TUGA SREBRENICE I SMARAGDNE SUZE

Poezija

Pjesme o Srebrenici u povodu 19.godišnjice genocida

TUGA SREBRENICE I SMARAGDNE SUZE

Objavljeno: 11. July 2014. 15:07:02

TUGA SREBRENICE

Kažu ljudi prvi dan Ramazana
da sve posti, i riba u vodi
i ptica u gori.
Nije danas prvi dan Ramazana
ali jeste tužan dan
jer danas cijela Bosna plače
i to uz Božji mjesec Ramazan.
Plače danas ptica u gori
jer svaki Bošnjak se suzom bori
plače danas riba u vodi
jer devetnaest godina je
kako nam se najveći zločin dogodi.
Devetnaest godina tuge i plača
devetnaest godina srca slomljenih
svake godine dženaze se klanjaju
ali bol iz devedest pete
nikad ne umanjuju.
Al’ nećemo mi našu bol manju
jer ta bol će nas uvijek podsjećati
šta uradiše životinje velike
i okovaše Srebrenicu u čelike.
Čelike bola, suza i tuge
čelike što ne spadaju sve ove godine duge
ali neka znaju četnici prokleti
da njihov čelik ne može nas uništiti
Taj njihov čelik samo nas jača
jer Bošnjak nikad zaboravit neće
da onaj što mu je komšija bio
nanese mu najviše nesreće.
Nikad neće zaboravit majka
sinove što u mezarjima leže
nikad neće zaboraviti sestra
brata što joj nikad doći neće.
Njihova bol nikad ne prestaje
koliko god godina da prođe
oni čekaju godinama
da kazna četnicima dođe.
Ali isti oni Ujedinjeni Narodi
što izadaše nas tog dana
ni sad nisu u žurbi za istinom
jer njima je to samo nekoliko Muslimana.
Neka znaju i četnici i Ujedinjeni Narodi
da Bošnjak Srebrenicu nikad zaboravit neće
da majke Srebrenice halaliti ne mogu
jer preteško je nositi toliku tugu.
Bošnjak nikad oprostiti i zaboraviti ne smije
svojoj djeci mora zauvijek da priča
O prelijepom gradu (prije zločina) koji se zove Srebrenica.
Mora da nauči dijete svoje
da u ovom gradu jednog dana
ubise životinje unutrašnje i vanjske
preko osam hiljada muslimana.
I ovog Jula jedanaestog
u ovom mjesecu Ramazanu
kad posti i riba u vodi i ptica u gori
Neka se zauvijek pamti:
Četnici nas pobiše, Ujedinjeni Narodi izdaše
i nasim majkama neizmjernu bol naniješe.

DA SE NIKAD NE PONOVI!!!

Autor: Elvisa Imamović

SMARAGDNE SUZE

U gradu od srebra
Suzama smaragdnim se
Opisuje
Vasionama horeći
Jecaj!

Smaragdne suze
poput rijeka,
Što po mojoj zemlji plove,
u jedno ušće svakog jula vode,
Da opomenu,
Da rasplažu,
Da umile sve one
Što o bolu nepreglednom
Već godinama
Od tog jedanaestog jula
Pronose istinu
Da postoji
grad
U dušama ovim
Što
Povazdan
Srebrom zvoni,
Pati,
Traga,
Pamti,
Vrišti,
Jeca!

I srca pod smaragdnoj
Vesti
U nove pohode sjećanja
Predvodi!

A tuge su se goleme i
Pod mahramama bijelim svile
pod gnijezda prazna,
Bez čeljadi svoje,
Kao kada se sviju ptice,
Svaka prešućuju slova Gorčinova,
A iz svake se kao iz dubine rijeke,
Šumore o nečovječnosti jednog trenutka
Neispričane priče.
Njihove uvode, zaplete
Slutimo iz svake latice
A jedanaest ih,
Iz žarišta smaragdnoga,
Iz tabuta nevinoga,
U julu,
Poput cvijeta bijeloga
Iz zemlje rodne,
Iz zemlje Bosne,
Tjeskobno,
ali opominjuće
I danas u gorčinama
Bitka svojega
Niše.
Tada smrtna
Pjevom ptice zloslutnice
Pod mehkim ćefinima
U nijansi smaragdnih nijansi
Majčinskim, sestrinskim, supružničkim
Vapajem klikće:
“Ne zaboravite grad od srebra jer u njemu
Istovremeno u jednom dahu
Neisplakanom
I čovjek i zvijer omrkne i osvane!”

A zar da tolika tuga ovoga svijeta
Smaragdnim suzama obojena,
Može da srca ne dotakne?

Krvlju iz smaragne suze ispusuje čovječanstvo
I nezaborav naše Srebrenice!

Autor: Vernesa MANOV

VRH