HEROJINA: Žrtva srpsko-crnogorske agresije na RBiH Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata, sve ove godine nakon rata, sa Majkama Srebrenice i Savezom logoraša BiH, neumorno se bori za istinu, za pravdu, za status žrtava rata, za žrtve genocida, za povratnike... Svako mjesto na kojem je počinjen zločin nad našim narodom ili pokrene incijativu ili je dio nje da se obilježi, pamti, da se ne zaboravi! Prava je noćna mora srpsko-crnogorskim zločincima, koji zbog njenih aktivnosti nemaju sna, nikada ne znaju kada će im policija ili SIPA zakucati na vrata. Zato je napadaju, prijete... ali ona, koja je žrtva genocidne agresije, neustrašiva je, veliki je borac, non-stop je aktivna, u pokretu, na točkovima, danas je u jedno a sutra u drugo mjesto u BiH, vješto koristi savremenu tehnologiju i poznate svjetske socijalne mreže, objavljuje slike žrtava i zločinaca, traži svjedoke, širi istinu o genocidu u Višegradu, Foči,... Svojim redovnim aktivnostima neda mira ni Tužilaštvu BiH, tjera ih da rade posao za koji su debelo plaćeni. Međunarodne institucije, posebno za ljudska prava, obaviješteni su o radu udruženja, te na sve neugodnosti na koje nailaze povratnici ... Bakira je čest gost na međunarodnim konferencijama širom svijeta na kojima prezentira istinu o Bosni, o žrtvama genocida. Njena borba je institucionalna, potvrda ovim riječima je između brojnih aktivnosti, obnova objekata u kojima su vršeni najmonustruzniji zločini genocida u Višegradu... Bošnjaci joj duguju veliku zahvalnost, posebno za sveukupan angažman za projekat obnove kuće Sumbule Zebe – Žive lomače u Višegradu u kojoj je živo zapaljeno preko 70 bošnjačkih civila. Želimo javno iskazati veliki respekt i zahvalnost, posebno kao žrtvi rata, žrtvi genocida - ženi Bošnjakinji, za sve što godinama radi za Bosnu i Hercegovinu, za žrtve genocida, za povratnike. Ona je definitivno jedna od najvećih bošnjačkih herojina. Bakira, iako je prezauzeta raznim aktivnostima, ovaj razgovor smo nastavili nakon današnjeg obilježavanja 22.godišnjice genocida u Foči, kada su žrtve posjetile zloglasni srpski logor "Partizan" i Kazneno-popravni dom Foča. Iako vidno umorna za čitatelje Bošnjaci, otvorila je svoju dušu, pa bujrum pročitajte, pamtite... ali i pomozite Bakiri i svim Bošnjakinjama i udruženjima koji se neumorno bore da istina pobjedi laž; da svaki zločinac bude uhapšen i dobije zasluženu kaznu. Širimo zajedno istinu o trodržavnoj agresiji na BiH, genocidu nad Bošnjacima, o Genocidnoj tvorevini koja je zasnovana na krvlju i kostima nevinih bošnjačkih civila. Bošnjače, pamti...!!!

Agresija na BiH i genocid u Višegradu

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata Treba li jači dokaz od toga da je na BiH izvršena agresija od države Srbije i Crne Gore? Uz to, Crna Gora je svoje vojne rezerviste poslala u BiH još 1991. godine za vrijeme rata u Hrvatskoj, a od 1992. godine i kasnije preko njene teritorije i s njene teritorije u BiH su slane kolone kamiona JNA s ljudstvom i teškim naoružanjem, municijom i gorivom na Istočnu Bosnu. Treba li većih dokaza!?

Bošnjaci.Net: Poštovana predsjednice Hasečić, sve češće javne ličnosti falsificiraju činjenice iz posljednje agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima. Vi ste jedna od žrtava genocidne agresije, važno je da nam bar ukratko kažete o ulozi Srbije i Crne Gore i njihovog političkog, vojnog i crkvenog rukovostva u vremenu agresije na BiH, zločina silovanja, ubijanja, istrebljenja... - genocid?
HASEČIĆ: Uloga susjednih zemalja poznata je svakome, naravno ko želi to da sagleda na objektivan način. No u našoj situaciji to treba ponavljati bez prestanka i svaki put kao da je prvi put. Srbija i Crna Gora, posebno Srbija, bili su planeri, kreatori i izvođači agresije na RBiH. I to u početku rata direktno i otvoreno, kasnije indirektno i prikriveno. Onaj ko je tokom agresije na BiH bio ovdje – to zna jer je osjetio na vlastitoj koži. Ali, o tome postoje i dokumenti i mnogo drugih materijalnih dokaza. JNA se nakon okončanja rata u Hrvatskoj samo sastavila sa jedinicama u bh. kasarnama. Činjenica je da je, na primjer, na područje Višegrada 1992. godine iz susjedne Srbije, kada je BiH već bila međunarodno priznata država, stigao Užički korpus pod komandom Dragoljuba Ojdanića. Tada već srpska JNA nagradila ga je 20. maja ’92 činom general-majora za ono što je učinio na području Višegrada. A Haški tribunal osudio ga je za zločine protiv čovječnosti i kršenje običaja ratovanja. Treba li jači dokaz od toga da je na BiH izvršena agresija od države Srbije i Crne Gore? Uz to, Crna Gora je svoje vojne rezerviste poslala u BiH još 1991. godine za vrijeme rata u Hrvatskoj, a od 1992. godine i kasnije preko njene teritorije i s njene teritorije u BiH su slane kolone kamiona JNA s ljudstvom i teškim naoružanjem, municijom i gorivom na Istočnu Bosnu. Treba li većih dokaza!?

Žive lomače
Bošnjaci.Net: Znamo da je teško podsjećati vas tih teških momenata, ali ako možete nam bar u kratkom opisu reći šta se na početku agresije na BiH 1992. događalo u Višegradu?
HASEČIĆ: Jeste teško, ali ja sam to preživjela i neću prestati govoriti istinu. Zato upravo želim pojasniti situaciju na području Višegrada. Bila sam neposredni svjedok i žrtva svega što se dešavalo u okviru agresije do prve polovine 1992. godine.



U Višegradu je izvršeno masovno i sistematsko silovanje bošnjačkih djevojaka i žena, masovna i sistematska ubistva, spaljivanje živih ljudi na više lokacija višegradskih živih lomača, a poznate su:
Živa lomača – Pionirska - kuća Adema Omeragića tj. njegove kćerke Sumbule Zebe, gdje je 14.juna 1992.godine živo zapaljeno preko 70 civila, među kojima je bilo djece, a najmlađa beba od dva dana koja nije ni ime dobila.
Druga lomača - Bikavac - kuća Mehe Aljića, gdje je 27.juna 1992.godine zapaljeno preko 70 civila. Jedina preživjela žrtva je Zehra Turjačanin.
Treća lomača - je zapaljeno šest žena u selu Smriječje, Općina Višegrad itd.
Jednom riječju, a to želim javnost da upamti; Višegrad je grad ŽIVIH LOMAČA!!!

Most Mehmed paše Sokolovića pod zaštitom UNESCO-a je najveća klaonica Bošnjaka
Bošnjaci.Net: Osim kuća – živih lomača, koja su su mjesta natopljena bošnjačkom krvlju?
HASEČIĆ: Most Mehmed paše Sokolovića je najkrvaviji most u svjetskoj baštini pod zaštitom UNESCO-a. Most je najveća klaonica Bošnjaka i jednog jednog čovjeka katoličke vjeroispovisjesti po imenu Rudo Lončarić. Ubijali su i klali na mostu sve što je nesrpsko. A krvava Drina je najveća bošnjačka grobnica!
Da istaknem, u Višegradu je ubijeno oko 3000 civila od čega 460 žena a preko 130 malodobne djece. Spaljeno je 110 bošnjačkih sela.
Bivša JNA napustila je grad Višegrad 19.maja 1992. Povukla se u kasarnu bivše JNA u mjestu Vardište skinuli petokrake, natukli kokarde i nastavili sa genocidom u Višegradu. Višegrad je etnički očišćen do 1. jula 1992. godine.
Mnogi Bošnjaci su odvedeni u bivšu kasarnu JNA “Uzamnica” mali broj ih je preživio. Posljednji zarobljenici su pušteni 1994.godine. Padom Srebrenice i Žepe, mnogi su zarobljeni tražeći spas na području općine Višegrad gdje su pohvatani, neki ubijeni. Posljednji razmijenjeni Srebreničani i Žepljaci su 1995., a neki prebačeni u KPD Foča.

Bošnjaci.Net: Zaista su višegradski Bošnjaci prošli kroz genocidnu golgotu. Dozvolite da vas upitamo vezano za kuću Sumbule Zebe, koja vatrenom stihijom žigosana, zapaljeni su u njoj bošnjački civili, koju ste nazvali “Živa lomača”. Recite nam što se sve događalo tih dana, zašto su zapaljeni?
HASEČIĆ: Krizni štab SDS Višegrad 14. juna 1992.godine, naredio je da se Bošnjaci iz sela Koritnik, Mušići, Sase i samog jezgra grada, i Bošnjaci koji su bile prve komšije Sumbule Zebe, smjeste u kuću Jusufa Memića gdje su ih četnici prvo opljačkali, marke, pare i zlato. Mnoge žene su silovane, seksulano zlostavljane, zatim su ih smjestili u kuću ADEMA OMERAGIĆA tj. njegove kćerke SUMBULE ZEBE, zatim u podrum kuće gdje su prethodno pripremili prostoriju, natopili ćilime i tepihe zapaljivom tečnosti, bacali bombe, pucali i kuću zapalili. Osam Bošnjaka je preživjelo, od čega četiri žene, dvije malodobne djece i dva starija muškarca. Do danas su dva muškarca umrla, tako da je živo još šest bošnjačkih svjedoka tog zločinačkog genocidnog čina.
Po preživjelim žrtvama u podrumu kuće Sumbule Zebe, kći Adema Omeragića, bilo je preko 70 civila Bošnjaka koji su zapaljeni.
Pretežno su bila djeca i žene. Najmlađe dijete je bilo novorođenče koje nije uspjelo ni ime dobiti.

SDS-ovci sakrili su zapaljene kosti žrtava iz kuće Pionirske
Bošnjaci.Net: Zašto su ih zapalili i koje pomogao preživjelim žrtvama i šta je sa tijelima odnosno ostacima spaljenih?
HASEČIĆ: Zapalili su ih zato što nisu pripadali srpskom i crnogorskom narodu! Zapalili su ih samo zato što su muslimani!
Ja, Bakira Hasečić, sam lično prva pružila pomoć preživjeloj ženi iz Pionirske koja je došla u Kosovo Polje, gdje sam joj crve vadila iz ruke, jer se rana bila ucrvala. Ošišali je i okupali. Tačno se zna imenom i prezimenom, godina rođenja Bošnjaka koji su žive zapalili. Od živo zapaljenih civila do danas nije pronađena jedna kost.
18.juna 1992.godine Srbin iz Višegrada je pronašao Ismetu Kurspahić koja je u kući Sumbule Zebe zapaljena sa troje malodobne djece, svekrom i svekrvom. Dokaz ovome je protokol Doma zdravlja Višegrad u predmetu Mitar Vasiljević, Milan i Sredoje Lukić. Što znači da je Ismeta deveta koja je preživjela Pionrisku, ali smo je pronašli sa još dva muškarca ubijena u bošnjačkom mezarju Stražište, gdje je bila zamotana u deku sa longetom na ruci, a u Protokolu Doma zdravlja Višegrad se vidi da su joj davali pomoć injekcije i zavoje.
Tadašnji, a i današnji SDS, sakrili su zapaljene kosti svih zapaljenih iz kuće Pionirska. Tako da do danas nije pronađena jedna kost.

Bošnjaci.Net: Ko je procesuiran za ovaj monstruozni zločin genocida u Višegradu?
HASEČIĆ: Za ovaj zločin procesuirani su zločinci Milan Lukić i osuđen na doživotnu kaznu zatvora, Sredoje Lukić na 27 godina. U Francuskoj je uhapšen Šušnjar (Radovana) Radomir gdje se čeka izručenje. Ostali ratni zločinci su na slobodi.
Po izjavama preživjelih žrtava u ovom zločinu Žive lomače Pionirska učestvovao je i Mitar Vasiljević koji je za druge zločine odgovarao u Haškom tribunalu i osuđen na 15 godina, nalazi se na slobodi nakon 2/3 izdržane kazne. Bolnica Užice uz pomoć Ace Moljevića, doktora koji je iz Višegrada, dali su lažnu medicinsku dokumentaciju da je Mitar Vasiljević pao sa kobile prije nego je nevin NAROD ZAPALJEN.

Srbin mi je skrenuo pažnju, da se ne dozvoli eksproprijacija na kući gdje narod zapaljen
Bošnjaci.Net: I sami ste žrtva srpsko-crnogorskog fašizma, što je dodatni razlog da najbolje razumijete žrtve i prepoznajete šta im je potrebno. Zato ste zasukali rukave da sa članicama vašeg udruženja, ali i drugim Višegrađanima, obnovite kuću – Živa lomača. Možete li nam reći ko vam je sve pomogao u obnovi kuće?
HASEČIĆ: Da, ali moram ovo istaći. Čovjek srpske nacionalnosti mi je 2010.godine rekao: “Bakira, zašto dozvoljavate da se izvrši eksproprijacija na kući gdje narod zapaljen”? Nisam reagovala jer nisam bila sigurna o čemu to on priča. Potražila sam Bošnjake koji rade u Općini Višegrad i dobila kompletnu dokumentaciju da je provedena eksproprijacija na kući Sumbule Zebe koja je objavljena u Sl. Glasniku RS 2010. godine.
Tako je Odlukom Vlade Republike Srspke o utvrđivanju opšteg interesa objavljena u "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 77 od 13.08.2010.godine, i u odnosu nekretnine stvarno vlasništvo Zeba Sumbule, glasi: "Utvrđuje se da je opšteg interesa izgradnja puta preko "Glavičinog potoka", opština Višegrad, pa se u tu svrhu može izvršiti eksproprijacija na nepokretnostima označenim kao k.č. br. 359/36 u površini od 116 m2 iz zk.ul. br. 298 KO Višegrad, vlasništvo Memić Muje sina Jusufa iz Sarajeva sa 1/1 dijela, što odgovara po novom premjeru k.č. br. 1122/2 i 1124/2 iz PL.broj 1208 KO Višegrad 2, posjednik ZEBA (Adem) rođ. Omeragić SUMBULA iz Višegrada sa 1/1 dijela".
Znači tu su izvršene eksproprijacije i drugih građana među kojima veći broj Bošnjaka. Niko nije znao za eksproprijaciju, niti je bilo ko učestvovao u postupku NAKNADE ŠTETE od Bošnjaka osim Srba. Porušena je samo jedna kuća Bogdana Šećerovića, odnosno nekoliko svinjaca i šupa. Nama Višegrađanima je dobro poznat Bogdan i njegova kćerka Dragana.
Dok neki od Bošnjaka su umrli prije rata, nema nasljednika, tako da nisu ni mogli završiti ugovore o naknadi eksproprijacije bez prisustva vlasnika nekretnina ili punomoćnika. Neki su nakon saznanja naplatili eksproprisano zemljište, voće, ali SUMBULU ZEBU nikada niko nije kontaktirao, sve se radilo u RUKAVICAMA!
Obzirom da Udruženje „Žena žrtva rata” okuplja silovane i seksualno zlostavljane žene i muškarce, kontaktirali smo Sumbulu Zebu koja je dala punomoć Udruženju “Žena-žrtva rata” da zastupa njene interese, naglašavam za obnovu kuće. Sumbula ne dozvoljava da joj se izvrši bilo kakva eksproprijacija, jer godinama čeka da se vrati i umre u svojoj kući.
Kada višegradske općinske vlasti nisu prihvatile punomoć na Udruženje obrazlagajući da Zakon RS ne dozvoljava NVO (nevladinim organizacijama) gdje su donijeli i taj zakon 2010. godine, Sumbula Zeba je dala punomoć meni, Bakiri Hasečić i advokatu Omeru Borovcu iz Goražda. Borovac da je zastupa vezano za “da me može zastupati u postupku eksproprijacije nekretnina označenih kao kč.1122/2 i 1124/2 kod Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka - Područna jedinica Višegrad, u moje ime učestvovati u postupku, predlagati izvođenje dokaza, stavljati prijedloge u postupku, primati odluke, izjavljivati redovne i vanredne pravne lijekove, zastupati me pred sudovima bilo kog nivoa sa svim ovlaštenjima koja mu kao punomoćniku pripadaju u skladu sa odredbama Zakona o opštem upravnom postupku i Zakona o parničnom postupku.
Ovom punomoći ga ovlašćujem da može u moje ime zaključiti poravnanje u sudskom i upravnom postupku. U slučaju njegove spriječenosti i ukazane potrebe ovlašćujem ga da punomoć može prenijeti na stručnu osobu - advokata kojeg on odabere.
Godine 2010., advokat se uključio u postupak eksproprijacije. Prva rasprava je bila 2012., gdje je dogovoreno da se izvrši izmjena Reg. plana i idejnog projekta s ciljem da ostane kuća Sumbule Zebe.
Općina Višegrad je izvršila eksproprijaciju ½ kuće Sumbule Zebe. Na terenu se može vidjeti da ima kuća koje su niže (bliže nasutog kolektora na kojem se planira navodno raditi put). Da kuća Sumbule Zebe UOPĆE NE SMETA, itd.



Međutim, Udruženje “Žena-žrtva rata” i Sumbula Zeba se obratili Federalnom ministarstvu za izbjegla i raseljena lica za donaciju obnove kuće “KLJUČ U RUKU”. Potpisan je i tripartitni ugovor između Ministarstva i Udruženja “Žena-žrtva rata” kojeg zastupam (Bakira Hasečić. predsjednica udruženja, op. ur.), ali načelnik općine Višegrad nije želio potpisati ugovor, svaki odgovor je bio postupak se vodio oko eksproprijacije.
Ministarstvo je pisalo zamolnice, ali odgovor načelnika općine SDS je odgovor postupak eksproprijacije.
U oktobru mjesecu 2013. godine, na licu mjesta održana je rasprava gdje prisustvovao praobranilac općine Višegrad sa sjedištem u Foči, advokat Omer Borovac i ja. Pravobranilac je rekla: “Što smeta kuća, može ovdje ići mala škarpa”, nakon razgovora pravobranilac je rekla da će zakazati raspravu u novembru 2013. godine. Shvatila sam da se oteže postupak administracija, na licu mjesta sam rekla, mi za tri dana počinjemo obnovu kuće Sumbule Zebe.
Resorno ministarstvo je uradilo specifikaciju na licu mjesta (građevinski materijal), s tim da ga Udruženje “Žena-žrtva rata” ugradi što smo i prihvatili.
Organizovali smo se par povratnika majstora su se ponudili da pomognu.
Kuću za dva dana smo očistili ja, sa dvije žene i tri muškarca.
Započeli smo adaptaciju kuće Sumbule Zebe. Ojačanje temelja, s ciljem da ostane podrum u kojem je narod zapaljen i započinjemo betonsku armiranu ploču na staru ploču koja je gorjela. Ministarstvo isporučuje materijal po potrebi na terenu, ostavljamo svaku ciglu koja je gorjela da bi kuća bila identična. Znači kuća se obnovila istih gabarita, na istim temeljima, istih fasada što se može vidjeti i na terenu.
Kuća Sumbule Zebe je imala projekat, odobrenje za građenje i infrastrukturu: struju i vodu.
Zatim, 19.10.2013., subota neradni dan, dolazi građevinski inspektor piše zapisnik. Inače jako oštra, ne želeći da čuje šta se desilo u kući već govori meni (Bakiri): “Ne pričajte mi vaše bajke”. Inspektoricu sam istjerala iz privatnog vlasništva.
Sve do ukrovljenja kuće svakodnevno maltretiranje, vršenje pritiska da nas zastraše, otjeraju kako to oni kažu općina Višegrad načelnik Slaviša Mišković, preko inspektorice uključuje policiju Višegrad koja počinje svoj posao da radi. Ista ona policija iz ‘92 u službi SDS-a.
Želim napomenuti da su prethodno inspektorica i pripadnici policije kuću opasali sa crvenim trakama na kojima je pisalo “ZABRANJEN RAD OPĆINA VIŠEGRAD”!
Pismeno su zalijepili na podrum gdje narod zapaljen, gdje piše: “Zabranjuje se rad”!
Počinje akcija policije, svaki dan odvode radnike na saslušanje, vrše pritisak da napuste, zastrašuju prijeteći krivičnim prijavama, zatvorom, novčanim kaznama…
Tako da smo svi nas 5-6 davali izjave gdje smo bili lišeni slobode od 1 do 3 sata svakodnevno. Svako jutro su upadali u kuću Sumbule Zebe od 8 – 15 policajaca, inspektora itd. itd., svakodnevno su iz neposredne blizine slikavali objekat.



SDS i njihova policija vrši pritisak, zavodi teror, zastrašivanja, ali mi radimo napredujemo.
Bez kuhane hrane; jedemo konzerve. Nekad neko dođe i donese po nešto, ali pretežno smo jeli konzerve.
Godine 2013., Medžlis IZ Višegrad nam je donosio ručak, a za doručak smo kupovali konzerve, dok za večeru smo pravili makarone ili pilav. Radnici koji nisu bili iz Višegrada spavali su u mojoj kući (Bakire Hasečić, op. ur.).
Nisam mogla kuhati jer sam se borila sa opstrukcijom povratka, ali radila sam kao muško.
Tako smo uz svakodnevnu ‘asistenciju’ policije, ukrovili kuću 5.novembra 2013. godine.

Resorno ministarstvo FBiH, preživjele žrtve višegradskog genocida i dobri ljudi su nam pomogli obnovu kuće Živa lomača
Bošnjaci.Net: Vrlo je važno da javnost sazna sve pojedinosti koje ste naveli vezano za otimanje bošnjačke imovine, ali oko same precedure, te na koje probleme sve nailazite. Možete li nam reći još koje Udruženju “Žena-žrtva rata” odnosno vama punomoćnici, pomogao u obnovi kuće?
HASEČIĆ: Da ponovo naglasim, kako ste i sami rekli, Udruženje “Žena-žrtva rata” tj. moja malenkost (Bakira Hasečić) je punomoćnik Sumbule Zebe, koja me ovlastila da u njeno ime mogu preduzeti sve radnje u postupku gradnje u ratu oštećene kuće. Naročito zaključiti ugovor o gradnji, ugovor o donaciji i donacijama, angažovati stručno i pomoćno osoblje na gradnji kuće u slučaju potrebe zastupati me kod nadležnog organa urpave u postupku izgradnje stambenog objekta kod RS uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove resornih ministarstva RS i BiH i projektnih zavoda.
Resorno ministarstvo FBiH je potpisalo ugovor sa Bakirom Hasečić za obnovu kuće Sumbule Zebe; građevinski materijal i ugradnju građevinskog materijala.
Što se tiče donacija Višegrađana i drugih građana BiH, iz Švedske na čelu sa Munirom Salić iz Višegrada (Merhamet Švedske) skupili su sredstva za izvođenje radova na kući Sumbule Zebe (iznos poznat udruženju). Zatim pojedini ljudi dobre volje koji su donacije uplaćivali: Dr. Mustafa Cerić, Fondacija iz Švedske, Šemsudin Mehmedović, Asim Sarajlić, Muzafer Ohranović iz Višegrada, kao naš Ismet Šepo, predsjednik SDA za Višegrad. Moram naglasiti da je mnogo Šepo pomogao, to je to zavrijeđuju da se to naglasi.
Ističem da su preživjele žrtve i članovi porodica živo zapaljenih i ubijenih su naša velika podrška.
Zatim, namještajem kuću je opremilo preduzeće “Smrča” iz Bosanske Krupe, porodica Mujić, ljude koje i ne poznajemo, ali su nam priskočili u pomoć. Zato neka čitaoci pamte imena i nazive firmi, i neka im sa dobrom vrati.

Gdje je završila sergija?
Bošnjaci.Net: To su svi donatori i donacije?
HASEČIĆ: Kada je riječ o donacijama ima kompletna evidencija u Udruženju, ali dozvolite mi da naglasim jedan slučaj koji će mnoge razočarati. Naime, saznali smo da je 24. januara 2014. godine priređena sergija za obnovu kuće Sumbule Zebe u džamijama na području Kantona sarajevskog, možda cijele BiH . Moram naglasiti da Udruženje “Žena-žrtva rata” niti ja, Bakira Hasečić, kao pravni zastupnik Sumbule Zebe nismo znali da je donesena Odluka o prikupljanju pomenute sergije za kuću Sumbule Zebe. To smo naknadno saznali od pojedinih ljudi koji su donirali na sergiji, ali i putem portala Vijesti.ba, koji je objavio tu informaciju, pod naslovom: Prikupljan novac za obnovu kuće "živa lomača" u Višegradu
Uputili smo dopise Medžlisu IZ Višegrad, Medžlisu KS, IZ u BiH reisu-l-ulemi mr. Husein ef. Kavazoviću, nažalost do danas nismo zaprimili odgovor u pisanoj formi, izuzev putem telefona od Gazi Husreve begove džamije čiji službenici su nam rekli da su iznos od 2.400 KM uplatili Medžlisu IZ Višegrad. Do danas nemamo povratne informacije o uplaćenim sredstvima, a niti je Medžlis IZ Višegrad i predsjednik Medžlisa Bilal Memišević utrošio 1 KM u kuću Sumbuel Zebe, poznata kao Živa lomača, Pionirska14.juni 1992.godine!

Provokacije i policija u službi SDS-a
Bošnjaci.Net: Saznali smo da ste imali niz problema, fizičkih nasrtaja na vas, čak i prijetnje vlasti koji su donijeli rješenje o rušenju kuće. Recite nam nešto o tim događajima?
HASEČIĆ: Napad se dogodio ispred kuće Sumbule Zebe u Višegradu kada je vjerovatno po narudžbi poslata jedna žena i počela je vrijeđati na vjerskoj i nacionalnoj osnovi govoreći: „Trebalo vas je sviju poklati, poubijati, spaliti...“ to govori o njima. Pozvala sam policiju koja je došla na lice mjesta sačinila zapisnik i ostalo sve mrtvo slovo na papiru. Do sada nemam povratne informacije jesu li poduzete ikakve mjere u vezi s ovim incidentom.
Inače, policija u Višegradu je bila u službi onog istog SDS-a iz 1992.godine. Načelnik općine Višegrad Slaviša Mišković, poslanik u Skupštini RS, Miroslav Kojić na čelu sa inspektoricom za građevinarstvo svakodnevno su vršili pritisak na policiju Višegrad komandira Zorana Ušćumlića, inače ratnog komandira srpske policije Goražde, da vrši pritisak i zastrašivanje na mene i ljude koji su došli da pomognu u adaptaciji kuće Sumbule Zebe. Faktički uz asitenciju policije od naprijed navedenih, policija i Ljiljana Ćiković, urbanističko-građevinska inspektorica u Opštini je lišavala slobode Bakiru i ostale ljude dobre volje - izvođača radova, odvodili u policiju, saslušavali uz prijetnje krivičnih prijava, novčanih kazni, vršeći pritisak da se prekine sa radom i napuste Višegrad.
Svakako, ovo je kršenje osnovnih ljudskih prava, otvorena demonstracija sile SDS-a 1992. i 2013. godine. Imali su priliku da ovu kuću '92 - '98 odnesu za kavdak, bilo gdje drugo. Danas je naše legitimno pravo da ovu kuću štitimo, jer ona je spomenik, opomena generacijama, ona je dio nas. Ovdje je, baš u ovoj kući – Živa lomača, na najbrutalniji način života lišeno više od 70 bošnjačkih civila od kojih je najmlađe dijete imalo samo dva mjeseca.
Ovdje se dvije srpske političke opcije prepucavaju na račun Bošnjaka, a na žalost u ovoj priči ima i kvazi SDA-ovaca.

Reakcija Tužilaštva BiH i međunarodnog faktora u BiH
Bošnjaci.Net: Šta je sa Tužilaštvom BiH kao i drugim državnim institucijama?
HASEČIĆ: Udruženje “Žena-žrtva rata” je zatražilo pomoć Tužilaštva BiH – Odjel za ratni zločin. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine uputilo je dopis čelnim ljudima Općine Višegrad da obustave rušenje nedavno obnovljene kuće Sumbule Zebe u Pionirskoj ulici u tom gradu.
To je bio i povod odlaska delegacije OHR-a, Ambasade SAD-a i OSCE-a u Višegrad, koji su se susreli sa predstavnicima lokalne zajednice. Dozvolite mi da iz te posjete izdvojim izjavu Petera Applebya, šefa Političkog odjela OHR-a, koji je rekao: “Razlog posjete je da na licu mjesta vidim o čemu se radi, kakva je situacija sa kućom, regulacionim planom i uvjerio sam se svojim očima da ne postoje nikakvi problemi i to je ono o čemu ću izvijestiti Visokog predstavnika sutra u Sarajevu”. Gospodin Appleby je posebno naglasio, što su i mediji objavili, da je naredba za rušenje kuće u Pionirskoj zabrinula predstavnike međunarodne zajednice, te kako treba ostaviti vremena i prostora da se provede „pravi zakonski postupak, koji podrazumijeva i pravo na žalbu“. Ovdje nije u pitanju samo vladavina zakona, ovdje je riječ i o ljudskim pravima, a prije svega povratku i pomirenju i to je nešto na čiju stranu svi treba da stanemo.

U Višegradu hoće da se mi žrtve stidimo zbog toga što smo ubijani, zlostavljani, silovani, proganjani...
Bošnjaci.Net: Uredu, a šta kaže u Zakonu o izbjeglicima i raseljenim licima?
HASEČIĆ: Odlično, u Zakonu o raseljenim licima, povratnicima i izbeglicama u RS, najzad koji je objavljen u Službeni glasnik RS, br. 42/05 od 26. aprila 2005., Član 16., kaže, citiram:
Svi nadležni organi će raditi na omogućavanju reintegracije povratnika.
Svako lice koje je imalo registrovano prebivalište u bilo kojoj opštini prije sukoba, može da se ponovo nastani u svoje prebivalište u datoj opštini, i dobije sva potrebna dokumenta, bez ikakve diskriminacije. U postupku sanacije objekata koji su uništeni ili oštećeni ratnim dejstvima povratnici nisu dužni pribavljati nove urbanističke ili građevinske dozvole osim u slučajevima:
-povećanja gabarita građevine ili
-promjene namjene građevine.
Znači, kuća Sumbule Zebe je obnovljena na istom podrumu gdje zapaljen nevin narod, identična kući na dan 14.juni 1992.godine bez ikakvih promjena.
Sumbula Zeba je imala PROJEKAT i ODOBRENJE ZA GRAĐENJE izdate od Urbanističke službe Općine Višegrad sa kompletnom infrastrukturuom, ali općinska vlast je sakrila odobrenje za građenje.
Kršenje osnovnih ljuskih prava, sloboda Aneksa VI i VII Dejtonskog mirovnog sporazuma pravo na povratak.
Definitivno, sve opstrukcije obnove kuće Sumbule Zebe je negiranje genocida, ratnih zločina, uništavanje stratišta a posebno PODRUMA u kojem su zapaljeni nevini bošnjački civili.
Do danas nisu pronađene kosti niti ijedne žrtve. Očigledno je da u Višegradu i RS-u nemamo pravo na istinu iako je ovaj zločin osuđen u Haškom tribunalu.
Ovdje u Višegradu hoće da se mi žrtve stidimo zbog toga što smo ubijani, zlostavljani, silovani, proganjani...



Definitivno, krivi smo i za to što ne pripadamo onom dijelu srpskog genocidnog naroda
Bošnjaci.Net: Dobro, ali oni su donijeli rješenje o obustavi radova i rušenju objekta iako se radi o objektu u kojem je izvršen ratni zločin genocida?
HASEČIĆ: Da, doneseno je rješenje o obustavi radova, rješenje o izvršenju rušenja nadzidanog objekta. Ali nigdje u rješenju ne piše da je kuća zapaljena, da je zapaljen narod, da su ratni zločinci osuđeni, već kao da se GRADI NOVA KUĆA pa je potrebno odobrenje za građenje.
Zar ovo ne potvrđuje da u RS-u, entitetu koji je nastao genocidom nema pravde za nesrpski narod, a u mom Višegradu konkretno nema pravde za Bošnjake. Krivi smo što smo muslimani, krivi smo što smo Bošnjaci. Definitivno, krivi smo i za to što ne pripadamo onom dijelu srpskog genocidnog naroda. Vidite i sami da historiju pokušavaju naši dželati promijeniti, žele izmijeniti karaker srpsko-crnogorske genocidne agresije. Ubice naših najrođenijih i silovatelji pokušavaju da od sebe naprave žrtvu. To je definitivno poraz za civilizaciju, posebno ako smo svjedoci agresije, genocida, zločinaca i osuđenih ratnih zločinaca, a evo samo imena nekih od njih:

Haški tribunal:
1. Milan Lukić doživotna
2. Sredoje Lukić 27 (policajac)
3. Mitar Vasiljević 15

Sud BiH
1. Novo Rajak 8 godina (policajac) (Kantonalni sud Sarajevo)
2. Boban Šimšić 14
3. Željko Lelek 16 (policajac)
4. Momir Savić 17
5. Nenad Tanasković 8
6. Oliver Krsmanović postupak u toku
7. Milisavljević Predrag postupak u toku
8. Tasić Ljubomir postupak u toku
9. Pantelić Miloš postupak u toku
10. Dragan Šekarić postupak u toku
11. Vitomir Racković postupak u toku
12. Jovan Popović postupak u toku
13. Željko Popović postupak u toku
14. Petar Kovačević postupak u toku
15. Šušnjar (Radovana) Radomir uhapšen u Francuskoj čeka se izručenje.

U Višegradu je počinjen genocid
Bošnjaci.Net: Svjedoci smo uklanjana riječi GENOCID na šehidskom mezarju sa Memorijalnog spomen obilježja u Višegradu? Dok su se članovi porodica suprotstavili odlukama gradskih vlasti, bošnjački političari su šutjeli. Zbog čega?
HASEČIĆ: Zašto su šutjeli bošnjački političari ne mogu odgovoriti, najbolje da na ovo pitanje oni odgovore. Pojedini su bili upućeni i čak imaju kompletnu dokumentaciju. Imali smo par sastanaka sve je ostalo mrtvo slovo na papiru, a pojedini nemaju vremena da nas prime već predlažu savjetnike kojima ispričamo, prezentiramo dokumentaciju i sve ostaje mrtvo slovo na papiru.
Važno je istaći da prema mišljenju žrtava i relevantnih historičara, u Višegradu je, zaista, počinjen genocid i ne vidimo problem u tome da se koristi ta riječ. Mi imamo presude za ubistva, silovanja, lomače na kojima su spaljivani živi ljudi. Naši poznati naučnici i historičari stalno naglašavaju da je su BiH trenutno provodi posljednja faza genocida, a to je negiranje genocida. Nažalost, vlasti u Višegradu i dalje negiraju zločine koje su se desili, osporavanje spomen-obilježja predstavlja pokuša da se ospore i genocid i agresija na BiH, a time da se promijeni i karakter rata. U Višegradu se jeste desio genocid. Silovali su nas, ubijali, žive spaljivali... Pa, šta je to?! Jesu nas sve trebali istrijebiti, kao što su planirali, pa da neko kaže da je izvršen genocid. Spomenik je postavljen na vakufskoj zemlji i ne treba nikome smetati. Kamo sreće da se zločinci pokaju, pa da sami postave spomenik kao znak sjećanja na svoj grijeh. Kratko jasno kaže Miroslav Kojić: „Neće Srbi u Višegradu obarati glavu pred Bakirom“. Ja javno tvrdim da ratnim zločincima ne smeta Bakira već isitna i pravda. Logično je da će biti proganjani zbog svojih zlodjela.

Bošnjački predstavnici se kose između sebe za nekakve lične političke ciljeve
Bošnjaci.Net: Kakav je odnos bošnjačkih stranaka i političara prema povratnicima i koliko vam oni pomažu, odnosno ko vam pomaže a ko svojim postupcima i neradom odmaže?
HASEČIĆ: Bošnjačke stranke u Višegradu su nemoćne, ne pitaju se baš ništa. Šef inspekcije je Bošnjak, Emin Demir, uopće nije raspolagao predmetom Sumbule Zebe. Uključeni su u neke postupke ali ništa ne mogu da učine. Drugo, veliki je razdor među Bošnjacima u Višegradu, iz iste političke stranke SDA „ja u klin, ti u ploču“, a povratnici i oni koji žele da se vrate prepušteni su sami sebi ili pak nešto pojedinačno urade. Najzad mislim da ništa ne mogu učiniti od sadašnje vlasti SDS-a a i zbog bošnjačkih predstavnika koji se između sebe kose za nekakve lične političke ciljeve. Obzirom da je jedna stranka SDA u Višegradu iz reda bošnjačkog naroda upravo to rade naši predstavnici Bošnjaka koji odmažu povratnicima i onima koji imaju namjeru da se vrate. Možda će biti još dovoljno da kažem da nas je do danas od političara iz RS obišao samo Mujo Hadžiomerović, a iz FBiH Adil Osmanović, federalni minister za izbjegla i raseljena lica.

Bošnjaci.Net: Odnos međunarodnih institucija prema vama povratnicima i da li oni mogu zaštiti povratnike i objekte koji se obnavljaju?
HASEČIĆ: Istini se mora pogledati u oči, u ovom slučaju da nije bilo međunarodne zajednice mislim da ne bi bilo ni povratka po našim predstavnicima. Znam to odlično jer sam volonterski radila na povratku gdje sam uspjela vratiti 34 naselja i sela. Baš volonterski srcem i dušom, jer sam živjela za povratak, ali nikada nisam imala razumijevanja od bilo koga, samo su me tapšali po ramenu, divili se.

Jako sam razočarana u naše bošnjačke političare, ali i ahmedije
Bošnjaci.Net: Koliko vam pomaže IZ u BiH, Merhamet i dr. ?
HASEČIĆ: IZ u BiH nama ništa nije pomogla, posebno kako je došao novi Reisu-l-ulema, kojeg izuzetno cijenim.
Evo kako vidite iz prijethodnih odgovora, nestala je i sergija za kuću Sumbule Zebe i posljednje mjesto boravka živo zapaljenih civila. Prosto čovjek da ne povjeruje, ali to je istina. Ni na jedan zahtjev nam niko nije odgovorio.
Medžlis IZ Višegrad nam je prošle godine donosio ručak svaki dan jedan obrok. Ove godine par dana su donosili ručak jer nisu imali kuharice u medžlisu. Prošle godine nam je Bilal Memišević stalno dolazio, davao podršku, ali ove godine je došao dva puta i više nije. Zašto? Vjerovatno sergija!
Predsjednik SO Višegrad Suljo Fejzić je dolazio povremeno, po potrebi i činio što je mogao, ali njega niko ne sluša u Općini Višegrad, nema nikakve nadležnosti.
“Merhamet” nam je par puta davao nešto od namirnica, mesa za radnike ali je to sve bilo malo. Više smo bili gladni radili smo na konzervama serdine i gulaša. Ipak smo radili i završili kuću – Živa lomača.

Bošnjaci.Net: Znamo da je povratnicima jako puno potrebno da se održe, recite nam šta je sada najpotrebnije i sa čime da im se pomogne, kome donatori da se obrate?
HASEČIĆ: Zaista ne znam ni kome da ih preporučim. Možda direktno na terenu ili neka se obrate Resornim ministarstvima kroz mnoge projekte koje im mogu ponuditi.

Bošnjaci.Net: I na kraju?
HASEČIĆ: Zar ima kraj?! Zapiši, jako sam razočarana u naše bošnjačke političare, ali i ahmedije. Očekivali smo od njih da nam pruže ruku, da nam pomognu. Nadam se da će i kod njih proraditi svijest i savjest, ali neka znaju nema Bosne i Hercegovine ako se prognanici ne vrate na svoj toprak i ako se ne spriječi aparthejd, i ako ih ne zaštite o brojnih novih zakona koji se paušalno usvajaju, a koji su otvorena prijetnja otuđivanja naše imovine.