Intenzivno i neprestano učestvovati u eliminisanju svog identiteta je kao pjevati na sopstvenom pogrebu. (citat)

Aziz HUREM: Ne vjerujem da ima ijedan Bošnjak koji rado pušta svoju djecu na ovakve šund-derneke i pijanke ali, ipak pušta, i nalazi opravdanje u tome što su svi posjetioci 99% Bošnjaci, vlasnici mega-diskoteka su isto tako Bošnjaci kao i organizatori, samo je Krmak na bini anamo on, i njemu to uopće ne smeta. Unatoč tome što je krmak, njemu se još i „ovce“ dive. Kao da Bošnjaci/kinje ne znaju ni pjevat ni svirat što zasigurno nije tačno. Nije slučajno rečeno: „Ako hodiš Bosnom nemoj da pjevaš jer tamo ih ima mnogo koji to bolje znaju“. Ali nama su odvajkada draži neki tamo preko bijela Svijeta samo nek nisu naši. Ima li potrebe nabrajati naše muzičke genijalce svih profila od Une do Novog Pazara sa kojim se ne mogu ni izbliza uporediti oni iz Šapca, Šumadije, Gruže, ... i svi ostali čarapani koji u svom jeziku nemaju ni padeža.

Agresija, kolonizacija, prisvajnje i porobljavnje ne mora biti izvedena samo u bukvalnom značenju ovih rječi da bi ostvarili cilj i ovladali nekim. Sve ovo se često dešava ,a da toga nismo ni svjesni, pa i sami ponekad u tome učestvujemo. Dobro znamo kako je M. Mohandas Gandhi odbio da kupuje engleske proizvode, a u tome ga je dosljedno slijedio indijski narod. Od tog momenta Englezi nisu više imali interesa da se bave Indijom. S druge strane uvijek je bolje pripremiti se i izvesti bojkot prije nego što ti uvedu embargo.
Ramazan mubarek samo što je nastupio, a već se pušta telal i lijepe džambo-plakate na panoe, izloge i zidove usred bosanskih starih čaršija sa oskudnim i poluodjevenim „pevaljkama“ i olinjanim „pevačima“ sa ekscentričnim“ frizurama ustaljenog naslova i sadržaja: „Bajramski Koncert“ na kojem će vas uveseljavati Jana, Ćana, Ceca, Lukas, Mitar... DJ Krmak (pravo ime Goran Žižak) i ostale „svinje“. Repertoar njihovih „pesama“ je jeftinog, poganog i nemoralnog sadržaja koji u našoj omladini briše moral, etiku, ahlak i sve što su roditelji i njihovi učitelji od malih nogu gradili u tom djetetu. To se sve sruši za jedan bajramski koncert u mega-diskotekama. Njihova reklamna mašinerija je uhodana bolje nego ijednog bošnjačkog političara u predizbornoj kampanji, pa tako u svakoj bosanskoj čaršiji imaju po nekoliko jeftinih i snalažljvih potrčkala koji im idu na ruku i, za njih a protiv sebe obavljaju posao.
Ne vjerujem da ima ijedan Bošnjak koji rado pušta svoju djecu na ovakve šund-derneke i pijanke ali, ipak pušta, i nalazi opravdanje u tome što su svi posjetioci 99% Bošnjaci, vlasnici mega-diskoteka su isto tako Bošnjaci kao i organizatori, samo je Krmak na bini anamo on, i njemu to uopće ne smeta. Unatoč tome što je krmak, njemu se još i „ovce“ dive.
Kao da Bošnjaci/kinje ne znaju ni pjevat ni svirat što zasigurno nije tačno. Nije slučajno rečeno: „Ako hodiš Bosnom nemoj da pjevaš jer tamo ih ima mnogo koji to bolje znaju“. Ali nama su odvajkada draži neki tamo preko bijela Svijeta samo nek nisu naši. Ima li potrebe nabrajati naše muzičke genijalce svih profila od Une do Novog Pazara sa kojim se ne mogu ni izbliza uporediti oni iz Šapca, Šumadije, Gruže, ... i svi ostali čarapani koji u svom jeziku nemaju ni padeža.
No međutim nije nama samo tuđa muzika draža. Kako neko skoro reče kao da je „mleko z bregov“ malo bjelje od ovog našeg Milkos-ovog, odnosno Milkos-ovo nije dovoljno bijelo. Zatim „Radenska“ ili „Knez Miloš“ imaju tobože više minerala nego Sarajevski kiseljak ili Tešanjski Dijamant. Pa prehrambeni artikli, voće, povrće ama sve je „bolje“ uvozno nego domaće. Neko je došao do podatka da je prošle godine samo vode za piće uvezeno u vrijednosti od 130 miliona KM. U principu, ili bosanski proizvodi propadaju ili se izvoze u bescijenje dok uvozimo skoro iste takve samo dva, tri puta skuplje. Ako moramo uvoziti alate i mašine, onda zasigurno ne moramo luk, krompir, sir, voće ... a da o vodi za piće i ne govorimo.
Niko se više ne trudi kako bi za dobrobit svog Naroda, svog kantona, mjesta ili firme u kojoj je zaposlen uradio nešto što će biti svima fajda. Naprotiv, svi akteri uključeni u uvozno-izvozni sistem BiH prvenstveno gledaju kako će sebi pribaviti korist i „olizati“ prste. Dakle sve ovo je u uskoj vezi sa mitom i korupcijom koja i jeste rak-rana bosanskog društva i bosanske privrede. Istina je da je ovo naslijeđena bolest iz crvenog režima kada su Bošnjaci morali bukvalno kupovati radna mjesta, upis u srednje i visoke škole i raznorazne dozvole i odobrenja samo se sada ta bolest pretvorila u epidemiju. Bosanski slabašni organizam iscrpljen i izranjavan u posljednih dvadeset i kusur godina sa svih strana u svakom pogledu je izvrstan teren za „krvopije i parazite“, kriminal i korupciju, ukratko to je rijeka u kojoj veća riba manju jede.
Svi znamo da mito i nepotizam pogađa svakog bez izuzetka. Danas one što daju, a sutra one što uzimaju i taj krug će se jednog dana zatvoriti. Možda još nije dovoljan omjer onih koji uzimaju i onih koji daju, ali ipak kada se ostvari ta kritična masa koja nije beskonačno daleko, pita li se iko šta će se tada zbiti.
BiH ima najčudniju ekonomiju u Evropi i šire. Svaki zaposleni nosi na svojim leđima još jednog ne zaposlenog. Da budemo jasniji, on pored svoje porodice indirektno izdržava još jednu takvu. Postoje procjene da bosanska dijaspora unese u BiH četiri milijarde Eura svježeg novca za jednu godinu dana. Dakle ako imamo skoro četiri miliona stanovnika to je po glavi stanovnika hiljadu Eura. Nažalost od tih hiljadu Eura devet stotina Eura putem trgovačkih mreža i uvoznih kanala ponovo izađe iz države kako bismo ponovo nabavili onu vodu, sir, krompir..., pored energetskih derivata i tehničke robe koja se kod nas ne proizvodi. Na žalost masa ovih transakcija se odvija ispod „žiita“ gdje država nema uvida i samim time ne može da ubire porez, carinu i ostale dadžbine. Takvim rabotama kumuju i upravljaju oni sa najgornje etaže vlasti i politike ali sa „rukavicama na rukama“.
Identitet = istovjetnost, podudaranje, potpuna jednakost, priznanje da neko jeste ono čime se pretstavlja. Ako je to tako, onda kako objasniti identitet (odnosno svijest) bošnjačke dezorijentisane omladine koja hrli za krmkom i ostalim svinjama.
Oni koji bi trebali da povedu računa o našoj omladini moramo ih prvo identifikovati. Uvozeći sve i svašta i trgujući svim i svačim na taj način trguju svojim Narodom odnosno svojim identitetom i identitetom svog Naroda poistovjećujići se sa onim ovcama iz publike a diveći se krmku i ostalim svinjama.