Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Pisana rijec

U Torontu održan okrugli stol sa prof. dr. Ibrahimom Kajanom
POLITIČKO UBOJSTVO KULTURE U BIH
Autor: Tim Bošnjaci.Net
Objavljeno: 27. September 2014. 20:09:26
U okviru dvodnevne manifestacije povodom otvaranja bosanskohercegovačke biblioteke u BIZ „Gazi Husrev Beg“ u Torontu održan je okrugli sto na temu: Institucije kulture u BiH, njihova tranzicija ili smrt sa osnovnim podtemama jezik, mediji, polemike.


DR. KAJAN: Čovjekovo biće počiva na dvije stvrnosti, vanjskoj i unutrašnjoj – s jezikom ko središnjom dimenzijom, jezikom kojim opisuje, promišlja i oblikuje supstancijalnu građu svoga vlastitog jezgra. Narodnosnu supstancu izražava filozofija, a u kolektivitetima koji je, historijskim udesima, nisu uspjeli konstituirati kao pisani sustav, tu je ulogu preuzela usmena i pisana književnost. U tom svjetlu promatrano, naučne i kulturne institucije za strukturiranje misaonog svijeta u kojem obitava čovjekova osobnost, od temeljne su važnosti.


Pošto je otvorio okrugli sto i zaželio dobrodošlicu uvaženom gostu prof. dr. Ibrahimu Kajanu, profesor Ramić Emir, medijator okruglog, stola je konstatovao da se veoma malo u državi BiH govori o kulturi, još manje u dijaspori. Radi se o svojevrsnom političkom ubojstvu kulture. BiH je zemlja koja ne brine o svojoj kulturi. Rezultat nebrige je kulturna kriza koja zahtijeva politička, ekonomska i institucionalna rješenja. Kultura kao pojam ne postoji ni u Ustavu BiH pa se nitko ne osjeća odgovornim za njezino razvijanje. To je jedna apsolutna improvizacija i tko je bliži političarima završava mnogo više posla u budžetima, na grantovima koji podrazumijevaju financiranje određenih kulturnih manifestacija. Kultura ne može da se samofinancira, kultura nema tržišnu vrijednost kojom može da preživi, i onda kad god guraju kulturu na tu varijantu da bude tržišno isplativa oni zapravo gase autentičnu kulturu. Ramić je u kratkom uvodnom izlaganju još govorio o anticiviliznoj, nehumanoj odluci Vlade entiteta RS da podrži projekt najniže umjetniče vrijednosti u koji je uključen Emir Kusturica i čija je ključna posljedica guranje bosanskohercegovačkog kulturnog pamćenja BiH u zaborav. Tome se moramo organizovano i institucionalno suprostaviti. Konstatujući da je na sceni kolonizacija bosanskohercegovačkih kulturno-povijesnih spomenika od strane pojedinaca, što je politički usmjeren projekt rušenja bosanskohercegovačkog povijesnog naslijeđa, oličenog u Ideji Bosne i Bosanskom duhu, Ramić je na kraju ponudio rješenje u jačanju bosanskohercegovačkih državnih institucija, dakle jačanje države BiH. U ovom času jačanje države BiH izgleda kao utopijski cilj jer postoji razrađen plan razaranja cijelog bosanskohercegovačkog državnog i društvenog institucionalnog okvira koji je baziran da Dejtonskom sporazumu koji donio mir ali i legalizovao rezultate agresije i genocida i proizveo nemoguće funkcionalnu državu kao eksperiment svijetskih sila. U nefunkcionalnoj državi nema mjesta za kulturu, tradiciju, umjetnost.

Ramić je zatim dao riječ poštovanom i uvaženom gostu prof. dr. Ibrahimu Kajanu, predsjedniku Skupštine Udruženja pisaca BiH čije uvodno izlaganje koje nosi veliku poruku, ali i pouku prenosimo u cjelosti.

Prof. dr. Ibrahim KAJAN: INSTITUCIJE KULTURE U BIH, NJIHOVA TRANZICIJA ILI SMRT

„Potpuno je razvidno da naslov snažno sugerira kako su strukturlni i funkcionalni oblici institucija kakvi su postojali do rata 1992-1995. i do raspada državno-političkih sistema koji su ih održavli, umrli zajedno sa smrću filozofija koje su ih opsluživale. Država, naravno, postoji isključivo na institucijama – ali ne samo na političkim, sudskim i policijskim - nego i na onima koje sabiru spoznaje o prosvjetnom, znanstvenom i kulturnom identitetu zemlje, a ta je slika čini jedinstvenom i samosvojnom u odnosu na bilo koju drugu državu. Čovjekovo biće počiva na dvije stvrnosti, vanjskoj i unutrašnjoj – s jezikom ko središnjom dimenzijom, jezikom kojim opisuje, promišlja i oblikuje supstancijalnu građu svoga vlastitog jezgra. Narodnosnu supstancu izražava filozofija, a u kolektivitetima koji je, historijskim udesima, nisu uspjeli konstituirati kao pisani sustav, tu je ulogu preuzela usmena i pisana književnost. U tom svjetlu promatrano, naučne i kulturne institucije za strukturiranje misaonog svijeta u kojem obitava čovjekova osobnost, od temeljne su važnosti.



INSTITUCIJE KULTURE I NAUKE DRŽAVNOG ZNAČAJA: Prva institucija i po starini i značaju za kulturnu historiju BiH, neosporno je Zemljski muzej u Sarajevu, utemeljen u doba vladanja Austro-Ugarske Monarhije godine 1888. Nakon 126 godina postojanja, danas je ta provorazredna institucija svjetskog glasa – zatvorena za javnost, što se nije desilo ni u jednom od prethodnih političkih i državnih sistema. Neprocjenjivo kulturno i nacionalno naslijeđe svih naroda BiH, naučno obrađeno, eksponatima razvrstano u odjelima arheologije, etnologije i prirodnih nauka, te raznovrsnim zbirkama kakve su folklorna, prirodoslovna, prahistorijska, antička, srednjovjekovna itd. – nije dostupno javnosti jer se niko ne osjeća odgovornim financirati muzejsko održavanje i daljnji rad na istraživanjima muzejskih stručnjaka.Kako se to dogodilo? Krizu je generirala ustavna struktura države koja ne podrazumijeva da BiH treba imati, kao i svaka država na svijetu, ministarstvo kulture na razini cijele svoje teritorije, a ne (samo) ministrastva kulture na razinama dvaju entiteta i distrikta Brčko koji strukturiraju BiH, te deset kantona od kojih je sastavljena Federacija BiH. Institucije koje su po svom sadržaju državne i koje, zbog toga, i imaju u svojim naslovima njezino ime – nisu zaštićene Daytonskim Ustavom BiH, nego su zapravo progonjene tim istim Ustavom! U istom položaju se nalazi i najviša znanstvena institucija naše države: Akademija nauka i umjetnosti BiH. O njoj se u javnosti govori manje, jer je po svojoj prirodi Akademija drukcija i samozatajnija od Muzeja kao javne kulturne ustanove. Zbog nepostojanja Ministarstva kulture BiH, Muzej i Akademija žive od dobrovoljne sadake Ministarstva prosvjete, kulture i sporta Sarajevskog kantona i Ministarstva kulture Federacije BiH.

DRUŠTVO PISACA BIH I PEN CENTAR BIH: U poznate bosanskohercegovačke institucionalne oblike spadaju i Društvo pisaca Bosne i Hercegovine i PEN Centar BiH. Društvo je asocijacija književnika BiH pod nazivom Udruženje književnika osnovana je 8. septembra 1945. Od svojih početaka pa do današnjih dana ova jedinstvena asocijacija bosanskohercegovačkih pisaca permanentno je, po svom opredjeljenju, konceptu i djelovanju, bila i ostala multinacionalnog karaktera. Agresija na BiH, ubrzo će se pokazati, imala je svoje ne samo gorljive pristaše i ideolge u samom Udruženju, nego i glavne nositelje agresije koji su obećali „uništiti jedan narod“ (upravo i samog Karadžića) – pa je godine 1993., od „ostataka Udruženja“ formirano novo Društvo pisaca BiH. Pored književnih programa, koje organizira Društvo, predstavnici Društva sudjeluju na mnogim internacionalnim skupovima književnika i književnim manifestacijama. Društvo je pokretač i organizator najznačajnije međunarodne književne manifestacije u BiH "Sarajevski dani poezije", te posebno važne izdavačke djelatnosti, od kojih je posebno značajan časopis „Život“, koji kontinuirano izlati duže od 60 godina. Bez tog časopisa nemoguće je pristupiti izradi bilo kakve ozbiljne teme iz bh. književnosti, od seminarskod rada do doktorske disertacije. Od Uduženja književnika koje je u socijalizmu bilo gotovo mezimče sistema, do poslijeratnog tretmana Društva pisaca – u kojem je postalo pastorak čak i u prostorijama koje je nekoć dobilo od komunističkih vlasti, razlika je poražavajuća! Do prve ratne godine u BiH, do oktobra mjeseca 1992., naša višenacionalna država u sastavu bivše Jugoslavije – po tadašnjem Satutu internacionalne asocijacije pjesnika, esejista i novelista (P.E.N.) – nije imala pravo na samostalni Centar. PEN Centri su osnivani isključivo kao nacionalne asocijacije (engleski, francuski, njemački, hrvatski, srpski itd.) – pa otuda, u tom traženju da se primi i višenacionalna BiH, nije ostao neprimjećen ni usamljen glas Nedžada Ibrišimovića, da bosanski PEN ponese ime po imenu bosanskog stanovništva, kao Bošnjacki PEN Centar, kad su već bh. pisci hrvatskog i srpskog porijekla postajali članovima svojih nacionalnih PEN-ova u Hrvatskoj i Srbiji. Ipak, osnivačka je skupština, održana 31. oktobra 1992. „u jednom od najtežih dana bombardiranja Sarajeva“, prihvatila odluku da se asocijacija naziva PEN Centar Bosne i Hercegovine, što je prihvaćeno na Kongresu međunarodnog PEN-a u Španjolskoj u jesen 1993. godine. Svoje dublje razumijevanje za multikulturalnu historijsku sliku Bosne i Hercegovine Međunarodni PEN je pokazao i usvajanjem nove Deklaracije svog komiteta za mir, apstrofirajući potrebu da bh. Centar „bude i ostane jedinstven“. PEN Centar danas ima oko 100 književnika, filozofa i estetičara. Društvo pisaca BiH i PEN Cenatr BiH, nažalost, dijele sudbinu pastoraka savremene bosanskohercegovačke stvarnosti: oni koji proizvode humanističke obrasce jednoga društva svojim djelima nacionalnog i svjetskog značenja, bačeni su, zajedno sa svojim djelima na smetljište današnjeg vremena.

KULTURNE INSTITUCIJE U PODIJELJENOM GRADU: Ako je srpska a potom i hrvatska agresija na BiH zaista bila i to pokazala u svakom svom segmentu - rat za zemlju, za prostor, i pod cijenu genocida nad Bošnjacima - onda su neke posljednice Daytonskog sporazuma unutar kojeg je i Ustav BiH – o čijim pogubnim elementima upravo govorimo na primjeru državnih institucija kulture – još više pogodovale na razini prostora gdje su vojni agresorski ciljevi ostali nedosegnuti. Najilustrativniji primjer je u odnosima vladajućih struktura i kulturnih institucija u (i dalje) podijeljenom gradu Mostaru. Mostar je manji grad (s užim gradskim područjem od nekih 80 do 100.000 stanovnika. Do rata je imao Univerzitet „Džemal Bijedić“, Gradsku narodnu biblioteku, dva profesionalna pozorišta – Narodno i Lutakarsko pozorište, Centar za kultutu itd. Kroz ratne godine, od pokušaja da se Univerzitet preimenuje u Hrvatsko sveučiliste, nastala su dva univerziteta: Bošnjaci su s malobrojnim ostalim Srbina sačuvali Univerzitet „Džeml Bijedić“ a Hrvati su utemeljili potpuno novo Sveučilište u Mostaru. Uz postojeće Narodno pozorište, u ratu je osnovano Hrvatsko narodno kazalište, uz Pozorište lutaka – Hrvatsko lutkarsko kazalište, Gradska biblioteka je postala Hrvatska narodna knjižnica, a od Dječjeg odjela je vremenom nastajala (nova) Gradska biblioteka. Žeđ za nacionalnim, baš se na primjeru dviju teatraskih kuća pokazuje paradoksalnim s funkcionalnog i umjetničkog stajališta! Budući da se svaki pisac u principu ostvaruje u svom jeziku, onda je potpuno nebitno hoće li se on u Mostaru ili bilo kojem bh. kazalištu izvoditi u Narodnom pozorištu, Hrvatskom narodnom kazalištu (ili pak Srpskom narodnom pozorištu u Banja Luci) – kad se njegovo dramsko djelo hoće i mora izvoditi na jeziku naroda kojem dramski pisac i piše! Ovaj primjer također ukazuje i u tvroglavu upornost nacionalnih ideja koje ne počivaju na „ugroženim“ nacinalnim premisama, koje radije izabru smrt nego život, i koje – kao takve – prestaju biti nacionalnim, nego nacionalističkim.



Mali Mostar i Hercegovačko-neretvanski kanton jendostavno nisu u stanju financirati sve te institucije; bjelodani primjer je bijeda mostarskih teatara, čije su scene veći dio godine u mraku, a kroz dvorane puše vjetar i urlaju duhovi podjele“, - zaključio je dr. Kajan.

Poslije izlaganja prof. dr. Ibrahima Kajana uslijedila je diskusija i postavljanje pitanja. Na kraju medijator okruglog stola je pročitao zaključke bazirane na svim izlaganjima.
Potpuno je razvidno da (Daytonski) Ustav BiH, kako vrijeme protječe, proizvodi sve više pukotina i da, na naše oči, „voda prodire u brod“. Ustavni „propusti“ proizvode potonuće zajedničkih, državnih institucija, a podstiče osnivanje i „državotvorno institucionalno zaokruživanje entiteta“. BiH prolazi kroz okamenjenu i upravo tako režiranu tranziciju. Privremeni Ustav donešen u sklopu Mirovnog sporazuma postao je trajni, ni-od-kog donešen, i ni-od-kog zaprimljen. Smrtonosna agonija kroz koju prolaze kulturne institucije BiH, poput naosjetljivijeg lakmusa – zorno pokazuju da je (samo) njihova tranzicija nemoguća bez tranzicije temeljnih zakona na kojima počiva država u kojoj su te institucije među najvažnijima. Po njihovoj sudbina – Bosna i Hercegovina je bespravna zemlja“. Sudionici okruglog stola se slažu da ne može opstati državna konstrukcija koja je stvorena na kostima jednog naroda, na zločinima agresije i genocida, državna konstrukcija koja produkuje političko ubojstvo kulture. Zajednički je konstatovana potreba što hitnije stvaranja kulturne zajednice Bošnjaka Preprod u bošnjačkoj dijaspori, zajednice koja se organizovano, institucionalno mora suprostaviti svim napadima na bilo koju komponentu bošnjačkog nacionalnog bića.



Ostali prilozi:
» SLOVO UKLESANO U KAMENU
Mr. Sead Ibrić | 17. November 2017 15:22
» IZLOŽBA EMOCIJA U MUZEJU GRADA ZENICA (VIDEO)
Bošnjaci.Net | 11. November 2017 17:30
» DJEČAK NA STEPENICAMA
Said Šteta | 30. October 2017 20:29
» VELIKO HVALA, VELIKOM ČOVJEKU I KNJIŽEVNIKU ISNAMU TALJIĆU
Eset Muračević | 21. October 2017 18:02
» ILHAMIJIN PUT U ŽIVOT
Mirsad Sinanović | 04. October 2017 14:14
» M U Š T U L U K
Šefka Begović-Ličina | 27. August 2017 13:54
» NARATIVNI VREMEHOD U TRAJANJU 93 GODINE
Kemal Ljevaković | 20. August 2017 02:28
» HADŽI DANUŠ – HANUMA
Hajrudin Mekić Lule | 05. August 2017 21:02
» VELIKA POBJEDA NA BEDRU
Abdullah ef. Hodžić | 15. June 2017 21:39
» HAJRO IKIĆ JE PJESNIK KOJI PREDIVNO SLIKA STIHOVIMA
Nedžib Vučelj | 29. May 2017 23:41
Ostali prilozi istog autora:
» "I JA SAM IZ SREBRENICE" U KANADI
16. November 2016 19:08
» PODRŠKA IZ U BIH I REISU-L-ULEMI
23. January 2016 18:14
» UJEDINJENI U SJEĆANJU
30. October 2014 13:19