"Narod koji izabere korumpirane, prevarante, lopove i izdajnike, nije žrtva! Već saučesnik!" (George Orwell)

Elmedina MUFTIĆ: Obećavaju nam hiljade novih radnih mjesta svaki mjesec, a pri tome od javnih preduzeća crpe milione koje će utrošiti u svoju kampanju. Kampanju u kojoj će iznova obmanjivati narod, kojem uzimaju novac, da bi ga lagali lijepo. Ovo više nije ni politika ni kampanja. Ništa više ovoliko ne može da bude prljavo, koliko ovdašnje minderpuze mogu da budu drski, bezobrazni, korumpirani, bezosjećajni i gladni vlasti. Ogromna želja da vladaju iz njih je isisala i posljednje atome ljudskosti, osjećaje za drugog i potrebu da se čini dobro na jačanju države. Oni su prethodne četiri godine proveli svađajući se i čuvajući stolice kojih su se našim glasovima domogli, zaboravljajući na državu, narod, na sve ono što su bili obećali da će ispuniti. Puno toga je rečeno, ništa nije urađeno.

Počela je predizborna kampanja. Naoštrili se jezici za salve novih laži, koje će opet pokušati iznova prodati građanima BiH. Valjda su navikli da nam prodaju maglu, a mi da je kupujemo kao biserje njihove mudrosti. Opet će da se obiđe svaki zaseok i obeća sve, a ne uradi ništa. Da se obeća kako neće biti zaboravljeni i napušteni, isto kao što su obećavali i ljudima koji su pogođeni poplavama, a do današnjeg dana (11.09.2014. op. a.) nije donirana ni jedna jedina marka sakupljene pomoći. Na pragu je jesen koja u našim krajevima više liči na zimu, a poplavljeni nisu riješili niti jedan svoj egzistencijalni problem. Čudno je kako se za vlast čini sve i koriste svi , i dozvoljeni i nedozvoljeni mehanizmi, pa i tragedije koje pogađaju narod. Za ličnu propagandu i pompeznu promociju vlastite nesposobnosti, beskrupulozni vlastodršci su spremni na sve! Politika jest prljava igra, jer su njenu bistrinu upravo ovakvi, kao što ih mi već decenijama imamo priliku gledati, zamutili.

Sada ćemo mjesec dana da živimo u sjaju laži, od kojih nam se diže kosa na glavi i što mentalni sklop ne može podnijeti. Ali oni su odavno prestali računati na inteligenciju naroda, jer njima narod odavno nije biće nego broj, kojim mjere svoje pobjede. Kako sam imala priliku čuti počelo se sa velikim riječima punim ničega. Obećavaju nam hiljade novih radnih mjesta svaki mjesec, a pri tome od javnih preduzeća crpe milione koje će utrošiti u svoju kampanju. Kampanju u kojoj će iznova obmanjivati narod, kojem uzimaju novac, da bi ga lagali lijepo. Ovo više nije ni politika ni kampanja. Ništa više ovoliko ne može da bude prljavo, koliko ovdašnje minderpuze mogu da budu drski, bezobrazni, korumpirani, bezosjećajni i gladni vlasti. Ogromna želja da vladaju iz njih je isisala i posljednje atome ljudskosti, osjećaje za drugog i potrebu da se čini dobro na jačanju države. Oni su prethodne četiri godine proveli svađajući se i čuvajući stolice kojih su se našim glasovima domogli, zaboravljajući na državu, narod, na sve ono što su bili obećali da će ispuniti. Puno toga je rečeno, ništa nije urađeno. Pa s kojim pravom se ponovo upućuju pred oči ovom narodu. Da li oni misle da smo mi "obični smrtnici" dobili amneziju, pa ne pamtimo kako nam već decenijama mažu oči i lažu u njih. Rekla bih i ne boli me što nas lažu, nego što misle da im vjerujemo. Kako se kampanja bude zahuktavala tako će naš intelekt sve više da strada, a penzije će možda slijedeći mjesec da budu i prvog, ali narednih mjeseci daj Bože i dvadesetog, jer će ovu kampanju narod platiti. I dok su neki povlašteni da novac za kampanju uzimaju od građana, drugi koji su se usudili kandidovati, a i sami snositi troškove svoje kampanje, svakim danom nailaze na mač ovih zabetoniranih vladara, koji nemaju nikakvih kvaliteta. Od države su napravili jazbinu, u koju više niko i ne svraća. Od naroda obezglavljenu skupinu koja luta. Od ljudskih prava su napravili Mont Everest, na koji se samo najustrajniji mogu popeti, što nam pokazuju roditelji djece Konjević Polja. Od svojih birača socijalne slučajeve, kojima daju ono na kašiku taman toliko da ne umru od gladi, jer im trebaju za izbore, i a ne previše da se ne bi zasitili pa ne dao Bog uzoholili, ili ti počeli razmišljati svojom glavom, pa uvidjeli da i pored ovih koji su na političkoj sceni od vajkada, postoje i drugi kojima bi se moglo i povjerovati, i dati država u emanet. Onima koji su od svega čega su se prihvatili napravili instituciju. Koji se u četiri dana susretnu sa više stranih zvaničnika, nego svi članovi BiH Predsjedništva i Ministar vanjskih poslova za četiri godine mandata. Strah je čudna emocija. Strah spada u osnovne emocije iz kojeg se rađaju mnoge druge emocije. Tako i narod ne bira ove iz ljubavi, nego iz straha da im ne uzmu i ono malo što im kao na kašiku daju. A ne zna narod da mu to pripada, i da oni s njihovog kazana u svoje i onako prepune tanjire trpaju. Al' eto, narode moj. Pred nama je. Svako iza sebe ima djela. pa sudimo po učinjenom ne rečenom. Ne sudimo ni po babu ni po amidžama. Nego po onome što oni sami jesu. Jer ako opet pogrešno izaberemo, više nismo žrtve, nego saučesnici...

A kako smo stvoreni ko slobodna bića, sa pravom izbora, za svoje izbore bit ćemo pitani...

Sačekuša