"Sinoć raja pod prozorom se skupila...gledaju tekmu...navijaju za Hrvatsku...
Sinoć se neka druga raja skupila...gledaju tekmu...pale zastave BiH...
Jesu li moja raja ludi ili ova neka druga?"
"Svako na svoj obraz ;) Mi smo pokazali koliki smo ljudi ;)"

Elmedina MUFTIĆ: Dok oni mrze mi volimo, pa dokle ćemo vidjet ćemo... Mi navijamo, oni pale... Mi poštujemo pravo komšije, a komšija bi da našu zelenu bašču učini manje zelenom, jer smeta mu to što se naša bašča u njegovim pohlepnim očima zeleni više nego njegova, a jadan ne može da skonta da nije do bašče nego do oka koje posmatra... Tako nije ni do fudbala, nego je do nas. Ni poraz nije loš ako iz njega pouku uzmemo.. Nije sve ni u porazu ima puno toga u pobjedi, al’ do pobjede valja doći, na pošten način... Proći će i Svjetsko prvenstvo u fudbalu, kao što prođe i sve, samo će jedna ekipa biti prva, pobijedit će najbolji ili pak najsretniji... Nama ostaje da sačuvamo živu glavu, jer ako se po jutru dan poznaje, Hrvati nam baš ne daju dobru sliku dana, a tek šta će da nam Srbi pošalju njihova muka je još veća, oni su poginuli u najavi...

I ovako otpoče Svjetsko prvenstvo u fudbalu... Izgubi Hrvatska od Brazila, i kako to uvijek biva gdje god da se krčmi u Bosni se plaća ceh. Dokle i kako, još uvijek ne zna, ovo je kao naziv serije "Đekna još nije umrla, a kad će ne znamo", tako i ovaj nacionalizam i šovinizam u Bosni još nije umro a izgleda i neće...

Nakon poraza Hrvatske od Brazila (zbog pristrasnosti sudije, nikako zbog bolje igre Brazila) u Kiseljaku na prostorijama Patriotske lige izgoriše zastave države Bosne i Hercegovine, ne bi im dosta pa pokušaše da podmetnu požar i u same prostorije, al` vatra se ugasila sama od sebe, čudno, možda joj bi naređeno da bude hladna... I onda mi pred očima slike Bošnjaka koji poslije poplava pričaju bajke o rađanju "bratstva i jedinstva" i našoj lakovjernosti koje se ne možemo kutarisati nikad, ne umijemo sazreti do tih granica da sve prihvatimo s rezervom, jer ko bi pas lani i ove je godine, samo godinu stariji i iskusniji... Al` to smo mi, nepopravljivi sanjari...

Gledam komentare i reakcije na dešavanja poslije utakmice i samo vidim našu naivnost i prostodušnost, koja se nekad graniči i sa glupošću, dok smo mi ili većina nas navijala za zapadne komšije onako istinski kako i treba da se navija, jer komšija je komšija i on ima svoje pravo bez truna podlosti, neko drugi nije mirovao, dok mi navijamo oni pripremaju zasjedu, sve se ponavlja.... Iz svega se treba pouka izvući, u svemu je neki išaret...

Ustaški barbarizam u Kiseljaku

Nama u Bosni i Svjetsko prvenstvo u fudbalu nije samo smotra najjačih ekipa svijeta, nego nam je i to borba za opstanak. I kad gube i kad pobjeđuju mi smo krivi, preko naših leđa se lome koplja, ne prvi puta, navikli smo na to. Al` pitam se kad će nam dotužiti? Kad ćemo reći dosta?
Šta bi se desilo da Bošnjaci u Hrvatskoj zapale zastavu države Hrvatske kad bi, ne daj Bože, Bosna izgubila od Argentine? To bi bio skandal (teroristički čin), ovako ovdje u Bosni je to revolt razočaranih navijača koji svoj bijes zbog poraza tuđe države kale na simbolima državnosti zemlje u koji žive, i još je gore što identitet počinioca nikad neće biti poznat javnosti... U Bosni se može paliti iz revolta i ostati nekažnjeni, to može samo u Bosni...

Vandalizan uzrokovan šovinizmom neće jenjavati kako bude odmicalo prvenstvo i redali se porazi ili pobjede, pa se s pravom pitam šta treba da očekujemo od ovih pomračenih umova, što istočnih, što zapadnih, kad Bosna, ako Bog da, počne pobjeđivati, kad zmajevi vatru suknu, šta će tad goriti, koja je slijedeća institucija na redu da se zapali, da možda neće i da nas počnu ubijati zato što smo kao nacija sazreli barem u sportu da budemo među 32 najbolje ekipe u svijetu. Svašta je za očekivat od naših komšija jer njihov kalendar još uvijek pokazuje vrijeme devedesetih godina prošlog vijeka, oni još žive u želji da ubijaju, siluju, pale, istrebljuju... To dokazuju i ovih dana veličajući zločince kao heroje, jedni to rade tako što zločinca Kordića koji je osuđen na 25 godina zatvora zbog zločina počinjenog u selu Ahmići (Vitez) gdje je ubijeno 116 civila, dočekuju kao heroja, jer se dive njegovoj zločinačkoj biografiji u kojoj piše da je ubio čovječanstvo 116 puta! Drugi pak postavljaju spomen ploču najvećem monstrumu svih vremena Mladiću, kojem se još uvijek sudi u Hagu za genocid počinjen u Srebrenici i drugim gradovima u Bosni i Hercegovini.... Budala se diči onim čega se pametan stidi. Vrijeme je izgleda budala, pametnih je vrlo malo, koji zločincima u lice kažu "ubico", al’ zbog tih pametnih vrijedi biti čovjek i biti plemenit...

Dok oni mrze mi volimo, pa dokle ćemo vidjet ćemo... Mi navijamo, oni pale... Mi poštujemo pravo komšije, a komšija bi da našu zelenu bašču učini manje zelenom, jer smeta mu to što se naša bašča u njegovim pohlepnim očima zeleni više nego njegova, a jadan ne može da skonta da nije do bašče nego do oka koje posmatra... Tako nije ni do fudbala, nego je do nas. Ni poraz nije loš ako iz njega pouku uzmemo.. Nije sve ni u porazu ima puno toga u pobjedi, al’ do pobjede valja doći, na pošten način... Proći će i Svjetsko prvenstvo u fudbalu, kao što prođe i sve, samo će jedna ekipa biti prva, pobijedit će najbolji ili pak najsretniji... Nama ostaje da sačuvamo živu glavu, jer ako se po jutru dan poznaje, Hrvati nam baš ne daju dobru sliku dana, a tek šta će da nam Srbi pošalju njihova muka je još veća, oni su poginuli u najavi...

U Bosni i Hercegovini konačno se mora usvojiti Zakon o kažnjavanju za negiranje genocida (presuda Međunarodnog suda u Haagu i Suda u BiH), kao i Zakon o zaštiti državnih simbola (zastave, grba i himne)! Za negiranje genocida, te skrnavljenje, paljenje ili nepoštivanje državnih simbola da počinioc bude zakonski gonjen i strogo kažnjen.