Aiša hanuma

Bošnjakinja Aiša Purak, u Americi poznatija kao Aiša hanuma, obilazi bošnjačke džemate širom Amerike, razmjenjujući s džematlijama stečena znanja i iskustva, učvršćujući njihova duhovna i vjerska uvjerenja, šireći i snažeći neraskidivu vezu između bošnjačkih džemata. Njena saznnanja po njenoj zamisli jednoga dana postaće dio njene monografije o životu bošnjačkih džemata Amerike.

Trećega maja ove godine Burlingtonsku džamiju u Vermontskom gradu Colchesteru posjetila je alima Aiša Purak rođ. Bećirović, koju u Americi znaju pod imenom Aiša hanuma. I ova posjeta je dio njene američke turneje, kroz koju želi upoznati bošnjačke džemate, susresti se sa ženama i drugim džematlijama, upoznati njihove uspjehe i porobleme, izmjeniti iskustva, znanja i spoznaje. Tokom posjete džematlijama Burlingtona Aiša hanuma je razgovarala sa ženskom populacijom i održala predavanje o značaju džemata i ulozi muslimanske žene u savremenim uslovima života.

Aiša hanuma sa ženama Burlingtona

Sa svakim Aišinim dolaskom u bošnjačke džemate ulazi više svježine, dopire više svjetlosti i rađa se više optimizma. Razgovor s Aiša hanumam nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Korijeni Aiše Purak, poznate kao Aiša hanuma
Familija Aiše Purak potiče sa Željeznog polja, kod Žepča. U rodnom mjestu stekla je početno obrazovanje i spoznala značaj i vrijednosti islamske vjere, kojoj je zavjetovala svoj život. To je usmjerilo u Sarajevo, u Gazi Husrev-Begovu medresu a koju je zavšila 1988. godine. Te godine zaključila je sretan brak sa suprugom Midhatom, u kojem je rođeno dvoje djece, sada već odrasle kćerke (od kojih mlađa ima 17 godina i pohađa srednju školu, a starija je stekla zvanje mašinskog inženjera i već radi u Toyoti).

Put familije Purak od Željeznog Polja do Rochestera u Americi
Odmah po završetku Medrese, Aiša se u rodnom mjestu povezala s lokalnim imamom i angažovala u obrazovnom procesu, posvećujući sve svoje vrijeme radu s djecom i omladinom i angažovanju u horskoj sekciji. Njen uspješan rad je odmah zapažen i visoko ocjenjen, pa se na poziv glavnog tuzlanskog imama seli u Tuzlu, gdje radi kao muallima. Otežani uslovi života prisiljavaju i njenu porodicu, kao mnoge druge da napusti rodnu grudu, pa odlaze u Austriju, gdje Aiša živi i radi jednu godinu, a potom sele u Njemačku, grad Mainz. U to vrijeme izgubila je Aiša oca Hurmu i majku Salihu koji su joj bili podrška i njen izvor energije i ljubavi. U Njemačkoj ostaju sedam godina, a početkom 2000. sele u SAD, grad Rochester u državi New York. Dolazak u Ameriku Aiši je dao nova krila i novi polet. U Rochesteru Aiša upisuje fakultet Informatike, koji za 4 godine završava na State University of New York at Brockport. Po završetku fakulteta zapošljava se u poznatoj firmi Xerox a zatim se zapošljava u Islamskom centru Rochestera, gdje ostaje tri godine. U to vrijeme Islamski centar Rochester, u kojem Aiša ima važnu i zapaženu ulogu, okuplja oko veliki broj muslimana iz svih krajeva svijeta. U isto vrijeme aktivno učestvuje u vjerskom životu grada Rochestera. Radi u bošnjačkom džematu, uspješno sarađuje sa glavnim Islamskim centrom Rochester i sa Turskim kulturnim centrom, u kojem se susreće s brojnim bošnjačkim muhadžirima, koji su tu našli svoj vjerski kutak, da potvrde svoju privrženost vjeri islamu. U saradnji sa drugim učiteljima Aiša podučava islamu naše sestre koje su u to vrijeme prešle na islam. Istovremeno održava vjersku poduku za djecu i vodi horsku sekciju.

Hor „Sabur“ ukazuje dobrodošlicu Bošnjakinjama susjednih gradova, Utike i Sirakjuza.

Na Aišinu inicijativu došlo je i do prvog Susreta Bosnjakinja džemata Utice, Syracuse i Rochestera. Naime, toga dana blizu dvije stotine džematlijki iz ova tri džemata, kao i džematlijke iz Turskog kulturnog centra Rochestera i Islamskog kulturnog centra Rochestera su se po prvi put okupile u ovako velikom broju, na jednom mjestu namijenjenom samo za žene. Nakon klanjanja podne namaza i bogatog ručka kojeg su pripremile izuzetno vrijedne i sposobne džematlijke Rochestera, počeo je program. Program je bio specijalno prilagođen za naše muhadžirke koje su po završetku dana opisale ovaj susret kao jedan od najljepših dana provedenih u Americi.

Prvi susreti Bosnjakinja džemata Utice, Syracuse i Rochestera

Aišu često pozivaju u američke srednje škole i na fakultete, gdje drži predavanja o temama koje su od interesa za tu populaciju. Trenutno Aiša priprema svoj magistarski rad na temu „Žena u islamu" u kojem će rekapitulirati i sinhronizirati svoje bogato obrazovno i životno iskustvo.

Aišina porodica ne zaboravlja svoj zavičaj
Aiša ima petoricu braće i jednu sestru. Svoju braću i sestru puno voli i poštuje. Oni su joj sad, kako kaže, nakon preseljenja na ahiret njenih roditelja, izvor snage i energije. Posebno je bliska sa svojom sestrom Zeminom Efendić koja joj uvijek ulijeva novu snagu i upućuje korisne savjete. Pored rada sa Bošnjakinjma širom Amerike, njena druga velika želja je da pomogne svoje bližnje u Bosni i da im bar malo olakša teške poslijeratne dane. Aišina porodica nije zaboravila svoj zavičaj, svoje Željezno Polje u koje se jednog dana žele vratiti. U njemu su kupili kuću. Do rata je u Željeznom Polju živjelo oko 5000 Bošnjaka, a tokom cijelog rata uz njih i s njima preživjelo je 12.000 bošnjačkih prognanika. U njemu danas žive trojica od pet Aišine braće dok joj sestra Zemina sa svojom familijom živi u Zenici. Dok mnogi krajevi BiH prežvljavaju najtežu krizu, Željezno Polje doživljava renesansnu radnu obnovu (ovaj podatak je bio do katastrofalnih poplava i klizišta koje su zahvatile ovaj kraj), u kojoj povratnici vlastitim sredstvima i uz pomoć EU pokreću projekte sadnje malina i borovnica, koji daju sve bolje rezultate i u kritičnoj nestašici radnih mjesta posebnu šansu za rad i opstanak.

Aiša hanuma želi posjetiti Bošnjačke džemate diljem Amerike

Aišina posjeta Toronu

Tokom svoje američke turneje Aiša hanuma je već posjetila mnoge bošnjačke džemate širom Amerike i Kanade. Boravila je u džematima New Yorka- Utici, Sirakuzi, u Tempi na Floridi, u džematima Kanade, učestvovala na brojnim bošnjačkim skupovima. U mnogim slučajevima ponovno je pozivaju u džemate koje je već posjetila, naročito kada se obilježavaju važni događaji, jer je ostavila neizbrisiv dojam i stekla brojne prijatelje i poznanike. “Jedan od razloga“, kaže Aiša, „je u tome što bošnjački džemati nemaju dovoljno mualima“. Ne treba zaboraviti da svaki takav posjet zahtjeva velike napore, finansijske izdatke i mnoga druga odricanja. Amerika je velika, gradovi udaljeni jedan od drugog. I ovaj posjet hanume Aiše Vermontu bio je vema naporan, jer je zbog radnih obaveza supruga Nihada, za jedno popodne i veče trebalo u odlasku i povratku bez odmora preći preko 700 milja i obaviti misiju. Ali o tome ne govore ni Aiša ni njen suprug, jer ih to čini srećnim i zadovoljnim. Za takvu predanost, s kojom Aiša hanuma vrši svoju odabranu misiju, može se reći samo da joj je to od Allaha dž.š.

Aišin notes je riznica aktuelnih islamskih tema
Aišin notes je registar njene aktivnosti i prava riznica značajnih i aktuelnih tema, posebno onih iz islamskog života. U njemu posebno inspirativno dominiraju teme: „Vrijednost islama“, „Vrijednost učenja Kur'ana“, „Vrijednost salavata“, „Dova sudbinu mijenja“, „Ko su Muslimani?“, „Šta Biblija kaže o Muhamedu a.s.“,... Sa posebnim zanimanjem pogledao sam Aišin “Savjetnik“, obratio pažnju na temu “Da li u snovima duše živih i umrlih mogu kontaktirati?”, i sa velikim zanimanjem pročitao temu “Četiri velika pitanja u kaburu, na koja svaki musliman ili nemusliman, muškarac ili žena moraju odgovoriti, a od odgovora ovisi da li će dobiti džennetske nagrade ili ih čeka džehenemska vatra. Iz ovoga se izvlači zaključak da onaj ko spozna Allaha, Njegovu vjeru i Njegova Poslanika iz nečeg drugog mimo Kur'ana i sunneta neće moći odgovoriti na postavljena pitanja. Savjetujem i vama da se detaljnije upoznate s ovom važnom temom.

Aišin veliki izazov
Aišin veliki izazov je posjetiti sve bošnjačke džemate Amerike i Kanade i svoja zapažanja i spoznaje do kojih dođe u razgovoru s bošnjačkim ženama i drugim džematlijama, posebn o s mladima, prestaviti u svojoj monografiji kao dio historije džemata za ove i buduće generacije. Takva monografija bi bila veoma zanimljiva jer bi sažimala važne aktuelne događaje bošnjačkih džemata i davala istinski odraz sredine u kojoj je nastala. Mi joj od srca želimo da svoj osmišljeni projekat na zadovoljsvo sviju nas što prije ostvari.

Uspješan rad džemata ovisi od džematskog odbora
Govoreći o uspjesima i problemima Bošnjačkih džemata Amerike i Kanade, o svojim spoznajama i iskustvima, komparirajući dobra i loša stečena iskustva, Aiša u prvi plan stavlja dobar džematski odbor, od kojega u mnogome ovisi uspješan rad i perspektiva džemata.
Aiša hanuma ne propušta ni jednu priliku da svima nama a posebno mladima skrene pažnju na potrebu za sticanjem znanja, jer čovjek u stanju neznanja ne može biti dobar musliman. Pri tome Aiša podsjeća da je islam naziv za znanje i putokaz za provođenje tog znanja u životnu stvarnost, te kao takav najveće Allahovo dobročinstvo na ovom svijetu. Zato islam nije samo vjera već obuhvatan sistem življenja koji pokriva sve čovjekove potrebe i sve segmente ljudskog života.

Aišine poruke džematlijama Burlingtona
Sve ovo su razlozi zbog kojih je Aiša hanuma u Vermontu rado dočekana. Nažalost, zbog ograničenog vremena njoj i njenom suprugu nije moglo biti pruženo gostoprimstvo, kakvo su im džematlije Burlingtona željeli pružiti.
Nakon obavljenog akšam namaza proučena je Dova šehidima i mrtvima a zatim se nenametljivo, blagim sugestivniom tonom, kakav Aiša hanuma ima u svakom kontaktu, razgovaralo o vrijednostima islamske vjere, značaju džemata i sve složenijiom zahtjevima i izazovima s kojima se sureće muslimanska žena, naročito u drugim sredinama, daleko od zavičaja i rodne grude. Kratkim ali jezgrovitim komparativnim osvrtom Aiša hanuma je predstavila vrijeme poslanika Muhameda a.s, u kojem je stvarana islamska vjera, iz koje danas životnu snagu crpi i uživa preko 1,5 bilion ljudi na zemlji.
Poseban akcenat Aiša hanuma daje na odnos roditelja, posebno majke prema djeci i značaju kontinuiranog praćenja i učešča roditelja u odgojnom i obrazovnom procesu djece. U tom kontestu Aiša ističe važnost institucije braka, kao temelja svake porodice, za život svakog muslimana. U uslovima savremene moralne devalvacije, kad je sve manje stida a sve više grijeha, što se posebno negativno odražava na uslove života, brak dobiva posebno značenje, jer predstavlja značajnu prepreku moralnoj anarhiji društva. Zakoniti brak, od kojega se na zapadu sve više bježi, sprečava moralno rastrojstvo.
S posebnim nadahnućem Aiša hanuma je govorila o životnom značaju “malih stvari“, koje ne traže velika odricanja, a donose veliku korist i sadaku. Da bi to upečatljivije ilustrovala potsjetila je na priču o jednom sultanu koji je bio bogat i veliki dio svoga bogatstva ulagao u gradnju džamija. Poželio je da od Allaha dž.š. zaradi više sevapa, koje nije želio da djeli s drugima. Tokom gradnje jedne džamije jedna siromašna starica, u želji da doprinese gradnji, na mjesto gdje se gradilo donijela je grudvu kreča, jer ništa drugo nije imala. Kad je to primjetio sultan se prepao ko to s njim hoće dijeliti sevape, ali kada je upoznao staricu spoznao je njene poštene namjere i tek tada shvatio da nije važno koliko se daje, već je važno da se učestvuje. Jer niko nikom ne može uzeti nagradu za njegov dio dobročinstva koje je drugom i za opšte dobro učinio. S ovim je Aiša hanuma pokušala džematlijama Burlingtona, koji upravo prikupljaju sredstva za svoj veliki projekat, proširenje prostora Burlingtonske džamije u kojem će se, ako Bog da, sa svim potrebnim sadržajima za sve uzraste formirati prvi Islamski centar Vermonta, predočiti značaj učešča svih nas u projektu, prema našim uslovima i mogućnostima.
Aiša hanuma je s pažnjom slušana kada je govorila o unapređenju života u bošnjačkim džematima, uticaju žene na rad džemata i njenoj ulozi u savremenim uslovima života, posebno s aspekta islama. Pri tome nam skreće pažnju da se držimo svojih običaja i tradicije, da ne dozvolimo nikom da ih osporava i skrnavi. U tom kontestu posebno je naglasila važnost sastajanja i druženja i korist za učvršćivanje islamskog jedinstva, koju od toga imaju džemati, ali i islamska zajednica u cjelini.
O ljepoti susreta i snazi nadahnuća, koje Aiša hanuma impulsivno prenosi na svoje sagovornike, imao sam prilike čuti u Torontu (Kanada) od bošnjakinje Edine Kovačević, a sa istim ushićenjem o njoj govore burlingtonske bošnjakinje Nejra Čamdžić, Aida Halilović...Amela, Nejra, Mina, i druge, koje su imale priliku slušati njeno predavanje i s njom se makar kratko družiti.
Nakon svega, malo je bilo vremena da se kušaju sva jela, raznovrsni slatkiši, koje su za ovu priliku priredile bošnjačke žene Burlingtona.
Ovom prilikom želim napomenuti da u početku pisanja ovog teksta nisam znao da se Aiša hanuma djevojački preziva Bećirović. Ja, autor ovog teksta prezivam se Bećirević. Razlika je se samo u slovu “o“ odnosno „e“. To sam saznao tek iz našeg kasnijeg telefonskog razgovora. To saznanje ispjunjava me dvostrukim zadovoljstvom, jer sam bio u porilici upoznati jednu izuzetnu osobu, sa kojom bi mogao biti čak i u rodbinskoj vezi. To potvrđuje da je svijet zaista mali.
Aiša hanuma nastavlja obilaziti bošnjačke džemate širom Amerike i Kanade. Prošle je godine prisustvovala Susretima Bošnjaka Sjeverne Amerike i predstavila se s prigodnim predavanjem o aktuelnostima iz života bošnjačke dijaspore. Na internet portalima i u našim poznatim novinama “Preporod“, „Sabah“, „Novi Horizont“... piše o svojim zapažanjima, saznanjima, prijedlozima i sugestijama koje joj upućuju, u cilju unapređenja islamskog vjerskog i duhovnog života. U toku je i permanentno teče serija njenih predavanja za žene u Bošnjačkoj džamiji u Rochesteru.

Za dobro srce i čistu dušu nema nedostižnih dometa
Lični primjer Aiše Purak, hanume Aiše, muallime Aiše, uspješne mlade bošnjačke žene, pokazuje svima nama koliko mogu biti visoki dometi čovjeka koji ima čistu dušu, plemenito srce, čovjeka koji je opredjeljen i posvećen svojoj vjeri islamu i svom narodu. A Aiša hanuma je sve svoje ljudske potencijale, potvrđene visokim vjerskim i znanstvenim obrazovanjem, aktivnim radom i doprinosom ukupnom društvu, zajedno sa svojom porodicom, stavila u funkciju unapređenja vjere islama, u funkciju u npređenja bošnjačkog jedinstva na ovim prostorima.
Narod koji ima i cijeni ovakve vrijednosti, ne treba brinuti za svoju budućnost.