Alija Izetbegović je bio čovjek koji nikada nije donosio odluke na momente i u brzini. Uvijek je sačekao da se to malo staloži, istakla je u intervjuu za Anadoliju prof. dr. Tatjana Ljujić - Mijatović, članica ratnog Predsjedništva RBiH u periodu 1992. - 1995. prisjećajući se svoga četverogodišnjeg rada u kolektivnom šefu države sa rahmetli Alijom Izetbegovićem, predsjednikom Predsjedništva BiH, čija se jedanaesta godišnjica smrti obilježava danas.

Predsjednik Izetbegović je, navodi Ljujić - Mijatović, bio čovjek sa kojim je provela dosta vremena u najtežem periodu za BiH. Vrlo je teško govoriti, naglašava, o tom periodu jer "kada kažete da ste radili u nemogućim uslovima, ljudi misle možda neki koji ne znaju te prilike da to baš nije tako".

Impresije u radu sa Izetbegovićem
"Međutim, to je bilo jako teško, Sarajevo je bilo pod opsadom i donositi odluke koje su bitne za zemlju u tom momentu za ljude koji su živjeli u vrlo teškoj situaciji: bez vode, struje, hrane sa stalnim ljudskim gubicima svakodnevno, to je jedno opterećenje koje je svakom čovjeku bilo teško, pa i gospodinu Aliji Izetbegoviću i svima nama koji smo radili u Predsjedništvu BiH", naglasila je Ljujić - Mijatović.

Za Anadoliju ekskluzivno je ispričala svoje impresije u radu sa Izetbegovićem.

"Ne mogu reći da smo se baš uvijek slagali oko svega, ali on bi rekao u momentu, ako bih ja, znam da sam dosta tvrdoglava i kada neki stav imam stojim pri njemu, možda nije ni najbolji, ali on bi rekao u momentu: "E, pa dobro Tanja, i prekinuli bi razgovor". Međutim, sutra bi me pozvao i vrlo često bi rekao: 'Pa, bila si u pravu', ili: 'Ja sam malo preletio', ili tako. Šta hoću da kažem: hoću da kažem da je čovjek koji je imao sposobnosti i strpljenja za rad sa ljudima, bliskim saradnicima. Nije donosio odluke ad hoc, nego je uvijek nastojao da sasluša i drugu stranu i da onda donese odluku. A, nije bilo lako. Nas je bilo puno u Predsjedništvu BiH i svako je imao svoje mišljenje", navodi Ljujić - Mijatović.

Kada bi se, naglašava, dogovorili oko nečega, njih pet - šest i prezentirali mišljenje, možda se nekada predsjedniku Izetbegoviću u nekom momentu ne bi to dopalo, ali, profesorica Ljujić - Mijatović navodi da "nikada nije bio osvetoljubiv čovjek, što je najvažnije".

"Ja to ne mogu baš reći za sve naše političare da su takvi. Jer, kad im iznesete svoje mišljenje, misle da ste protiv njega. Kod gospodina Alije Izetbegovića to nije bio slučaj: vi iznesete svoje mišljenje, on vas sasluša, ne kaže odmah da li je za ili ne, ali ponovo uspostavi sa vama dijalog i ponovo skupa dođemo do nekog konsenzusa. Mislim da je to odlika jednog čovjeka koji radi za svoju zemlju", navela je Ljujić - Mijatović.

Naglasila je da mora reći nešto što se mnogima ne dopadne, bar onima koji "nas puno ne vole":

"Naprimjer, ja znam, a sigurno i javno mnijenje, da sam od prvog momenta kad sam ušla u Predsjedništvo BiH zagovarala multietničku Bosnu i Hercegovinu, zagovarala zajednički život ljudi raznih nacionalnosti, religija, načina života, kultura što je bio identitet Bosne i Hercegovine. Ne možemo ga se odreći. Nekako sam mislila, bilo nam je dobro kad smo tako živjeli i da bi BiH trebala da opstane tako na tim nekim osnovama zajedničkog života. To sam zagovarala od prvog momenta, kako tada tako i sada", istakla je Ljujić - Mijatović.

Vrlo često je kao članica Predsjedništva upravo prof. dr. Tatjana Ljujić - Mijatović zamjenjivala predsjednika Aliju Izetbegovića na međunarodnim skupovima u svijetu.

"Par puta sam išla u Sjedinjene Američke Države, a išla sam i u Rusiju za 9. maj i vrlo često sam se znala našaliti i reći mu: "Gospodine predsjedniče, ja ću opet multigovoriti", a on bi rekao: 'Tanja, ti govori onako kako misliš. To je uredu'. Ovo je istina", naglašava Ljujić - Mijatović.

Sjeća se kada je bilo rasprava oko Dejtonskog sporazuma, da ju je tadašnji predsjednik SAD-a Bil Clinton pozvao u Bijelu kuću sa drugim kolegama iz Predsjedništva BiH.

"Mi smo sa njim razgovarali o Dejtonskom sporazumu i ja sam i tada rekla, bio je svjedok Sven Alkalaj, da Bosnu i Hercegovinu ne treba dijeliti, da će se proizvesti veliki problemi ako se podijeli, da se ona može podijeliti samo vještački i da bi bilo bolje da ostane cjelovita Bosna i Hercegovina. To sam ja rekla i predsjedniku Izetbegoviću kad sam pošla, da ću zagovarati, niti jedanput nije rekao - nemoj", navodi Ljujić - Mijatović.

Naglašava da su svi članovi ratnog Predsjedništva BiH imali konsenzus: zagovarali su multietničku Bosnu i Hercegovinu i borili se za nju, i gospodin Kljuić, Ivo Komšić, Nijaz Duraković... svi.

Humor i strpljenje
Za Anadoliju je ekskluzivno otkrila detalje o tome kakav je ustvari bio predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović.

"Ja bih nešto rekla što mnogi ne znaju: to je bio čovjek koji je u sebi imao dosta duha i humora. Kad ste ga gledali, on je izgledao jako strog i ozbiljan. Međutim, ja sam imala odnos koji je uvijek bio takav da smo unosili malo humora u taj rad, iako je sve bilo u jako teškim okolnostima i uslovima. Radili smo u velikoj sali Predsjedništva BiH u kojoj je bilo minus 25 do minus 30 stepeni, iako svi misle da smo se mi tamo grijali - nismo. Ja sam dobila preko Mirka Pejanovića, koji je išao vani kod kćerke, neki šal, topliji, jer sam rekla ako mi išta budete slali pošaljite mi nešto da se ugrijem: ja sam tada taj šal stavila. Kaže meni predsjednik Izetbegović: 'Boga mi, Tanja, ti si se u dobru deku umotala', a ja velim: 'Ovo vam je, predsjedniče, šal po posljednjoj modi'", ispričala je Ljujić - Mijatović.

Navodi da je Izetbegović imao humora u sebi, ali i strpljenja.

"Znala sam se ja usprotiviti nekim odlukama i ostati pri svom stavi, ali nikada nisam doživjela da je rekao nešto u tom smislu - nisi to trebala, nemoj to govoriti, to nije uredu. Stojim iza toga, takav je bio", ističe Ljujić - Mijatović.

Naglašava da je u toku rata puno radila, jer je bila orjentisana i zbog znanja jezika na Beč, sa tadašnjim ministrom vanjskih poslova Austrije Alojzom Mokom.

"Radili smo puno stvari pozitivnih za Bosnu i Hercegovinu. To je bio čovjek koji je dosta razumio BiH, mnogo više od mnogih državnika svijeta i u tom smislu je pružao pomoć. On je izrazio želju da ja dođem u Beč, za ambasadora pri UN-u da bi moglo da se pomogne BiH da se naprave projekti dok je još rat, a onda, kada on prestane, da se implementiraju. Ja sam rekla gdinu Moku OK, ali ja moram to reći gospodinu predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću da vidim šta on misli o tome. Apsolutno nije imao puno pitanja, on je rekao: 'Ako ti misliš da je to tako - uredu'", kazala je Ljujić - Mijatović.

Izetbegoviću je, naglašava Ljuić - Mijatović, Bosna i Hercegovina u svakom trenutku bila primat.

"Odmah mi je dao potpis, a onda je rekao: jer sam mislila napustiti mjesto člana Predsjedništva BiH: nećeš ići, ti ćeš ostati član Predsjedništva i tako je i bilo. Poslije smo uspjeli, između ostalog, osigurati peć - tunel za pečenje hljeba Klasu, Bosnalijeku par miliona u opremi od Vlade Japana. Pokazalo se da je to pozitivno, jer smo uspjeli to uraditi u ratu", naglašava Ljujić - Mijatović.

Ona je navela da je Izetbegović svaki prijedlog koji je mogao pomoći BiH akceptirao.

"To je bio rat - mogao je reći i drugačije. Ja bih njemu njemu to objasnila i on je rekao: 'Ja mislim da je to dobro za BiH. Da se formulišu projekti, pa da se implementiraju'", navodi Ljujić - Mijatović.

Dr. Tatjana Ljujić – Mijatović bila je redovna profesorica na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, od 1999. do 2000. godine zamjenica gradonačelnika Sarajeva, a od 2004. pa do sada je vijećnica u Općinskom Vijeću Stari Grad Sarajevo i Gradskom vijeću Grada Sarajeva. U periodu od 2005. do 2009. bila je i zamjenica predsjedavajućeg Gradskog vijeća Grada Sarajeva.