Emir Suljagić, kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH

Sretoh danas u liftu, prilikom odlaska na posao, kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Emira Suljagića. Viđam ga ovih dana često, odlazi čovjek u teretanu, mora valjda da bude u top formi, ako misli biti članom Predsjedništva.

Danas sam imao i prvu priliku da ga sretnem "izbliza" i moram priznati da nisam zadovoljan načinom na koji mi se predstavio. U jakni koju neki zovu "vijetnamkom" ili nekoj sličnoj, ležerno obučen, neformalan, ulazi u lift, drži flašu "Jane" od litar iz koje curi voda. Flaša "oznojena" kol'ko je voda u njoj hladna. Meni se zubi "pišaju", jer postim, a on "jeba čo'eka, budalu, glupana".

"Šta je bilo? " - upita kolega koji je bio sa mnom.

"Ma, pade mi flaša i puče i evo sad voda curi. Jebem ti glupana...!" - galami bivši ministar kulture i obrazovanja. Kontam, hajd', nema veze, nije na televiziji, ne mora bit' pristojan, al' ne mora, brate, biti ni toliko nepristojan.

"E, zato te, Suljagiću, nećemo ni glasat'" - velim mu ja, ne trudeći se da mu persiram, iako je i stariji i obrazovaniji od mene.

"Ako me zbog ovog nećeš glasat', nema veze. Kad nije zbog čega drugog" - odvrati ex-ministar / kandidat uz neobično glasan smijeh, čak sa, usuđujem se reći, šizofrenim prizvukom.

"Ne, ne razumiješ me. Nećemo te glasat' zato što ne postiš, a hoćeš da budeš bošnjački član Predsjedništva. Zato te nećemo glasat'", otvorih mu oči. "Ako me dobro sjećanje služi, nisu te neki mogli ni ubijedit' da si Bošnjak, a ti sad hoćeš da budeš predstavnik tog naroda u Predsjedništvu", nastavih paljbu.

Došli smo do drugog sprata (na kojem se nalazi teretana u koju se ex-ministar/kandidat zaputio). Zadržava lift i ulazi sa mnom u raspravu.

"Kad sam ja branio tu vjeru i din i islam, tog Tokića nije nigdje bilo. Taj rekonvalescent koji je do juče kock'o i cug'o u Coloseumu, živio sa Vlahinjom, ne može me ni u šta ubijedit'." - rešeta Suljagić, a ja ni do riječi ne mogu da dođem. Misli valjda da me zaplaši "opasnim, stranim riječima" (poput "rekonvalescent"), kao da ja ne znam šta to znači. Još je nešto naglab'o na račun privatnog života Sejfudina Tokića, ali nisam sve upamtio. Samo sam mu na kraju rek'o:

"U svakom slučaju, zbog toga", pokazujući na hrvatsku, uvoznu vodu u njegovoj ruci, "te nećemo glasati, Suljagiću." Tu se rukovasmo i raziđosmo - ja da zarađujem svoj hljeb nasušni, a ex-ministar/kandidat da bilda svoje tijelo za kampanju.

Rezime: Ne zamjeram mu što ne posti, to je lična stvar svakog muslimana, hoće li ili neće, iako sam mu rekao da ga zbog toga neću glasat'. Ali sam mu debelo zamjerio vulgaran rječnik, ogovaranje, izostanak pokušaja da se odbrani i kaže da jeste Bošnjak, a najviše od svega sam mu zamjerio - "Janu". Uopšte mi nije drago što sam ga upoznao, osim zbog jedne stvari - mogu drugim ljudima reći za koga sigurno NE TREBA da glasaju.

Autor: Damir Kabaš