Predizborni skup Unije socijaldemokrata ZLATAR: Ustavno pravni okvir ili Daytonski Ustav najozbiljnija je prepreka ekonomskom i društvenom razvoju Bosne i Hercegovine. Politički cilj Unije socijaldemokrata je BiH sa pet regija, za šta se i mnoge druge probosanske stranke zalažu. Niko nakon izbora neće imati takvu parlamentarnu većinu da bi izmjenio Ustav BIH i oko toga ne treba trošiti pozitivnu energiju i lagati građane i narode u BIH. Nas je sveukupno u BIH nešto više od 3.5 miliona, i tako smo mali da mi moramo između svih nas dati priliku najboljim u njihovim oblastima. To je promjena političke filozofije. Unija nudi i zalaže se za ukrupnjavanje svih pozitivnih ideja, spoobnosti bez obzira iz koje stranke dolaze, bilo pojedinci bilo prijedlozi. Mi propagiramo politiku udruživanja u dobrobiti svih nas.

Ustavno pravni okvir ili Daytonski Ustav najozbiljnija je prepreka ekonomskom i društvenom razvoju Bosne i Hercegovine. Politički cilj Unije socijaldemokrata je BiH sa pet regija, za šta se i mnoge druge probosanske stranke zalažu. Niko nakon izbora neće imati takvu parlamentarnu većinu da bi izmjenio Ustav BIH i oko toga ne treba trošiti pozitivnu energiju i lagati građane i narode u BIH.
Nas je sveukupno u BIH nešto više od 3.5 miliona, i tako smo mali da mi moramo između svih nas dati priliku najboljim u njihovim oblastima. To je promjena političke filozofije. Unija nudi i zalaže se za ukrupnjavanje svih pozitivnih ideja, spoobnosti bez obzira iz koje stranke dolaze, bilo pojedinci bilo prijedlozi. Mi propagiramo politiku udruživanja u dobrobiti svih nas. Nažalost, naše kolege iz velikih stranaka, odustali su od ovoga i napravili gvordijev čvor iz kojeg ni oni sami ne mogu da izađu. Mi se u javnom sektoru moramo ponašati kao i u privatnom. Zbog toga cijenimo da je opći prioritet vratiti temljene vrijednosti u politički život, koje su preduslov za bilo kakav razvoj u BIH.
U nastavku ću samo izložiti one mjere i aktivnosti, za koje nije potrebna izmjena Ustava BIH, pa su samim tim i moguće i provodive u narednom četverogodišnjem mandatu.

Prva stvar koju ćemo ODMAH tražiti jeste uknjižba državne imovine, po presudi Suda BIH. Paralelno sa uknjižbom, predložićemo i Zakon o raspolaganju i upravljanju državnom imovinom. Država BiH je titular sve zemlje, šume, pašnjaka, rijeka, dolina, a ne samo objekata i zgrada, koje su mali dio ukupne državne imovine. Taj potencijal, koji sigurno vrijedi više milijardi, po nekima najmanje 10 milijardi KM, treba staviti u funkciju razvoja. Kome i kako? Pa prije svega privatnim poduzetnicima i Udruženjima koja se bave ovim poslovima, posebno u oblasti poljoprivrede i prehrabene industrije. BIH uvozi više od 2 milijarde KM godišnje najosnovnijih namirnica, voća, povrća, mesa, mesnih i mliječnih prerađevina, vode. Zadnjih desetak godina, naš čovjek koji živi i radi u BIH, vrijedni ustalac koji je sačinio nebrojeno mnogo analiza, studija i konkretnih prijedloga rješenja, a zove se Admir Kapo, zasigurno će kroz našu politiku dobiti direktnu podršku da to radi. On nije član naše Unije, ali naša politika je takva da podržimo i nudimo rješenja od ljudi koji su ponudili najbolje za sve ljude u BIH. Po informacijama koje sam dobio, samo u Kantonu Sarajevo je više hiljada hektara neobrađenih površina. Možemo samo zamisliti šta je sa krajevima koji su mnogo pogodniji za ove poslove. Podrinje, Posavina, Hercegovina, pune su vrijednih i marljivih ljudi, koji se trenutno bore s vjetrenjačama. Istovremeno s ovom mjerom, tražićemo da se uvede reciprocitet uvoza i izvoza, prije svih sa susjednim zemljama. Ne možemo i ne trebamo biti samo uvoznici i kolonija. Ovo će vjerujem podržati svi normalni predstavnici u budućem sazivu Parlamenta BIH, i Srbi i Hrvati i Bošnjaci, jer ćemo svi zajednički jačati. Naši ljudi ako budu bogatiji, biće bogatiji i kantoni, entiteti i narodi.
Dakle, prioritetno dati resurse bh državljanima na raspolaganje, za razvoj naše prehrambene industrije. Istovremeno, ogromna državna imovina, posebno u energetskim vodenim i rudarskim potencijalima, sigurno omogućava nalaženje kvalitetnih partnera, ali i jeftinih pozajmica za zajednička ulaganja u BIH. To su milijarde maraka koje trenutno samo stoje. Uopće se ne koriste.

Druga, po nama bitna stvar, jeste donošenje Zakona o privrednim društvima na nivou BIH. Postojeća legislativa, koja je na entiteskim nivoima, a registracija firmi na općinskim sudovima, enormna je prepreka u normalnom privređivanju na nivou cijele BiH. Ne postojanje jedinstvenog zakona u ovoj oblasti, koji treba svim privrednicima da omogući jednaka prava i obaveze na cijeloj teritoriji BIH, samo odgovara mešetarima i „fiktivnim“ firmama, koje se prebacuju iz općine u općinu, iz entiteta u entitet. Ovo je preduslov za elementarni zakonski ambijent poslovanja u BIH. Pa naši bogati ljudi iz zemalja EU i SAD-a, zbog komplikovanog i dugotrajnog procesa registracije firmi, neusklađenog zakonitog poslovanja u cijeloj Državi, ne ulažu svoj novac u svoju Zemlju. Pa kako to da očekujemo od stranaca? Cijenimo da i ovaj Zakon može imati podršku svih u Parlamentu BIH, jer svima koristi, nije uperen ni protiv jednog entiteta ili naroda.

Treća aktivnost, a možda po insistiranju na njenoj realiziaciji prioritetna, jeste provedba Anexa 9 Daytonskog Ustava, a to je donošenje Zakona o uspostavi Javnih preduzeća u BiH. To već postoji u Ustavu BIH. To su preduzeća iz oblasti telekomunikacija, energetike, poštanskih usluga, transporta, željezničkog i drumskog saobraćaja, luke, komunalne usluge. Dakle izgradnja autocesta, moderniziranje željeznice, koridor Vc su projekti vrijedni više milijardi. A zašto do sada nisu pokrenute ove aktivnosti na nivou BIH? Pa upravo zbog toga što su postojeće entitetske javne firme iz ovih oblasti izvor prihoda vladajućih političkih elita. To se može promijeniti samo davanjem šanse čestitim, vrijednim i sposobnim novim političkim snagama. Ovo ćemo pitanje stalno, na svakoj sjednici tražiti i sa našim timovima, iz zemlje i inozemstva, pripremati Prijedloge Zakona. Ovo je ne samo ekonomsko dizanje BIH, već i integriranje Države, što je na jednak način neophodno kao i ovo prvo. Ili bolje rečeno jedno drugo uključuje. Ne može se ekonomski prosperitet u jednoj Državi bazirati na administrativnim a pogotovo etničkim granicama.

Četvrti projekat ili zakon, za koji također ne treba izmjena Ustava, jer proizilazi iz Anexa VI Daytonskog sporazuma, i sastavni je dio Ustava BIH, a proizilazi iz činjenice da međunarodni sporazumi imaju jednaku primjenu kao i Ustav BiH, a to su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, koji nam omogućava donošenje Zakona o radu na nivou BIH. Postojeće zakonodavstvo je katastrofalno, razjedinjuje radnike i njihova prava, a bez njihove zaštite i utvrđenih minimalnih prava, na sceni imamo samo probleme. Ne može potlačeni radnik biti motiviran da proizvodi nove vrijednosti, da bude produktivan. Bez zdrave i kvalifikovane radne snage nema ni uspješnih menadžera, pa tako ni uspješnih kompanija. Ovaj zakon prije svega treba biti podsticaj jačanju privatnog sektora. U ovom zakonu treba omogućiti i propisati prekfvalifikacije naših radnika, jer ogroman je broj ljudi koji nemaju kvalifikaciju, a mogli bi biti zapoleni u npr. poljoprivrednoj ili prehrambenoj grani, koja se može pokrenuti na način iz prvog projekta. Tu leže hiljade radnih mjesta, za koje treba samo dobre volje da se napravi ambijent.

Peti Nacrt Zakona, koji pripremamo, odnosi se na uspotavu Distrikta Srebrenica, ali samo u kontekstu Distrikta koji će biti Distrikt bez poreza. Cijenimo da je ovo jedini način, da se pokuša barem omogućiti djeci žrtava genocida iz Podrinja, šansa za budućnost. Kako? Zakonom ćemo predložiti da se sve privatne kompanije, koje moraju imati sjedište u Srebrenici, oslobode poreza na dobiti i izlaznog PDV-a u narednih 10 godina. Uzmite sadašnju statistiku i vidjećete mizernost naplaćenog poreza na dobit ili PDV-a koji se skupi u općini Srebrenica. Na ovaj način svi će imati priliku za razvoj i to u mjestu gdje je počinjen najteži oblik zločina – genocid. I srpski i hrvatski i bošnjački i ini inozemsni privrednici.

Na koncu, sve pobrojane mjere jesu nadležnost Parlamenta BIH i moguće se bez ikakvih promjena Ustava BIH, upravo naprotiv postojeći pravni okvir daje, legalitet i legitimitet i obavezuje Parlament BIH za ove aktivnosti. Samo je bitno ko će sjediti u Parlamentu. Pogledajte nosioce lista za Parlament BIH iz sarajevske izborne jedinice velikih stranaka koje su bile dio vlasti (SDA, SDP, DF, SBB...). Isti ljudi, ista lica, samo neko stariji 4, a neko 8 godina. I gdje smo danas s njima. Ponavljam, retorika u Parlamentu BIH je jalova i neproduktivna jer se samo svađaju i ubjeđuju oko pitanja koja su naizgled proizvod dubokih podjela, a u pozadi ih veže parcijalni materijalni interes, koji se brani nacionalnim interesima, i tako nažalost, političkim elitama odgovara status quo u BiH.