Ovogodišnjoj dženazi za 175 žrtava genocida u Srebrenici 1995, u Memorijalnom centru u Potočarima prisustvovat će Sahit Hot, biciklista iz Crne Gore koji već šesti put biciklom iz Gusinja, koje se nalazi na sjeveroistoku Crne Gore, dolazi u Potočare, javlja Anadolu Agency.

Sahit je veliki zaljubljenik u biciklizam i alpinizam. Još 2009. godine odlučio je da biciklom iz Gusinja krene pravo u Potočare. Njegovo tadašnje putovanje trajalo je nekoliko dana.

“Prvi put sam išao direktno iz Gusinja za Potočare. To je zaista velika udaljenost, više od 700 kilometara. Čak sam i tada išao na najobičnijem biciklu. Putovao sam danima i noćima. Nije bilo svejedno prolaziti kroz planinske dijelove puta, gdje nema nikoga, i to usred noći. Od Gusinja do Sarajeva je udaljenost 400 kilometara“, prisjeća se Sahit svog prvog putovanja za Potočare.

Od 2009. godine, Sahit Hot je svake godine 11. jula u Potočarima. Tamo je sreo kolonu biciklista, koji organizirano iz Bihaća dolaze 10. jula u Potočare. Tako je postao dio biciklističkog Maratona mira, koji tri dana putuje od Bihaća do Potočara.

„Prošle godine sam od Sarajeva do Bihaća išao autobusom. Ove ću vjerovatno biciklom ići. Tri dana mi treba od Gusinja do Sarajeva. Iz Bihaća kreću svi biciklisti, i idemo do Jajca, to je oko 160 kilometara. Sljedeći dan idemo do Sarajeva, a nakon toga nastavljamo preko Olova, Vlasenice i Bratunca do Potočara. Oko 250 biciklista svake godine čini maratonsku ekipu, koja nema takmičarski karakter“, kaže Hot.

Sahit je jedini biciklista koji iz Crne Gore biciklom ide u Potočare, kako bi klanjao dženazu žrtvama genocida. Kaže da je to za njega najmanje što može uraditi za žrtve.

„Svaki put klanjamo dženazu ljudima čiji su posmrtni ostaci pronađeni i čiji će se ukop izvršiti toga dana. Ja sam jedini biciklista iz Crne Gore koji prati organizirano grupu. Biciklistički maraton nema takmičarski karakter“, kaže Sahit.

Iako su biciklističke ture u kojima učestvuje duge po nekoliko stotina kilometara, Sahit godinama vozi bicikl koji je daleko od profesionalnog.

„Ne vozim profesionalni bicikl. Ne pripadam biciklističkom klubu, već funkcioniram kao samostalni biciklista. Moj bicikl vrijedi oko 300 eura, međutim bicikli kakve voze pravi i profesionalni biciklisti koštaju po dvije hiljade eura. I moj bicikl izgleda prilično staromodno u odnosu na ostale. Međutim, to nije razlog da ne budem tamo“, kaže Sahit, koji osim što se bavi biciklizmom, veoma često obilazi planinske vrhove, kako Crne Gore tako i regiona.

„Ljubav prema biciklizmu i prema planinarenju je nešto što je dio mene. Svaki drugi dan sam na nekom planinskom vrhu, biciklom idem visoko“, priča Sahit.

Biciklizam zahtijeva veliku kondiciju. Sahit, iako u srednjim godinama, stoji dobro kada je kondicija u pitanju.

„Krenuti biciklom iz Gusinja do Potočara nije baš jednostavno. To zahtijeva veliku kondiciju, a također je potrebno unositi u organizam što više vitamina. Dešavalo mi se da vozim bez prestanka po tri-četiri sata, i to tokom noći.

Ali ipak volim to što radim. Prije dvije godine sam bio u Makedoniji, također sam iz Gusinja krenuo, kako bi posjetio grob makedonskog pjevača koji je stradao u saobraćajnoj nesreći, Toše Proeskog“, kazao je Hot.