Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


BOSANSKI RAMAZANI
Procitaj komentar

Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 23. June 2014. 18:06:06
Mehmed Meša DELIĆ: Post podrazumjeva savršenu tjelesno – duhovnu samokontrolu, vladanje svojim tijelom i svojim mislima. On je tako u osnovi ibadet, nadvladavanje, profanosti riječi i djela, sam put približavanja božanskom svijetlu. I sad nam se pokazuje da čovjek svojom voljom izvršava obavezu prema Milostivom i tako mu se otvara svijet koji upućije na božansko. Ovaj premašaj sljeposti svakodnevlja nije neki posebni oblik spoznaje ili razumskog obuhvatanja cjelovite istine življenja, već je jedan ljudski iskorak u polju mogućeg susreta s Jednim Allahom. U tom činu su razum i srce postali jedno.
Bosna je dočekala kraj 20. stoljeća kao nova evropska metafora stradanja, kao zatočenik Zapada, ustaško-(č)etničke – licimjerne strategije ponašanja i kao biće pred kojim je jedino izvjesna totalna neizvjesnost. Nijedno stoljeće prije u ljudskoj povijesti nije pokazalo toliko zla na svjetskom nivou i toliko mizantropije (mržnje prema ljudima), bogohuljenja i ubijanja, protjerivanja, kao na izmaku 20. stoljeća, a posebno na Balkanu (Bosni, Kosovu, Sandžaku).
Poznato je, početak 20. stoljeća bio je u znaku raspada velikih filozofskih sistema, koji su sve do polovice 19. stoljeća davali kakvo – takvo utemeljenje cjelokupnoj kulturi. Oni su bili duboko povezani s religijskom sviješću, moralnim držanjem čovjeka, umnim ponašanjem i odgovornošću. Puno toga se izgubilo i raspalo, poslije Hegelove smrti 1831. godine, um se disperzirao kao da je je prošlo kroz prizmu. Politika je postala nova metafizika vladanja, podjarmljivanja, kolonijaliziranja i upravljanja sudbinom ljudi. Mizantropija je postala lice ljudskog prisustva u svijetu, a na Balkanu pogotovo. Jedna forma mizantropije ide od neprijateljstva prema ljudima i straha od ljudi, a druga, neprava forma mizantropije, ide ili slijedi iz razočarenja i resantimenta.
Nacije postaju homogenizirane militarnim cinizmom i organizirane jedne protiv druge, a u Bosni je bilo dvije protiv jedne. „Grupna mržnja unutar nekog naroda ili između naroda legitimira se posve lagano prema takvoj ideji manje vrijednosti drugog“. (H. Plessner).
U prošlom 20. stoljeću je definitivno završeno oduzimanje tradiranog vjerskog oslonca ljudskom biću na Zapadu. Televizija, internet i socijalne mreže, mass-mediji izgrađuju novu „religioznost“, stvaraju kultove i idole (filimske zvijezde, sportaši, političari,komičari …). Vjerovanje se u napretku općeg „prosvjetiteljstva“ sasvim transformiralo i okanilo se nadravne mogućnosti opravdanja ljudske egzistencije. Tako je ostao faktum pokvarenosti ljudi i njihove ljudske prirode kojoj je sloboda za grijeh postala vodilja u obezboženom svijetu, a onima koji nisu željeli biti sa njima ili uz njih (za)prijetili su ratovima, ili su im ratove nametnuli (uvezli). Masa nepismenih i poluobrazovanih građana s ovom situacijom nije mogla izaći na kraj i zato će ovaj nepismeni i poluobrazovani sloj lahko postati plijenom mizantropskih shvaćanja, manipulacija i zloupotreba samozvanih vođa i spasitelja. Jedni su postali politički, a drugi vjerski spasitelji sebe i svojih pristalica.
Raspad religiozne svijesti na Zapadu prati nevjerovatno jačanje tehnokratske svijesti i njenih principa ustrojstva cjeline života. Obezboženje svijeta praćeno je brzim habanjem (trošenjem) tradicionalnog morala u Evropi koji je ona usko vezivala s judeo-kršćanskim religijskim postavkama. Omiljena gesta ove epohe je potpuna likvidacija prošlosti. S tim naslijeđena doktrina, po kojoj se zu čovjeka uvijek podrazumijeva ideja humaniteta – čovjek kao tip humanog kova – biva rastvorena i obesmišljena. Zato postaje jasno da u našem razumjevanju čovjeka moramo računati s tim da je on obličje života u krvavoj zbilji, koje može biti apsolutno suprotno ideji humaniteta.
U takvoj Evropi bila je zarobljena i Bosna. Bila je međ dva mraka. Eksponzionističko – nacionalistička politika susjednih zemalja dovodi u pitanje njen opstanak i opstanak bošnjačkog naroda koji je prije od pet stoljeća ušao u islam, a islam u njih. Ovdje se spajaju biologija i metafizika – biološka supstanca je razvodnjena, imunitet je uzdrman oslabljen – na ravni problematičnosti održanja bošnjačkog bića. Rasističke ideologije se spajaju s „filozofijom palanke“ – (duh zatvorenosti, strah od svijeta s one strane brda...) i dobija se košmar kao u onim filmovima koje smo gledali iz partera provinicijskog bioskopa i čudili se kako su filimski heroji postali surovi, nasilni i besciljni.



Bosanski „film“ bilo da je kratkovremenski ili dugovremenski pokazuje kako bioliško – politička destrukcija pokušava ostvariti svoj cilj konzekventnim desupstancijaliziranjem i holističkim razaranjem bosniteta. Tako nam se ova bošnjačka egzistencija pokazuje kao egzistencija među vučijim čeljustima, među dusima mraka, između tupih makaza. I ona traje već odavno, stoljećima, što znači da je povijest Bosne dramatična, ako ne i tragična kao ni jedna druga u evropskom okruženju, jer se ovdje radi o nestanku ili o opstanku.
Dok su se (po)neke drame događale na daskama evropskih pozorišta, dotle su se mnoge drame u Bosni, događale na pragovima Bošnjaka.
Danas, a ne sutra nam je neophodna jedna bosanska hermeneutika – (vještina tumačenja značenja) koja bi otčarala bosanski idealizam od jalove matrice duha koji u njemu sanjari perpetuirajući bestemeljenost egzistencije. Takav sanjarski idealizam uvijek je vladao kada je izostajalo samorazumjevanje i pokazalo se kao poniruća samodovoljnost, nemoćna da ostvari reintegracijski proces spajanja „ponornice“ s čvrstim tlom i koritom površinskih tokova životne zbilje. Jedna bosanska hermeneutika morala bi postaviti pitanje o cijelini bosanskog iskustva povijesti i ljudske prakse na ovome cijelokupnom tlu, da bi se očuvao smisao – istina od zaborava i konstrignirajućeg projekta prikrivanja bosanske autentičnosti. To je u ovom trenutku povijesno – praktično pitanje očuvanja i proizvodnje smisla i to je neodložni zadatak bosanskog duha. U krajnjem to znači da je potrebna „bosanska škola mišljenja“, a ne hrvatska (ustaška) ili srpska (četnička) kroz koju će bosansko jastvo nadvisiti tragediju opstanka. Na pitanja koja „Sfinga Bosne“ (Sfinga – zvijer sa ženskom glavom), postavlja niko drugi ne može i neće odgovoriti osim nas Bošnjaka. Raditi na tome sklopu znači: ne biti više primjerak vrste osuđen na propast i masa na kojoj se treniraju genocidi.
Uz sve ovo napisano i ono što se podrazumjeva, odmah treba naglasiti da je u Bosni još jedna stvar sasvim nezaobilazna kada se govori o muslimanima, o vjernicima, o predanim Allahovoj Uputi, u odnosu na muslimane, na primjer, u Meki, Medini, Teheranu ili Istambulu. Tamo je, naime, lahko biti musliman, jer oni još nisu sasvim zahvaćeni zapadnom ideologijom i kulturnom industrijom. Ovdje u Bosni, međutim, mnogo je teže oduprijeti se nasrtljivoj propagandi „ideologije dunjaluka“ (dunjaluk je (pre)pun ideologija), koja je u potpunosti suprotna islamskim vrednotama.
Evo ponovo je BOSANSKI RAMAZAN u Bosni i dijaspori, taj blagosloveni mjesec posta, samokontrole, duhovne discipline, odricanje u ime Allahove Upute, istrajavanja, iskušavanja i snaženja volje. To je odabrani mjesec kad je dragi Allah počeo a objavljivanjem Kur'ana.
„U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra i zla“ (El-Beqare, 185).
Svijest o tome da se u ovom mjesecu Allahova milost – riječ spustila do čovjeka još više snaži duše odanih vjernika. Riječi milosti kazuju:
„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili“. (El-Beqare, 183).
Postu se, dakle, posvetiti „neznatan broj dana“ i biti pri tome u „granicama“ koje je Dragi Allah odredio za postače, preko četrnaest stoljeća je svjetlost za čuvare šehadeta i jasan dokaz odanosti svome Milostivom Stvoritelju. Kod muslimana post može biti dobrovoljni, iskupni, zavjetni ili naknadni. Ali, post u mjesecu ramazanu je obavezni (obligatni) post. Kur'an nam kazuje da je post farz u vremenu mjeseca ramazana i da ga moraju postiti svi oni koji su zdravi, punoljetni i sposobni. Mi Bošnjaci u Bosni i dijaspori ovu islamsku dužnost smo naslijedili od svojih predaka i naši su životi od ranog djetinjstva sve do smrti vezani uz čekanje kandilja i iftara, uz slatku glad i vrućinu u stomaku koju moramo nadvladati i strpiti se još malo, uz bogate iftarske sofre i brojna jela koja samo pomalo uzimaju, jer ne valja halapljivo jesti, teravije koje su duge i s krcatim džamijama. Naši su životi vezani uz sehure, sabahe i slatke sne poslije. I sve nam je u tome mjesecu nekoliko posebno, drugačije, nesvakidašnje. Miris toplih somuna prije iftara, kad ga vjetar nanese na mahale i sokake, nikad ne može biti „slađi“ i precizniji u nosnicama... Ali sve ovo dolazi tek poslije vremena određenog za post.
„Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu od crne niti zore; od tada postite do noći“. (El-Beqare, 187).
Poslije nekoliko dana posta ne znate ili vam je draže postiti ili jesti – iz obaju dolazi „moć“. Postane slatko postiti kao što je slatko jesti lijepa jela. Nastupe tačno određeni dani kad je čovjek što posti sasvim sretan i kad ga obuzme nekakva nevjerovatna energija, energija ramazana, nadahnuće i kad osjeti milost na sebi.
Kur'an, naime, pominje post na nekoliko mjesta: El-Beqare, El-Ma'ide, El-Ahzab, El-Mudžadele i En-Nisa.
Iz ovih navoda možemo razaznati da je post dat radi čovjeka, odnosno, da Allah svojom milošću omogućava čovjeku da se očisti od grijeha. Post u „svetom mjesecu“ (El-Ma'ide, 2), daje mogućnost čovjeku da se iskupi za počinjene grijehe i da učvrsti svoje vjerovanje, svoju prednost Allahovo odredbi i svoj duhovno – praktički dignitet. Čovjeku je dato određeno vrijeme za post, da uz čvrstu odluku ili nijet posti u ime dragog Allaha, tj. iz zahvalnosti prema Milostivom koji je dodijelio ljudskom biću mogućnosti iskupljanja.
Ali, o čemu je riječ kada se pominje ovaj nijet? Čovjek je, naime, slobodan – biće slobode. On može da zaboravi na emanet, na upozorenje Milostivog, može da pogazi datu riječ, a isto tako, i da čini zlo. No, ipak, čovjek se odlučuje na post. Ova je odluka ono što je vrijedno i što omogućuje čovjeku da se prekorači, da premaši svoju sjenku, svoje nagone. Tako je odluka na post ljudski voljni čin. U njoj nema prisile, jer se čovjek u tom činu nosi sa samim sobom. U kontekstu islama post je ustanovljen s ciljem discipliniranja duhovnosti i osnaženja religiozne svijesti kod vjernika.
Post se ne sastoji samo od sustezanja od jela i pića i drugih tjelesnih uživanja, nego on podrazumijeva i sustezanja od ružnih riječi, vrijeđanja, laži, ili psovki, a puni ovoga ima među muslimanima.
Post podrazumjeva savršenu tjelesno – duhovnu samokontrolu, vladanje svojim tijelom i svojim mislima. On je tako u osnovi ibadet, nadvladavanje, profanosti riječi i djela, sam put približavanja božanskom svijetlu. I sad nam se pokazuje da čovjek svojom voljom izvršava obavezu prema Milostivom i tako mu se otvara svijet koji upućije na božansko. Ovaj premašaj sljeposti svakodnevlja nije neki posebni oblik spoznaje ili razumskog obuhvatanja cjelovite istine življenja, već je jedan ljudski iskorak u polju mogućeg susreta s Jednim Allahom. U tom činu su razum i srce postali jedno.
U teškom vremenu, u gluhom dobu kad se nosioci i svjetske moći trude da ne znaju o čemu se radi u Bosni, Bošnjaci dočekuju ramazan, daje vrijeme Bošnjanima da se prisebe, skoncentriraju i saberu, da skupe energije za vrijeme što dolazi, da osluhnu u dubinama posta riječi Milostivog i da se kao preporođeni nastave boriti za svoje ovosvjetovne interese. Ovaj sveti mjesec je simbol pročišćenja, pribrane duhovne energije i kao takvog valja ga od srca ispostiti.
Svjesno pominjući na početku situaciju u evropskom kulturnom prostoru, te naše blisko okruženje, moramo primjetiti da je trenutno velika stvar postiti ramazan u Bosni i dijaspori. Danas je, naime, velika stvar za Bošnjane da ne ostanu gluhi na zov ramazanskog mira duše, ramazanskog posta, i da se s iskrenim nijetom drže „granica“ koje im je Milostivi propisao.
Oko nas Bošnjaka jeste balkanska kaljuga ili balkansko sivilo, dva mračna i primitivna nacionalizma, ali u nama je energija koja nam je pomogla da im se odupremo.
Tu energiju moramo obnavljati i u ovom 21. stoljeću, koristeći se blagodatima posta, u ovom džennetskom vrtu što ga zovemo Bosna, a koju poplave i klizišta pretvoriše u kataklizmu, a koja testira našu slogu i solidarnost.
Za nas Bošnjake je najvažnije da se držimo Bosne i smisla njene povijesti i naše uloge koju nam je ona dodijelila. Sve drugo je prolazno, Bosna je prije nas, sa nama i iza nas. To je jedno polje gdje mi možemo živjeti svoju povijesnu egzistenciju. Tu jedino možemo na način osmišljen biti muslimani i evropejci i ljudi uoće, a kojima u goste dolazi najdraži gost – ramazan.
Prilikom pisanja ovog priloga koristio sam parafraziranje eseja: „Bosanski ramazan u kontekstu Evrope 20. stoljeća“, prof. dr. Senadina Lavića, a koji je bio objavljen u: „Kabesu“, popularnom mjesečnom časopisu za duhovnu i nacionalnu afirmaciju, januara 1997. godine u Mostaru.

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJACI PO MJERI AUSTROUGARA
03. March 2024 15:35
» DA LI JE GENOCID KAO POJAM IZLAPIO?
25. December 2023 15:45
» UOBRAŽENI BOGATAŠI
15. December 2023 14:32
» BOŠNJAČKI DUH I ZAPADNA KULTURA
06. December 2023 17:28
» BOŠNJACI U SANDŽAKU
15. October 2023 15:03
» DEJTON – DRVO MIRA
26. September 2023 21:03
» BOSNA I HERCEGOVINA MEĐ DVA MRAKA
19. September 2023 19:39
» PREŠUĆIVALA SE ISTINA O BOSNI
08. September 2023 17:36
» STEĆCI U BOSNI - BOSNA U STEĆCIMA
04. September 2023 17:58
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif