Mehmed Meša DELIĆ: Neka su istraživanja dokazala da neke boje utječu na produktivnost rada u tvornicama, kancelarijama, školama, a da imaju ulogu kod liječenja nekih medecinskih slučajeva. Danas je sve višebojno: garderoba, šminka, namještaj, auta, vozovi, avioni, fasade kuća i nebodera. Sve je postalo ugodnije i privlačnije baš zbog višebojnosti. Posebno su privlačne boje friškog voća i povrća, koje jedemo i očima i ustima.

Svako od nas je opčinjen bojama i saznanjem da sve što nas okružuje ima jednu ili drugu boju. Boje nam više govore nego iz njih čitamo. Zar nije tačno ono što je rečeno da su boje ukras svijeta, svijet bez boja sigurno bi bio dosadan i tužan svijet?
Uprkos svim utiscima koje ostavljaju boje u našem životu i svim njihovim nijansama u prirodi i u rukotvorinama čovjeka, ipak rijetko kada neko od nas malo duže gleda u njih ili pokušava razumjeti taj svijet. Time izmiču nam mnoge i mnoge divne šanse za turizam u svijetu ljepote. Takav svijet na primjer, najviše je prisutan u raznim nijansama boja na horizontu, od tmine noći, pa sve do bijele i crne niti zore. Svijet boja pun je nijansi, gledamo ih kako se rastavljaju sa izlaskom sunca i takvu istu situaciju, obrnutim redoslijedom, kod zalaska. Te momente mnogi (is)koriste i smatraju vrhuncem besplatne romantike, a pogotovo ako je to bilo u nekom lijepom mjestu, na rijeci, jezeru, moru, iznad kojih se vrlo često može (u)gledati ljepotica duga, sa svojim bojama.
Isti slučaj imamo u mnogim oblicima u prirodi, kao što su cvjetovi, ptice, plodovi, životinje, kamenje, zemlja, pjesak, a zašto ne reći, i kod samog čovjeka. Posebno smo očarani ljepotom boja na zemlji, kao i u vodi rijeka, jezera, mora i okeana u kojima živi biljni i životinjski svijet.
A od momenta kada naučnici biljnog i životinjskog svijeta počeše koristiti modernu tehniku i foto opremu, a danas i digitalnu, a sve to snimljeno možemo (po)gledati u orginal – prirodnim bojama, ostajemo začuđeni, oduševljeni, ljepotama koje vidimo u šumi morskih korala, kao i drugih stanovnika kako na zemlji tako i u vodi.
Divno se možemo i trebamo začuditi kada saznamo da postoje milioni i milioni boja prisutnih oko nas, mada je praksa dokazala da su dvije hiljade boja sasvim dovoljne da bi ispunile sve naše potrebe i zahtjeve naše civilizacije. Čak još čudnije od toga je da jezik ostaje nijem pred poplavom boja i načina njihovog opisivanja. Jer, obično oko, medecinski rečeno, može da razlikuje sto osamdeset osoba ne može im pokloniti više od trideset izraza. Isto tako ljudsko oko može raspoznati oko 500 nijansi sive boje.
Neka su istraživanja dokazala da neke boje utječu na produktivnost rada u tvornicama, kancelarijama, školama, a da imaju ulogu kod liječenja nekih medecinskih slučajeva. Danas je sve višebojno: garderoba, šminka, namještaj, auta, vozovi, avioni, fasade kuća i nebodera. Sve je postalo ugodnije i privlačnije baš zbog višebojnosti. Posebno su privlačne boje friškog voća i povrća, koje jedemo i očima i ustima.
U nekim specijalnim knjigama koje govore o bojama, nalazimo neke čudne izraze, to jest kvalifikacije koje se njima daju. Ono što su nam minule epohe ostavile kao saznanje o bojama, pomaže nam da zaključimo o osjećanjima naroda iz prošlih vremena. Tako su Egipćani i Grci pokazali oduševljenje za višebojno izražavanje.

Fenomen boje možemo posmatrati iz dva aspekta:
1) s obzirom na njenu stvarnu fizičku narav u pogledu postanka i strukture, dakle, kao jednu optičku pojavu i
2) s obzirom na činjenicu kako osjet boje primaju (percipiraju) naši odgovarajući organi, dakle, kao pojavu iz oblasti ljudske fiziologije.
Boje su snage zračenja, energije koje na nas mogu djelovati pozitivno ili negativno, pa bili mi toga svjesni ili ne.
Fenomen boja može se proučavati sa raznih stanovišta.
Fizičar proučava elektromagnetske vibracije energije. On proučava mješavinu obojene svjetlosti, spektre različitih elemenata, frekvencije pojedinih boja i talasne dužine svjetlosnih talasa. Zato neki tvrde da su ova istraživanja dokazala ponašanje pčela, na koje utiču vibracije energije (magnetna polja).
Hemičar proučava molekularni sastav boje kao materije, odnosno pigmentaciju, probleme postojanosti boja i njihovog rastvaranja sredstvima za vezivanje, kao i proizvodnju sintetičkih boja.
Fiziolog ispituje dejstvo svijetlosti i boja na naše čulo vida – oko i mozak, kao i njihove anatomske odnose i funkcije.
Psiholog se interesuje za djelovanje boja na čovjekovu psihu. Simbolika boja, sebjektivno određivanje boja i razlikovanje boja – sve su to važne teme koje spadaju u oblast psihologije.
Boje imaju različito psihofizičko djelovanje na čovjeka, pa se u vezi s tim mogu podijeliti na tzv. tople boje u koje bi spadale: crvena, narandžasta, žuta i sl., te na tzv. hladne boje gdje spadaju: plava, ljubičasta, modra i njihove nijanse. Recimo, iz šolje narandžaste boje bilo je prijatnije piti topli kako nego iz bijele ili crvene. To je rezultat jedne studije Polytehničkog Univerziteta u španskoj Valenciji. Većina testiranih osoba koji su pili topli kakao iz više šolja sa različitim bojama su potvrdili da im je kako najbolje prijao iz šolje narandžaste boje. Tako crvena i njoj slične, djeluju podstičuće, uzbuđujuće, ili razdražujuće, dok plava i njoj bliske boje, djeluju stišavajuće, umirujuće i ublažavajuće na našu psihu.
Osjet koje ne nastaje samo od zračenja jedne frekvencije (tj. monohromatske svijetlosti), nego redovito od smjesa zračenja užih ili širih područja spektra.
Bijelo, crno i sivo nisu prave (hromatske) boje, već tzv. ahromatske boje, jer nemaju svoje karakteristično glavno područje, već ovise o stupnju osvjetljenja, odnosno od sposobnosti površine da jače ili slabije apsorbuje sva talasna područja bijele svjetlosti.
Osnovne karakteristike svake boje su njen ton (ovisan o frekvenciji, emitiranog odnosno reflektovanog zračenja), svjetlina (ovisnost o intenzitetu zračenja) i zasićenosti (ovisnosti o čistoći boje, tj. o dodatku crne ili bijele primjese).

Boje u Kur'anu
U Kur'anu nalazimo mnogo ajeta koji nas usko povezuju sa tim savršeno usklađenim svijetom boje. Uopšteno spominjući, boje u Kur'anu nalazimo kod izražavanja razlike između boja na zemlji i na kamenju, u nekim plodovima, biljkama, lišću i u samom čovjeku kao najsavršenijem stvorenju na zemlji.
Allah dž.š. kaže o medu:
„Gospodar tvoje je pčele nadahnuo: Pravi sebi kuće u brdima i u dubinama i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno! Iz utrobe njihove izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju“. (Nahl, 68-69).
Jedan zanimljiv podatak, da za jedan kilogram meda pčele moraju posjetiti četiri miliona cvjetova i preći put duži od zemljinog pojasa.
Ono što najviše skreće pažnju u ovom kazivanju o medu je spominjanje različitih njegovih boja, u smislu povezanosti toga sa liječenjem određene bolesti, jer, ako je med uzet sa ciljem liječenja i oporavka onda nalazimo jednu umjetničku stranu u skladu njegovih boja, odnosno okusimo njegovu ljepotu.
Možda skretanje pažnje na razlike u njegovim bojama je povezano sa ajetom:
„Zato jedi od njegovih plodova“.
Poznato je da postoji uska veza između boja meda i mjesta gdje se pčela u datom momentu hrani, ali pitanje koje se samo nameće jeste da li je razlika u boji samo povezana samineralima, solima ili ta razlika u boji krije druge tajne?
Da je med sam za sebe tajna (do)kazuje nemogućnost proizvesti med u eproveti. Med samo pčele mogu proizvesti. Med je namirnica koja se ne kvari.
Allah dž.š. u suri Rum navodi mnoge od Njegovih dokaza ovom svijetu. Jedan od njih je podjela na rase, tj. razlike u boji ljudskog bića:
„i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i zemlje, i raznovrsnost jezika vaših: boja vaših, to su, zaista, pouke za one koji znaju“. (Rum, 22).
Ovdje primjećujemo dvije paralelne linije, tj. liniju razlike u jezicima i liniju razlike u bojama, što je fenomen kod kojeg treba duže stati i dobro promisliti. Čovjek gleda u grane jednog ljudskog izvora predstavljenog u zajedničkom ocu Ademu, a.s., i majci Havvi, zatim gleda slapove u boji i nalazi nijanse jedne boje u jednoj porodici, među braćom.
A ako je u čovjeku koji je stvoren od naročite vrste gline (Tin), zastupljena ta razlika u bojama, onda ta razlika mora da bude zastupljena kod biljaka, koje se hrane tvarima iz blata, odnosno zemlje natopljene nebeskom vodom:
„Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda pomoću nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono osuši i ti ga vidiš požutjelo, i najzad ga skrši. To je, doista, pouka za one koji su pametni“. (Zumur, 21).
To je zaista prizor koji treba promatrati. Nakon što se zemlja poslije kiše pokrije zelenilom prolazi kroz određene faze rasta, biljke se razvijaju, njihovo zelenilo postaje jače, a na posljetku biljke požute i pretvore se u humus. To je, zaista, jedno zanimljivo putovanje sa bojama kroz svijet biljaka, velika zabava za oko sa pobuđenim interesovanjem i duše i srca. Podstaknuti smo pogledom na osjećaj, ali i misao. Nijanse boja se spominju na kraju ajeta koji nam predočava fenomen svjetlosti na zemlji, na koju šalje vodu pa onda izgleda u najljepšoj odjeći, odjeći od drveća, zelenila, maslina, palmi, loza i raznih plodova. Na odjeću zemlje Allah dž.š., šalje svjetlost sunca, mjeseca i zvijezda, sve stovoreno uranja u boje dana i noći.
Boja odjeće o kojoj je ovdje riječ se mijenja i kroz primo – predaju godišnjih doba. Kažemo primo – predaju, jer to ne može izbjeći golom oku kada recimo, zima ustupa boju proljeću, a proljeće ljetu, ljeto jeseni, a jesin zimi. Ova primo – predaja se odvija po Allahovom planu i konceptu na većem dijelu zemaljske kugle.
Allah, dž.š., kaže: „i svim onim što vam je na zemlji raznobojnog stvara, - to je, doista, dokaz za ljude koji pouku primaju“. (Nahl, 13).
U ovom ajetu je spomenut u razlikama boja svega onog stvorenog na zemlji. Ovdje imamo u vidu i riječi mufessera Sejjida Qutba koji je rekao da se u ovom ajetu označavaju metali koje čovjek može iz zemlje da izvadi.
Predhodni ajeti pominju boje u paralelnoj vezi sa drugim ajetima, a slijedeći ajeti nam skreću pažnju na sve moguće boje u svemu onome što nam je Allah, dž.š., stvorio oko nas. Mi smo pred savršenim Stvoriteljem:
„Zar ne znaš da Allah, dž.š., s neba spušta vodu i da mi pomoću nje stvaramo plodove različitih vrsta, a postoje brda bijelih i crvenih staza, različitih boja, i sasvim crnih i ljudi i životinja i stoke ima, isto tako različitih vrsta. A Allaha se boje od robova njegovih – učeni, Allah je doista silan i On prašta“. (Fatir, 27 – 28).
Sejjid Qutb nam je napisao: „To je zaista jedan neobičan kur'anski opis koji dokazuju izvor ove Knjige, opis koji istovremeno predočava pojavnosti na čitavoj zemlji i prati sve moguće boje i njihove nijanse u svim njihovim svjetovima, tj. u polodovima, životinjama, blagodatima i naravno u ljudima. To je jedan kur'anski prizor koji je sa najmanjim brojem riječi spojio svijet živih i mrtvih, opis koji zbog svoje širine i plastičnosti daje srcu slobodu da šeće kroz ovaj široki i prostrani, divni i savršeni Božiji izložbeni prostor.
Vrata ovog izložbenog prostora se otvaraju spuštanjem voda sa nebesa i izlaskom plodova različitih boja. Pominju se boje kao karakteristika plodova, jer sama izložba je izložba kvaliteta različitih boja („Mi pomoću nje stvaramo plodove različitih vrsta“).
Boja plodova u savršenom izložbenom prostoru je predstavljena kao unikatna vrijednost remek – djela zastupljenih kroz generacije. U svakoj vrsti plodova jedna je unikatna boja koja nije identična koji bilo kojeg drugog ploda iste vrste.
Kada bismo se malo dublje zagledali, našli bismo veliku razliku u bojama koje se nalaze kod rastinja i tla na planinama. U bojama kamenja nalazimo veliku sličnost sa bojama plodova što može biti i malo čudno.
Kada malo bolje osmotrimo nađemo da neko kamenje liči manje ili više po obliku na neke plodove. („A postoje brda bijelih i crvenih staza različitih boja, i sasvim crnih.“). Staze su svi mogući putevi i njihova grananja koja nas vode njima, a u ovom ajetu imamo jednu veoma jasnu misao – staze su različitie po bojama. Bijele staze se međusobno razlikuju, kao što se crvene razlikuju u stepenu boje i nijansama. Tu je i razlika u drugim bojama koje su zajedno izmješane. Još jednom odnos prema bojama se ovdje eksplicira, ali pogled koji osjeća ljepotu, umjeren apstraktnom mišljenju vidi jedino ljepotu kao zajednički element između jedne i druge, ono što zaslužuje jednu stanku i malo razmišljanja. Navode se i različite boje ljudske kože koje nastaju kod granica rasnih boja, jer poslije toga svaki član te jedne rase se razlikuje od drugog člana te iste rase, štaviše, on se može razlikovati od njegovog brata blizanca koji je zajedno s njim boravio u materici njegove majke.
Treba razmišljati i o bojama životinja i mnogih blagodati. Kod njih su, također, boje i njihove nijanse jedan novi primjer remek – djela Božijeg izložbenog prostora, isto kao što su bili „plodovi i kamenje“. Na našoj planeti ima oko 30 miliona životinjskih vrsta, pa samim tim i toliko različitih nijansi boja. Na primjer, leptiri višebojni ljepotani, koji se međusobno po bojama razlikuju.
U ovom izlaganju o bojama treba izložiti i ono što je spomenuto u vezi krave plemena Izraela, oko koje je dugo trajala rasprava. Jedan od uslova je bio da ona mora biti jarko rumene boje, da ona mora da zadovoljava gledaoca, da nije sumnjiva i da sama njena boja utiče na ovu radost. Nalazimo u ajetu usko povezivanje boje i i njenog psihološkog dejstva na čovjeka:
„Zamoli Gospodara svoga, u naše ime“, - rekoše – „da ta krava treba da bude jarko rumene boje, da se svidi onima koji je vide“. (Bekare, 69).
Spomenuto je u Kur'anu šest boja u raznim gramatičkim oblicima, od imenice u jednini i množini pa do glagola u raznim vrstama. Te boje su: bijela, crna, zelena, žuta, crvena i plava. I kada bismo sagledati tematiku u kojoj su one spomenute imali bismo dvojako mišljenje; neke od tih su sa konkretnim značenjima, a neke se spominju sa nekim popratnim izrazima, metaforama ili prenesenom značenju samo boje.
Bijela boja je u Kur'anu spomenuta u oblicima perfekta, imperfekta i pridjeva u oba roda. Eksplicitni oblici su spomenuti u nekim ajetima kao što je:
„i izvadi ruku svoju – i ona za prisutne postade bijela“. (El –A'raf, 108).
Ovaj ajet govori o ruci Musaa, a.s., čija bijelina se smatra jednom od njegovih mu'džiza. Ovo isto značenje nalazimo u skrivenom značenju ajeta koje smo obradili u vezi boja planina. Slično tom značenju imamo u riječima Allaha dž.š.:
„Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore“. (Bekare, 187).
I u drugim ajetima naišli bismo takođe, na izraze koji dokazuju bijelu boju, ali istovremeno označavaju neke druge stvari.
U kazivanju o uticaju žalosti na Jakuba, a.s., rečeno je:
„I okrenu se od njih i reče: „O Jusufe, tugo moja!“ – a oči su mu bili pobijelile od jada, bio je vrlo potišten“. (Jusuf, 84).
Ovdje bjelina oka nosi dodatno označavanje tj. slijepilo koje ga je uhvatilo zbog njegovog teškog psihičkog stanja, jer koja ovdje ima skriveno značenje bolesti.
U kazivanju o stanovnicima dženneta nalazimo opis njihovih lica bijelom bojom iako bi stvarna boja njihovih lica bilabijela, onda ovdje označava jedno skriveno metaforičko značenje pobjede i radosti:
„Na Dan kada će neka lica pobijeliti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna reći će se: „Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali“. A oni u kojih lica budu bijela biće u Allahovoj milosti, u njoj će vječno ostati“. (Alu 'Imran, 106-107).
Ajeti koji spominju smiješak na licima stanovnika dženneta, težnju, žudnju, radost i svježinu dovodi do spajanja bjeline sa tim obilježjem. U kazivanja o blagodatima stanovnika dženneta imamo opis čaše koju će oni podijeliti među sobom:
„Biće posluženi pićem – iz izvora koji će stalno teći – bistri i prijatnim onima koji budu pili.“ (Es-Safat, 45-46).
Ovdje bjelina pored značenja same boje nosi značenje bistrine i dobrog ukusa, koji će oni dobiti kada budu iz nje pili.
Inače, čim pomenemo bijelu boju, prvo što nam pada na pamet jeste njena suprotnost – crna boja. Ta boja je spomenuta u Kur'anu na isti ovaj način u kojem je spomenuta bijela. Značenje vidljive stvari i dodatno značenje se međusobno prožimaju.
Crnina noći je najviše izražena kod svanuća zore, označenog crnom niti, crne su i staze u planinama. Crna boja, inače, najviše je korištena kao izraz loše strane i stanja u ovom svijetu i na ahiretu. Što se tiče dunjaluka imamo Božiji opis:
„I kada se nekom od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten“. (Nahl, 58).
Poznato je da crnina ovdje ne označava pravo stanje jer taj čovjek može biti sa bijelim tenom, ali njegovo teško stanje, psihološki rečeno, pretvara njegovu boju lica u našim očima u privremenu crninu.
O značenju crne boje na ahiretu govori sledeći ajet:
„Na Sudnjem danu vidjećeš pocrnjela lica onih koji su o Allahu laži govorili. A zar u džehennemu neće biti boravište oholih?“ (Zumur, 60), i onaj ajet iz sure Alu 'Imran koji smo spomenuli u vezi bijele boje u kome je sasvim logično da će lice svih lažljivaca i nevjernika biti crna na Sudnjem danu. Ali to nije crnina tijela nego je crnina duše, stanja i sudbine. Najjasnija crnina od svega je ona koja će se vidjeti na njihovim licima.
U vezi crne boje Arapi su govorili: „Došli su nam svi sa njihovim crnim i crvenim“, što znači i njihovi pripadnici i oni koji su uključeni u njihovo pleme.
Od drugih boja što su spomenute u Kur'anu imamo zelenu koja je korišćena u svom eksplacitnom značenju u opisu zemlje, biljaka i drveća, a to nalazimo u Allahovim riječima:
„Zar ne vidiš da Allah s neba spušta kišu od koje zemlja zazeleni? – Allah je zaista dobar i sveznajući“. (Hadždž, 63).
„A Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da iz nje izrasta zelenilo.“ (En'am, 99).
„Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.“ (Ja-sin, 80).
Isto tako je spomenuto zelenilo u snovima i tada je ono bilo simbol plodnosti, kao što je to obrazložio Jusuf, a.s., koji je podrazumijevao time sedam zelenih klasova da su to plodne godine:
„i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih“. (Jusuf, 43).
U govoru o stanovnicima dženneta i onome u čemu će oni uživati spominje se zelena boja. To je boja odjeće stanovnika dženneta i stvari u džennetu, ali ona ima i dublje značenje, to je boja radosti, mira i blagostanja:
„i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti“. (Kehf, 31).
„Oni će biti naslonjeni na uzglavlja zelena, pokrivena ćilimima čarobnim i prekrasnim.“ (Rahman, 76).
Abdulrrezak je rekao da je u ova dva ajeta zelena boja fenomen koji ima psihički uticaj. Naučnici su dokazali da postoji čvrsta veza između zelene boje – koja može da razveseli srce i da probudi mozak za razmišljanjem i ljubav prema životu – sa samim čovjekom.
Od najistaknutijih savremenih primjera uticaja zelene boje je test koji je izvršio grad London u vezi sa mostom Black Frayer, (poznatijim kao: „Most samoubistava“).
Najviše slučajeva samoubistava izvršeno je skokom sa njega, pa su promijenili njegovu boju u zelenu i time se broj slučajeva samoubistava smanjio odmah na trećinu. Upravo zbog ovog uticaja zelene boje na čovjeka biljke i drveće su Allahovim emerom stvoreni u zelenoj boji.
U Kur'anu na dva načina takođe je spomenuta i žuta boja. Imamo pravo leksičko značenje u ajetu 60 u suri Bekare i kod ajeta:
„On će kao kule baciti iskre. Kao da su kamile riđe“. (Murselat, 32-33).
Treba voditi računa da Arapi nekad u nekim značenjima označavaju žutu boju kao onu crnu koja je upila žutu.
Žuta boja se koristi kao znak bliskosti kraja i uništavanja ili umiranja zelene u nekim biljkama.
„Zatim se ono osuši i ti ga vidiš požutjela i najzad ga skrši“. (Zumur, 21).
„A da poštujemo vjetar i da oni vide da je sve požutjelo, oni bi i poslije toga blagodati poricali.“ (Rum, 51).
Sa poimanjem plave boje možemo se susresti samo jednom u Kur'anu. Ono prvo što nam pada na um kod direktnog značenja ajeta je da će plava boja biti jasna samo kod kršioca zakona, i ta boja se vezuje sa njihovim teškim stanjem kad se skupimo svi na Dan suđenja i onima što ih čeka poslije:
„Na Dan kada će se u rog puhnuti. Toga dana ćemo nevjernike modre sakupiti“. (Ta-ha, 102).
Ibnu Kesir označava plave oči sa njihovim opterećenjem zlim djelima.
Što se tiče crvene boje, ona je samo jednom spomenuta u Kur'anu u ajetu gdje se spominju planine i staze među njima i neke su lekseme imale neko značenje u vezi te boje.

Boje u islamu
Neke su boje među pripadnicima islama dobile i neko simbolično značenje, koje nema podlogu u vjerskom učenju. Kao npr.:
a) crne su životinje koje se smatraju zlokobnim,
b) bijelo, boja svjetlosti i sjaja, povoljnog je predznaka,
c) zelena koja ima povoljan predznak. Simbol je rastinja, a darovati nekome zeleni predmet, naročito ujutro donosi sreću,
d) boja zlata i sunca, žuta, ima magičnu moć, profilaktičke osobine šafrana potiču od njegove boje.
Boje nas prenose i na drugu razinu simbola. Za mistiku je ljestvica boja očitovanje apsulutne svetlosti u ekstazi. Kod Rumija jedna ljestvica polazi od plave, crvene i žute boje, prelazeći preko bijele, zelene i svijetlo plave, sve do bezbojne svjetlosti.
U islamu su boje dobile i političko značenje. Sa Abbasijjama je crna boja ušla u ambleme halife i država općenito. Crni barjaci su postali simbolom abbsijske pobune. U Iranu crna boja je bila žalobna, a takvo je shvatanje i kod ostalih muslimana. Magrebski povjesničar Makkari kaže da je kod starih muslimana u Španiji žalobna boja bila bijela, dok je kod Orijentalaca to bila crna. Budući da je crna boja amblem Abbasijja, alevijje su usvojili zelenu boju.
Halifa me'mun naklonjen alevijjama u početku je svoje vladavine dokinuo upotrebu crne boje. Bijela boja je bila amblem Umejja.

Boje u drugim vjerama
S obzirom da se danas svakodnevno u literaturi susrećemo sa simbolima boja, smatramo zanimljivim da iznesemo nekoliko osvrta na simboliku boja u raznim vjerovanjima.
Bijela kao začetnička boja, postaje u dnevnom značenju boja otkrića, milosti, probraženja, boja koja zasljepljuje i budi razum nadilazeći ga istovremeno. U japanskom se budizmu bije aureola i bijeli lopoč i povezuje se gestom šake spoznaje velikog prosvjetitelja Budhe.
Crno je suprotno bijelom, ali mu je po apsolutnoj vrijednosti jednako. Simboličko značenje najčešće se pridaje hladnom, negativnom aspektu crnog. Hermeneutička crna mijena, koja znači smrt i povratak u bezobličan haos. Sa stajališta psihološke analize, crno u dnevnim i noćnim snovima, te osjetilima percipirano u budnom stanju, znači da nema ni boje ni svijetla. Crno upija svijetlost, ne odbija je. Ono prije svega evocira haos, ništavilo, mračno nebo, zemaljske noćne tmine, zlu tjeskobu, tugu, nesvjesnost i smrt.
Crveno je boja vatre i krvi, crveno je za mnoge narode prva boja, jer je dubinski povezana s principom života. Na Dalekom istoku crveno općenito evocira toplinu, žestinu, djelovanje i strast. Crveno je na cijelom Dalekom istoku boja vatre, juga i kadkad suše.
Plavo je od svih boja najdublja; pogled u nju tone ne susrećući zapreke i gubi se u beskraju kao da boja neprestano izmiče. Kao nepokretno područje ili podneblje nerealnog ili nadrealnog – plava sama u sebi razrješava suprotnosti, izmijenjenost, kao što su dan i noć, koje uređuju ljudski život.
Zeleno je boja vode, kao što je crveno boja vatre, i čovjek je instinktivno osjećao odnose tih dviju boja kao analogne odnosima između svoje esencije i egzistencije. Zeleno, kao boja, donosi dobro, dobiva prema tome mitsko značenje (značenje gren pastures), zeleno kao dječija ljubav, zeleno kao mladost svijeta, pojavljuje se i kao vječna mladost obećana odabranicima.
Žuto intenzivno i prodorno, zasićeno i blještavo poput rastaljena metala, žuto je najtoplija, najekspanzivnija i najsjajnija boja koju je teško ugasiti i koja uvijek prelazi svoje okvire.
Žuto preovladava u ljetu i jeseni: to je boja zrelog klasja koje se naginje prema zemlji i boja same zemlje kada izgubi svoj zeleni ogrtač. U kineskoj simbolici žuto izranja iz crnog kao što zemlja izranja iz prvobitnih voda. Žuto je u kini carska boja zbog mišljenja da je car u središtu svijeta, kao što je sunce u središtu neba.

Boje u jevrejskoj vjeri
Historijsko, geografsko, kulturno i vjersko okruženje u kome su se Jevreji živjeli i te kako je na njih imalo uticaja, pa tako i boje, koje se koriste u vjerskom, a i u političkom životu. Kako je zelena boja u islamu, tako je i u judizmu, boja osjećaja, boja socijalne kompetencije, boja milosti.
Okrugla kapica (kippa), a koju nose muškarci kao oznaku respekta pred Bogom poprimala je sve boje. Slično je i sa odjećom koja se oblači prilikom vjerskih obreda. Davidova zvijezda je u svim bojama, ali „uvijek“ plava na izraelskoj zastavi. Tako izgleda i molitveni šal. Često se upotrebi crna ili plava. Šal kao simbol u njihovom pokretu je plav boja cinizma.

Boje u hrišćanstvu
U hršćanstvu bijelo se oduvijek smatra znakom nevinosti duše, čistoće i svetosti života. U Bibliji nalazimo nekoliko odlomaka koji govore o bijelom kao boji čistoće i nevinosti, npr.:
- „Operi me, i bit ću bjeliji od snijega“. (Ps. 51,9).
- Krst je od preobraženja obučen u haljine koje su „bijele kao svjetlo“. (Mt. 17,2).
- Opisujući anđela koji je odmaknuo kamen s vrata Kristova groba, sv. Matej piše: „Lice mu je sijalo kao munja, a odjelo mu bijaše bijelo kao snijeg“. (Mt. 28,3).
Krst je uvijek obučen u bijelo kada se prikazuju prizori nakon njegovog uskrsnuća. Tako je i djevica Marija obučena u bijelo u prizorima koji prikazuju njeno bezgriješno začeće, u prizorima prikazivanja Marijina u hramu i u svim prizorima iz njenog života koji prethode nagovještenju. Rimske su djevice nosile bijelo kao simbol svog djevočanstva, a taj se običaj produžio kod zaručničke haljine, odijela onih koji prelaze u prvu pričest i krsne haljine. U rana hršćanska vremena sveštenstvo je nosilo bijelu odjeću, što se zadržalo još u liturgijskom ruhu bijele boje za Uskrs. Uzašešće i Božić. Bijelo je svijetla boja pa se ponekad zamjenjuje svjetlucavim srebrom.
Crmo kao simbol smrt i podzemnog svijeta bilo je poznato davno prije hršćanstva. Paganski običaji su bili prinositi zrnu životinju da bi se umilostivila božanstva podzemlja. U hrišćanskoj simbolici crno je boja kneza tame, a u srednjem vijeku ono se povezuje sa čarolijama, „crnom magijom“ i vješticama. Općenito, crno podsjeća na žalovanje, bolest, neuspjeh i smrt. Crno, kao običajna boja žalosti, liturgijska je boja kod službe Velikog Petka, dana Hrstove smrti na krstu, donedavno i kod mise za pokojnike.

Crveno je boja krvi, pa je izvor čulstva i tako ono postaje simbolom ljubavi i mržnje. Kao boja vrhovničke vlasti kod Rimljana, crveno (grimizno) uzeto je za boju kardinalske odjeće. Kada je sv. Ivan Evandelisti obučen u crveno to označava njegovu spremnost za djelovanje. Crveno je i liturgijska boja svetih mučenika onih koji su u vrijeme svetih mučenika onih koji su u vrijeme progonstva rimskih careva ili barbarskih vladara radije prolili svoju krv negoli zanijekali vjeru u Hristu.
Crveno je takođe i boja vatre. S toga se ono upotrebljiva kao u boja liturgijskog ruha u vrijeme Pedesetetnice (Duhova) što podsjeća na dolazak Duha Svetog u prilici plamenih jezika.
Plavo je simbol neba i nebeske ljubavi. Ono je i boja istine i kada se oblaci rasprše, ukazuju se modrina; tako modro predočuje razotkrivanje istine. Na slikama Hrista i djevice Marije oni nose plavu odjeću, i to Hrist za vrijeme svakog svog djelovanja na zemlji, a djevica Marija dok drži dijete Isusa ili kada je prikazana zajedno s njim. U crkvi je modro uobičajena boja u vezi sa djevicom Marijom, pa se njome ukrašava crkva prigodom njenih spomen dana.
Zeleno označava pobjedu proljeća nad zimom, života nad srećom, ona je, prema tome, boja nadanja i kao smjesa modrog i žutog ona proučava osnovu duše dobrim djelima i dobrotvornu ljubav. U paganskim obredima inicijacija zelenog je boja vode. Na temelju te simbolike sv. Ivan Krstitelj ponekad nosi zeleni ogrtač, što podsjeća na duhovnu inicijaciju krštenja na Jordanu. Kao boja nade, zelena boja se upotrebljava za liturgijsko ruho nedjelja kroz godinu, jer tada bogoslužje naglašava nadanje i iščekivanje kraljevstva Božijega.
Žutom se pridaju dva suprotna simbolička značenja, ovisno o načinu na koji se ona primjenjuje. Zlatno žuta boja je znamenje sunca i božanstva općenito. Pozadina mnogih slikarija bliješti zlatom kao znakom svetosti onoga što se prikazuje. Tako se sv. Josip i sv. Petar nekada pojavljuje u žutoj odjeći. Sv. Petar redovno nosi žuti ogrtač, jer žuto je simbol božanske Objavljene Istine. Suprotno tome značenju, žuto je kadkad znak paklenog žara, sramote, zavisti, izdaje i prevare. Izdajnik Juda često se slika u odjeći prljavo žute boje.
U srednjem vijeku oni koji su bili osuđeni kao krivovjernici morali su nositi žutu odjeću, a u vrijeme kuge upotrebljavali su se žuti krstovi kao obilježje zaraženih područja. Tako se stvorio običaj da žuto označava počast.
Cilj ovoga pisanja je da skrenemo pažnju na svijet boja kroz koji idemo, a nismo svi „daltonisti“, kojima je sve crno pred očima pa ne primjećuju fenomen koji veže čovjekov um i psihu sa prirodom i svijetom u kojem živi.