimani. I to s ponosom!

Sa simbolikom Vijećnice i skorim obilježavanjem 100-godišnjice 1. svjetskog rata, svijet na stabilnoj Bosni polaže ispit svoje budućnosti
Bošnjaci.Net: Kako ste u ratu doživjeli paljenje Vijećnice i nestanak u plamenu na stotine hiljada knjiga?
TALJIĆ: Preteško, prebolno. Samo što ne mogu reći da mi je to izgledalo nevjerovatno. Prizor je bio skroz vjerovatan: apokaliptičan i stvaran. Sjetio sam se čuvene rečenice Mihaila Bulgakova: „Rukopisi ne gore!“ Ali, znate u tome i jest što to, u njegovom romanu „Majstor i Margarita“, tvrdi Voland, dakle sam Satana, lično. I, kao što nikad ništa nije slučajno, tako pogotvo nije s đavolskim poslovima: Vijećnica je s knjigama spaljena kao obilježavanje 500-godišnjice spaljivanja također dva miliona knjiga iz biblioteke u Velikoj džamiji u Kordobi, u Endelusu. Inače, a to se uglavnom prešućuje i nije baš poznato, Vijećnicu su austrougarski arhitekti projektirali po uzoru na građevine koje su preostale iza muslimana u Endelusu, odnosno tada već Španiji. Poznato je da je K. ünd K. monarhija podigla još sličnih građevina po Bosni i Hercegovini u istom stilu i s istom namjerom. To se apsolutno potvrđuje time što su obnavljanje Vijećnice najviše pomogli Španija, Austrija i Mađarska. A namjera prvobitne izgradnje takve Vijećnice bila je da se tada i time Austro-Ugarska dodvori Bošnjacima kao najmnogobrojnijem narodu ovdje... Koliko sam ja, u to vrijeme paljevine Vijećnice, mogao od sebe, odgovorio sam – pisanjem dviju knjiga s preciznim naslovima: „Nema nama života bez Bosne“ i „Muhadžiri“, a potom sam se – misleći doslovno i na Vijećnicu – godinama bavio istraživanjem i pisanjem romana „Tajna knjiga Endelusa“.

Bošnjaci.Net: Kako ste doživjeli obnovu i svečano otvaranje Vijećnice?
TALJIĆ: Obnovljena Vijećnica otvorena je, evo, 9. maja, na Dan pobjede nad fašizmom, koji, baš radi toga, stara frajla Evropa obilježava i kao svoj Dan. Dobro bi bilo da ovo sa otvaranjem nije samo kurtoazno licemjerje, nego da je stvarni čin kojim Evropa priznaje (i) svoj poraz u posljednjem ratu koji je vođen protiv Bosne i da obnovljanjem Vijećnice hoće poručiti da se Bosna neće ponoviti! Za isto to će ne samo evropa Evropa nego i svijet ubrzo imati novu istu priliku na istom mjestu – kad se ovdje, u Sarajevu, bude obilježavala 100-godišnjica Prvog svjetskog rata. Naravno, kao i 1945. godine, opet će se reći: „Nikad više rata!“ Da bi se iole moglo povjerovati tome, stabilna budućnost Bosne i Hercegovine bit će im u tome najveći amanet. Time bi, ako bi htio, savremeni svijet mogao položiti stvarni ispit svoje budućnosti.

Sarajevska Vijećnica u novom ruhu. Kliknite na sliku i pogledajte virtualni obilazak unutrašnjosti Vijećnice.