Legenda koja je ostala uz svoj narod do posljednjeg časa i postala vječnim simbolom prijedroskog, bošnjačkog i bosanskohercegovačkog elitocida



Elitocid je pokušaj eliminacije prvaka jedne nacije. Osnovna svrha elitocida u Bosni i Hercegovini je bila uništenje bošnjačkih elita u cilju zauzimanja teritorija na kojima žive i uspostavljanja srpske vladavine na tim teritorijama. Radilo se o socijalnom, kulturnom ekonomskom i fizičkom uništenju bošnjačke elite u ime onemogučavanja dugoročne revitalizacije preživjelog bošnjačkog etničkog korpusa sa osnovnim ciljem raspada bošnjačke nacionalne zajednice, kako bi se tako izvršila potpuna dezintegracija bošnjačkog nacionalnog korpusa, a time i bosanskohercegovačkog društva i države. Zato elitocid u Bosni i Hercegovini ima genocidni karakter. Nevino pogubljena prijedorska bošnjačka elita svjedoći da smrt nije kraj, smrt je početak istine i pravde.

Rah. Eso sa djecom Almom i Enisom, odnosno pokršteni - Veronika i Filip sada Gagović, po majčinom prezimenu: Oca i očevo porijeklo su izdali radi srpskih zločinaca koji su im ubili oca. Ko im može vjerovati u američkom društvu!?

Uzoriti bošnjački književnik Vehid Gunić u svojoj knjizi „Doktor Eso“ napisa: “Ko je ubio doktora Esu ubio je od sebe boljega, boljega od sve bagre koja je ubijala i bagre koja je davala naloge za masovna ubistva po Bosni i Hercegovini od 1992. do druge polovine 1995“.

Na tekst Rade Mutića po naslovom „Komšiluk na probu“, Eso je napisao kolumnu za Kozarski vjesnik u kojoj je između ostalog stajalo: „Mutiću i sličnima mogu najodgovornije reči da se ne radi o nikakvom organizovanom odlasku Muslimana iz Prijedora, već o maspsihozi i strahu kada ljudi bježe ako imaju gdje. U mirnim urbanim sredinama samo rokaju bombe, lete u vazduh kuće i kafane, a ujutro prolaznici nalete na leševe ljudi od kojih se dobar dio ne identifikuje. Prijedor je pun straha koji u nemoći prelazi u bijes. Nikada dani nisu bili toliko važni“.

Samo šest dana poslije objavljenog Esinog teksta u Kozarskom vijesniku, Srpska demokratska stranka, poslije klasičnog vojnog puča, 30. aprila 1992. godine, srušila je dotadašnju, na demokratskim izborima legalno izabranu vlast, i putem Radio Prijedora izdala proglas o navodnom “demokratskom“ preuzimanju vlasti. Ubrzo je agresorska vlast osnovala koncentracione logorte smrti, od kojih je najgori bio Omarska.

„Zar nisi mogao otići iz Prijedora“, pitali su prijatelji Esu. „Mogao sam, naravno da sam mogao. Ali to više ne bi bio Eso kojeg narod voli. To ne bi bio Eso. Zato sam na ulici. Čekam da me odvedu gdje su odveli i moj narod. Ja ću za narodom i oko toga nemam nikakvih dilema. Niti ću ih imati“.

U noći izmedu petog i šestog augusta 1992. godine, samo noć pred raspuštanje koncentracionog logora smrti Omarska odveli su Esu. I logoraši i on znali su kuda ga vode. Svi logoraši su ustali da ga na nogama isprate. Eso je zastao na vratima i, primjetivši da neki plaču, kratko odgovorio: „Držite se“. U tom mrklom mraku prolomio se aplauz živih ljudskih kostura.

Naše duše se neće smiriti sve dok se ne nađu i kazne ubice Ese i svih Esa širom Bosne i Hercegovine. Jer Eso i Ese su simboli nesalomljivog bošnjačkog i bosanskohercegovačkog duha kojeg ništa ne može dugotrajno poremetiti i ugroziti. To je baza iz koje je nastao bošnjački čovjek i nacija i bosanskohercegovačko društvo i država. Kad od Bosne i Hercegovine odvojiš Bošnjake, izgubio si Bosnu i Hercegovinu. Jer, Bošnjaci su kičma Bosne i Hercegovine, bez Bošnjaka Bosna i Hercegovina je tek geografijski prostor u vlasništvu velikosrba i velikohrvata.



Institut za istraživanje genocida, Kanada još jednom poziva bošnjački nacionalni establišment, bošnjačke duhovne, nacionalne, političke i naučno istraživačke institucije i organizacije da zajedno rade na bošnjačkoj kulturi pamćenja kao sastavnom djelu bošnjačke nacionalne renesanse, ne u ime osvete koja je tako strana bošnjačkom biću, već u ime istine i pravde.

Dejtonski državni aparat je okupatorski mehanizam koji je proizišao iz genocidnog i osvajačkog velikosrpskog i velikohrvatskog projekta, i otud se dejtonska država zalaže za prekidanje veza za bosanskohercegovačkom dijasporom koja je dominantno bošnjačka, a nastala je kao rezultat agresije i genocida. Brojni su dokazi o nastojanju dejtonske države da se ove veze prekinu. Institut za istraživanje genocida, Kanada poziva da se grade alternativni modeli povezivanja Bošnjaka i njihovog domovinskog prostora. Dijaspora mora biti svjesna da joj prijeti opasnost da ostane bez svoje matice. Dijaspora mora biti maksimalno uključena u bošnjačku političku zbilju, jer je to jedini način da svi zajedno ne postanemo ljudi bez domovine. U dijaspori danas ima više patriotske svijesti, hrabrosti, slobode, dostojanstva, nego u Bosni i Hercegovini. Snaga bošnjačkog spasa je u dijaspori, a ne u Bosni i Hercegovini. Ako Bošnjaci krenu u osvajanje slobode, u ime svoga dostojanstva i jednakosti, težište te borbe će biti na dijaspori.

Esina krivica je bila njegova humanost, veselost, liječnički poziv kojim je pomogao na hiljade drugih ne pitajući ni ko su ni šta su, njegova stručnost i zvanje dr. eksperta UN. Eso je bio čovjek pun ljubavi prema svemu što se zove život na ovoj našoj planeti. Koji su to monstruozni likovi i umovi iskazivali svoju nemoć i ljudsku bijedu ubijajući Esu i sve Ese u Bosni i Hercegovini? Zločinačka želja za likvidacijom Ese, kao paradigme stradanja svih intelektualaca Prijedora i Bosne i Hercegovine i likvidacijom svega što on i oni personoficiraju, samo je dokaz bijede i ništavnosti krvnika, čija želja se nikada neće ostvariti. Planetarna pravda če pobjediti povratkom digniteta i dužnog dostojanstva žrtvama. Slutimo oluju i krik pravednika, žrtve, piše u apelu koji je potpisao Emir Ramić, director Instituta za istraživanje genocida, Kanada.